REPUBLIKA HRVATSKA
Trgovački sud u Zagrebu
Zagreb, Kennedyev trg 11
P-1882/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu mr. sc. Maji Josipović, u pravnoj stvari tužitelja TRIGLAV OSIGURANJE d.d., [adresa], OIB: 29743547503, kojeg zastupa punomoćnik UN, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnica iz Odvjetničkog društva Vukina & Partneri d.o.o. iz Zagreba, Prilaz Gjure Deželića 30, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica Grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik UNĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnica iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 21. studenog 2024. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 19. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e :
I/ Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, isplatiti tužitelju TRIGLAV OSIGURANJE d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 29743547503, iznos od 664,46 €, zajedno sa zakonskim kamatama koje teku od 01. ožujka 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II/ Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.871,67 € sa zakonskom zateznom kamatom od 19. prosinca 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
III/ Odbija se djelomično tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 12,27 € zajedno sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi kako su on kao osiguratelj i BN, kao ugovaratelj osiguranja, a PBZ-LEASING d.o.o., kao osiguranik sklopili ugovor o osiguranju automobilskog kaska za vozilo marke BMW, tip SERIJA 1, registarskih oznaka [registarska oznaka] temeljem police broja [broj police] dana 10. prosinca 2021. Nadalje, da je dana 29. prosinca 2021., u mjestu Pješčana Uvala došlo do štetnog događaja zbog iznenadnog naleta divljih svinja na cestu, da je nakon naleta jedne divlje svinje, vozač automobila, LN, pokušao zaustaviti vozilo kočenjem, kada je došlo do naleta još jedne divlje svinje koja je udarila u auto i nastala šteta za osiguranika. Prilikom nastanka štete vozač je upravljao vozilom 30km/h i nije bio pod utjecajem alokohola, opojnih droga ili lijekova. Osiguranik je 31. prosinca 2021. prijavio nastanak štetnog događaja i štete tužitelju, detaljno opisavši okolnosti uslijed kojih je došlo do prometne nezgode. Oštećenja vozila detaljno su fotografirana, procjenitelj tužitelja izvršio je izvid nastale štete, a popravak je izvršen od strane Pravdić d.o.o., Pula. Tužitelj je 1. ožujka 2022. nadoknadio osiguraniku nastalu štetu u iznosu od 5.006,39 kn (664,46 EUR) i time je ispunio svoju obvezu temeljem kasko osiguranja, a čime ima pravo potraživati regres od tuženika budući da je za nastanak štetnog događaja odgovoran osiguranik tuženika, odnosno Lovačko društvo Istra Pula. Tužitelj navedeno potražuje temeljem članka 963. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: „ZOO“). Tužitelj je tuženiku uputio regresni zahtjev 1. travnja 2022. te je istog dana zaprimio odgovor tuženika da je zahtjev zaprimljen i da je predmet u obradi. Odgovornost za štetu nastalu naletom vozila na divljač uređena je čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu (Narodne novine 99/2018, 32/2019, 32/2020, dalje: „ZL“) koji upućuje na primjenu ZOO-a u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu prema kojem postoji odgovornost tuženika kao osiguratelja Lovačkog društva Istra Pula.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio nastanak osigruanog slučaja, aktivnu legitimaciju tužitelja, pasivnu legitimaciju tuženika, osnov i visinu. Spori da je do prometne nesreće došlo uslijed naleta vozila osiguranika tužitelja na divlju svinju ili bilo koju drugu divljač u smislu odredbe čl. 9 Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj 98/18, 32/19 i 32/20; dalje u tekstu: ZL) pa stoga osporava pasivnu legitimaciju i odgovornost za štetu. U odnosu na aktivnu legitimaciju navodi da u spis nije dostavljena prihvaćena ponuda o osiguranju niti potpisana polica osiguranja, kao ni dokaz da je premija plaćena. Prigovor promašene pasivne legitimacije istaknuo je jer osiguranika tuženika nije vlasnik lovišta niti divljači jer se divljač smatra javnim dobrom. Osporava odgovornost za štetu jer nema dokaza da bi predmetna šteta na vozilu nastala zbog provođenja lova od strane lovoovlaštenika. Nadalje, napominje kako sukladno odredbi čl. 80. st. 6. toč. 2. ZL-a za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara: vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Stoga je pretpostavka za odgovornost tuženika da je šteta na vozilu uvjetovana vršenjem skupnog lova. Napominje kako čl. 80. ZL predstavlja specijalni propis. Njime je određeno da odgovornost za štetu na vozilu do koje je došlo zbog naleta divljači snosi prvenstveno vozač, dok je odgovornost lovoovlaštenika uvjetovana provođenjem lova, a koji se u konkretnom slučaju nije provodio, to ne postoji odgovornost tuženika za naknadu štete. Ističe da je primarni uzrok nastanka nezgode neprilagođena brzina osiguranika tužitelja. Također je osporio visinu tužbenog zahtjeva jer da tužitelj nije dokazao da je izvršio uplatu utuženog iznosa svom osiguraniku, no ne spori visinu štete na vozilu. Nadalje, osporio je tijek zateznih kamata jer da bi iste treba teći tek od donošenja prvostupanjske presude, obzirom da je tek tada tuženiku poznata visina iznosa koje je potrebno platiti.
