Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1189/2022-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Guljaš kao predsjednika vijeća, Katice Krajnović kao suca izvjestitelja i Berislava Babića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik CC iz Odvjetničkog društva Krznarić & Alitović u Zagrebu, protiv tuženika DC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Matija Smiljanić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika, protiv presude i rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-875/2020-13 od 20. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 19. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  je

I Žalba se odbija kao neosnovana te se presuda i rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-875/2020-13 od 20. svibnja 2022.:

a)potvrđuje presuda u pobijanom dijelu (toč. I. i IV. izreke)

b) potvrđuje pobijano rješenje

II Tužitelju se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju 30.000,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 6. studenoga 2020. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim se iznos iz točke I. izreke treba isplatiti u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate.

III. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj potražuje zakonske zatezne kamate na iznos glavnice od 30.000,00 EUR tekuće od 16. siječnja 2019. do 5. studenoga 2020. kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati troškove parničnog postupka u iznosu od 18.367,00 kn u roku od 15 dana.

V. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn".

A rješenjem se:

"Odbija se kao neosnovan tužiteljev prijedlog za povrat u prijašnje stanje od 30. prosinca 2020."

2. Ovu presudu i rješenje pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik iz razloga označenih u članku 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08. - ispr., 57/11., 148/11. - proč. tekst, 25/13., 28/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. dalje: ZPP), međutim obzirom na djelomični uspjeh stranaka u parnici uzima se da tuženik kao žalitelj pobija presudu u dijelu kojim je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev (toč. I. i IV. izreke) u kojem dijelu nije uspio, primjenom čl. 365. st. 1. ZPP-a, a s prijedlogom u žalbi da se presuda i rješenje preinače uz naknadu troška žalbe ili da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj je porekao osnovanost žalbenih navoda i predložio da se žalba kao neosnovana odbije, a njemu dosudi trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijana presuda u dijelu kojim je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev sadrži razloge o odlučnim činjenicama te se može sa sigurnošću ispitati tako da nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se ukazuje u žalbi tuženika, a niti postoji koja druga bitna povreda iz navedenog članka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

6. Neosnovano se u žalbi tuženika navodi da je pobijani dio presude utemeljen na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, jer su odlučne činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva potpuno i pravilno utvrđene ocjenom izvedenih dokaza sukladno čl. 8. ZPP-a.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja na isplatu utuženog iznosa kao zajma tuženiku u visini od 30.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. siječnja 2019. pa do isplate.

8. Sporno je među strankama da li je sklopljen Ugovor o zajmu između stranaka i da li je zajam u cijelosti vraćen sklapanjem Ugovora o zajmu tužitelja s društvom NMD trokut projekt d.o.o.

9. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda odlučnih činjenica na temelju isprava priloženih spisu slijedi da je na temelju pisane potvrde od 4. listopada 2018. čija vjerodostojnost nije sporna među strankama, proizlazi da tuženik izjavljuje da je od tužitelja posudio 30.000,00 EUR-a 15. rujna 2018. i da se obvezuje vratiti pozajmicu najkasnije do 15. siječnja 2019. koja je isprava ovjerena od strane javnog bilježnika, da se radi o zajmu koji se sastoji u tome da je tužitelj osobno tuženiku 15. rujna 2018. pozajmio iznos u valuti eura koji se iznos tuženik obvezao vratiti najkasnije do 15. siječnja 2019.

10. Nadalje iz utvrđenja suda slijedi da iz priložene dokumentacije Ugovora o zajmu sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 18. travnja 2019. proizlazi da je tužitelj kao zajmodavac dao zajam društvu NMD trokut projekt d.o.o. 18. travnja 2019. i tim Ugovorom je kao sredstvo osiguranja navedeno društvo izdalo i zadužnicu po kojoj je to društvo dužnik, a tuženik jamac-platac, a iz sadržaja navedenog Ugovora ne proizlazi da postoji ikakva veza s Ugovorom o zajmu između stranaka kao fizičkih osoba, te da iz potvrde od 20. studenog 2019. proizlazi da tužitelj njome potvrđuje da su društvo NMD trokut projekt d.o.o i tuženik izvršili svoje obveze po Ugovoru o zajmu sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine, ali ne i tuženikove obveze koja je predmet zajma od 15. rujna 2018.

