REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička ulica 2, 52440 Poreč

Posl.br. P-880/2024-24

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

R J E Š E N J E

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sutkinji tog suda mr. sc. Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TI, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Mariji Budimir, odvjetnici iz Pule, protiv tuženika DI, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Nikoli Pajiću, odvjetniku iz Pule, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 12. studenog 2024. godine u prisutnosti punomoćnice tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženice, 19. prosinca 2024. godine

r i j e š i o  j e

I Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.

II Dužan je tužitelj naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 570,00 eura, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 23. siječnja 2024. godine podnio tužbu protiv tuženice kojom traži isplatu iznosa od 5.662,13 eura sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče na pojedinačne iznose mjesečno kako je to opisano u tužbi. U tužbi navodi da su stranke bile u braku koji je sklopljen 18. kolovoza 2001., a razveden rješenjem Općinskog suda u Puli, posl. br. R1 Ob-35/2022 od 15. veljače 2022. Za vrijeme trajanja braka stranke su radi kupnje stana sklopili stambeni kredit i to za stan u [adresa] na adresi [adresa], stan broj 10 na V katu zgrade, upisan u [broj poduloška] knjige položenih ugovora, a koji se sastoji od tri spavaće sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, hodnika i lođe, ukupne površine 73,66 m2. Navedeni ugovor o kreditu (br. 2402006-1031262160/51400607-5104447894) sklopljen je 25.9.2009., solemniziran od javnog bilježnika Nansi Kopić u [adresa], 30.9.2009. pod posl. br. OV- 12277/2009 između Erste& Steiermaerkische Bank d.d. kao kreditora i tužitelja u svojstvu korisnika kredita i tuženice kao sudužnika, na iznos od 66.660,00 EUR, u kunskoj protuvrijednosti, s rokom vraćanja u 300 mjesečnih obroka u kojemu iznos mjesečnog obroka iznosi 436,74 EUR. Stranke su s bankom sklopile i tri Aneksa osnovnog ugovora o kreditu, Aneks br. 1. od 30.10.2009., Aneks br. 2. od 1.11.2018. te Aneks br. 3 od 1.4.2019. Kredit dospijeva na naplatu svakog prvog u mjesecu, a anuitet se obračunava prema uvjetima ugovorenim s bankom. Osim toga, ugovoreni su i instrumenti osiguranja kredita tako da je upisano i pravo zaloga na polici životnog osiguranja sklopljenog kod Wiener osiguranja KVIG d.d. i sama nekretnina je osigurana kod iste osiguravajuće kuće i polica je vinkulirana u korist banke u iznosu od 13.333,00 EUR. Bez sklapanja navedenih polica osiguranja Banka strankama ne bi odobrila kredit, slijedom čega i troškovi po tim policama predstavljaju obvezu stranaka u jednakim dijelovima. Mjesečno plaćanje premije police životnog osiguranja iznosi 45,17 EUR, a premija osiguranja imovine (stana) iznosi 295,50 HRK (39,22 EUR) godišnje. Nadalje, sa Uljanik standardom d.o.o. [adresa] sklopljen je ugovor o prodaji stana sa stanarskim pravom od 28.3.1996. u iznosu od 76.582,55 HRK (10.164,25 EUR). Otkup stana ugovoren je na ukupno 336 obroka, a obrok iznosi 29,46 EUR koji dospijeva 20. dana u mjesecu. Zadnji obrok otplate stana (336.) prema redovitom tijeku stvari trebao bi dospjeti 20.4.2024. Za vrijeme trajanja bračne zajednice sve gore navedene obveze stranke su podmirivale s računa tužitelja, a nakon što se tuženica iselila 1. rujna 2021. čime je faktično prestala bračna zajednica, tužitelj je samostalno sa svog računa nastavio plaćati rate kredita, premije osiguranja i troškove otkupa stana. Povodom tužbe ovdje tuženice pred naslovnim se sudom vodila parnica da bi se utvrdilo da gore opisani stan predstavlja bračnu stečevinu stranaka, a koja je okončana pravomoćnom presudom na temelju priznanja te su stranke