3. U nastavku postupka tužitelj je u cijelosti osporio tuženikove navode iz odgovora na tužbu te je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva.
4. Valja napomenuti kako je tužitelj u ovom predmetu podnio tužbu protiv društva Euroherc osiguranje d.d., no međutim naveo je kako u slučaju odbijanja tužbenog zahtjeva prema tuženiku, tužitelj podnosi tužbu protiv eventualnog tuženika Općine Medulin, temeljem čl. 197. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), budući da je ovdje riječ o institutu eventualne subjektivne kumulacije.
5. Odredba čl. 197. ZPP-a propisuje da tužitelj može tužbom obuhvatiti dva ili više tuženika i tako što će tražiti da tužbeni zahtjev bude prihvaćen prema slijedećem tuženiku u slučaju da bude pravomoćno odbijen prema onome koji je u tužbi naveden prije njega.
6. Sukladno navedenom sud je ovom odlukom odlučio o tužbenom zahtjevu postavljenom protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., dok će o tužbenog zahtjevu protiv eventualnog tuženika Općina Medulin odlučiti po pravomoćnosti ove odluke protiv tuženika.
7. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvidu u policu za automobilska osiguranja (list 5 spisa), prijavu štete iz automobilskog kaska (list 6-7 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu (list 8 spisa), račun (list 9 spisa), ispis transakcije (list 10 spisa), regresni zahtjev (list 11 spisa), Obavijest o primitku odštetnog zahtjeva (list 12 spisa), sudska praksa (list 13-17, 45-58, 117-130, 202-203 spisa), Opći uvjeti za osiguranje automobilskog kaska (list 35-43, 77-85 spisa), službena zabilješka (list 44 spisa), presliku prometne i vozačke dozvole (list 73-76 spisa), Potvrdu MUP-a (list 86-87 spisa), fotografije (list 88-114 spisa), Izvid štete (list 115-116 spisa), pisani iskaz svjedoka LN (list 134 spisa), saslušao svjedoka LN (list 143-144 spisa), proveo prometno vještačenje po vještaku Peri Todoroviću dipl. ing. strojarstva (list 174-179 spisa).
8. Sud je uzeo u obzir i dokumentaciju dostavljenu od strane tužitelja uz podneske dostavljene nakon odgovora na tužbu. Iako tužitelj nije dostavio tu dokumentaciju uz tužbu sukladno odredbi čl. 461.a st. 2. ZPP-a koji propisuje kako su u postupku u sporovima male vrijednosti stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, međutim st. 9. istog članka propisuje kako stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu ili u podnescima iz stavaka 6. i 7. ovoga članka. Dakle, odredbe ZPP-a ne zabranjuju dostavu dokumentacije u podnesku koji je upućen nakon tužbe, a prije pripremnog ročišta, slijedom čega je sud istu dokumentaciju uzeo u obzir.
9. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. ZPP-a, ovaj sud došao je do uvjerenja da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
10. Predmet spora je plaćanje iznosa od 664,46 €, kojeg je tužitelj platio svojem osiguraniku po osnovi police osiguranja na ime naknade štete nastale 29.12.2021. naletom divljači na vozilo u mjestu Pješčana Uvala.
11. Sporna je aktivna i pasivna legitimacija, nastanak osiguranog slučaja, tuženikova odgovornost, visina tužbenog zahtjeva i tijek zateznih kamata.
12. Uvidom u službenu bilješku MUP-a (list 44 spisa), kao i pisana izjava PN (list 62 spisa) razvidno je kako se iste ne odnose na predmetni događaj.
