P-260/2019

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku po sutkinji Ani Kević Brakus u pravnoj stvari tužitelja- protutuženika HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o. za upravljanje, održavanje i izgradnju željezničke infrastrukture, OIB:39901919995, Mihanovićeva 12, Zagreb, zastupna po Generalnom puomoćniku BD, zaposlenik tužitelja (punomoć kod ovog suda Su-9-21/07), umješača na strani tužitelja-protutuženika: 1. HŽ Putnički prijevoz d.o.o., Zagreb, Strojarska cesta 11, OIB:80572192786, 2. HŽ Cargo d.o.o., Heinzelova 51, Zagreb, OIB:08720210702, zastupani po OD Smolčić i partneri d.o.o. Zagreb, protiv tuženika-protutužitelja: 1. ID, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. VD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. Marija [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnici Suzani Mandić, odvjetnici u Šibeniku, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, na ročištu glavne javne rasprave dana 7. studenog 2024.g., u nazočnosti ŠD, zaposlenice tužitelja, zaposlenika umješača HŽ putnički prijevoz FD te punomoćnice tuženika ad.1) do ad.3) – protutuženika ad.1) do ad.3), na ročištu objave odluke dana 19. prosinca 2024.g., bez prisutnosti stranaka,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, br. 31 Ovrpl -1030/15 od 19. ožujka 2015.g. "

II. Odbija se prijedlog umješača ad.1) i ad.2) na strani tužitelja-protutuženika koji glasi:

"Da Općinski sud u Šibeniku usvoji tužbu tužitelja te naloži tuženicima da naknade I. i II. umješaču na strani tužitelja parnične troškove.

III. Odbija se kao neosnovana protutužba tuženika ad.1), ad.2), i ad.3) protutužitelja ad.1), ad.2), i ad.3) koja glasi:

"Dužni su tuženi pod 1, 2 i 3 solidarno u roku od 15 dana isplatiti tužitelju s naslova stečenog bez osnove iznos od 2.362,44 eura uvećano za zatezne kamate koje na taj iznos teku od 6. kolovoza 2015. godine do isplate."

IV. Nalaže se tužitelju-protutuženiku da naknadi tuženicima ad.1), ad.2) i ad.3)

- protutužiteljima ad.1), ad.2), i ad.3) trošak postupka u iznosu od 2.555,00EUR-a u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

V. Odbija se prijedlog tuženika ad.1), ad.2) i ad.3) – protutužitelja ad.1), ad.2) i ad.3) da im umješači naknade trošak postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je pravomoćnim rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, br. 31 Ovrpl-1030/15 od 2. srpnja 2015.g. ovršenik HŽ Infrastruktura d.o.o. Zagreb (ovdje tužitelj) upućen da u roku od 15 dana od pravomoćnosti tog rješenja pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe određene rješenjem toga suda posl. br. Ovrpl-1030/15 od 19. ožujka 2015.g. te da dokaz o pokrenutoj parnici dostave tom sudu. Na navedeno rješenje da nije uložena žalba te da isto postalo pravomoćno dana 22. srpnja 2015.g.

1.1. Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, br. 31 Ovrpl-1030/15 od 19. ožujka 2015.g. da je određena ovrha na temelju ovršne isprave i to pravomoćne presude Općinskog suda Šibenik posl. br. P-418/06 od 7. listopada 2009.g., prisilnom naplatom novčane tražbine na novčanim sredstvima ovršenika (ovdje tužitelja). Protiv tog rješenja ovršenik (ovdje tužitelj) da je pravodobno uložio žalbu, navodeći da ovrhovoditelji (ovdje tuženici) nisu ovlašteni na pokretanje ovršnog postupka jer da je prednik ovrhovoditelja (ovdje tuženika) sada pok. ĆD preminuo **.**.2010. i to prije pravomoćnosti ovršne isprave temeljem koje je pobijanim rješenjem određena ovrha. U očitovanju na žalbu ovršenika (ovdje tužitelja) ovrhovoditelji (ovdje tuženici) su se usprotivili navodima citirane žalbe tvrdnjom da su u konkretnom slučaju ovlašteni voditi ovršni postupak jer da su proglašeni nasljednicima iza pok. ĆD i da su preuzeli potraživanje koje prednik ovdje tuženika ima prema ovdje tužitelju.

