Poslovni broj: Us I-2030/2024-13

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja DC, [adresa], Ulica 61. 17, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po odvjetniku Marku Praljku iz Odvjetničkog društva Praljak & Svić d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 37 b, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava Dubrovačko- neretvanska, Policijska postaja Dubrovnik, Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 13, radi protjerivanja iz Republike Hrvatske, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 19. studenog 2024. godine u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja i odsutnosti tuženika, 19. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Dubrovnik, KLASA: UP/I-216-04/24- 01/3186, URBROJ: 511-03-07-24-2 od 12. kolovoza 2024. godine.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude isplati tužiteljici iznos od 5.000,00 eura, dok se u preostalom dijelu popisani trošak odbija.

Obrazloženje

1. U pravodobnoj tužbi protiv rješenja tuženika, KLASA:UP/I-216-04/24- 01/3186, URBROJ:511-03-07-24-2 od 12.kolovoza 2024. godine tužiteljica je u bitnom navela: da rješenje tuženika osporava iz razloga što činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno, odnosno što iz utvrđenih činjenica je izveden pogrešan zaključak, te iz razloga što su u povrijeđena pravila postupka koja su bila od utjecaja za rješavanje stvari i što je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Navodi se da je tužiteljica u Republici Hrvatskoj boravi i radi legalno temeljem dozvole za boravak i rad izdane od strane Policijske uprave Dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Korčula, KLASA:UP/I-216-02/24-09/73652, URBROJ:511-03-10-24-3 od 09. travnja 2024. godine; da je predmetna dozvola za boravak i rad izdana je za radno mjesto konobar kod poslodavca Altair d.o.o. a da je važeća do 31. listopada 2024. godine; da je od dana izdavanja dozvole pa sve do donošenja osporenog rješenja tužiteljica radila isključivo za i prema uputama poslodavca trgovačkog društva Altair d.o.o. i to temeljem Ugovora o radu od dana 06. ožujka 2024. godine, koji poslodavac mu je cijelo vrijeme

