Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Stalna služba u Slavonskom Brodu

Slavonski Brod

Trg pobjede 13

Poslovni broj: Povrv-152/2024-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu, po sutkinji Mirni Vujčić, u pravnoj stvari tužitelja KALE d.o.o., Jagodnjak, Borisa Kidriča 60, OIB 85534906285, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Subotić, odvjetnik iz Belog Manastira, protiv tuženika OPĆINA DARDA, Darda, Sv. Ivana Krstitelja 89, OIB 34375615619, kojeg zastupaju punomoćnici KJ, ŠJ, Iva Kovačev Radić i Dino Vukušić, odvjetnici iz Osijeka, radi isplate iznosa od 135.502,40 eura, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 12. studenog 2024. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, te na ročištu za donošenje, objavu i uručenje presude, dana 19. prosinca 2024. godine

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju ovrsi javnog bilježnika Sanje Popović iz Osijeka poslovni broj UPP/OS-Ovrv-106/2023 (Jedinstveni identifikator prijedloga: 62916-2023, Sudski predmet: Ovr-1705/2023) od 01. lipnja 2023. godine u dijelu u kojem je naloženo tuženiku namiriti tužitelju novčanu tražbinu:

- u iznosu od 13.407,40 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 01. ožujka 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te

- u iznosu od 11.596,64 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 01. ožujka 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 649,44 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja rješenja tj. od 01. lipnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od osam dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju ovrsi javnog bilježnika Sanje Popović iz Osijeka poslovni broj UPP/OS-Ovrv-106/2023 (Jedinstveni identifikator prijedloga: 62916-2023, Sudski predmet: Ovr-1705/2023) od 01. lipnja 2023. godine u dijelu u kojem je naloženo tuženiku namiriti tužitelju novčanu tražbinu u iznosu od 104.932,16 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 31. siječnja 2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku namiriti novčanu tražbinu u iznosu od 100,14 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 01. ožujka 2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 2.727,80 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja rješenja tj. od 01. lipnja 2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

i

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu u dijelu kojom potražuje od tuženika isplatu iznosa od 5.155,57 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 01. ožujka 2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, te iznosa od 310,49 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 31. siječnja 2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena te se u tom dijelu platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Sanje Popović iz Osijeka poslovni broj UPP/OS-Ovrv-106/2023 (Jedinstveni identifikator prijedloga: 62916-2023, Sudski predmet: Ovr-1705/2023) od 01. lipnja 2023. godine ukida.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 6.431,67 eura, a to u roku od petnaest dana.

i

r i j e š i o  j e

I. Radi osiguranja novčane tražbine tužitelja – predlagatelja osiguranja u iznosu od 13.407,40 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 01. ožujka 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te novčane tražbine u iznosu od 11.596,64 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 01. ožujka 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i novčane tražbine po osnovi troškova ovršnog postupka u iznosu od 649,44 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja rješenja tj. od 01. lipnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od osam dana.

o d r e đ u j e  s e  p r e t h o d n a  m j e r a kojom se zabranjuje bankama kod kojih tuženik - protivnik osiguranja ima račune da tuženiku - protivniku osiguranja ili trećoj osobi, isplati s računa tuženika novčani iznos za koji je određena ova prethodna mjera.

Provedbom prethodne mjere tužitelj - predlagatelj osiguranja stječe založno pravo na predmetu osiguranja.

Ova prethodna mjera može trajati najduže do proteka petnaest dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu u ovoj pravnoj stvari.

II. O d b i j a se kao neosnovan prijedlog tužitelja –predlagatelja osiguranja u dijelu u kojem tužitelj – predlagatelj osiguranja traži odrediti prethodnu mjeru radi osiguranja novčane tražbine u iznosu u od 104.932,16 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 31. siječnja 2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena te novčane tražbine u iznosu od 100,14 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 01. ožujka 2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena i tražbine po osnovi troškova ovršnog postupka u iznosu od 2.727,80 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja rješenja tj. od 01. lipnja 2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik Sanja Popović iz Osijeka je dana 01. lipnja 2023. godine donijela rješenje o ovrsi poslovni broj UPP/OS-Ovrv-106/2023 (Jedinstveni identifikator prijedloga: 62916-2023, Sudski predmet: Ovr-1705/2023) kojim je naloženo tuženiku namiriti tužitelju novčanu tražbinu u ukupnom iznosu od 135.502,40 eura sa zateznim kamatama koje na pojedine iznose glavnog duga teku od datuma naznačenih u rješenju do isplate, kao i naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 3.377,24 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja rješenja do isplate, a koje je u povodu prigovora tuženika stavljeno izvan snage i postupak nastavljen kao postupak u povodu prigovora protiv platnog naloga.