13. Uvidom u police automobilskog osiguranja broj 020208466295 razvidno je kako je ovdje tužitelj bio osiguravatelj vozila BMW/118D reg. oznake [registarska oznaka], u razdoblju od 10.12.2021. do 10.12.2022., da je ugovaratelj BN, a osiguranik društvo PBZ Leasing d.o.o. Nadalje, utvrđeno je kako automobilsko osiguranje uključuje osiguranje automobilskog kaska i osnovno osiguranje. Iz prometne dozvole razvidno je kako je vlasnik vozila PBZ – Leasing d.o.o., a da je korisnik vozila BN.
14. Neosnovani su navodi kojima tuženik ističe da ugovor o osiguranju nije sklopljen jer je tužitelj dostavio policu osiguranja koja nije potpisana. Naime odredbama čl. 925. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 156/22, 145/23, 155/23; dalje: ZOO), propisano je da je ugovor o osiguranju sklopljen kad je ponuda o osiguranju prihvaćena (st. 1.); o sklopljenom ugovoru o osiguranju osiguratelj je obvezan bez odgađanja ugovaratelju osiguranja predati uredno sastavljenu i potpisanu policu osiguranja ili neku drugu ispravu o osiguranju (list pokrića i sl.) (st. 2.). Dakle, činjenica da na predmetnoj polici nema potpisa, ne znači da ugovor o osiguranju nije sklopljen, budući da iz navedene odredbe proizlazi da je ugovor o osiguranju sklopljen kad je ponuda o osiguranju prihvaćena. Osim toga, valja napomenuti kako ista polica potvrđuje da je sklopljeno automobilsko osiguranje, dok iz Potvrde MUP-a proizlazi kako je predmetno vozilo u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod tužitelja policom osiguranja broj [broj police osiguranja], a koja je važila do 10.12.2022., a to je potvrdio i LN u svojem iskazu. Slijedom navedenog sud je cijenio neosnovan tuženikov prigovor aktivne legitimacije te je utvrdio kako je upravo tužitelj bio osiguratelj vozila reg. oznake [registarska oznaka], a čiji je vlasnik bilo društvo PBZ-Leasing d.o.o., Zagreb, a korisnik BN.
15. Iz potvrde MUP-a razvidno je kako je 29. prosinca 2021. oko 22,55 sati na nerazvrstanoj cesti L99999, općina Medulin izvan naselja Pješčana uvala, na kolniku ulice Put za Livadine za 50 metara sjeverno nakon oznake završetka naseljenog mjesta Pješčana uvala došlo je do prometne nesreće naletom na divljač u kojoj je sudjelovalo ranije navedeno vozilo kojeg je vozilo LN, da je u istom vozilu bila putnica RN. Nadalje utvrđeno je da vozač nije bio pod utjecajem alkohola, što potvrđuje i zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu. Nadalje, životinja nije pronađena, da je obavješten je predsjednik LD Istra Pula ČN koji nije izašao na mjesto događaja. Nadalje, pobrojana su oštećenja na vozilu i to oštećenja amortizera poklopca sa lijeve i desne strane koji su iskočili iz ležišta, na prednjem braniku su pronađeni biološki tragovi dlaka koji su izuzeti i pohranjena te je navedeno kako na navedenom dijelu kolnika iz smjera kretanja osobnog vozila nema postavljen prometni znak opasnosti „Divljač na cesti“.
16. Uvidom u prijave štete iz osiguranja automobilskog kaska razvidno je kako šteta na predmetnom vozilu u ranije navedenom štetnom događaju prijavljena kod tužitelja temeljem ranije navedene police osiguranja te da je navedeno kako je do štete došlo uslijed izlijetanja divlje svinje na kolnik. Pri čemu je prvo izletjela jedna nakon čega je vozač počeo kočiti, a potom je izletjela i druga koja se zabila u vozilo.
17. Uvidom u račun broj 17/01/03 razvidno je da je isti sastavljen za popravak predmetnog vozila. Isti se odnosi na uslugu lakirerskog rada 140 VPC 0,8 sati, limarskog rada 140 VPC 4 sata i uslugu pot mat lak 1 komad, izmjenu dva držača, dva modula i dvije brave te da je račun sačinjen na iznos od 5.006,39 kn (bez PDV-a), odnosno 6.257,99 kn (zajedno s PDV-om).