- -

davao plaću kao i sva ostala obvezna davanja; da je temeljem navedenog ugovora o radu tužiteljica obavljala poslove konobara i to u restoranu po imenu Silk; da je restoran Silk dio lanca istoimenih restorana koji posluju u Republici hrvatskoj od kojih svaki restoran posluje u sklopu zasebnog trgovačkog društva, pri čemu je gospodin DCJ vlasnik svakog od tih društava u cijelosti. Budući da je gospodin DCJ kao vlasnik opisanih društava i osoba ovlaštena za zastupanje istih dogovarala s tužiteljicom uvjete radnog odnosa, da je tužitelj istoimene restorane Silk opravdano smatrao jednim poslodavcem pa tako nije vidio ništa sporno ni kada mu je 10. travnja 2024. godine dano da potpiše Sporazum o privremenom ustupanju radnika u povezano društvo kao i pripadajuću pisanu suglasnost; da je u vrijeme kada je tužitelju predloženo sklapanje navedenog Sporazuma o ustupanju da je njezin osnovni Ugovor o radu ostao na snazi, isto društvo mu nastavilo isplaćivati plaću, sa istom odgovornom osobom je tužiteljica razgovarala o svim promjenama, premješta se u restoran istog imena na drugoj adresi, pa tužiteljica kao pravni laik, a pogotovo kao stranac u RH s pravom smatrala kako je jedina promjena koja se događa, promjena mjesta rada; da je tužiteljica sukladno Ugovoru o radu i Sporazumu o privremenom ustupanju radnika u povezano društvo u restoranu Silk u Dubrovniku, na adresi [adresa] uredno obavljala svoje radne zadatke kada je dana 07. kolovoza 2024. godine u poslovne prostorije došla viša inspektorica rada kako bi izvršila inspekcijski nadzor poslovanja; da iz Zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 08. kolovoza 2024. godine je vidljivo da je inspekcijskom nadzoru predana sva dokumentacija uključujući i spomenuti Ugovor o radu tužiteljice, njezina dozvolu za boravak i rad kao i Sporazum o privremenom ustupanju radnika u povezano društvo; da je iz zapisnika vidljivo da je tužiteljica ispitana u svojstvu osumnjičenika i u svojstvu svjedoka te joj je uručen Prekršajni nalog radi počinjenja prekršaja iz članka 88. stavak 3. Zakona o strancima ("Narodne novine", broj: 133/20, 114/22, 151/22);da je inspektorica u zapisniku o ispitivanju osumnjičenika od 08. kolovoza 2024. godine navela da tužiteljica nema ishođenu važeću dozvolu za boravak i rad za trgovačko društvo Alasia d.o.o. u kojem je tužiteljica zatečen u radu; da je inspektorica u zapisniku propustila navesti saznanja koja je stekla uvidom u dokumentaciju predanu prilikom provođenja inspekcijskog nadzora nad društvom Alasia d.o.o., prvenstveno kako je temelj za rad tužiteljice Ugovor o radu s društvom za koje mu je izdana važeća dozvola za boravak i rad te Sporazum o privremenom ustupanju radnika u povezano društvo kojim se tužiteljica ustupa društvu Alasia d.o.o.; da je tužiteljica u zapisniku o ispitivanju osumnjičenika kao i zapisniku o ispitivanju svjedoka od 08. kolovoza 2024. godine izjavila kako ima ishođenu dozvolu za boravak i rad i Ugovor o radu s poslodavcem na koji glasi dozvola za boravak i rad, da je uredno prijavljena na HZMO te da joj smještaj i plaću isplaćuje poslodavac koji je naveden u dozvoli za boravak i rad; da iz navedenih navoda tužiteljice proizlazi da ista nije znala da bi radom u povezanom društvu u istom restoranu kojeg je krajnji vlasnik usta fizička osoba kršila bilo kakvu zakonsku odredbu, a kamoli da bi isto rezultiralo protjerivanjem iz RH i zabranom ulaska u EGP u trajanju od jedne godine. Navodi se da tijekom postupanja (kao što je vidljivo iz Zapisnika), tužiteljica nije bila upozorena da sukladno članku 87. stavak 2. Prekršajnog zakona ("Narodne novine", broj: 107/07,39/13,157/13, 110/15,70/17,118/18,114/22, dalje: PZ- a) ima pravo služiti se svojim jezikom te da će mu se osigurati prevođenje po tumaču. Umjesto da se postupi po navedenoj odredbi PZ-a u zapisnicima da je navedeno da je tužiteljica suglasna da joj se prevodi na engleski, a ne španjolski za koji je izjavila da joj je potreban ovlašteni tumač, prevođenje vrši gospodin HC koji je zaposlenik društva Alasia d.o.o., a koji nije ovlašteni tumač za engleski jezik niti je poznato da li se gospodin HC adekvatno služi engleskim jezikom da bi bio

- -

prevoditelj u prekršajnom postupku koji je rezultirao protjerivanjem tužitelja iz RH i zabranom ulaska u EGP; da je društvu Alasia d.o.o. inspektorat neslužbeno kazao da plate dvije trećine novčane kazne određene Prekršajnim nalogom pa da će se tužiteljici vratiti oduzeti dokumenti i da neće biti drugih posljedica. Temeljem ovakvih informacija da je tužiteljica podmirila dvije trećine novčane kazne, a da je tuženik pogrešno zaključio da je Prekršajni nalog postao izvršan, te je na temelju takvog pogrešnog zaključka donio predmetno rješenje; da Prekršajni nalog nije mogao postati izvršan jer tužiteljica nije upozorena na pravo da se koristi svojim jezikom odnosno da postupku prisustvuje tumač. Kako tužiteljici nije omogućeno, prevođenje na navedeni način nije ni protekao rok za prigovor na prekršajni nalog jer je tužiteljica tek dana 16. kolovoza 2024. godine opunomoćila naprijed navedenog opunomoćenika koji joj je protumačio postupak koji se protiv nje vodio i posljedice koje slijede iz tog postupka. Isto tako da nisu ispunjeni ni drugi uvjeti za donošenje rješenja o protjerivanju kako su određeni u članku 189. stavak 1. točki 3. ZOS-a, kojom odredbom je propisano da se državljanin treće zemlje može protjerati ako predstavlja opasnost za javni poredak ili javno zdravlje, ako počini prekršaj iz propisa o zapošljavanju i radu. Kako je tužiteljici izdan Prekršajni nalog na koji je ona izjavila prigovor, da nema govora o počinjenju prekršaja jer o tome još uvijek nije odlučio nadležni prekršajni sud; da je tužiteljica kao radnik dovedena u zabludu o ispravnosti postupanja svog poslodavca i da ona nije osoba koja bi predstavljala opasnost za javni poredak ili javno zdravlje, budući nikada nije imala nikakve sukobe sa zakonom RH-e; da sukladno zakonskoj odredbi se radi samo o mogućnosti protjerivanja u slučaju opasnosti za javni poredak, da je u postupku donošenja rješenja trebalo utvrditi sve relevantne činjenice te temeljem tako utvrđenih činjenica odlučiti da li je nužna mjera protjerivanja i zabrane boravka; da je postupanjem tuženika došlo do kršenja načela materijalne istine iz članka 8. ZUP-a. Tužbenim zahtjevom je zatraženo je da se poništi osporeno rješenje tuženika.