sada upisane kao suvlasnici predmetne nekretnine i to svaki u 1/2 dijela suvlasništva. Nadalje, povodom prijedloga tuženice pred naslovnim se sudom vodi postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice na predmetnom stanu pod poslovnim brojem R1-152/2022. Tužitelj je u okviru tog izvanparničnog postupka predložio da se suvlasnička zajednica razvrgne tako da tužitelj postane samovlasnik stana, a tuženici da isplati novčanu vrijednost njezinog suvlasničkog dijela koji dio se ima umanjiti u visini polovice preostale obveze po kreditu, osiguranju i otkupu od Uljanik Standarda d.o.o. [adresa] pa da na taj način kompenziraju sva prava i obveze u svezi predmetne nekretnine, odnosno da riješe svoje imovinsko pravne odnose bez pokretanja novih sudskih postupaka. U okviru navedenog, a radi transparentnosti prijedloga i izbjegavanja pokretanja ovog postupka i novih troškova, tužitelj je izvansudski proveo financijsko vještačenje s nalogom da vještak točno obračuna preostale troškove u svezi otkupa stana i isplate svih obveza i koji se nalaz i mišljenje dostavlja u privitku. Troškove vještaka sukladno izdanom računu podmirio je tužitelj (230,00 EUR). Međutim, tuženica, tamo predlagateljica na takav prijedlog nije pristala, slijedom čega je tužitelj bio primoran pokrenuti ovu parnicu radi isplate polovice isplaćenih i dospjelih anuiteta kredita, isplaćenih obroka premija osiguranja i obroka otplate stana prema Uljanik Standardu d.o.o. [adresa] i to za razdoblje otkako je tuženica iselila iz stana - 1.9.2021. do pokretanja ove parnice. Pritom, tužitelj ističe kako je tuženica, tamo predlagateljica najprije sama predložila da ju tužitelj isplati u visini suvlasničke vrijednosti, ali očito nije bila suglasna sa time da bi i ona imala snositi preostali dio obveze stambenog kredita radi čega je u tijeku postupka promijenila stav o načinu na koji se suvlasnička zajednica ima razvrgnuti – prodajom na javnoj dražbi, na koje rješenje je ovdje tužitelj podnio žalbu prvenstveno iz razloga jer predmetni stan predstavlja njegov dom, htio bi nastaviti tamo živjeti i ne vidi opravdanog razloga zašto bi se stan imao prodavati na javnoj dražbi nepoznatim ljudima kada su on i zajednička djeca stranaka i emotivno povezana sa ovim stanom. Kako je prethodno navedeno, od faktičnog prestanka bračne zajednice stranaka, odnosno od kad se tuženica iselila iz zajedničkog kućanstva, tužitelj sam plaća rate kredita i druge obveze u svezi stana koja predstavlja njihovu bračnu stečevinu, a kako je kredit podignut za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice radi se o obvezi - teretu oba bračna druga, svakog u 1/2 dijela. Obiteljski zakon propisuje da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, dok je odredbom čl. 249. st. 1. ObZ propisano da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drugačije ugovorili. Povezujući zakonsku definiciju bračne stečevine s teorijskom definicijom imovine, proizlazi da u bračnu stečevinu, uz stvarna prava poput vlasništva i drugih stvarnih prava, ulaze i prava na tražbine koja izviru iz obveznopravnih odnosa u koju je stupio ili se našao jedan od bračnih drugova. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže da se tuženici naloži isplata ½ svih iznosa koje on samostalno isplaćuje u svezi predmetne nekretnine od kada je faktički prestala njihova bračna zajednica - 1.9.2021. pa do pokretanja ove parnice. S time što će očito tužitelj morati i za naredno razdoblje, do konačne isplate ponovo pokretati nove parnice, ako tuženica i dalje ne bude mirnim putem pristajala isplatiti tužitelju dio svoje obveze, a čime se po stavu tužitelja nepotrebno gomilaju postupci i troškovi. Kako bi se točno odredio iznos koji tuženica mora platiti tužitelju potrebno je provesti vještačenje, naravno ukoliko ista osporava izvansudsko vještačenje koje je tužitelj o svom trošku izvršio.