2. U prigovoru tuženik navodi da se prijedlog ne temelji na vjerodostojnoj ispravi i da je dio prijedloga koji se odnosi na cijenu materijala u potpunosti neutemeljen. Navodi da su Ugovorom o izvođenju radova od 22. kolovoza 2019. godine, KLASA: 361-01/19-01, Ur. Broj: 2100/03-19-01/5 stranke ugovorile izgradnju romskih kuća u [adresa], da je čl. 4. Ugovora predviđena mogućnost priznavanja razlike u cijeni samo ako su ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 627. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO), odnosno da je povećanje moguće samo ako povećanje troškova iznosi više od 10% ukupno ugovorenog iznosa te da iznos koji tužitelj ističe kao razliku iznosi samo 1,67% ukupno ugovorenog iznosa pa je zahtjev za priznavanje razlike odbijen Odlukom od 29. svibnja 2022. godine te da nakon toga tužitelj dostavlja okončanu situaciju s uračunatim iznosom "uvećanja cijena materijala", a koja nije bila ovjerena od strane nadzornog inženjera te ju je tuženik odbio. Potom, temeljem te nevažeće situacije izdaje račun broj 140-001-1 na iznos od 792.950,76 Kn pa i taj račun tuženik osporava kao neosnovan jer je izdan po osnovi nevažeće okončane situacije, a tužitelj povlači osporenu okončanu situaciju i izdaje novu bez iznosa za razliku cijene materijala te izdaje i novi račun bez iznosa za razliku cijene materijala. Navodi da je nova okončana situacija bila uredno ovjerena i prihvaćena, pa je sporni račun izdan na temelju okončane situacije koja je odbijena i koju je povukao sam tužitelj i stoga ne može predstavljati vjerodostojnu ispravu temeljem koje se može provesti ovršni postupak. Navodi da obračun kamata na dan 31. prosinca 2021. godine i 31. prosinca 2022. godine nije dostavljen tuženiku niti ga je prihvatio te da je tužitelj prilikom sklapanja ugovora upoznat sa činjenicom da se radi o projektu financiranom iz fondova Europske unije te da može doći do povremenih kašnjenja u plaćanju situacija zbog sporosti u obradi. Očitovao se da je projekt završen 31. srpnja 2022. godine, a da je trajao od rujna 2019. godine, da tužitelj nije iskazivao zatezne kamate niti na jednom od računa niti dostavljao račune za zatezne kamate te da je dio potraživanja za kamate pao u zastaru jer je od dospijeća glavne obveze prošlo više od tri godine.

3. Tužitelj se očitovao da isprave na temelju kojih je doneseno rješenje o ovrsi imaju svojstvo ovršnih isprava iz odredbe čl. 31. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22; 06/24 dalje: OZ) i da ih je predložio uz prijedlog, da se tražbina tužitelja temelji na dvije pravne osnove i to po osnovi razlike u cijeni izvedenih radova te obračunu kamata za kašnjenje s ispunjenjem novčane tražbine. Navodi da su stranke dana 22. kolovoza 2019. godine sklopile Ugovor o izvođenju radova Za grupu 1. – izvođenje radova izgradnje romskih kuća, da su čl. 4. navedenog ugovora stranke ugovorile vrijednost radova - procijenjena na iznos od 28.845.860,30 Kn / 3.828.503,59 eura bez PDV-a (36.057.325,38 Kn / 4.785.629,49 eura s PDV-om), da će se konačni obračun izvršiti na temelju stvarno izvedenih radova primjenom ugovorenih jediničnih cijena te nepromjenjivost jediničnih cijena osim u slučaju čl. 627. ZOO-a, odnosno da su stranke ugovorile da izvođač ima pravo zahtijevati izmjenu cijena ako su se cijene elemenata povećale u tolikoj mjeri da bi cijena radova bila viša za deset postotaka. Naveo je da prigovor tuženika, da nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 627. ZOO-a jer povećanje cijene iznosi samo 1,76% ugovorenog iznosa nije valjan, jer je ukupna cijena izvedenih radova po okončanoj situaciji iznosila 26.706.219,38 Kn / 3.544.524,44 eura bez PDV-a (odnosno 33.382.774,23 Kn / 4.430.655,55 eura s PDV-om), odnosno manja od ugovorene jer su stvarno izvedene količine radova bile manje od predviđenih. Kako je ugovoren obračun izvedenih radova na bazi stvarno izvedenih količina radova, osnovica temeljem koje se izračunava razlika u cijeni je iznos stvarno izvedenih radova i na taj se iznos utvrđuje da li su se cijene elemenata povećale da bi cijena izvedenih radova trebala biti veća za više od deset postotaka. Naveo je da je na temelju stvarno izvedenih količina radova primjenom ugovorenih jediničnih cijena fakturirao ukupno izvedene radove te je temeljem povećanja elemenata na kojima je formirana pojedina jedinična cijena sačinio obračun razlike u cijeni ispostavljajući tuženiku račun samo za razliku koja prelazi 10% ugovorene vrijednosti izvedenih radova. Očitovao se da je tuženik ispostavljene račune plaćao sa zakašnjenjem pa duguje i zakonske zatezne kamate sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a pa prigovor smatra neosnovanim u cijelosti.