18. Iz ispisa transakcije razvidno kako je tužitelj uplatio PBZ-Leasingu d.o.o. iznos od 5.006,39 kn.
19. Tijekom postupka nije utvrđeno da je u vrijeme štetnog događa bilo provođen lov.
20. Naime, odredbom čl. 80. st. 6. ZL-a za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi ili lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. U ovom, predmetu utvrđeno je kako se u vrijeme štetnog događaja nije provodio lov.
21. Međutim, ako je do štete na vozilu došlo naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, za odgovornost za štetu mjerodavne su odredbe ZOO-a, sve u smislu odredbe čl. 76. st. 2. ZL-a koja propisuje da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako tim zakonom nije propisano drukčije.
22. S obzirom na to da je divljač koja se kreće na javnoj cesti opasna stvar, to u slučaju kada je do štete u lovištu došlo naletom vozila na divljač, a nije se provodio lov, lovoovlaštenik odgovara po načelu objektivne odgovornosti u smislu odredbi čl. 1063. i 1064. ZOO-a, dok se prema odredbama čl. 1067. st. 2. i 3. navedenog Zakona može osloboditi odgovornosti u potpunosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika (ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti) ili djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.
23. Prema odredbi čl. 963. st. 1. ZOO-a isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.
24. Iz pisanog iskaza i iskaza svjedoka LN razvidno je kako je vozio isti vozio 29.12.2021. u večernjim satima predmetno vozilo nerazvrstanom cestom te se vraćao iz Pješčane uvale, da je bila noć i da je cesta bila suha. Prilikom izlaska iz naseljenog mjesta u dijelu gdje nije bilo javne rasvjete ispred njegova vozila je na nekoj udaljenosti od 10 metara iskočila divlja svinja pa je on zakočio i usporio kako bi ista prešla cestu. Pored ceste koja je bila asfaltirana nalazilo se žbunje te je nakon što je on zakočio i usporio iskočila i druga divlja svinja koju je on udario prednjom haubom pa su mu se aktivirala dva sigurnosna upaljača kako bi se zaštitilo prednje staklo. Nije vozio velikom brzinom. Nazvao je policiju koja je obavila alkotest koji je pokazao 0,0, napravili su očevid te je on poslije utvrdio da tu ne postoji znak „Divljač na cesti“. Poslije nesreće je kontaktirao tužitelja kod kojeg je bilo osigurano vozilo i to maksimalno jer se radilo o novom vozilu. Bilo je potrebno zamijeniti osigurače koji su se aktivirali i račun se odnosi na nekih 5.000,00 kn, što je podmirio tužitelj. Nakon nesreće djelatnici lovačkog društva nisu došli na lice mjesta, a divalj svinja je nakon udarca pala na tlo te je potom ustala i otišla. Policija je vršila fotografiranje te su pronašli dlake svinje na vozilu i uočili su trgove divlje svinje u blatu. Svjedok je pojasnio kako u pisanom iskazu nije spominjao prvu divlju svinju jer nije smatra da je to bitno, obzirom da ona nije puno promijenila što se dogodilo, odnosno da nje nije bilo on bi vozio puno brže pa bi i šteta on naleta na drugu divlju svinju bila sigurno veća.
25. U svojem nalazu i mišljenju vještaka Pero Todorović, dipl. ing. stroj. je naveo kako je vozilo osiguranika tužitelja središnjim dijelom prednje strane naletjelo na divljač (divlja svinja), da se mjesto naleta nalazilo na prometnoj traci kojom se kretalo vozilo i da se nalazilo na dijelu ceste na kojemu nema znaka „divljač na cesti“. U trenutku naleta vozilo se kretalo po sebi desnoj prometnoj traci, brzinom od 68 km/h, dok se divljač vozilu približavala s njegove desne strane. U trenutku naleta, divljač je bila okrenuta lijevom stranom tijela prednjoj strani vozila. Svjedok LN bi štetni događaj izbjegao pri brzini od najviše 48 km/h. Isti je također naveo kako nema podataka o brzini ograničenja na mjestu štetnog događaj.
26. Na nalaz i mišljenje vještaka stranke nisu imale prigovora niti su imali pitanja za njega, stoga je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka obzirom je cijenio da je isti izrađen u skladu s pravilima znanosti i struke, a temeljem dostupne dokumentacije u spisu.