1.2. Općinski sud Šibenik da je dana 7. listopada 2009.g donio presudu posl. br. P-418/06 kojom naloženo tuženicima: 1. HŽ Infrastruktura d.o.o. Zagreb, 1. HŽ Vuča Vlakova d.o.o Zagreb, 3. HŽ Putnički prijevoz d.o.o. Zagreb i 4. HŽ Cargo d.o.o. Zagreb isplatiti tužitelju MD iz [adresa], predniku ovdje tuženika na ime neimovinske štete iznos od 15.000,00 kuna i iznos od 500,00 kuna na ime imovinske štete, zajedno sa pripadajućim zakonskim kamatama za štetu koju pretrpio na radu 21.2.2005.g. na kolodvoru Perković. Presuda Općinskog suda Šibenik P-418/06 da je potvrđena presudom Županijskog suda Šibenik br. Gž-543/2010 od 27.01.2014.g. u dijelu kojim tužitelju dosuđena naknada neimovinske i imovinske štete.

1.3. Prednik ovdje tuženika ĆD da je umro **.**.2010., dakle prije pravomoćnosti ovršne isprave temeljem koje je rješenjem Općinskog građanskog suda Zagreb posl. br. Ovrpl-1030/15 od 19.3.2015.g. određena ovrha. Odredbom čl. 204 tada važećeg ZOO-a da potraživanje naknade nematerijalne štete prelazi na nasljednike ako je priznato pravomoćnom odlukom ili pismenim sporazumom, pa kako je prednik tuženika umro **.**.2010.g., a naknada nematerijalne štete da im je priznata odlukom koja pravomoćna 27.1.2014.g., te da stoga tuženima ad.1) do ad.3) ne pripada pravo tražbine iz citiranog rješenja o ovrsi.

1.4. Prednik tuženika ĆD da je podnio ovom sudu tužbu radi naknade štete dana 9. veljače 2006.g. radi štete koju pretrpio na radu dana 21.2.2005.g., a štetni događaj da se zbio prije 1.1.2006.g. , a u konkretnom slučaju da čl. 1163 st. 1 ZOO-a propisuje da se odredbe tog Zakona neće primjenjivati na obvezne odnose nastale prije stupanja na snagu toga Zakona, tj. da se prije 1.1.2006.g. primjenjuje ranije važeći ZOO-a, konkretno odredba čl. 204 starog ZOO-a, temeljem koje tražbina da nije prešla na nasljednike oštećenog ĆD, kao pravnog prednika ovdje tuženika ad 1- 3.

1.5. Tužitelj je predložio da sud donese presudu kojom će se ovrha određena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, br. 31 Ovrpl-1030/15 od 19. ožujka 2015.g. proglasiti nedopuštenom, a tuženici su se protivili tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja i predložili da tužbeni zahtjev bude odbijen u cijelosti.

2. U odgovoru na tužbu tuženici navode da su točni navodi tužitelja da je pravomoćnim rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, br. Ovrpl-1030/15 od 2. srpnja 2015.g. kao ovršenik upućen na pokretanje parnice radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem toga suda. Nadalje, da su točni navodi da je donesena pravomoćna presuda Općinskog suda u Šibeniku br. P-418/06 od 7. listopada 2009.g. te da je točno da je prednik tuženika (suprug i otac) umro dana **.**.2010. te da u konkretnom slučaju treba primijeniti odredbe novog Zakona o obveznim odnosima, a ne odredbe starog Zakona o obveznim odnosima.

3. U ovom postupku su kao umješači na strani tužitelja stupili i: 1. HŽ Putnički prijevoz d.o.o. Zagreb i 2. HŽ Cargo d.o.o. Zagreb, koji su se pridružili tužitelju i predložili da sud prihvati žalbu tužitelja te da se naloži tuženima da naknade umješaču na strani tužitelja ad.1) i ad.2) parnične troškove.

4. U dokaznom postupku pregledan je spis Općinskog suda Šibenik br. P- 418/06, spis Općinskog građanskog suda Zagreb br. Ovrpl-1030/15, rješenje Županijskog suda u Bjelovaru posl. br. Gž Ovr-1119/2015 od 27. veljače 2017.g.

5. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

6. Tužbeni zahtjev tužitelja i umješača ad.1) i ad.2) na strani tužitelja nije osnovan.

7. U ovoj pravnoj stvari predmet tužbenog zahtjeva proglašavanje nedopuštenom ovrhe koja je određena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, br. 31 Ovrplv-1030/15 od 19. ožujka 2015.g.

8. Sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud prema svome uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane.

9. Temeljem članka 219. st.1. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika a ta dužnost iznošenja činjeničnih tvrdnji i predlaganja dokaza nije obveza stranke prema parničnom protivniku, a ni prema sudu, već specifična obveza prema samoj sebi. Navođenjem relevantnih činjenica i prilaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljnije izglede za svoj uspjeh u parnici. Svaka stranka treba dokazati istinitost tvrdnje o postojanju činjenice koja je za nju povoljna.

10. Pri vođenju ovog postupka sud je imao u vidu da predmet spora mora biti raspravljen u dovoljnoj mjeri za donošenje odluke uz poštivanje načela ekonomičnosti postupka sadržano u odredbi čl.10. st.1. ZPP-a prema kojem je sud dužan postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku, i sa što manje troškova te onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku kao i poštivanje načela koncentracije postupka i jedinstva glavne rasprave (čl.298. i čl.311. st.2. ZPP-a) koje zahtijeva da se predmet spora svestrano raspravi, ali da se zbog toga postupak ne odugovlači, tako da se rasprava po mogućnosti dovrši što prije.

11. Dužnost je stranaka da u parnici iznesu tvrdnje o činjenicama na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da predlože dokaze kojima će potkrijepiti te činjenične tvrdnje. Dužnost iznošenja činjeničnih tvrdnji i predlaganja dokaza nije obveza stranke prema parničnom protivniku, a ni prema sudu, već specifična obveza prema samoj sebi. Navođenjem relevantnih činjenica i prilaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljnije izglede za svoj uspjeh u parnici. Svaka stranka treba dokazati istinitost tvrdnje o postojanju činjenice koja je za nju povoljna. Teret dokazivanja osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva leži na tužitelju.

12. Temeljem odredbe članka 8. ZPP-a sud je utvrdio kako u nastavku slijedi.

13. Iz rješenja Županijskog suda u Bjelovaru br. Posl. br. Gž Ovr-1119/2015 od 27. veljače 2017.g. proizlazi da je odbijena kao neosnovana žalba ovršenika (ovdje tužitelja) protiv rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, br. Ovrpl-1030/15 od 19. ožujka 2015.g. ali navedena drugostupanjska presuda, prema stavu ovog suda, nema i ne može imati bilo kakvog značenja za odluku o tužbenom zahtjevu za utvrđenje nedopustivosti ovrhe u ovom parničnom postupku.

14. Uvidom u spis ovog suda broj P-418/06 razvidno je da se štetni događaj u kojem je zadobio ozljede sada pok. ĆD dogodio 21. veljače 2005.g. radi čega se primjenjuju odredbe Zakon o obveznim odnosima Zakona o obveznim odnosima (NN 53/01, 73/91, 111/93, 3/94, 7/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, dalje: ZOO/91).

15. Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl- 1030/15-9 od 2. srpnja 2015. upućen je ovršenik, ovdje tužitelj, na pokretanje parnice radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi toga suda poslovni broj Ovrpl-1030/15 od 19. ožujka 2015. Iz rješenja o upućivanju na parnicu proizlazi da je ovršenik izjavio žalbu protiv rješenja o ovrsi u kojoj tvrdi da ovrhovoditelji, ovdje tuženici, nisu ovlašteni zahtijevati ovrhu temeljem ovršne isprave jer je njihov prednik umro prije njene pravomoćnosti. Naime, ovršna isprava je u ovom slučaju pravomoćna presuda Općinskog suda u Šibeniku kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev prednika ovršenika, sada pok. ĆD, za naknadu neimovinske i imovinske štete nastale ozljedom na radu.

16. Iz navoda žalbe ovdje tužitelja protiv rješenja o ovrsi proizlazi da je istaknuo žalbeni razlog iz čl.50. st.1. t.7. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/12, 25/13, 93/14, dalje: OZ).

