1                    Poslovni broj 16 Gž-910/2022-5

                            

 

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Zinke Bulka sutkinje izvjestiteljice i Vitomira Boića člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice Đ. D. iz R., OIB … i 2. tužitelja N. D. iz R., OIB …, oboje zastupani po punomoćniku K. P., odvjetniku u R., uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja G. D. iz I. G., OIB …, koju zastupa punomoćnik K. P., odvjetnik u R., protiv tuženika R. St. S.-J.-W eGen, OIB: …, Republika A., S. S. im R., kojeg zastupa punomoćnik N. R., odvjetnik u Odvjetničkom društvu R. & R. u Z., radi utvrđenja ugovora ništetnim i brisanja zemljišnoknjižnog upisa, odlučujući o žalbi tužitelja i umješača protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-4456/2019-52 od 7. lipnja 2022.,u sjednici vijeća održanoj dana 2. siječnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se žalba 1. tužiteljice Đ. D., 2. tužitelja N. D. i umješača na strani tužitelja G. D. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-4456/2019-52 od 7. lipnja 2022. u pobijanom dijelu pod stavcima I. i III. izreke.

 

r i j e š i o   j e

 

I. Odbija se žalba 1. tužiteljice Đ. D., 2. tužitelja N. D. i umješača na strani tužitelja G. D. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-4456/2019-52 od 7. lipnja 2022.

 

II. Odbijaju se zahtjevi 1. tužiteljice Đ. D., 2. tužitelja N. D. i umješača  na strani tužitelja G. D. te zahtjev tuženika R. St. S.-J.-W. eGen za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovani.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:

 

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtijeva tužitelja koji glasi:

" 1. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o jednokratnom kreditu sklopljen dana 18. svibnja 2009.godine, između Đ. D. iz R., OIB: …, M. D. iz R., OIB: …, N. D. iz R., OIB: …, kao korisnika kredita i R. St. S.-J.-W. sGen, S. S. im R., Republika A., kao davatelja kredita.

2. Utvrđuje se ništetnim javnobiljeznički akt – Očitovanje javnog bilježnika B. J. po Prisjedniku L. L., poslovni broj … od 22. svibnja 2009.godine o osiguranju novčane tražbine iz Ugovora o jednokratnom kreditu sklopljenom dana 18. svibnja 2009. godine, temeljem kojeg Očitovanja je izvršen upis uknjižbe prava zaloga na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, u zk. ul: .., broj poduloška: …, k.o. K., u naravi zgrada u R., u …, sagrađena na katastarskoj čestici br. …, povezano s vlasništvom posebnog dijela i to: dvosobni stan broj 1 u prizemlju, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, nužnika, hodnika i drvarnice, ukupne površine od 56,70m².

3. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Rijeka, Općinskog suda u Rijeci, brisanje založnog prava, na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Rijeci, zemljišnoknjižni odjel Rijeka, u zk.ul: …, broj poduloška. …, k.o. K., u naravi zgrada u R., u …, sagrađena na katastarskoj čestici br. 107, povezano s vlasništvom posebnog dijela i to: dvosobni stan broj 1 u prizemlju, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, nužnika, hodnika i drvarnice, ukupne površine od 56,70m², a koji upis je izvršen temeljem javnobilježničkog akta – Očitovanje javnog bilježnika B. J. po Prisjedniku L. L. poslovni broj … od 22. svibnja 2009. godine. "

II. Prvo tužiteljica Đ. D. i drugo tužitelj N. D. dužni su tuženiku R. St. S.-J.-W. sGen nadoknaditi trošak parničnog postupka u visini od 56.512,50 kn sve u roku od 15 dana.

III. S preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška tuženik se odbija.

 

1.1.           Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

 

„Odbacuje se tužba tužitelja u dijelu koji glasi: "

Ovrha određena Rješenjem Općinskog suda u Rijeci, posl. broj … od 2. prosinca 2014.godine na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, u zk.ul: …, broj poduloška: …, k.o. K., u naravi zgrada u R., u, sagrađena na katastarskoj čestici br. …, povezano s vlasništvom posebnog dijela i to: dvosobni stan broj 1 u prizemlju, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, nužnika, hodnika i drvarnice, ukupne površine od … m² i to radi naplate tražbine tuženika s osnova javnobilježničkog očitovanja sastavljenog kod javnog bilježnika B. J. Prisjednika po prisjedniku L. L., poslovni broj … od 22. svibnja 2009. godine, proglašava se nedopuštenom.

Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci brisanje upisane ovrhe nad nekretninom opisanom u točki 1. ove presude i to u roku od osam dana od dana pravomoćnosti ove presude. "

 

2. Protiv navedene presude i rješenja žale se 1. tužiteljica Đ. D., 2. tužitelj N. D. i umješač na strani tužitelja G. D. zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu da pobijanu presudu ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbenog postupka. Tužitelji i umješač nisu naveli u kojem dijelu pobijaju navedenu presudu pa je uzeto da ju pobijaju u dijelu u kojem nisu uspjeli u sporu, pod stavcima I. i II. izreke (čl. 365. st. 1. ZPP).

 

3. U odgovoru na žalbu tužitelja, tuženik se u cijelosti protivi iznesenim žalbenim navodima te predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu uz naknadu troškova sastava istog.

 

4. Žalba tužitelja i umješača protiv presude i rješenja nije osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim ugovor o jednokratnom kreditu sklopljen dana 18. svibnja 2009., da je ništetno očitovanje javnog bilježnika B. J. iz Z. broj … od 22. svibnja  2009. kojim je potvrđen i osiguran taj ugovor te zahtjev za brisanjem tereta u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci u zk. ul. …, br. podul. … k. o. K. uz nalog Zemljišnoknjižnom odjelu da izvrši brisanje založnog prava na nekretnini te zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom ovrhom određene rješenjem ovoga suda pod poslovni broj Ovr-3335/14 od 2. prosinca 2014. na nekretnini upisanoj u zk. ul. … podul. … k. o. K..

 

              U odnosu na presudu

 

6. Pobijana presuda je razumljiva i neproturječna te se može ispitati, sadrži razloge o odlučnim činjenicama te stoga u postupku suda prvog stupnja nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje žalba tužitelja i umješača, a nisu počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

 

7. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP na koju ukazuje žalba. Naime, ne postoji pravna mogućnost da sud po službenoj dužnosti „prizna G. D. kao 3. tužitelja“. G. D. je svojim podneskom od 26. ožujka 2020. (list 245-246 spisa) dostavila Izjavu o miješanju, a tuženik se izričito protivio stupanju treće osobe kao umješača na strani tužitelja (list 293-294 spisa). Stoga je pravilno sud prvog stupnja svojim raspravnim rješenjem od 1. rujna 2021. (list 377 -378 spisa) prihvatio miješanje G. D. kao umješača na strani tužitelja.

 

7.1 Nadalje, da bi u parnicu uz postojeće tužitelje stupio novi tužitelj, sukladno čl. 196. st. 3. ZPP nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari bez njegova pristanka ne može uz tužitelja pristupiti novi tužitelj. Kako se tuženik na ročištu za glavnu raspravu 1. rujna 2021. izričito protivio stupanju G. D. u parnicu (list 378 spisa), to nije bilo mjesta pristupanja G. D. u parnicu, kao 3. tužitelja.

 

8. Žalbene navode tužitelja da je prvostupanjski sud načinom vođenja postupka povrijedio odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i sloboda ("Narodne novine", broj MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10) potpuno je neosnovana i bez ikakve podloge u sadržaju spisa. Prvostupanjski sud je vodio postupak u skladu s odredbama ZPP kao mjerodavnim procesno-pravnim propisom omogućivši tužiteljima aktivno sudjelovanje u postupku, postupajući u skladu s načelom otvorenog pravosuđenja, koje je u pravnom sustavu Republike Hrvatske prihvaćeno kao dominantno načelo i ukazujući tužiteljima ali i tuženiku na dužnost iznošenja činjenica i predlaganja dokaza u skladu s odredbom čl. 219. st. 1. ZPP. Tužitelji u žalbi ne ukazuju na bilo kakove konkretne propuste suda prvog stupnja, već se samo svode na paušalne navode, nameće se zaključak da su žalbeni prigovori tužitelja isključivo rezultat njihovog nezadovoljstva sadržajem pobijane presude. Međutim, odbijanje tužbenog zahtjeva ne može se smatrati povredom ljudskih prava niti nemogućnosti ostvarivanja prava na pošteno i nepristrano suđenje.

 

9. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, sud prvog stupnja je u skladu s odredbom čl. 8. ZPP ispitao sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a na temelju tako izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među stranka.