2. U odgovoru na tužbu tužena ne spori da je sa tužiteljem bila u braku koji je sklopljen 18. kolovoza 2001. godine, a razveden rješenjem ovog suda, posl. br. R1 Ob- 35/2022 od 15. veljače 2022. godine. Nije niti sporno da su tužitelj kao korisnik kredita a tužena kao sudužnik dana 25.09.2009. godine sa Erste & Steiermaerkische Bank d.d. sklopili ugovor o kreditu br. 2402006-1031262160/51400607-5104447894, na iznos od 66.660,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti, radi kupovine stana u [adresa] na adresi [adresa], stan broj 10 na V katu zgrade upisan u [broj poduloška], knjige položenih ugovora a koji se sastoji od tri spavaće sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, hodnika i lođe, ukupne površine 73,66 m2. Predmetni ugovor o kreditu jest sklopljen s rokom vraćanja u 300 mjesečnih obroka u kojemu iznos mjesečnog obroka iznosi 436,74 EUR-a. Tužena ne spori niti činjenicu da je sa Uljanik standardom d.o.o. [adresa], sklopljen ugovor o prodaji stana sa stanarskim pravom od dana 28.03.1996. godine u iznosu od 76.582,55 HRK (10.164,25 EUR) i da je otkup stana ugovoren na ukupno 336 obroka a obrok iznosi 29,46 EUR koji dospijeva 20. dana u mjesecu te da bi zadnji obrok trebao dospjeti 20.04.2024. godine. Tužena navodi da je radi utvrđenja da predmetni stan predstavlja bračnu stečevinu bila prisiljena pokrenuti spor pred ovim sudom posl.br. P Ob – 11/22 a koji spor je okončan pravomoćnom sudskom odlukom temeljem koje se tužena u zemljišnim knjigama upisala kao vlasnica tog stana u ½ dijela. S obzirom da je po prestanku bračne zajednice tužitelj nastavio sam živjeti u predmetnom stanu a da je tužena dana 16.09.2021. godine bila prisiljena otići u podstanare, tužena je pokrenula postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice na predmetnom stanu, a koji postupak je kod ovog suda pod posl.br. R1-152/2022 nepravomoćno okončan rješenjem kojim se suvlasnička zajednica razvrgava na predmetnom stanu civilnom diobom - prodajom na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način te podjelom dobivenog iznosa tužitelju i tuženici, svakom u ½ dijela. Vezano za sve ostale navode koje tužitelj u svojoj tužbi ističe u ovom postupku, tužena navodi da su isti irelavantni i nemaju nikakve veze sa predmetom ovog postupka. Ono što je bitno za ovaj postupak je to da tuženik priznaje da tužitelj osnovano od nje potražuje ½ svih iznosa koje on samostalno isplaćuje u svezi predmetne nekretnine od kada je faktički prestala njihova bračna zajednica, a to je bilo 16.09.2021. godine a ne 01.09.2021. godine kako to tužitelj pogrešno navodi u svojoj tužbi. Da su navodi tuženi točni i istiniti proizlazi i iz Ugovora o najmu kojeg je ona dana 15.09.2021. godine kao najmoprimac sklopila sa MI iz [adresa], kao najmodavcem temeljem kojeg ugovora je ona od njega uzela u najam stan u [adresa], odnosno stan u kojem tužena i danas živi. Predmetni ugovor o najmu tužena je sa najmodavcem zaključila ne neodređeno vrijeme i to od 16.09.2021. godine pa nadalje. Dakle, s obzirom na sve gore navedeno, ukazuje se da tuženik nije dao povoda tužitelju za ovu tužbu s obzirom da je priznao njen osnov, pa stoga tužena pozivom na članak 157. ZPP-a tužena predlaže da joj tužitelj nadoknadi prouzročeni parnični trošak.