17. Obzirom da je žalbeni razlog iz čl.50. st.1. t.7. OZ, kojeg je tužitelj istaknuo u žalbi protiv rješenja o ovrsi je, smislu odredbe čl.52. OZ, uz razloge iz čl.50. st.1. t.9. do 11. OZ, razlog za upućivanje ovršenika na pokretanje parnice zbog nedopustivosti ovrhe, ali pod pretpostavkama navedenim u tom zakonskom članku iz čega proizlazi da prilikom odlučivanja o žalbi protiv rješenja o ovrsi sud u ovršnom postupku nije ovlašten odlučivati o navedenim žalbenim razlozima već se odluka o žalbi odnosi na eventualno ostale istaknute žalbene razloge iz čl.50. st.1. OZ, tj. one iz t.1. do 6. i t. 8., razloge iz st.4. istog zakonskog članka i one na koje Županijski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe st. 5. toga zakonskog članka.

18. Uvidom u obrazloženje citiranog rješenja Županijskog suda u Bjelovaru o izjavljenoj žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi proizlazi da je taj sud “rješavao ostale žalbene navode” ali ne i onaj iz čl.50. st.1. t.7. zbog kojeg je ovršenik upućen na pokretanje ove parnice.

19. Članak 50. st.1 t.7. OZ-a, na koji se ovdje tužitelj pozivao, propisuje da se protiv rješenja o ovrsi može izjaviti žalba ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika.

20. Člankom 204. ZOO/91 propisano je da potraživanje nematerijalne štete prelazi na nasljednike ako je priznato pravomoćnom odlukom ili pismenim sporazumom. T

užbu je u postupku broj P-418/06 podnio ĆD čiji su ovdje tuženici nasljednici (isto tužitelj niti ne osporava).

20.1. Uzgredno, napominje se da je prema čl.1105. st.1. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO/05) propisano da se danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe radi ostvarivanja neimovinske štete ne radi više o strogo osobnom pravu te da nasljednici stupaju u pravni položaj umrlog oštećenika (ovdje ĆD) pa je tom zakonskom odredbom poboljšan položaj nasljednika u odnosu na ZOO/91 ali u konkretnom slučaju primjenjuje se upravo se ZOO/91, dakle, potraživanje nematerijalne štete prelazi na nasljednike ako je priznato pravomoćnom odlukom ili pismenim sporazumom.

21. Nesporno je da je ovrha u predmetu Ovrpl-1030/15 određena temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Šibeniku br. P-418/06 te da je prednik tuženika ĆD preminuo dana **.**.2010. a da je presuda koja predstavlja ovršnu ispravu postala pravomoćna nakon njegove smrti odnosno 27. siječnja 2014.g., što tuženici niti ne osporavaju, ali ista presuda, prema stavu ovog suda, proizvodi u potpunosti pravne učinke i iz razloga jer ovdje tužitelj (a u tom postupku tuženik) nikada nije stavio prijedlog za ukidanje njezine pravomoćnosti i ovršnosti te je radi navedenog, formalno pravno gledajući, ista presuda stekla svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti radi čega su njegovi nasljednici (ovdje tuženici) bili ovlašteni podnijeti prijedlog za ovrhu Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.

22. Napominje se da sudac ne može dosuditi (odlučivati) o onom što sam tužitelj ne traži (Iudex non reddit plus quam quod petens ipse requirit) a kako u postupku ovog suda koji se vodio pod brojem P-418/06 tužitelj nikada nije zatražio ukidanje pravomoćnosti i ovršnosti navedene presude to se smatra da je ista presuda bila valjana ovršna isprava temeljem koje je Općinski sud u Zagrebu donio rješenje o ovrsi toga suda poslovni broj Ovrpl-1030/15 od 19. ožujka 2015. pa se slijedom navedenog ta ovrha zakonito provodila u odnosu na ovršenika (ovdje tužitelja) radi čega se navedena ovrha ne može smatrati nedopuštenom pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude, a obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio u ovom postupku to mu nije obistinjen ni trošak postupka.