4. Tuženik se očitovao i da ostaje kod istaknutog prigovora zastare, da osporava osnovu i visinu sporne tražbine iz razloga što se obračun razlike u cijeni izvedenih radova temelji na okončanoj situaciji koju nije potpisao nadzorni inženjer, a da su se u odnosu na zatezne kamate stranke dogovorile da se zatezne kamate zbog zakašnjenja u plaćanju neće obračunavati s obzirom da je strankama bilo poznato da se projekt financira sredstvima Europske unije. Očitovao se da u obračunu cijena radova koji je dostavljen u spis nije jasna metodologija načina izračuna te da nije u skladu sa Zaključkom Vlade Republike Hrvatske od 22. lipnja 2022. godine.

5. Podneskom od 10. rujna 2024. godine tužitelj je povukao dio tužbenog zahtjeva za iznos glavnog duga od 5.155,57 eura / 38.844,44 Kn (po osnovi obračunatih kamata) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 01. ožujka 2023. godine do isplate te za iznos glavnog duga od 310,49 eura / 2.339,39 Kn po računu 140-001-1 sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 31. siječnja 2023. godine, a ostao je kod prijedloga da se platni nalog održi na snazi za iznos od 104.932,16 eura / 790.611,38 Kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 31. siječnja 2023. godine do isplate te za iznos od 13.507,54 eura / 101.772,56 Kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 01. ožujka 2023. godine do isplate i za iznos od 11.596,64 eura / 87.374,88 Kn po osnovi obračunatih kamata sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 01. ožujka 2023. godine do isplate te troškova ovršnog postupka u iznosu od 3.377,24 eura / 25.445,81 Kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 01. lipnja 2023. godine do isplate. Očitovao se da je računom 140-001-1 obračunata samo razlika u cijeni materijala te kako tuženik opstruira naplatu ove tražbine, obračun razlike u cijeni rada radnika i obračun rada u cijeni razlike strojnog rada biti će predmetom posebnog postupka.

6. Nadalje, podneskom od 16. rujna 2024. godine tužitelj je zatražio da sud radi osiguranja novčane tražbine za koju predlaže održati platni nalog na snazi odredi prethodnu mjeru sukladno odredbi čl. 501.a. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP).

7. Tuženik se protivio prijedlogu za osiguranje određivanjem prethodne mjere navodeći da nisu ispunjene zakonom propisane pretpostavke za njeno određivanje.

8. U tijeku dokaznog postupka izvršen je uvid u obračun zateznih kamata od 31. prosinca 2021. godine, račun br. 140-001-1 od 31. prosinca 2022. godine, obračun zateznih kamata od 31. prosinca 2022. godine, izvod otvorenih stavki od 25. siječnja 2023. godine, Odluku tuženika od 09. studenog 2022. godine, okončane situacije – račune na stranicama 37 i 38 spisa, Ugovor o izvođenju radova za grupu 1

– izvođenje radova izgradnje romskih kuća od 22. kolovoza 2019. godine, dopise, ponude indekse cijena, privremene situacije, bankovne izvatke, okončanu situaciju, obračune zateznih kamata na stranicama 45 do 171 spisa, izveden je dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja ČJ, zakonskog zastupnika tuženika LJ, te svjedoka GJ i DJ, provedeno je građevinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Goranu Imrović, dipl. ing. te financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji Dajani Hart, mag. oec. Na temelju tako provedenog postupka utvrđeno je da su ispunjeni uvjeti da se platni nalog djelomično održi na snazi, a djelomično ukine.