9.1. Tako je utvrdio:

- da su 1. tužiteljica i 2. tužitelj te njihov pokojni otac M. D. sklopili sa tuženikom Ugovor o jednokratnom kreditu broj …, dana ….,

- da je temeljem tog kredita tuženik kao kreditor 1. tužiteljici, 2. tužitelju te njihovom pok. ocu M. D. kao korisnicima kredita odobrio kredit u visini od 45.000,00 EUR, po kamatnoj stopi od 7,5% godišnje vezano na EURIBOR 3 mjeseca na dan prilagodbe dodatka od 6,25% apsolutno, tromjesečnu prilagodbu počev od 1. srpnja 2009., trgovinski zaokružiti na cijelu 1/8,

- da su se tužitelji obvezali kredit vraćati u iznosu od 180 mjesečnih obroka od po 427 EUR počevši od 20. kolovoza 2009. pa do 20. srpnja 2024.,

- da je među strankama ugovorena kamatna stopa kao promjenjiva u skladu s novčanim i kreditnim prilikama ili prilikama na tržištu kapitala ili ekonomskim prilikama zemljoprimca time da kod korisnika dolazi kod prilagođavanja smanjenjem ili povećanjem uvijek početkom tromjesečja u skladu sa razvojem srednje vrijednosti ukupne dobiti vrijednosti papira i prema mjesečnom EURIBOR-u sa srednjeg mjeseca u tromjesečju, nakon što je provedena posljednja prilagodba na srednji mjesec tromjesečja promjene ispod 0,25% bodovane provode se. Na 1/8 % iznos se trgovački zaokružuje,

- da su stranke za sporove vezane uz ovaj Ugovor ugovorile nadležnost okružnog suda Eblach ili suda u Hrvatskoj nadležnom prema prebivalištu zajmoprimca,

- da iz Ugovora o kreditu koji je priložen spisu proizlazi da je isti sklopljen u St. S. im R., Republika A.,

- da su se stranke radi osiguranja tražbine iz Ugovora o jednokratnom kreditu sporazumjele o zasnivanju založnog prava na nekretnini u vlasništvu M. D. upisanoj u zemljišnoj knjizi u ZKUL …, broj poduloška … KO K. u naravi stana površine 56,70 m² koje se nalazi u zgradi u R. na adresi …,

- da je sastavljeno očitovanje pred javnim bilježnikom B. J. u Z. pod posl. br. … od 22. svibnja 2009.,

- da tuženik ne spori da nije imao odobrenje Hrvatske narodne banke za rad u Republici Hrvatskoj u vrijeme sklapanja spornog Ugovora;

- da je tuženik kreditna institucija iz Republike A. te kreditna institucija koja posluje i djeluje na teritoriju i području Republika A. te je pravna osoba sa sjedištem u Republici A.,

- da su tužitelji potpisali te tuženiku predali kreditni zahtjev,

- da je po podnesenom kreditnom zahtjevu između stranka sklopljen Ugovor o jednokratnom kreditu koji je potpisan u A. po kojem ugovoru je tuženik kao kreditor izvršio isplatu iznosa kredita,

- da je isplata izvršena na području Republike A.,

- da se radi o pravnom poslu koji je sklopljen na području Republike A.,

- da iz izvatka s aktualnim podacima proizlazi da je tuženik po svom pravnom obliku trgovačka i gospodarska zadruga, u čiju djelatnost, među ostalim, spada i sklapanje ugovora o novčanim kreditima i davanje novčanih zajmova, odnosno da je tuženik ovlašten na davanje kredita u Republici A.;

- da iz dopisa Hrvatske narodne banke od 25. studenog 2014. (list 207 spisa) proizlazi da u razdoblju od 2000. do 2013. godine zaduživanje hrvatskih građana u inozemstvu nije bilo zabranjeno te da je Zakonom o kreditnim poslovima s inozemstvom ("Narodne novine", broj 43/96) i Zakonom o deviznom poslovanju ("Narodne novine", broj 96/03, 140/05, 132/06, 150/08, 92/09, 133/09, 153/09, 145/10 i 76/13) bila propisana obveza prenošenja kredita primljenih u inozemstvu na račune u bankama sa sjedištem u Republici Hrvatskoj i prijava kreditnih poslova s inozemstvom Hrvatskoj narodnoj banci isključivo za statističke potrebe izrade platne bilance, a sama prijava ne predstavlja nikakvo odobrenje kreditnog posla od strane Hrvatske narodne banke niti predstavlja uvjet valjanosti ugovora o kreditu.

 

10. Prvostupanjski sud je dao uvjerljive i logične razloge na osnovu točno kojih određenih dokaza sud uzima za utvrđenu i koju činjenicu a koju ne i zašto, kojim od provedenog dokaza vjeruje, a kojima ne i zašto. Stoga zaključke prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, a tužitelj vlastitom ocjenom izvedenih dokaza nije uspio dovesti u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda.