27. U ovom predmetu, sukladno provedenom dokaznom postupku utvrđeno je kako je BN s tužiteljem ugovorio kasko osiguranje, zatim, da je tužitelj osiguraniku, PBZ-leasing d.o.o. nadoknadio štetu u iznosu od 5.006,39 kn (što preračunato u eure iznosi 664,46 €) uplatom na račun osiguranika, a što je razvidno iz potvrde o izvršenoj transakciji, računa servisa i izvida štete, kao i da prometnica, na kojoj se dogodila prometna nesreća, prolazi lovištem kojim gospodari društvo Lovačka društvo „Istra“ Pula. Sud tijekom postupka nije utvrdio da je do nesreće došlo uslijed provođenja lova.
28. Prema tome, budući da Zakonom o lovstvu kao lex specialis nije propisano tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na vozilo u području lovišta kojim gospodari lovoovlaštenik kada se nije provodio lov, tada valja primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima kojima se uređuje odgovornost za štetu. Pri tome, ovaj sud napominje da je i Ustavni sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje odluke poslovni broj U-I-4249/2018 od 18. lipnja 2019., između ostalog, naveo slijedeće: „14.1. Predlagatelj smatra da nije uređen slučaj u kojem dođe do naleta vozila na divljač, ako se ne provodi lov i ako vozač postupa po propisima koji uređuju područje sigurnosti prometa na cestama. Ustavni sud napominje da iako Zakon o lovstvu ne uređuje u cijelosti tu situaciju, ne može se zahtijevati od zakonodavca da zakonom uredi sve situacije do kojih može doći u svakodnevnom životu, već je na sudskoj praksi da iznađe takva rješenja u sudskim sporovima (do kojih može doći) koja će dati odgovor na tu dilemu predlagatelja na način kojim neće prevaliti svu odgovornost na građane već će odštetnu odgovornost za štete od divljači tumačiti sukladno općim načelima odštetne odgovornosti, odnosno na način kojim će pridonijeti razvoju i očuvanju prirodnog bogatstva i raspodjeli tereta odgovornosti za štetu između države, lovoovlaštenika i vozača. Polazeći do ovlaštenja zakonodavca da mijenja modele pojedinih zakonskih instituta, posebice na području gospodarskih odnosa, Ustavni sud ne nalazi da je postojeće zakonsko rješenje iz članka 80. stavka 6. Zakona o lovstvu nesuglasno s člankom 3. Ustava odnosno nije nesuglasno načelu izvjesnosti pravne norme jer je osporena norma dostatno određena, precizna i dostupna kako bi subjekti na koje se primjenjuje mogli prilagoditi svoje postupanje. Dakle, odštetna odgovornost nije isključivo na vozaču ili lovoovlašteniku jer je za određivanje odštete potrebno ispitati ponašanje lovoovlaštenika, vozača i oštećenika u svakom konkretnom slučaju.“
29. Slijedom navedenog, premda je člankom 80. stavkom 6. Zakona o lovstvu propisano da je lovoovlaštenik (a time i njegov osiguratelj) odgovoran za štetu nastalu naletom vozila na divljač ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, u slučaju kada je do naleta vozila na divljač došlo u vremenu kada se nije provodio lov (i ako je vozač upravljao vozilom sukladno propisima kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi), činjenica što se u vrijeme nastanka prometne nezgode (i štete) nije provodio lov ne znači da lovoovlaštenik ne može odgovarati za štetu. Naime, prema iskazu LN proizlazi kako isti nije vozio brzo, dok vještak u svojem nalazu i mišljenju navodi kako se isti u vrijeme naleta kretao brzinom od 68 km/h, da se vozaču s njegove desne strane približavala divljač te da vozač mogao uočiti životinju najranije oko 0,61 sekundi prije naleta, što znači u trenutku kada je divljač od njega bila udaljena 11,5 m te da je vrijeme reakcije kočenjem bilo dulje od vremena kada se opasnost pojavila i da vozač i kada bi reagirao kočenjem nije imao vremena ni prostora pri brzini kojom se kretao izbjegnuti nalet na divljač. Vještak je procijenio kako bi se štetni događaj izbjegnuo da se vozilo kretalo brzinom ne većom od 48 km/h. Slijedom navedenog sud je utvrdio kako je vozač vozio brzinom od 68 km/h te da nije bio u mogućnosti izbjeći sudar jer je divlja svinja iskočila na cestu, a divljač koja se kreće na javnoj cesti je opasna stvar (da je divljač koja se kreće cestom opasna stvar proizlazi i iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2101/86 od 29. siječnja 1987., Rev- 2070/92 od 16. prosinca 1992., Gzz-4/04 od 30. lipnja 2004. i Rev-1312/07 od 9. srpnja 2008.). U slučaju kada je do štete nastale naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov lovoovlaštenik i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti u smislu članka 1063. Zakona o obveznim odnosima u vezi članka 76. stavka 2. Zakona o lovstvu. Slijedom navedenog, da bi se lovoovlaštenik mogao osloboditi od obveze naknade štete nastale naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, on je u smislu članka 1067. Zakona o obveznim odnosima morao dokazati da šteta na vozilu potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti odnosno ako dokaže da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti.