9. Sporno je u ovoj pravnoj stvari je li tuženik u obvezi platiti tužitelju zakonske zatezne kamate zbog zakašnjenja u plaćanju privremenih situacija izdanih po osnovi Ugovora o izvođenju radova za grupu 1 – izvođenje radova izgradnje romskih kuća od 22. kolovoza 2019. godine (dalje: Ugovor) te pripada li tužitelju pravo na razliku u cijeni radova izvedenih po osnovi ovog Ugovora, a po računu br. 140-001-1 od 31. prosinca 2022. godine.

10. Protivno navodima tuženika izvod iz poslovnih knjiga, obračuni kamata i sporni račun predstavljaju vjerodostojnu ispravu u smislu odredbe čl. 31. OZ-a.

11. Ocjenjujući sve provedene dokaze u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) ocjena je ovoga suda da je tužbeni zahtjev za plaćanje zateznih kamata zbog zakašnjenja u plaćanju privremenih situacija djelomično osnovan dok nije osnovan zahtjev za plaćanje tražbine po računu br. 140-001-1 od 31. prosinca 2022. godine.

12. Uvidom u Ugovor o izvođenju radova za grupu 1 – izvođenje radova izgradnje romskih kuća od 22. kolovoza 2019. godine (dalje: Ugovor) utvrđeno je da su tuženik kao naručitelj i tužitelj, koji je između ostalih pravnih subjekata činio zajednicu gospodarskih subjekata kao izvođač, a koji je sklopljen nakon provedenog postupka javne nabave što između stranaka nije sporno, ugovorile izgradnju kuća na katastarskim česticama prema tehničkoj dokumentaciji koja je sastavni dio ugovora, ugovorile vrijednost radova u iznosu od 28.845.860,30 Kn bez PDV-a, odnosno u iznosu od 36.057.325,38 Kn s PDV-om te ugovorile nepromjenjivost jediničnih cijena tijekom cijelog vremena trajanja ugovora osim u slučajevima iz odredbe čl. 627. i čl. 629. ZOO-a,ugovorile da će se konačan obračun izvršiti na temelju stvarno izvedenih radova primjenom ugovorenih jediničnih cijena, ugovorile da su u cijenu radova uračunati svi radovi, troškovi dobave i ugradnje materijala, opreme, rada strojeva, vanjskog i unutarnjeg transporta, troškovi za povećano korištenje prometnica, režijski troškovi, troškovi nastali eventualnim produženje i noćnim radom i drugi troškovi te odredile da je rok izvođenja radova 27 mjeseci od dana uvođenja u posao izvođača, kao i ugovorile da se naručitelj obvezuje za izvedene radova isplatiti izvođaču cijenu temeljem privremenih mjesečnih situacija i okončane situacije koje su potpisane i ovjerene od strane stručnog nadzora građenja u roku od 30 dana od dana zaprimanja i ovjere privremenih mjesečnih situacija i okončane situacije od strane odgovorne osobe naručitelja.

13. Između stranaka nije sporno da je tužitelj po osnovi Ugovora izdao tuženiku privremene situacije te okončanu situaciju koje su plaćene, s time što je najprije izdao okončanu situaciju br. 90-001-1 od 30. rujna 2022. godine na iznos od 1.002.831,59 Kn s PDV-om koju tuženik nije prihvatio i u kojoj je tužitelj iskazao obračun razlike u cijeni materijala te potom okončanu situaciju istoga broja i datuma na iznos od 75.517,33 Kn koju je prihvatio nadzorni inženjer, što potvrđuju iskazi zakonskog zastupnika tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika te i svjedoka GJ kao nadzornog inženjera i svjedoka DJ.

14. Uvidom u obračune zateznih kamata od 31. prosinca 2021. godine i 31. prosinca 2022. godine te izvod otvorenih stavki od 25. siječnja 2023. godine utvrđeno je da tužitelj potražuje od tuženika obračunate kamate zbog zakašnjenja u plaćanju računa.