 

11. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvoga stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

 

12. Naime, iako je Zakonom o ništetnosti u čl. 3. st. 1. propisano da su ugovori o kreditu s međunarodnim obilježjem sklopljeni u Republici Hrvatskoj između dužnika s neovlaštenim vjerovnikom ništetni, te da je sukladno čl. 4. Zakona i javnobilježnički akt sklopljen na osnovu ili u vezi s ništetnim ugovorom ništetan, valja istaći da je u presudi Europskog suda (suda EU u predmetu C-630/17 A. M. protiv R. St. S.-J.-W. eGEN od 14. veljače 2019. odlučeno da je takav propis države članice protivan čl. 56. Ugovora o funkcioniranju Europske unije - UFEU).

 

13. Naime, u toj odluci presuđeno je da čl. 56. UFEU treba tumačiti na način da mu se protivi propis države članice poput onoga o kojem je riječ u ovome postupku, učinak kojeg je među ostalim to da su ugovori o kreditu i na njima utemeljeni pravni poslovi sklopljeni na državnom području te države članice između dužnika i vjerovnika s poslovnim nastanom u drugoj državi članici, koji ne raspolažu odobrenjem koji nadležna tijela prve države članice izdaju za obavljanje njihove djelatnosti na njezinu državnom području ništetni od dana svojeg sklapanja, čak i ako su bili sklopljeni prije stupanja na snagu navedenog propisa.

 

14. Navedena interpretativna presuda djeluje prema svima, što znači da je ona pravno obvezujuća, kako za sud u kojem je postavljeno prethodno pitanje, a tako i za ostale nacionalne sudove koji su dužni primijeniti pravno shvaćanje iz presude Europskog suda u postupcima koji se vode pred nacionalnim sudovima.

 

15. Dakle, ne može se više smatrati da bi predmetni ugovor o jednokratnom kreditu bio ništetan zbog toga što je sklopljen s neovlaštenim vjerovnikom, pri čemu valja imati na umu i to da je ugovor od strane vjerovnika ispunjen, a zabrana se odnosila samo na jednu ugovornu stranu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 1564/2018-2 od 9. listopada 2019).

 

16. Nije osnovan žalbeni navod tužitelja da je odluka proturječna, jer iako sud navodi da je za slučaj mjerodavno austrijsko pravo, ne razmatra činjenice kroz to pravo. Valja reći i to da su stranke ugovorom o jednokratnom kreditu ugovorile primjenu austrijskog prava na sve pravne odnose (točka F.Z.20 Općih uvjeta poslovanja), koji su sastavni dio ugovora. To znači da je ništetnost ugovora bilo moguće dokazivati samo glede razloga koje eventualno propisuje austrijsko pravo. Međutim, iz činjeničnih navoda tužbe, a za koji je sud vezan, sukladno odredbi čl. 186. ZPP, a niti tijekom postupka, tužitelji nisu ukazivali na razloge zbog kojih bi predmetni ugovor o jednokratnom kreditu bio ništetan u smislu normi ugovorenog austrijskog prava. No, odlučujući o ništetnosti ugovora o kreditu unutar propisa koji vrijede u Republici Hrvatskoj, na koje propise se tužitelji i pozivaju u ovoj pravnoj stvari, valja reći da je prvostupanjski sud dao valjane i jasne razloge za zaključak o neosnovanosti tužbenog zahtjeva i u okviru normi hrvatskoga prava.

 

17. Nije osnovan žalbeni navod tužitelja da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno i to uz razloga što sud nije uzeo u obzir činjenicu da je kredit bio osiguran policom osiguranja života vinkuliranom u korist tuženika. Naime, ta okolnost ni na koji način ne utječe na eventualnu ništetnost navedenog ugovora. Ništetni su ugovori koji su suprotni Ustavu RH, prisilnim propisima i moralu, kao što to pravilno i navodi sud prvog stupnja.

 

 

17.1. Okolnost da je kredit bio osiguran policom osiguranja života jednog od korisnika kredita (pokojnog M. D.) te da je M. D. umro, čime bi se eventualno ostvarili uvjeti za isplatu ugovorene osiguranine, kao i visina te osiguranine i činjenice je li isplaćena tuženiku ili ne, nisu od odlučnog značaja u ovom predmetu već ih tužitelji mogu eventualno isticati u ovršnom postupku, navodeći da je eventualna tražbina prestala.

 

18. Nadalje, valja istaći da je suvišno i bez pravne osnove ukazivanje žalitelja na druge odluke donesene u povodu navodno činjenično i pravno identičnih predmeta, jer, u smislu odredbe čl. 6. st. 2. Zakona o sudovima (''Narodne novine'', broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18 i 126/19), ovaj sud nije ovlašten ispitivati niti se referirati na odluke donesene u drugim predmetima, već je jedino ovlašten ispitivati pravilnost i zakonitost odluke donesene u ovom predmetu. No, unatoč tome, valja istaći da je u predmetu Vrhovnog suda broj Rev-652/2019 na koji se tužitelji pozivaju, odbačena revizija kao nedopuštena (list 67 spisa).

