Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Poslovni broj: Gž-436/2024-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Irene Lenić, kao predsjednice vijeća, te Krešimira Biljana kao suca izvjestitelja i Ivice Raguž kao člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice FZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], drugotužitelja AZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i trećetužitelja IZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Božidaru Husajini, odvjetniku u Zagrebu, protiv prvotužene ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj] i drugotuženika ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mladenu Parčini, odvjetniku u Splitu, zbog predaje u posjed i naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-836/2021-48 od 26. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 19. prosinac 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Dijelom se prihvaća žalba tužitelja te se preinačava presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-836/2021-48 od 26. travnja 2024. i sudi:

Nalaže se tuženom Visoko potkrovlje d.o.o. da u roku od petnaest dana na ime naknade za korištenje tuđe stvari plati tužiteljima iznos od 1.923,88 eura (tisuću devetsto dvadeset tri eura i osamdeset osam centi) i to kako slijedi:

- FZ iznos od 824,52 eura (osamsto dvadeset četiri eura i pedeset dva centa) uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 15. ožujka 2021. do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a za period od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena;

- AZ iznos od 549,68 eura (petsto četrdeset devet eura i šezdeset osam centi) uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 15. ožujka 2021. do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a za period od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena;

- IZ iznos od 549,68 eura (petsto četrdeset devet eura i šezdeset osam centi) uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 15. ožujka 2021. do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a za period od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

II. U preostalom dijelu tužbeni zahtjev do ukupnog iznosa od 15.529,00 eura (petnaest tisuća petsto dvadeset devet eura) se odbija kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Dijelom se prihvaća žalba tužitelja te se preinačava rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-836/2021-48 od 26. travnja 2024. u točki II. izreke i sudi: Nalaže se tužiteljima da u roku od 15 dana drugotuženiku ..., [adresa] [osobni identifikacijski broj] nakade parnični trošak u iznosu od 4.968,75 eura (četiri tisuće devetsto šezdeset osam eura i sedamdeset pet centi) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. travnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za 3 postotna poena.

II. U preostalom dijelu žalba protiv rješenja se odbija kao neosnovana.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi troškove sastava žalbe protiv presude i rješenja u iznosu od 117,95 eura (sto sedamnaest eura i devedeset pet centi) u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim bi se naložilo drugotuženiku Visoko potkrovlje d.o.o. da tužiteljima isplati ukupan iznos od 15.529,00 eura na ime naknade za korištenje tuđe stvari a sukladno njihovim suvlasničkim omjerima na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica] iz z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] a prvostupanjskim rješenjem je utvrđeno da su tužitelji povukli tužbu u odnosu na prvotuženika Župa CO d.o.o. (točka I. izreke) te je tužiteljima naloženo da drugotuženiku naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 8.281,25 eura (točka II. izreke).

2. Pravodobno podnesenom žalbom tužitelji pobijaju prvostupanjsku presudu i rješenje u točki II. izreke kojim je odlučeno o troškovima parničnog postupka iz svih razloga sadržanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. – dalje u tekstu ZPP) te predlažu drugostupanjskom sudu uvažavanje žalbe i preinaku pobijane presude i rješenja na način da sud usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti i obveže drugotuženika na naknadu troškova parničnog postupka uvećanog za troškove sastava žalbe protiv presude i rješenja.

2.1. Navode kako je činjenica ulaska u posjed dijela nekretnine tužitelja utvrđena u postupku osiguranja dokaza u predmetu istoga suda pod poslovnim brojem:

R1-182/2019. od strane vještaka Ante Bošnjak koji je naveo da je drugotuženik ušao u posjed dijela k. č. br. [katastarska čestica] u površini od 560 m2 u periodu između 2011. i 2014.

2.2. Nije životno niti logično da bi za vrijeme trajanja zakupnog odnosa prvo i drugotuženika mogao bilo tko osim drugotuženika ući u navedeni dio nekretnine te proširiti svoje skladište a niti drugotuženik nije naveo niti jedan dokaz u suprotnom.