15. Tuženik tvrdi da tužitelju ne pripada pravo na zatezne kamate zbog zakašnjenja u plaćanju privremenih situacija jer su se parnične stranke dogovorile da se zatezne kamate neće obračunavati s obzirom da je strankama bilo poznato da se taj projekt financira sredstvima Europske unije.

16. Iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika LJ, kojemu sud priklanja vjeru kao uvjerljivom i logičnom, proizlazi da između stranaka nije postignut dogovor da se neće plaćati zakonske zatezne kamate zbog zakašnjenja u plaćaju privremenih situacija, a da je do zakašnjenja u plaćanju dolazilo zbog neredovitog prebacivanja sredstva od strane Središnje agencije za financiranje. Da su privremene situacije plaćene sa zakašnjenjem potvrđuju i iskazi svjedoka MJ i DJ te zakonskog zastupnika tužitelja. Neovisno, o tome što iz iskaza svjedoka DJ proizlazi da je tuženik podnosio zahtjev za naknadu sredstava prema Središnjoj agenciji za financiranje projekata Europske unije na temelju privremenih situacija i da bi nakon provjere izvedenih radova od strane ovog tijela podnosio zahtjev Ministarstvu financija da isplati tuženiku novac za tu situaciju i to je dovodilo do kašnjenja u plaćanju, ocjena je suda, da su za dospijeće obveze plaćanja tražbina po privremenim situacijama (za okončanu situacije je utvrđeno da je plaćena pravovremeno što potvrđuje iskaz zakonskog zastupnika tužitelja) mjerodavne upravo odredbe Ugovora koji su sklopile stranke i kojima je definirano da se naručitelj, dakle tuženik, obvezuje za izvedene radove isplatiti izvođaču cijenu temeljem privremenih mjesečnih situacija i okončane situacije koje su potpisane i ovjerene od strane stručnog nadzora građenja u roku od 30 dana od dana zaprimanja i ovjere privremenih mjesečnih situacija i okončane situacije od strane odgovorne osobe naručitelja.

17. Uvidom u nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Dajane Hart, mag. oec. i njenim saslušanjem utvrđeno je da je na temelju dostavljenih i ovjerenih privremenih situacija utvrdila dospijeće plaćanja svakog računa u skladu s datumom ovjere svake pojedine privremene situacija kako je između stranaka ugovoreno, te je utvrdila datume dospijeća svakog od računa (30 dana od dana ovjere) i prema danima kašnjenja u plaćanju u odnosu na utvrđene valute izvršila obračun zateznih kamata te tako utvrdila da ukupan iznos obračunatih zateznih kamata zbog zakašnjenja u plaćanju prema datumima ovjere privremenih situacija iznosi 25.227,29 eura. Vještačenju je priklonjena vjera kao stručnom i nepristranom i jer je vještakinja u cijelosti odgovorila na predmet vještačenja.

18. Nastavno tome, kako je tuženik u zakašnjenju s plaćanjem privremenih situacija – računa jer svoju obvezu nije ispunio o dospijeću koje su stranke odredile Ugovorom, u obvezi je platiti tužitelju i zakonske zatezne kamate zbog zakašnjenja u plaćanju, a na temelju odredbe čl. 29. ZOO-a jer su zatezne kamate objektivna posljedica zakašnjenja dužnika i teku po samom zakonu. Ocjena je suda da nije nastupila zastara tražbine po ovoj osnovi u iznosu od 25.004,04 eura jer je iz Tablice obračuna kamata koju je dostavila vještakinja vidljivo da je zastarjela tražbina samo u iznosu od 223,75 eura po najstarijem računu odnosno situaciji temeljem koje je izvršen obračun i koji je dospjela 03. studenog 2019. godine i koji tužitelj iskazuje u obračunu kamata od 31. prosinca 2021. godine, a s obzirom da je tužba odnosno ovršni prijedlog u ovoj pravnoj stvari podignut je 01. ožujka 2023. godine pa je samo za ovaj iznos nastupio zastarni rok iz odredbe čl. 226. ZOO-a, dok nije nastupio za iznos od 25.004,40 eura. Tuženik je u obvezi platiti tužitelju i tzv. procesne kamate od dana kada je sudu podnesen zahtjev za isplatu obračunatih dospjelih kamata, a sukladno odredbi čl. 31. ZOO-a. Stoga je uz poziv na citirane zakonske odredbe i odredbu čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučeno kao u točci I. izreke presude, pri odlučivanju o visini stope kamate vodilo se računa da se radi o primjeni materijalnog prava.