30. Naime, sud je utvrdio kako je vozač u trenutku naleta vozio brzinom od 68 km/h. Iz spis nije razvidno kolika je bila dopuštena brzina kretanja na mjestu događaja, no međutim iz potvrde MUP-a razvidno je kako je mjesto događaj bilo izvan naselja.
31. Sukladno čl. 54. Zakon o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20) propisano je da se vozač na cesti izvan naselja ne smije vozilom kretati brzinom većom od brzine dopuštene postavljenim prometnim znakom, a najviše: 130 km na sat na autocestama, 110 km na sat na cestama namijenjenim isključivo za promet motornih vozila i brzoj cesti, odnosno 90 km na sat na ostalim cestama.
32. U spisu nije dokazano da bi na mjestu štetnog događaja bilo postavljeno ograničenje brzine prometnim znakom ili da bi se primjenjivala prometna pravila vezano za brzinu kretanja u naselju, slijedom čega je sud zaključio kako se vozač kretao dopuštenom brzinom kretanja.
33. Kod takvog stanja stvari, ovaj sud drži da za štetu nema odgovornosti tužiteljevog osiguranika. Naime vozač divlju svinju nije mogao pravovremeno uočiti obzirom da je ista iskočila na kolnik. Nadalje, utvrđeno je kako je do štetnog događaja došlo na dijelu ceste na kojoj nije postojala prometna signalizacija „divljač na cesti“ u smjeru kretanja vozača stoga vozač nije bio upozoren na moguću opasnost izlijetanja divljači na cestu. Nalet na divlju svinju bio bi neizbježan da se kretao sve do brzine manje od 48 km/h. Slijedom navedenog, proizlazi da je nalet divljači isključivi uzrok štete na motornom vozilu tužiteljeva osiguranika.
34. Prema tome, u konkretnom predmetu lovoovlaštenik lovišta (odnosno njegov osiguratelj) je odgovoran za nastanak štete na motornom vozilu osiguranom kod tužitelja neovisno od toga što šteta nastala tužiteljevu osiguraniku nije nastala zbog provođenja lova, jer u konkretnom predmetu ne postoje razlozi za isključenje odgovornosti lovoovlaštenika za štetu iz članka 1067. Zakona o obveznim odnosima. Lovoovlaštenik lovišta je u konkretnom predmetu odgovoran za nastanak štete nastale na motornom vozilu osiguranom kod tužitelja neovisno od toga što šteta nastala tužiteljevu osiguraniku nije nastala zbog provođenja lova, jer ne postoje razlozi za isključenje odgovornosti lovoovlaštenika za štetu iz članka 1067. Zakona o obveznim odnosima. Nadalje, ovdje valja napomenuti kako je tužitelj u tužbi naveo kako je tuženik ima sklopljenu policu osiguranja s lovoovlaštenikom Lovačka društvo „Istra“ broj 47747965815. Tuženik tijekom postupka nije osporio navedenu tvrdnju tužitelja te je čak u odgovoru na tužbu i potvrdio tu činjenicu navodeći da štete na vozilu tužitelja nije nastala zbog provođenja lova od strane osiguranika tuženika.