2.3. Prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da tužitelji imaju pravo na naknadu za korištenje tuđe stvari samo od vremena od kada su uknjiženo kao suvlasnici u zemljišnoj knjizi iz razloga što oni svoje pravo crpe iz neprekidnog pravnog sljedništva putem nasljeđivanja.

Dakle drugotuženik je u obvezi platiti tužiteljima naknadu za korištenje njihove nekretnine u cijelom utuženom razdoblju (od listopada 2015. do ožujka 2020.).

2.4. Tužitelji su tijekom postupka jasno istaknuli da svoj tužbeni zahtjev temelje na odredbama članka 1111. do 1120. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 114/22. i 156/22. - dalje u tekstu ZOO) i odredbi članka 165. stavak 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17. - dalje u tekstu ZVDSP) poglavito iz razloga jer su prvobitno postavljenim tužbenim zahtjevom od drugotuženika tražili povrat posjeda realnog dijela njihove nekretnine.

2.5. Zbog pogrešne ocijene dokaza prvostupanjski sud je počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a tako da je izreka presude nerazumljiva te proturječi sama sebi kao i provedenim dokazima.

2.6. Slijedom navedenog tužitelji zbog nezakonitosti prvostupanjske presude pobijaju i odluku o troškovima parničnog postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je dijelom osnovana.

5. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. ZPP-a te utvrđuje da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje dijelom pogrešno primijenio materijalno pravo te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti a niti povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. navedenog zakona jer daje jasne razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih tužbeni zahtjev smatra neosnovanim tako da se presuda i rješenje mogu ispitati.

6. Predmet spora je zahtjev za isplatu naknade za korištenje tuđe stvari.

7. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

- da su tužitelji suvlasnici k. č. br. [katastarska čestica] iz z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u površini od 2058 m2 i to prvotužiteljica FZ u 3/7 dijela a drugo i trećetužitelji JZ i TZ svako u 2/7 dijela koju nekretninu su naslijedili iza pokojne UZ temeljem rješenja o nasljeđivanju nadležnog javnog bilježnika Ante Šuška iz Splita, poslovni broj: O-575/2014.

- da je drugotuženik sa prvotuženikom 10. ožujka 2010. sklopio ugovor o zakupu poslovnog prostora na rok od 10 godina te da je prvotuženik kao zakupodavac uveo drugotuženika u posjed nekretnine te je jamčio da je isključivi vlasnik navedenog poslovnog prostora

- da su prvo i drugotuženik 28. prosinca 2016. sklopili aneks navedenog ugovora o zakupu u pogledu iznosa zakupnine

- da je drugotuženik za probleme oko vlasništva sporne nekretnine saznao pokretanjem postupka za osiguranje dokaza u predmetu Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: R1-182/2019. (postupak pokrenut 08. travnja 2019. a očevid sa vještačenjem proveden 13. svibnja 2019.)

- nadalje je utvrđeno da se radi o spornom dijelu od 560 m2 te da je tadašnji punomoćnik tužitelja drugotuženiku dao ponudu za otkup predmetne nekretnine (dopis od 15. srpnja 2019.) na što drugotuženik nije pristao već je 30. ožujka 2020. predao tužiteljima sporni dio nekretnine u posjed (tužba je drugotuženiku dostavljena 12. rujna 2019. prema podacima e-Spisa)

- također je nesporno da nakon provedenog postupka osiguranja dokaza do podnošenja tužbe u ovome predmetu (03. rujna 2019.) tužitelji nisu postavljali zahtjev u odnosu na drugotuženika za vraćanje u posjed nekretnine da bi ovaj zahtjev naknadno povukli tijekom postupka nakon što je drugotuženik predao u posjed predmet spora

- prema nalazu i mišljenju vještaka za graditeljstvo od 14. listopada 2023. tržišna vrijednost zakupni za predmet spora iznosi 293,00 eura mjesečno.

8. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan a svoju odluku u bitnom obrazlaže da tužitelji traže naknadu za korištenje tuđe stvari za razdoblje od listopada 2015. do kraja ožujka 2020. kada je drugotuženik predao poslovni prostor te da nemaju pravo na ovu naknadu sve do trenutka kada je njihovo pravo vlasništva upisano u zemljišne knjige (siječanja 2017. odnosno 19. studeni 2018.) odnosno iz razloga što je drugotuženik bio pošteni posjednik nekretnine.

9. Prema odredbi članka 164. stavak 1. ZVDSP-a pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je poredati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada a ne treba niti naknaditi ono što je pri tome oštećeno ili uništeno.

Nadalje prema odredbi članka 18. stavak 3. i 5. navedenog zakona posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

Posjed se smatra poštenim osim ako se dokaže suprotno.

9.1. Cijeneći utvrđeno činjenično stanje u prvostupanjskom postupku po ocijeni ovoga suda a obzirom na sklopljene ugovore o zakupu i činjenicu kada su tužitelji uknjiženi kao suvlasnici predmetne nekretnine, drugotuženik je bio u poštenom posjedu sve do zaprimanja tužbe u ovome postupku odnosno do 12. rujna 2019. kada njegovo poštenje prestaje.

9.2. Naime ovaj sud je imao u vidu da je drugotuženik mogao imati saznanja u pogledu eventualnog spora vezanog za sklopljeni ugovor o zakupu odnosno činjenicu ulaska u posjed realnog dijela nekretnine u suvlasništvu tužitelja još za vrijeme trajanja postupka osiguranja dokaza koji se vodio kod istoga suda pod poslovnim brojem: R1- 182/2019.

Međutim također treba imati u vidu činjenicu da su tužitelji po punomoćniku u srpnju 2019. prije podnošenja tužbe drugotuženiku dali ponudu za sklapanje ugovora o kupoprodaji predmeta spora odnosno 560 m2 već navedene zemljišne čestice tako da se drugotuženik u stvari sve do zaprimanja tužbe u ovome predmetu nalazio u poštenom posjedu obzirom da ga prije toga tužitelji nisu pozivali na predaju posjeda već na otkup navedenog dijela zemljišta.

9.3. Obzirom na gore navedeno poštenje drugotuženika je prestalo 12. rujna 2019. te je po ocijeni ovoga suda dužan platiti naknadu za korištenje predmeta spora do 30. ožujka 2020. odnosno za šest mjeseci i sedamnaest dana.

9.4. Imajući u vidu nalaz i mišljenje sudskog vještaka odnosno da tržišna vrijednost zakupa za predmet spora iznosi 293,00 eura mjesečno ovaj sud je sukladno odredbi članka 373. stavak 1. točka 3. ZPP-a dijelom uvažio žalbu tužitelja i preinačio prvostupanjsku presudu te obvezao drugotuženika na isplatu naknade za korištenje tuđe stvari u iznosu od 1.923,88 eura odnosno dosudio prvotužiteljici iznos od 824,52 eura te drugo i trećetužitelju iznos od 549,68 eura svakome sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

9.5. Obzirom da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan ovaj sud je sukladno članka 380. stavak 1. točka 3. ZPP-a preinačio i odluku o troškovima postupka imajući u vidu vrijednost predmeta spora, uspjeh stranaka u postupku te Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.) uz primjenu odredbe članka 154. stavak 2. i članka 155. ZPP-a.

9.6. Imajući u vidu uspjeh po tužbenom zahtjevu (12%) kao i činjenicu da je drugotuženik osporavao i osnov zahtjeva ovaj sud procjenjuje uspjeh tužitelja na 20% a drugotuženika 80%.

Slijedom gore navedenog drugotuženik ostvaruje pravo na 60% zatraženih troškova prema priloženom troškovniku u spisu te mu je dosuđen iznos od 4.968,75 eura.

9.7. O troškovima žalbenog postupka odlučeno je temeljem odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a te su tužiteljima priznati troškovi sastava žalbe protiv presude i rješenja u iznosu od 117,95 eura imajući u vidu uspjeh po žalbi (12%).

Vukovar, 19. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Irena Lenić