19. Uvidom u račun 140-001-1 od 31. prosinca 2022. godine utvrđeno je da tužitelj potražuje od tuženika priznavanje razlike u cijeni materijala na temelju Ugovora u iznosu od 105.242,65 eura / 792.950,76 Kn (po konačnom zahtjevu tužitelj potražuje po ovom računu iznos od 104.932,16 eura). Da se ovim računom potražuje razlika u cijeni materijala nesporno proizlazi i iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja ČJ iz kojeg proizlazi da je tužitelj izdao tuženiku račun za obračun razlike cijene materijala koji je predmetom spora u ovoj pravnoj stvari.

20. Uvidom u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Gorana Imrović, dipl. ing. utvrđeno je da je vještak utvrdio da tužitelj traži razliku za povećanje cijene za dio ugrađenih materijala za radove izvedene u 2021. godini i prvih šest mjeseci 2022. godine i to za drvene materijale, armaturu za armiranje betona, drvno izolacijske materijale i elektroinstalacijske materijale, da je na temelju relevantnih podataka o promjeni cijena građevinskih materijala Hrvatske gospodarske komore koja se utvrđuje na mjesečnoj bazi, a kao bazni mjesec s indeksom 100 listopad 2020. godine utvrdio da ukupno povećanje cijena navedenih materijala u razdoblju od 01. siječnja 2021. godine do 30. lipnja 2022. godine na tržištu poskupilo za više od 10% u odnosu na referentni listopad 2020. godine i da iznosi 83.945,73 eura / 632.489,10 Kn. Saslušanjem vještaka utvrđeno je da se radi o iznosu koji premašuje 10% jer iznos od 10% pada na teret investitora, ali da taj iznos ne uključuje i ostale elemente na temelju kojih je određena cijena radova (radna snaga, transport). U pogledu načina izračuna i visine iznosa povećanja cijena materijala, provedenom vještačenju je priklonjena vjera kao stručnom i nepristranom.

21. Mišljenje je ovoga suda, međutim, da tužitelju ne pripada pravo na naplatu tražbine po računu 140-001-1 od 31. prosinca 2022. godine uz poziv na odredbu čl. 627. ZOO-a.

22. Odredbom čl. 627. st. 1. ZOO-a propisano je da ako je ugovoreno da se cijena radova neće mijenjati u slučaju da se nakon sklapanja ugovora povećaju cijene elemenata na temelju kojih je ona određena, izvođač može, usprkos takvoj odredbi ugovora zahtijevati izmjenu cijene radova ako su se cijene elemenata, a bez njegova utjecaja, povećale u tolikoj mjeri da bi cijena radova trebala biti veća za više od deset postotaka, a stavkom 2. je propisano: ali i u tom slučaju izvođač može zahtijevati samo razliku u cijeni koja prelazi deset postotaka, osim ako je do povećanja cijene elemenata došlo poslije njegova dolaska u zakašnjenje.

23. Ocjena je suda da je za primjenu odredbe čl. 627. ZOO-a, a da bi izvođaču pripadalo pravo potraživati razliku u cijeni radova koja premašuje deset postotaka, u situacijama kada je ugovorena odredba o nepromjenjivosti jediničnih cijena radova, relevantno utvrditi cijene svih elemenata koje utječu na ugovorenu cijenu radova, a ne samo povećanje cijene elementa materijala, što je konkretno slučaj, te da tek u tom slučaju kada se utvrde svi elementi na temelju kojih je cijena utvrđena, izvođač može zahtijevati samo razliku u cijeni radova koja prelazi deset postotaka i to u situaciji da nije bio u zakašnjenju i da je do povećanja cijena elemenata došlo bez njegova utjecaja. Stoga nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 627. ZOO-a da bi tuženik bio u obvezi platiti tužitelju tražbinu po računu br. 140-001-1 od 31. prosinca 2022. godine jer se njime potražuje samo povećanje cijene dijela ugrađenih materijala koja se odnosi na drvene materijale, armaturu za armiranje betona, drvno izolacijske materijale i elektroinstalacijske materijale i isti tako ne predstavlja tražbinu po osnovi izmjene cijene radova, odnosno razlike u cijeni radova koja prelazi deset postotaka koja je utvrđena na temelju svih relevantnih elemenata koji utječu na tu cijenu zbog toga što je ugovorena odredba o nepromjenjivosti cijene. Kako su stranke ugovorile odredbu o nepromjenjivosti jediničnih cijena, nije osnovana niti tužiteljeva tražbina po spornom računu zbog povećanja cijena samog materijala.