2. Rješenjem Suda od 05.rujna 2024. godine tužiteljeva tužba dostavljena je tuženiku te je isti pozvan da dostavi odgovor na tužbu zajedno sa spisom koji se odnosi na predmet spora tj. na osporeno rješenje tuženika, nakon čega je tuženik sudu dostavio odgovor na tužbu sa spisom. U odgovoru na tužbu tuženik je u bitnom ostao kod obrazloženja osporenog rješenja. Naveo je da je postupak koji je prethodio predmetnom rješenju pravilno proveden i da je odluka o protjerivanju donesena u granicama zakonskih ovlasti i sukladno svrsi koju treba postići, te da je tužba neosnovana; da je predmetno rješenje doneseno u skladu sa odredbom članka 98. Zakona o općem upravnom postupku i da u potpunosti sadrži utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocijeni pojedinih dokaza te propise na temelju kojih riješena upravna stvar, a da su u postupku uzete u obzir sve olakotne i otegotne okolnosti vezane za predmetni slučaj; da je temeljem utvrđenog viša inspektorica rada donijela prekršajni nalog kojim je tužiteljica proglašena krivom, te joj je izrečena novčana kazna koju je tužiteljica platila; da je plaćanjem novčane kazne priznala prekršaj za koji je proglašena krivom slijedom čega je predmetni prekršajni nalog postao izvršan; da je točno da je tužiteljica imala Dozvolu za boravak i rad, ali da je tužiteljica od inspektorice rada zatečena u radu na poslovima konobarice kod poslodavca Alasia, suprotno odobrenoj dozvoli za boravak i rad. Navodi se da tužiteljica od strane inspektorice rada nedvojbeno neposrednim zapažanjem zatečena u nezakonitom radu suprotno odobrenoj dozvoli za boravak i rad, radi čega je prekršajno sankcionirana, te joj je izdan prekršajni nalog kojim joj je izrečena novčana kazna u iznosu od 920,00 eura i troškovi prekršajnog postupka u iznosu od 13,27 eura, a da je tužiteljica iste odmah platila; da je člankom 235. stavak 5. Prekršajnog zakona