11. Prvostupanjski sud valjano zaključuje da se radi o usmenom ugovoru o zajmu o kojem postoji pisana potvrda od 4. listopada 2018. navedenog sadržaja o zajmu u stranoj valuti (euro) između fizičkih osoba u Republici Hrvatskoj, a koji zajam nije bio moguć u vrijeme sklapanja ugovora o zajmu tada u stranoj novčanoj valuti prema odredbi čl. 15. te čl. 17. st. 1. i 2. Zakona o deviznom poslovanju ("Narodne novine" broj 96/03, 140/05, 132/06, 150/08, 92/09, 133/09, 153/09, 145/10 i 76/13 – dalje ZDP), obzirom da je bilo propisano da kredita u stranim sredstvima plaćanja mogu rezidentima odobriti samo Banke, a da ostali rezidenti ne smiju međusobno odobravati kredite u stranim sredstvima plaćanja.

12. Stoga kako između fizičkih osoba u Republici Hrvatskoj nije bio moguć zajam u inozemnoj novčanoj valuti u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o zajmu u eurima, koja valuta tada nije bila platežno sredstvo u Republici Hrvatskoj to je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da je predmetni ugovor o zajmu ništetan pravni posao u smislu odredbe čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. dalje: ZOO) te je svaka ugovorna strana sukladno odredbi čl. 323. ZOO-a dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ništetnog ugovora kao stečenog bez osnove (čl. 1111. ZOO-a).

13. Kako je utvrđeno da je tuženik primio iznos od 30.000,00 EUR kao zajam u toj valuti je u obvezi vratiti taj iznos u eurima sa zakonskom zateznom kamatom od utuženja (kao pošteni stjecatelj) pa do isplate (čl. 1115. ZOO-a) to je prvostupanjski sud uz pravilnu primjenu materijalnog prava djelomično prihvatio tužbeni zahtjev u pobijanom dijelu presude u toč. I. izreke.

14. Suprotno žalbenim navodima kako je u konkretnom slučaju ugovorena obveza davanja zajma (što je jedino bitno) glasila na inozemnu valutu (euro) koja nije tada bila platežno sredstvo u Republici Hrvatskoj, obveza povrata zajma nije ni nastala, već je temeljem čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedica ništetnosti nastala obveza svake ugovorne strane da drugoj vrati ono što je primila na temelju ništetnog ugovora, koji se povrat vrši prema pravilima o vraćaju stečenog bez osnove.

15. Ostali žalbeni navodi kojima se ponavlja da je zajam vraćen nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog dijela presude, obzirom da iz utvrđenja suda ocjenom materijalnih dokaza slijedi da je tuženik izvršio svoje obveze po ugovoru o zajmu tužitelja društvo NMD trokut projekt d.o.o. od 18. travnja 2019. te time saslušanje stranaka, te provođenje predloženih vještačenja s pravom prvostupanjski sud nije prihvatio navodeći iste kao nepotrebnim glede dokaza o povratu zajma između stranaka kao fizičkih osoba.

16. Nadalje pobijano rješenje žalbenim navodima tuženik osporava samo u dijelu u kojem je u izreci naznačen "prijedlog tužitelja" a ne tuženika, a koje je ispravljeno rješenjem prvostupanjskog suda od 13. lipnja 2020. (radi se o pogrešci u pisanju tako da umjesto "tužiteljev prijedlog" treba pisati "tuženikov prijedlog"), a koje je rješenje o ispravku broj P-875/2020-18 od 13. lipnja 2022. pravomoćno obzirom da je odbijena žalba tuženika rješenjem ovog suda broj Gž-1189/2022-6 od 19. prosinca 2024.

17. Ispitujući pobijano rješenje pazeći po službenoj dužnosti na razloge navedene u čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud utvrđuje da pobijano rješenje doneseno uz pravilnu primjenu materijalnog prava kojim se odbija prijedlog tuženika za povrat u prijašnje stanje (čl. 117. ZPP-a) i nije na štetu tuženika obzirom da prvostupanjski sud nije donio presudu zbog ogluhe, jer kada se nepravilna dostava tužbe i poziva na davanje odgovora na tužbu može pripisati bitnoj povredi odredbe parničnog postupka (čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a) i prijedlog temelji na tom razlogu isti ne može biti osnovom dopustivosti povrata (čl. 117. st. 2. ZPP-a).

18. I odluka o parničnom trošku u dosuđujućem dijelu (toč. IV. izreke) sukladna je odredbi čl. 154. st. 5. u vezi s čl. 155. ZPP-a obzirom da tužitelj nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva na ime zakonskih zateznih kamata, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

19. Slijedom izloženog valjalo je žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu u pobijanom dijelu (toč. I. i IV. izreke) temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a kao i pobijano rješenje temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

20. Tužitelju se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu jer ta parnična radnja nije bila potrebna (čl. 155. ZPP-a).

21. Nepobijani odbijajući dio presude (toč. II., III. i V. izreke) ostaje neizmijenjen. Osijek, 19. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Branka Guljaš