 

19. Na žalbene navode tužitelja da im nije isplaćen cjelokupni iznos kredita, valja reći da je u ovom postupku predmet raspravljanja samo pitanje ništetnosti ugovora i javnobilježničkog akta, a ne da li je u potpunosti izvršena obveza isplate.

 

20. S obzirom na sve izneseno, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da ni ugovor o jednokratnom kreditu od 18. svibnja 2009. ni Očitovanje od 22. svibnja 2009. nisu ništetni, jer nisu protivni prisilnim propisima Republike Hrvatske. Pri tome se pravilno sud prvog stupnja pozvao na odredbu čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje ZOO) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja spornog ugovora, prema kojem je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenoga pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Naime, kako ugovor o kreditu nije zaključen u Republici Hrvatskoj, već u Republici A., za zaključenje tog ugovora tuženik nije morao imati odobrenje Hrvatske narodne banke, jer takva obveza ne proizlazi iz Zakona o bankama, niti iz odredbi Zakona o deviznom poslovanju („Narodne novine“, broj 36/03) na koje se pozivaju tužitelji. Nije ništetno ni Očitovanje sastavljeno kod javnog bilježnika B. J. 22. svibnja 2009., ovjereno pod brojem …, koje je očitovanje volje jedne i to obvezne stranke uz ispravu o pravnom poslu osnova za zasnivanje založnog prava na nekretninama suglasno mjerodavnom čl. 59. Zakona o javnom bilježništvu – dalje ZJB ("Narodne novine", broj 78/93, 29/94, 162/98 i 16/07), u vezi sa čl. 54. ZJB. Odredbom čl. 59. st. 1. ZJB je propisano da ako nisu u pitanju poslovi iz čl. 53. ZJB (a izvjesno je da nisu), sudionici u pravnom poslu, svi ili neki od njih, mogu isprave o pravnom poslu potvrditi kod javnog bilježnika. Upravo u daljnjem izmijenjenom tekstu navedene odredbe izričito je propisano da je "… za zasnivanje osiguranja tražbine uređene zakonom dovoljno da privatnu ispravu potvrdi obveznik, dakle tužitelji, što su učinili tužitelji te M. D..

 

21. Kako ugovor o jednokratnom kreditu i očitovanje nisu ništetni, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev za brisanje upisanog tereta na nekretninama. Osnovano je prvostupanjski sud pri tome ukazao i na odredbu čl. 129. st. 1. ZZK zaključivši da tužitelji nisu povrijeđeni u svojem zemljišnoknjižnom pravu, jer su oni izričito dozvolili uknjižbu založnog prava na nekretninama javnobilježničkim aktom koji predstavlja valjanu osnovu za uknjižbu založnoga prava.

 

22. I odluka o parničnom  trošku pravilna je i zakonita, kako po osnovu tako i po visini odmjerenih troškova (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP).

 

23. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 2.  ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, pod  stavcima I. i II. izreke.

 

24. U ostalom, a nepobijanom dijelu (stavak III. izreke) presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena (čl. 365. st. 1. ZPP).

 

 

              U odnosu na rješenje

 

25. Nije osnovan žalbeni navod tužitelja da nije bilo mjesta odbacivanju dijela tužbe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

 

26. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da tužitelji niti njihov prednik M. D. nisu upućeni na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopušten od strane Ovršnog suda, a tužba za proglašenje ovrhe nedopuštenom može se podnijeti samo ukoliko je sud u postupku ovrhe tužitelje uputio u pokretanje parnice te samo iz razloga kojeg su istakli u žalbi u pogledu kojeg su upućeni u parnicu. Kako od strane ovršnog suda tužitelji nisu upućeni na pokretanje parice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, to je pravilno sud prvog stupnja odbacio tužbu u dijelu u kojem zahtijevaju da se ovrha određena rješenjem ovoga suda poslovni broj OVR-3335/14 proglasi nedopuštenom te odbiti da se naloži zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci brisanje upisane ovrhe na nekretninama u vlasništvu tužitelja. 

 

27. Kako je neosnovana žalba tužitelja, to je neosnovan i njihov zahtjev za naknadom troškova postupka. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka (odgovor na žalbu tužitelja), budući takav trošak nije bio neophodan za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP).

 

 

U Velikoj Gorici 2. siječnja 2024.              

 

 

                                                               Predsjednica vijeća

 

                                                                                                 Ankica Jakovina, v.r.