3. U predmetu je dana 23. travnja 2024. godine donijeta Presuda na temelju priznanja pod posl.br. P-250/2024-7 kojom je točkom I izreke naloženo tuženici da isplati tužitelju ukupan iznos od 5.662,13 eura, zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče na iznose kako je pojedinačno odlučeno u toj Presudi. Točkom II izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška, a točkom III izreke odlučeno je da je tužitelj dužan naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 320,00 eura, u roku od 15 dana.

4. Povodom žalbe tužitelja protiv Rješenja - odluke o troškovima Rješenjem Županijskog suda u Rijeci posl.br. Gž-3008/2024-2 od 08. kolovoza 2024. ukinuta je odluka o troškovima postupka sadržana u Presudi ovog suda posl.br. P-250/2024-7 od 23. travnja 2024. godine u pobijanom dijelu pod točkama II i III izreke, te je predmet u tom dijelu vraćen na ponovno odlučivanje.

4.1. Dakle, predmet odlučivanja je trošak ovog parničnog postupka.

5. U ponovnom postupku tužitelj je ustrajao na zahtjevu za naknadu parničnog troška za sastav tužbe 250,00 eura s uključenim PDV-om, za trošak vansudskog nalaza i mišljenja financijsko knjigovodstvenog vještaka od 18. veljače 2023. godine 230,00 eur, za sastav žalbe 125,00 eura s uključenim PDV-om, za pristup na ročište 12. studenog 2024. godine 125,00 eura s uključenim PDV-om, za trošak sudske pristojbe na tužbu 51,54 eura, na presudu 51,54 eura, na žalbu protiv Rješenja 51,54 eura, te eventualne sudske pristojbe na odluku koja će uslijediti.

6. U ponovnom postupku tuženica ističe da je tužitelj bez ikakvog prethodnog dogovora sa njom i bez ikakve potrebe angažirao vještaka financijske struke. Taj vještak da je dao svoje mišljenje o tome koliko iznosi neotplaćeni iznos stambenog kredita broj 5104447894 s pripadajućim vinkuliranim policama osiguranja, kao i iznosa otkupa stana na adresi [adresa] u [adresa], te je tako došao do zaključka da buduće obveze ukupno iznose 66.684,81 eura. Tužena navodi da je ovaj podatak tužitelj mogao pribaviti od banke kao i podatkom o neotplaćenom dijelu otkupa stana i da za tako nešto nije bilo potrebe za angažiranjem vještaka. Dalje navodi da je tužitelj u svom podnesku od 21. veljače 2023. godine netočno prikazao da ukupne obveze iznose 73.525,32 EUR-a koji iznos se ima između stranaka ponaosob podijeliti na jednake dijelove i iznosi 36.762,66 EUR-a. S obzirom da je vještak utvrdio da te obveze iznose 66.684,81 EUR-a nije jasno kako je tužitelj došao do zaključka da one iznose 73.525,32 EUR-a? S obzirom da bi od vrijednosti suvlasničkog dijela koja po procjeni građevinskog vještaka (staroj gotovo dvije godine) iznosi 75.000,00 EUR- a trebalo oduzeti 36.762,66 EUR-a, tužitelj je netočno ponudio tuženici isplatiti iznos od 38.237,34 EUR-a što je bilo krajnje neprihvatljivo. S obzirom da je tužitelj nakon razvoda ostao živjeti u tom stanu, a da je tuženica bila primorana sa kćerkom otići u podstanare i od svoje plaće od 1.000,00 EUR-a plaćati podstanarstvo od 350,00 EUR- a ona takav nekorektan i uvredljiv prijedlog tužitelja nije mogla prihvatiti. S obzirom da u tom trenutku vrijednost toga stana više nije iznosila procijenjenih 150.000,00 EUR-a već zbog proteka vremena od gotovo dvije godine najmanje 200.000,00 EUR-a, tužena je svojim podneskom (u izvanparničnom postupku) od 12. svibnja 2023. godine predložila da se sukladno članku 50. st. 4. predmetni stan proda na javnoj dražbi što bi bilo u njihovom obostranom interesu s obzirom da bi se na takav način postigla najbolja moguća cijena. S obzirom na upisanu hipoteku od postignute kupoprodajne cijene najprije bi se isplatio banci cjelokupni dug, a potom bi stranke taj novac podijelile na jednake dijelove. Tužena naglašava da ona nije nikada tužitelju osporavala plaćanje iznosa kredita i troškova osiguranja koje je tužitelj sam od prestanka bračne zajednice nastavio sam plaćati, tužena je bila nemalo iznenađena kada je tužitelj pokrenuo ovaj sudski postupak. Tuženik nije nikada pozvao tuženu da mu plati bilo koji iznos po osnovi plaćenih iznosa kredita i troškova osiguranja koje je tužitelj sam od prestanka bračne zajednice nastavio sam plaćati. Nije niti od nikakvog značaja činjenica da je tužitelj angažirao vještaka financijske struke radi davanja svog mišljenja o obvezama stranaka, a upravo je tužena, a ne tužitelj dana 08. prosinca 2022. godine u iznosu od 464,53 EUR-a platila sudskog vještaka građevinske struke (u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice) kako bi se utvrdila vrijednost toga stana. S obzirom da bi svako plaćanje prilikom razvrgnuća suvlasničke zajednice koje je pokrenula tuženica imalo za posljedicu da se najprije “zatvori” kredit banke, a tek potom ostatak kupoprodajne cijene podijeli među strankama, jasno je da je ovaj postupak tuženik pokrenuo iz obijesti i bez ikakve potrebe.

7. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: izvadak iz zemljišne knjige (10-11), Rješenje (12-14), Presudu na temelju priznanja (15-18), Rješenje (19-23), pregled prometa (24-39, 81-98), nalaz i mišljenje (40-64), izlist (65-70), kartica ugovaratelja (71), ispis (72-77), potvrdu (78), policu osiguranja imovine (79), policu osiguranja života (80), otplatnu tablicu (99-107), Ugovor o kreditu (108-119), Aneks Ugovora o kreditu (120-128), račun (129), potvrdu (138-142), pregled prometa (144-166), Ugovor o najmu (187-190), u preslik spisa Općinskog suda u Puli-Pola posl.br. R1-104/2024 (ranije oznake R1-152/2022), u preslik spisa Općinskog suda u Puli-Pola posl.br. R1 Ob-35/2022 (ranije oznake P Ob-10/2022), u preslik spisa Općinskog suda u Puli-Pola posl.br. P Ob-11/2022.

. 7.1. Druge dokaze sud nije proveo budući da isti nisu bili od značaja za meritorno donošenja odluke u ovom predmetu.

8. Zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u ovoj pravnoj stvari nije osnovan.

9. U ukupnosti svih provedenih dokaza utvrđeno je da su tužitelj i tuženica bili u braku od 18. kolovoza 2001. do 15. veljače 2022. godine, da je između njih brak pravomoćno razveden, da su stekli bračnu stečevinu i to u naravi stan broj 10 na petom katu upisan u podul. 13166 Knjige položenih ugovora koji se nalazi u [adresa], ukupne površine 73,66 m2, da je svakome od njih po osnovi bračne stečevine pripala ½ dijela predmetnog stana, te da je tako izvršen i upis prava suvlasništva na jednake dijelove, u zemljišnim knjigama, da je predmetni stan kupljen temeljem Ugovora o kreditu od 25. rujna 2009. godine, a kao korisnik kredita bio je tužitelj, dok je tuženica bila sudužnik, da je tuženica pokrenula postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice, koji se još uvijek vodi kod Općinskog suda u Puli-Pola pod posl.br. R1-104/2024 (ranije oznake R1-152/2024). Dakle, postupak razvrgnuća nije okončan.