- -

propisano da plaćanjem novčane kazne prije podnošenja prigovora ili nakon što je prigovor podnesen, se smatra odricanjem od prava na podnošenje prigovora odnosno odustajanjem od već podnesenog prigovora protiv prekršajnog naloga, pod uvjetom da je u uputi o pravu na prigovor na to upozorena. Shodno navedenoj odredbi, nakon što je tužiteljica platila novčanu kaznu za počinjeni prekršaj, prekršajni nalog je postao izvršan, a sukladno navedenom da su se ispunili uvjeti za primjenu članka 189. stavak 1. točka 3. Zakona o strancima. Ističe se da je inspektorica rada dana 07. kolovoza 2024. godine u provođenju inspekcijskog nadzora nad primjenom zakona i drugih propisa iz područja radnih odnosa i rada državljana trećih zemalja na teritoriju RH, u Kavani-Pizzeria Silk na adresi [adresa], koji posluje u sklopu trgovačkog društva Alasia d.o.o sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), zatekla tužiteljicu na poslovima konobara (obučena u radnu uniformu-crnu majicu s logom Silk; da je zatjecanjem na radu na poslovima konobara dana 07. kolovoza 2024. godine u 23,00 sati u Kavani-Pizzeria Silk na adresi [adresa], uvidom u Dozvolu za boravak i rad, te uvidom u službene podatke o osiguranicima na obvezno mirovinsko osiguranje po osnovi rada, da je inspektorica utvrdila da je tužiteljica radila bez izdane dozvole za boravak i rad u RH ili potvrde o prijavi rada u RH, za poslodavca trgovačko društvo Alasia d.o.o. sa sjedištem u [adresa] ([adresa]). Kako je inspektorica rada nedvojbeno neposrednim zapažanjem tužiteljicu zatekla u radu suprotno izdanoj Dozvoli za boravak i rad, tužiteljica je počinila prekršaj iz članka 88. stavak 3. Zakona o strancima, kažnjiv po članku 250. stavak 2. istog Zakona, temeljem čega joj je izrečena novčana kazna; da nije točno da se inkriminirani prekršaj temelji na činjenici da je tužitelj platio 2/3 novčane kazne i troškove prekršajnog postupka, čime je prekršajni nalog postao izvršan, već se temelji na činjenici zatjecanja na radu na poslovima kod navedenog poslodavca gdje je radila suprotno izdanoj dozvoli za boravak i rad; da je plaćanjem novčane kazne u skraćenom postupku prekršajni nalog postao izvršan, te su se sukladno navedenom ispunili uvjeti za primjenu članka 189. stavak 1. točka 3. Zakona o strancima, budući da je tužiteljica prekršila propise o zapošljavanju i radu državljana trećih zemalja; da je netočno da je tuženik svojim postupanjem direktno kršio utvrđivanje materijalne istine, te da je postupala pretjerano formalno, jer je tužiteljica u upravnom postupku upoznata sa svojim pravima i obvezama, omogućeno joj je izjašnjavanje o svim činjenicama i okolnostima, te je od nje zatraženo da iznese i okolnosti koje je prešutjela, a koje mogu biti važne za donošenje rješenja o protjerivanju, na što je ista izjavila da nema ništa za dodati, te su joj uručeni obrasci na engleskom jeziku, dok je zapisnik od strane službene osobe pročitan na engleskom jeziku, na koji jezik je tužiteljica pristala da se vodi postupak, te izjavila da nema primjedbi na zapisnik te ga je potpisala, o čemu je sačinjen zapisnik i postoje dokazi u spisu; da prilikom donošenja rješenja o protjerivanju tuženik nije postupao krajnje formalno, već je u obzir uzeo sve otegotne i olakotne okolnosti, budući je tužiteljica radila suprotno odobrenoj dozvoli za boravak i rad, odnosno prekršila propise o zapošljavanju i radu državljana trećih zemalja; da je jedna godina zabrane ulaska i boravka u EGP razmjerna težini prekršaja, budući da je Pravilnikom o postupanju prema državljanima trećih zemalja propisano da se zabrana ulaska i boravka zbog kršenja propisa o zapošljavanju i radu državljana trećih zemalja može odrediti u trajanju od 3 mjeseca do 2 godine. Tuženik ustraje u stavu da je predmetno rješenje zakonito te je slijedom toga predložio da se tužbeni zahtjev odbije.

3. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-216-04/24-01/3186, URBROJ: 511-03-07-24-2 od 12. kolovoza 2024. godine, među ostalim je određeno da se tužiteljica protjeruje iz Republike Hrvatske i da mu prestaje zakoniti boravak u EGP i

- -

određuje zabrana ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od jedne godine računajući od dana napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske, te je određen rok od 30 dana za dragovoljni odlazak iz EGP-a, uz upozorenje da u slučaju da dragovoljno ne napusti RH-u u navedenom roku će se prisilno udaljiti.