35. Tuženik je osporio pasivnu legitimaciju u ovom predmetu, no kao razlog je naveo da spori da je došlo do naleta vozila osiguranika tužitelja na divljač, međutim sud je iz iskaza svjedoka LN utvrdio kako je došlo do naleta vozila na divlju svinju koja je istrčala na kolnik te ju je vozač udario s prednjim dijelom vozila obzirom da nije uspio stati, a što je sud prihvatio kao vjerodostojno. Iako je sud tijekom postupka donio rješenje da će se provesti veterinarsko vještačenje dlake, sud je u kasnijem tijeku postupka odlučio isti dokaz ne izvoditi obzirom da se ovdje radi o sporu male vrijednosti, da je vrijednost predmeta spora 664,46 €, da je provedeno prometno vještačenje čiji trošak je iznosio 330,00 €, da je tijekom postupka postojao trošak zastupanja stranaka po odvjetnicima, kao i trošak svjedoka pa sami troškovi bez provođena veterinarskog vještačenja uveliko premašuju iznos tražbine za koju se vodi ovaj postupak. Stoga je sud uvažavajući načelo ekonomičnosti kao i dužnosti suda provođenja postupka u što kraćem roku odlučio ne izvoditi isti dokazni prijedlog. Slijedom svega navedenog sud je cijenio neosnovni tuženikov prigovor pasivne legitimacije.
36. Visina štete na vozilu između stranaka nije sporna, no tuženik je osporio da je tužitelj platio istu štetu svojem osiguraniku. Sud je iz ispisa transakcije utvrdio da je tužitelj podmirio upravo utuženi iznos osiguraniku tužitelja odnosno vlasniku vozila PBZ-Leasing d.o.o.
37. Slijedom svega navedeno sud je prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan te naložio tuženiku plaćanje iznosa od 664,46 € i odlučio je kao pod točkom I/ izreke ove presude.
38. Prema odredbi članka 29. stavka 1. Zakonu o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje ZOO-23), dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Kako tuženik svoju obvezu plaćanja nije ispunio tužitelju po dospijeću, to je prema čl. 29. st. 1. ZOO-23 osnovan zahtjev tužitelja na isplatu zateznih kamata tekućih na utuženi iznos od zakašnjenja s plaćanjem do isplate. Iz ovog proizlazi da je tuženik bio u zakašnjenju s ispunjenjem obveze budući da se prema čl. 1086. ZOO-23 obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete pa je sud dosudio zateznu kamatu od dana isplate štete osiguraniku (a prema potvrdi o izvršenoj transakciji razvidno je da je ista isplaćena 01.03.2022.) pa do namirenja u kojem trenutku je ovdje tužitelju nastala šteta. Odluka o visini zatezne kamate određena je po čl. 29. st. 2. ZOO-23 uz primjenu stope za ostale odnose jer utužena tražbina nije proizašla iz trgovačkog ugovora odnosno ugovora između trgovca i osobe javnog prava već se radi o naknadi štete. Slijedom svega navedenog sud je dosudio zateznu kamatu te je odlučio kao pod točkom I/ izreke ove presude.
39. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i 2. i čl. 164. st. 1. ZPP-a prema vrijednosti spora te sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine, br. 138/23, dalje: Tarifa). Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 150,00 € (Tbr. 7 i Tbr. 54 Tarife), zastupanja na ročištima 13.09.2023., 21.11.2023., 17.10.2024., 21.11.2024. svaki u iznosu od 150,00 € (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife), trošak podnesaka od 05.09.2023., 20.08.2024., 24.10.2024. svaki u iznosu od 150,00 € (Tbr. 8/1 i Tbr. 50 Tarife), što ukupno iznosi 1.200,00 €, a što uvećano za PDV sukladno Tbr. 46. Tarife iznosi 1.500,00 €. Tužitelju je također dodijeljen trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 € sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18, 51/23) i Uredba o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 37/23), trošak vještačenja u iznosu od 330,00 € te trošak svjedoka u iznosu od 28.40 €. Slijedom navedenog sud je dosudio tužitelju trošak u iznosu od 1.871,67 €, a na koji trošak je dosuđena i zatezna kamata od dana donošenja presude sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a. Odluka o visini zatezne kamate temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose obzirom da se radi o troškovima postupka (tako i u odluci VSRH Rev-1114/23 od 04.06.2024.) pa je odlučeno kao pod točkom II/ izreke ove presude.
40. Tužitelj je odbijen djelomično za trošak sudske pristojbe na tužbu obzirom da je uvidom u spis utvrdio kako je isti platio sudsku pristojbu na tužbu u iznosu do 13,27 €, a ne kako to potražuje u iznosu od 25,54 € pa ga je odbio za previsoko zatraženi dio te odlučio kao pod točkom III/ izreke presude.
U Zagrebu 19. prosinca 2024. godine
S u d a c:
mr. sc. Maja Josipović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. Presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, nego se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
DNA:
1. Tužitelju po punomoćniku uz nalog za pristojbu na presudu
2. Tuženiku po punomoćniku