10. Uvidom u preslik spisa Općinskog suda u Puli-Pola posl.br. R1-104/2024 (ranije oznake R1-152/2024) utvrđeno je da je postupak za razvrgnuće pokrenula tuženica, da je u prijedlogu za razvrgnuće predložila da se razvrgnuće provede temeljem čl. 51. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje: ZV) isplatom, a kasnije je zatražila razvrgnuće prodajom na javnoj dražbi. Tužitelj je u postupku razvrgnuća tražio da se nakon provedenog vještačenja i pri isplati tuženici za vrijednost njezinog suvlasničkog udjela umanji iznos za polovicu iznosa otplaćenog kredita od 15. veljače 2022. godine na dalje i preostale obveze po osnovi toga kredita, a potom je naveo da će od izrade nalaza do konačne otplate stambenog kredita s pripadajućim vinkuliranim policama osiguranja, kao i otkupa stana njegove buduće obveze iznositi ukupno 66.684,81 eur. Slijedom toga da ukupno obveze iznose 73.525,32 eura, a koja se ima između stranaka podijeliti na jednake dijelove, te da iznosi 40.182,92 eura ponaosob. Kada se od procijenjene vrijednosti suvlasničkog dijela (stana) u visini od 75.000,00 eura oduzme obveza u iznosu od 40.182,92 eura, tada da ispadne da bi tužitelj trebao tuženici isplatiti iznos od 34.817,08 eura čime bi se prebila njihova stvarno pravna i obvezno pravna međusobna potraživanja s osnove stana i navedeni iznos da predstavlja prijedlog tužitelja radi okončanja razvrgnuća suvlasničke zajednice između stranaka, bez parnice.

11. Uredujući sudac u izvanparničnom postupku R1-104/2024 (ranije oznake R1-152/2022) ukazao je strankama na ročištu 08. prosinca 2022. godine da će se zahtjev tužitelja iznijet u točki 10 ovog Obrazloženja uzeti u obzir ako se u daljnjem tijeku postupka za razvrgnuće suvlasničke zajednice stranke o tome sporazumiju. U protivnom da će stranke svoje zahtjeve moći ostvarivati u posebnom postupku.

12. U izvanparničnom postupku stranke nisu se sporazumjele. Naime, tužitelj se, između ostalog, pozvao na pravo na dom, jer da je predmetni stan jedini dom koji ima, u kojemu stanuje i kojega koristi.

12.1. Nadalje je utvrđeno da je tužitelj, na vlastitu inicijativu, u tom izvanparničnom postupku zatražio izradu nalaza i mišljenja po vještaku financijske struke, te je predmetni nalaz i mišljenje od 18. veljače 2023. godine izrađen po tvrtki MARIMAR-FINI d.o.o. dostavio u izvanparnični spis uz podneska od 21. veljače 2023. godine. Za izradu tog nalaza i mišljenja tužitelj nije ni zatražio, ni dobio odobrenje tuženice, a s obzirom na nespornu činjenicu da je vjerovnik po Ugovoru o kreditu banka, podatke o visini obveza po kreditu tužitelj je mogao zatražiti neposredno i od banke.

12.2. Međutim, i neovisno od toga zahtjevi tužitelja iznijeti u izvanparničnom postupku R1-104/2024 mogu biti predmet raspravljanja samo i isključivo ako se radi o sporazumu stranaka, kako je to uredujući sudac u tom istom izvanparničnom postupku i ukazao strankama. Vansudsko vještačenje izrađeno na zahtjev samo jedne od stranaka ne može biti valjana isprava ukoliko takvo vještačenje ne prihvate obje strane, a u konkretnom slučaju tuženica nije ni mogla učestvovati pri izradi tog vansudskog vještačenja jer nije bila uključena, niti pozvana.

13. Nadalje, provedenim dokazima nesporno je utvrđeno da je tuženica nakon razvoda braka, sa djetetom, morala ići u podstanarstvo, te je 15. rujna 2021. godine sklopila Ugovor o najmu sa najmodavcem, za mjesečnu najamninu 350,00 eura.