4. Na raspravi od 19. studenog 2024. godine nije pristupio tuženik iako je dostava poziva uredno izvršena a izostanak nije opravdan. Kako nije bilo razloga za odgodu rasprava je održana bez nazočnosti tuženika.

Zamjenica opunomoćenika tužitelja iskazala je da u cijelosti ostaje kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva, te prijedloga za saslušanjem osobe UC (kako je predloženo u tužbi. U spis je predala popis troška kojim je zatražen trošak sastava tužbe, sastava prijedloga za izdavanje privremene mjere, te sastav podneska od 26. kolovoza 2024. godine, za svaku radnju po Tbr. 27. Tarife u iznosu od po 1.000,00 eura, trošak za zastupanje na ročištu po Tbr. 27. u iznosu od 1.000,00 eura te za objavu presude, po Tbr. 9.3 Tarife u iznosu od 100,00 eura ili ukupno 4.100,00 eura, sve uvećano za PDV od 25 %, te trošak sudske pristojbe na tužbu, rješenje o privremenoj mjeri i presudu.

5. Sud je odbio prijedlog da se u upravnom sporu sasluša svjedok UC jer je ocijenjeno da s obzirom na stanje spisa i raspoložive dokaze u spisu saslušanje navedenog svjedoka je nepotrebno i da se pravilna i zakonita odluka može donijeti bez saslušanja svjedoka. Činjenice bitne za donošenje odluke u ovoj upravnoj stvari prvenstveno se trebaju utvrđivati temeljem stanja spisa tj. pisanih dokaza (isprava).

6. U dokaznom postupku pregledana je tužba, osporeno rješenje tuženika od 12.kolovoza 2024. godine, odgovor na tužbu, te je pregledan spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Predmet upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika od 12. kolovoza 2024. godine.

Sporno je prvenstveno da li je postupak donošenja predmetnog rješenja tuženika, KLASA:UP/I-216-04/24-01/3186, URBROJ:511-03-07-24-2 od 12.kolovoza 2024. godine proveden zakonito i da li su u postupku donošenja rješenja počinjene neke povrede na štetu tužiteljice.

9. Prema stanju spisa nesporno je da je inspekcijskim nadzorom dana 07. kolovoza 2024. godine u 23,00 sata, vezano za primjenu zakona i drugih propisa iz područja radnih odnosa i rada državljana trećih zemalja na teritoriju RH, u Kavani- Pizzeria Silk na adresi [adresa], koji posluje u sklopu trgovačkog društva Alasia d.o.o sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), viša inspektorica rada, zatekla tužiteljicu na poslovima konobara (obučena u radnu uniformu-crnu majicu s logom Silk.

Uvidom u Dozvolu za boravak i rad, te uvidom u službene podatke o osiguranicima na obvezno mirovinsko osiguranje po osnovi rada, da je inspektorica utvrdila da je tužiteljica radila bez izdane dozvole za boravak i rad u RH ili potvrde o prijavi rada u RH, za poslodavca trgovačko društvo Alasia d.o.o. sa sjedištem u [adresa] ([adresa]).

- -

Nije sporno da je tužiteljica imala Dozvolu za boravak i rad. Međutim, tužiteljica je od inspektorice rada zatečena u radu na poslovima konobarice kod poslodavca D, što je suprotno odobrenoj dozvoli za boravak i rad.

10. Člankom 5. stavak 3. Zakona o strancima ("Narodne novine", broj: 133/20, 114/22. i 151/22) propisano je da je državljanin treće zemlje dužan pridržavati se zakona i propisa te odluka državnih tijela Republike Hrvatske za vrijeme kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj.

Člankom 189. stavak 1. točka 3. Zakona o strancima je propisano da se državljanina treće zemlje može protjerati ako predstavlja opasnost za javni poredak ili javno zdravlje, to jest ako prekrši propis o zapošljavanju i radu državljana trećih zemalja.