24. Iz tog razloga valjalo je u tom dijelu ukinuti platni nalog te odbiti tužbeni zahtjev jer nisu ispunjenje pretpostavke iz odredbe čl. 627. ZOO-a i na temelju citirane odredbe i odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučeno kao u točci II. izreke presude. Platni nalog ukinut je i za iznos tražbine koji je u zastari uz već iznesenu argumentaciju na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a.

25. Platni nalog održan je na snazi i za troškove ovrhe koji su bili nužni i potrebni za vođenje ovršnog postupka, a involviraju trošak sastava ovršnog prijedloga (2.031,79 eura) te PDV (507,95 eura) prema Tbr. 11. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) predujam naknade javnog bilježnika s PDV-om (12,50 eura) i ostatak javnobilježničke naknade s PDV-om (825,00 eura) prema čl. 7. Pravilnika o naknadi i nagradi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (NN 9/21, 18/22, 154/22) i čl. 14. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24), a kako je tužitelj uspio u sporu sa 19,23% priznat mu je ovršni trošak prema ovom uspjehu, dok je u ostalom dijelu platni nalog u odluci o trošku ovršnog postupka ukinut.

26. Kako je tužitelj predložio da se radi osiguranja sporne tražbine odredi prethodna mjera, a rezultati dokazivanja i tijek provedenog postupka ukazuju da je tužitelj dokazao osnovu i visinu tražbine u iznosu od 13.407,40 eura i 11.596,64 eura zbog zakašnjenja u plaćanju s pripadajućim zateznim kamatama od utuženja do isplate i da nije vjerojatno da bi tuženik u tom dijelu uspio u sporu, to je na temelju odredbe čl. 501.a ZPP-a određena prethodna mjere.

27. U dijelu u kojem tužitelj traži određivanje prethodne mjere radi osiguranja novčane tražbine koja nije osnovana i nastavno troškova ovrhe koji nemaju uporište u uspjehu u sporu, valjalo je prijedlog za određivanje prethodne mjere odbiti kao neosnovan, uz već iznesenu argumentaciju, jer nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 501. a ZPP-a za određivanje prethodne mjere.

28. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a, a prema uspjehu tužitelja od 19,23% i tuženika od 80,77% u sporu i prema vrijednosti konačnog zahtjeva od 130.036,34 eura. Tuženiku je priznat trošak koji je bio nužan i potreban za vođenje postupka i to sastav podneska od 02. listopada 2024. godine (1.957,52 eura) te pristup ročištima 09. svibnja 2024. godine, 02. srpnja 2024. godine i 11. studenog 2024. godine (3 x 1.957,52 eura),te PDV (1.957,52 eura) prema Tbr. 8.1., Tbr. 9.1., Tbr. 46., Tbr. 52. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadama troškova odvjetnika (NN 138/23). Tuženiku je priznat i trošak sudske pristojbe na prigovor u iznosu od 663,61 eura prema Tbr. 1.1. Uredbe o Tarife sudskih pristojbi (NN 37/2023), ali ne i trošak pristojbe na rješenje o pristojbi. Tuženiku nije priznat trošak pristupa ročištu za objavu presude, jer nakon uvođenja zakonske obveze objave presude na mrežnoj stranici e-Oglasne ploče sudova, u slučaju uredno obaviještenih stranaka što tuženik je, ne radi o nužnom trošku postupka. Primjenom pravila o naknadi troškova iz odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, tuženiku koji je u većoj mjeri uspio u parnici priznat je trošak postupka razmjerno postotku od 61,54% ovako priznatih troškova, a koji je preostao nakon obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u sporu.

U Slavonskom Brodu, 19. prosinca 2024. godine

Sutkinja

Mirna Vujčić

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke može se izjaviti žalba Visokom trgovačkom sudu u Zagrebu u roku od petnaest dana putem ovoga suda. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu od dana dostave presude.