14. Provedenim dokazima nije utvrđeno, osim podnošenjem ove tužbe, da je tužitelj ranije pozvao tuženu da mu plati utuženi iznos po osnovi plaćenih iznosa kredita i troškova osiguranja, koje je tužitelj od prestanka bračne zajednice sam nastavio plaćati. Tužitelj je tek ovom tužbom podnio zahtjev za isplatu i tuženica je odmah, u roku određenom za davanje odgovora na tužbu priznala tužbeni zahtjev za isplatu kako je i presuđeno Presudom na temelju priznanja posl.br. P-250/2024-7 od 23. travnja 2024. godine u točki I izreke. Nadalje je utvrđeno da tijekom postupaka koji su vođeni između stranaka pred Općinskim sudom u Puli-Pola tuženica nije nikada osporavala obvezu koju je u ovom postupku, odmah u odgovoru na tužbu, priznala. Tuženica je u izvanparničnom postupku razvrgnuća osporavala tužitelju samo način izračuna kojeg je sam tužitelj dao izraditi samovoljno, izvan suda, izborom vještaka po svom izboru i načinu rješavanja odnosa između stranaka.

15. Tužitelj u žalbi protiv odluke o troškovima posl.br. P-250/2024-7 od 23. travnja 2024. godine se poziva na postupak razvrgnuća suvlasništva između stranaka ističući da je on nudio više rješenja za okončanje odnosa među strankama i da je sam radi transparentnosti angažirao izvansudskog vještaka financijske struke, a koji da je uzeo u obzir procijenjenu vrijednost stana, kao i obveze stranaka koje postoje na ime kupovnine predmetnog stana stambenim kreditom.

16. Iz provedenih dokaza sud je utvrdio da tužitelj pogrešno izvodi zaključak da je tuženica odbila isplatiti tužitelju iznos koji je predmet ove tužbe, pa da je zato morao podnijeti tužbu, a to zato jer je tužitelj svoje zahtjeve temeljio isključivo na dokazima koje je na vlastiti zahtjev pribavljao, a da za te dokaze prethodno nije razgovarao sa tuženicom niti su se stranke sporazumjele. Iz navedenih razloga tužitelj ne može izvoditi zaključak da je tuženica dala povoda za ovu tužbu i to zato jer tužitelj nikada nije pozvao tuženicu da mu plati utuženi iznos i troškove, a koji su predmet ove tužbe koju je podnio 23. siječnja 2024. godine. Zato zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u ovom postupku nije osnovan.

17. Iz svega naprijed utvrđenog nesporno proizlazi da je tuženica priznala tužbeni zahtjev u ovom postupku, da nije dala povoda za tužbu, te joj je temeljem odredbe čl. 157. ZPP-a priznat parnični trošak.

17.1. Tuženici je priznat trošak za sastav odgovora na tužbu s uključenim PDV- om 250,00 eura, za zastupanje na ročištu 12. studenog 2024. godine s uključenim PDV-om 250,00 eura, za sudsku pristojbu na odgovor na tužbu 70,00 eura, a što ukupno iznosi 570,00 eura. Tuženici nije priznat trošak za sastav podneska od 11. studenog 2024., jer je sastav istog izložen na ročištu 12. studenog 2024. godine.

17.2. Visina priznatog i obračunatog troška temelji se na tarifnom broju 8.1., 9.t.1., 46., 52. i 54. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012, 103/2014, 118/2014,107/2015, 37/2022, 126/2022, 138/2023, dalje: Tarifa), te tarifnom broju 1. Tarife sudskih pristojbi.

18. Slijedom svega naprijed navedenog, riješeno je kao u izreci.

U Poreču – Parenzo 19. prosinca 2024. godine.

S u t k i nj a:

mr. sc. Marčela Štefanuti

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog Rješenja dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u Zagrebu, a podnosi se putem ovog suda, u roku od 15 dana, od dana objave ovog Rješenja.

DNA:

1. Pun. tužitelja,

2. Pun. tuženice.