Člankom 10. stavak 1. toč. 2. Pravilnika o postupanju prema državljanima trećih zemalja ("Narodne novine", broj: 136/21 i 145/23) propisano je da državljanin treće zemlje predstavlja opasnost za javni poredak ako je prekršio propis ili iz njegove izjave ili ponašanja proizlazi ili postoje saznanja da bi mogao prekršiti propis.

11. Kako je je inspektorica rada neposrednim zapažanjem tužiteljicu zatekla u radu suprotno izdanoj Dozvoli za boravak i rad, viša inspektorica rada je tužiteljici izdala Prekršajni nalog, KLASA:116-01/24-02/656, URBROJ:443-02-02-11-24-10 od08. kolovoza 2024. godine kojim je tužiteljica proglašena krovom za prekršaj iz članka 88. stavak 3. Zakona o strancima, kažnjiv po članku 250. stavak 2. istog Zakona, temeljem čega joj je izrečena novčana kazna u iznosu od 920,00 eura i troškovi prekršajnog postupka u iznosu od 13,27 eura, a da je tužiteljica iste odmah platila, slijedom čega je isti prekršajni nalog postao izvršan sukladno članku 235. stavak 5. Prekršajnog zakona.

Člankom 235. stavak 5. Prekršajnog zakona propisano da plaćanjem novčane kazne prije podnošenja prigovora ili nakon što je prigovor podnesen, se smatra odricanjem od prava na podnošenje prigovora odnosno odustajanjem od već podnesenog prigovora protiv prekršajnog naloga, pod uvjetom da je u uputi o pravu na prigovor na to upozorena.

12. Za rješavanje ove upravne stvari u kojoj tužiteljica osporava zakonitost rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Dubrovnik, KLASA:UP/I-216-04/24-01/3186, URBROJ:511-03-07- 24-2 od 12.kolovoza 2024. godine kojim se tužiteljica protjeruje iz Republike Hrvatske i određuje zabrana ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od jedne godine, obzirom na stanje spisa, nisu od utjecaja pojedinosti vođenja postupka u kojem je inspektorica izdala predmetni prekršajni nalog. Za donošenje osporenog rješenja tuženika od 12. kolovoza 2024. godine jedino je bitna činjenica da je navedeni prekršajni nalog postao izvršan budući da je tužiteljica platila novčanu kaznu za počinjeni prekršaj.

13. Kako je predmetni prekršajni nalog postao izvršan ispunili uvjeti za primjenu članka 189. stavak 1. točka 3. Zakona o strancima, tj. uvjeti za donošenje predmetnog rješenja tuženika kojim se tužiteljica protjeruje iz RH, budući da je tužiteljica prekršila propise o zapošljavanju i radu državljana trećih zemalja. Slijedom navedenog postojala je pravna osnova za donošenje predmetnog rješenja tuženika, KLASA:UP/I-216- 04/24-01/3186, URBROJ:511-03-07-24-2 od 12.kolovoza 2024. godine.

- -

14. Međutim, iz sadržaja spisa, zapisnika o saslušanju stranca, KLASA: UP/I- 216-04/24-01/3186, URBROJ: 511-03-07-24-1 od 12. kolovoza 2024. godine tj. zapisnika o saslušanju tužiteljice od strane tuženika, temeljem kojeg zapisnika je tuženik donio osporeno rješenje se među ostalim navodi: "Stranac je upoznat da se postupak vodi na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu, te je upoznat, da ako ne razumije hrvatski jezik ima pravo prevođenja na jezik koji razumije, nakon čega se predmetni na engleskom jeziku izjasnio da poznaje engleski jezik kao i latinično pismo, te je suglasan da se saslušanje provede na engleskom jeziku kojeg voditelj postupka također razumije i govori."

U označenom zapisniku o saslušanju se navodi da zaposlenik tuženika i voditelj saslušanja razumije i govori engleski jezik na koji je vršeno prevođenje, ali nije poznato da li se isti adekvatno služi engleskim jezikom da bi bio prevoditelj u postupku saslušanja tužiteljice.