23. Slijedom navedenog valjalo je odbiti i prijedloge umješača ad.1) i ad.2) na strani tužitelja "Da Općinski sud u Šibeniku usvoji tužbu tužitelja te naloži tuženicima da naknade I. i II. umješaču na strani tužitelja parnične troškove" kao neosnovane radi čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

24. Na ročištu održanom dana 7. studenog 2024.g. punomoćnica tuženika ad.1) do ad.3) je navela da podnosi alternativni tužbeni zahtjev za tuženike ad.1) do ad.3) ali sud je isti zahtjev smatrao protutužbom jer tuženici nisu ni postavili tužbeni zahtjev (nego tužitelj) pa ne mogu postaviti ni alternativni tužbeni zahtjev. Navedenim "zahtjevom" tuženici predlažu da sud donese presudu kojom su dužni tuženi pod 1, 2 i 3 solidarno u roku od 15 dana isplatiti tužitelju s naslova stečenog bez osnove iznos od 2.362,44 EUR-a uvećano za zatezne kamate koje na taj iznos teku od 6. kolovoza 2015. godine do isplate i to ukoliko sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja (što je sud i učinio) ali u prethodno vođenom ovršnom postupku kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu ovrhovoditelji (ovdje tuženici) nisu stekli novčana sredstva bez pravne osnove kako je to već naprijed obrazloženo, radi čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

25. Dakle, ovdje tuženici nisu u navedenom ovršnom postupku stekli novčana sredstva bez valjane pravne osnove ili osnove koja je kasnije otpala pa je činjenica da je ĆD preminuo prije pravomoćnosti ovršne isprave, temeljem koje se provodila ovrha, proglašenje koje se u ovom postupku traži nedopuštenom, sasvim irelevantna iz naprijed navedenih razloga, koji se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja neće ponovno navoditi, jer je u potpunosti sve obrazloženo u naprijed navedenim pasosima.

26. Tuženici su po punomoćniku popisali trošak i to za podnesak od 29.10.2015.g. 250 bodova, zastupanje na ročištu 29.10.2015.g. 125 bodova, zastupanje na ročištu 7.12.2015.g., 1.2.2016.g., 12.12.2016.g., 24.4.2017.g., 7.11.2024. po 250 bodova svako, zastupanje na ročištima 9.5.2016., 4.7.2016. i 10.10.2016.g. po 50 bodova svako, sve uvećano za 20 % zastupanja više tuženika te uvećano za PDV, ukupno 5.475,00EUR-a.

27. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 164. u svezi čl. 155., 154. ZPP-a, pa su tuženicima ad.1), ad.2) i ad.3) – protutužiteljima ad.1), ad.2) i ad.3), uzimajući da je vrijednost predmeta spora 15.500,00kuna (2.057,20EUR-a) priznati troškovi sastava podneska od 29.10.2015.g. 100 bodova, zastupanje na ročištu 29.10.2015.g. 50 bodova, zastupanje na ročištu 7.12.2015.g., 1.2.2016.g., 12.12.2016.g., 24.4.2017.g., 7.11.2024. po 100 bodova svako, zastupanje na ročištima 9.5.2016., 4.7.2016. i 10.10.2016. po 50 bodova svako, ukupno 850 bodova, uz vrijednost boda 2,00EUR-a, što iznosi 1.700,00EUR-a, a uvećano za 20 % odnosno 340,00EUR-a, potom uvećano za pripadajući PDV od 510,00EUR-a, sveukupno 2.555,00EUR-a, sukladno T.br. 7, 8, 9 i 36 OT radi čega je odlučeno kao pod točkom IV. izreke presude. Napominje se da podnošenjem tzv. alternativnog tužbenog zahtjeva na zadnjem ročištu, kako ga punomoćnica tuženika ad.1), ad.2) i ad.3) – protutužitelja ad.1), ad.2) i ad.3) naziva, nisu nastali nikakvi dodatni troškovi u ovom postupku.

28. Točkom V. izreke presude odbijen je prijedlog tuženika ad.1), ad.2) i ad.3)

– protutužitelja ad.1), ad.2) i ad.3) da im umješači ad.1) i ad.2) naknade trošak postupka jer isti svojim sudjelovanjem u postupku nisu doprinijeli nikakvom nastanku a kamoli povećanju troška postupka.

U Šibeniku, dana 19. prosinca 2024. godine.

SUTKINJA

Ana Kević Brakus

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od obavljene dostave iste. Stranci uredno obaviještenoj o ročištu objave rok za žalbu teče od dana objave, dok stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu objave rok za žalbu teče od dana primitka ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku ,a o žalbi odlučuju Županijski sud iz čl. 4 st. 3 Zakon o područjima i sjedištima sudova (NN 128/14) i čl. 51. st. 3. Pravilnika o radu u sustavu e Spis ("Narodne novine" 35/15).

DN-a:- sadržana na zapisniku ročišta objave