15. Iz navedenog dijela označenog zapisnika je vidljivo da se je postupak saslušanja tužiteljice kod tuženika provodio na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu a da je prevođenje vršeno na engleski jezik, te da prevođenje nije obavljao ovlašteni prevoditelj (tumač) već da je prevođenje sa engleskog na hrvatski i obrnuto vršilo zaposlenik tuženika – voditelj postupka (saslušanja).

Dakle, prema sadržaju navedenog zapisnika o saslušanju tužiteljice kod tuženika nedvojbeno je da da u postupku saslušanja tužiteljice prevođenje sa hrvatskog na engleski i obrnuto nije vršeno putem ovlaštenog sudskog tumača, što je suprotno pravilima o saslušanju stranca tj. osobe koja ne razumije hrvatski jezik. Zaposlenik javnopravnog tijela koje provodi postupak (postupak saslušanja ) osobe koja ne razumije hrvatski jezik ne može uz zadaću vođenja postupka vršiti istodobno i poslove prevođenja, već prevođenje mogu obavljati isključivo neovisne i samostalne treće osobe odnosno stalni sudski tumači.

Stalni sudski tumači tumače odnosno prevode za potrebe postupka izgovoreni ili pisani tekst s hrvatskog jezika na strani jezik, sa stranog jezika na hrvatski jezik. 16. Kako u postupku saslušanja tužiteljice kod tuženika su prekršena pravila postupka vezano za saslušanje stranke tj. tužiteljice koja ne razumije hrvatski jezik, jer joj je uskraćeno pravo na prevođenje po neovisnom sudskom tumaču, u postupku donošenja osporenog rješenja povrijeđena su pravila postupka na štetu tužiteljice, radi čega se osporeno rješenje ne može ocijeniti zakonitim.

17. Stoga, kako osporeno rješenje nije zakonito valjalo je, na temelju odredbe članka 117. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24, dalje: ZUS-a, postupajući u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva, poništiti osporeno rješenje tuženika, odnosno presuditi kao pod točkom I. izreke.

18. Odluka o troškovima upravnog spora, koja je sadržana u točki II. izreke, utemeljena je na odredbama članka 147.stavak.1. ZUS-a i Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23.).

Člankom 147.stavak.1. ZUS-a je propisano da stranka koja izgubi spor snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano.

19. S obzirom da se pri odlučivanju o zahtjevu stranke na naknadu troškova vrijednost predmeta upravnog spora smatra neprocjenjivom, a cijeneći uspjeh tužitelja u sporu, tužitelju, koji je bio zastupan po odvjetniku, valjalo je priznati za sastavljanje

- -

tužbe Tbr. 27 Tarife), sastavljanje prijedloga za izdavanje privremene mjere (Tbr. 27, sastavljanje jednog obrazloženog podneska od 23. kolovoza 2024. godine kojim se očitovao vezano za predmet spora (Tbr. 27), te za zastupanje na ročištu od 19.studenog 2024.godine (Tbr. 27, za svaku radnju u iznosu od po 500 bodova, odnosno ukupno 2.000 bodova, a što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura iznosi 4.000,00 eura, a uvećano za iznos PDV-a od 25% (1.000,00 eura), što ukupno iznosi 5.000,00 eura. Tužitelju nisu priznati popisani troškovi koji se odnose na ročište za objavu presude (Tbr. 9.3. Tarife), jer se ne radi na nastalim već eventualno budućim troškovima, te nije priznat popisani trošak koji se odnosi na pristojbu na tužbu, rješenje o privremenoj mjeri i presudu, budući da je tužitelj uspio u upravnom sporu te nije obveznik sudske pristojbe.

U Splitu 19. prosinca 2024.

SUDAC

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba na temelju odredbe članka 126. stavka 1. ZUS-a, u roku 15 dana od dana primitka njezina pisanog otpravka, koja se podnosi pisano ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu za Visoki upravni sud Republike Hrvatske, s time da ona odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja, Odvjetničko društvo Praljak & Svić d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 37 b,

- tuženiku, MUP, Policijska uprava Dubrovačko-neretvanske, Policijska postaja Dubrovnik, Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 13,

- u spis.