Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

STALNA SLUŽBA U GRUBIŠNOM POLJU

Grubišno Polje, Kolodvorska 2

Poslovni broj: P-498/2022-62.

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Grubišnom Polju, po sucu toga suda Milki Katić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnicima Jugoslavu Puranu i Saši Kutnjaku, odvjetnicima iz Bjelovara, J. Jelačića 12, protiv tuženika ERSTE & STEIERMARKISCHE BANK d.d. Rijeka, OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3A, zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zorislav Krivačić i Korana Krivačić, odvjetnicima iz Bjelovara, A. K. Miošića 19, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 7. studenog 2024. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja a u odsutnosti punomoćnika tuženika, temeljem članka 335. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), dana 19. prosinca 2024. godine,

p r e s u d i o j e

I Proglašava se nedopuštenom ovrha koja se vodi kod Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici pod poslovnim brojem Ovr-567/2019 u ovršnom predmetu ovrhovoditelja ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3A, protiv ovršenika ČN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici broj Ovr-567/2019 od 27. lipnja 2019. godine na nekretninama ovršenika upisanim u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] oranica ograda površine 678 čvh., kčbr. [katastarska čestica] zgrada i oranica površine 351 čhv. i kčbr. [katastarska čestica] kuća broj 134, dvorište i voćnjak površine 451 čhv., u odnosu na zakonske zatezne kamate koje teku na :

- potraživanje koje se odnosi na glavnicu u iznosu od 28.125,00€ po kreditu broj 5105518826, od 10. travnja 2015. godine do 12. lipnja 2016. godine,

- potraživanje koje se odnosi na glavnicu u iznosu od 14.250,00€ po kreditu broj 5001799383, od 1. siječnja 2014. godine do 12. lipnja 2016. godine,

- potraživanje koje se odnosi na glavnicu u iznosu od 3.125,00€ po kreditu broj 5001822384, od 1. srpnja 2013. godine do 12. lipnja 2016. godine. II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ČN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], a koji se odnosi na proglašenje nedopuštenom ovrhe koja se vodi kod Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici pod poslovnim brojem Ovr- 567/2019 u ovršnom predmetu ovrhovoditelja ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3A, protiv ovršenika ČN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici broj Ovr-567/2019 od 27. lipnja 2019. godine na nekretninama ovršenika upisanim u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] oranica ograda površine 678 čvh., kčbr. [katastarska čestica] zgrada i oranica površine 351 čhv. i kčbr. [katastarska čestica] kuća broj 134, dvorište i voćnjak površine 451 čhv., u odnosu na potraživanja koja se odnose na glavnice u cijelosti po kreditima broj 5105518826, 5001799383 i 5001799383, kao i u odnosu na zakonske zatezne kamate koje teku na glavna potraživanja od 13. lipnja 2016. godine do isplate, kao neosnovan. III Nalaže se tužitelju ČN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tuženiku ERSTE & STEIERMARKISCHE BANK d.d. Rijeka, OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3A, nadoknadi troškove postupka u iznosu od 6.104,00€ u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu ovome sudu protiv tuženika radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

U tužbi navodi da se pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici broj Ovr-567/2019-13. od 16. prosinca 2019. godine I- ovršenik IN i II-ovršenik ČN a ovdje tužitelji upućuju da u roku od 15 dana računajući od pravomoćnosti navedenog rješenja pokrenu parnicu protiv ovrhovoditelja a ovdje tuženika radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga jer je nastupila zastara potraživanja koje je predmet ovrhe.

Kako je navedeno rješenje postalo pravomoćno dana 18. veljače 2020. godine to tužitelji podnose tužbu u danom roku.

Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici broj Ovr-567/2019 od 27. lipnja 2019. godine, određena je ovrha na nekretninama ovršenika IN i ČN upisanim u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] oranica ograda površine 678 čhv., kčbr. [katastarska čestica] zgrada i oranica površine 351 čhv. i kčbr. [katastarska čestica] kuća broj 134, dvorište i voćnjak površine 451 čhv. sveukupno površine 1480 čhv..

Ovrha je određena na temelju ovršne isprave, Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranja broj ES409/10-1 od 14. prosinca 2010. godine koji je potvrdio javni bilježnik Vera Marčina iz Zadra dana 16. prosinca 2010. godine pod poslovnim brojem OV-16521/10 a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja prema kreditnoj partiji broj 5105518826 u iznosu od 28.125,00€ na ime glavnice, 1.993,87€ na ime redovne kamate te 14.093,84€ na ime zatezne kamate, a u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na glavnicu u iznosu od 28.125,00€ tekućom od 30. siječnja 2019. godine do isplate, po kreditnoj partiji broj 5001799383 u iznosu od 14.250,00€ na ime glavnice, 399,97€ na ime redovne kamate te 8.850,94€ na ime zatezne kamate a u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na glavnicu u iznosu od 14.250,00€ tekućom od 30. siječnja 2019. godine do isplate, po kreditnoj partiji broj 5001822384 u iznosu od 3.106,52€ na ime glavnice, 43,48€ na ime redovne kamate, 2.019,27€ na ime zatezne kamate, a u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja.

Tuženik je uz prijedlog za ovrhu dostavio sudu Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranja broj ES409/10-1 sklopljenog dana 14. prosinca 2010. godine između tuženika ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. kao vjerovnika i protivnika osiguranja s jedne strane i Trgovačkog društva Dom-Artis d.o.o. Zadar, Varaždinska ulica 21, kao dužnika te tužitelja kao protivnika osiguranja s druge strane. Tužitelji su potpisom Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranja broj ES409/10-1 dopustili da banka upiše založno pravo (hipoteku) na nekretninama koje su predmet ovrhe u predmetu ovoga suda broj Ovr-567/2019 radi osiguranja tražbine banke prema dužniku koja proizlazi iz ovog ugovora u iznosu od 70.000,00€ u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke.

Tuženik je uz prijedlog za ovrhu dostavio preslike Ugovora o dugoročnom kreditu broj 5105518826 zaključenog između banke i dužnika Dom-Artis d.o.o. dana 17. prosinca 2010. godine koji kredit je tuženik otkazao dužniku Dom-Artis d.o.o. te su sve tražbine tuženika po tom kreditu dospjele dana 10. travnja 2015. godine; Ugovora o kratkoročnom kreditu broj 5001799383 zaključenog dana 13. prosinca 2012. godine između banke i dužnika Dom-Artis d.o.o. koji kredit je tuženik otkazao dužniku Dom- Artis d.o.o. te su sve tražbine tuženika po tom kreditu dospjele dana 1. siječnja 2014. godine; Ugovora o kratkoročnom kreditu broj 5001822384 zaključenog dana 30. travnja 2013. godine između banke i dužnika Dom-Artis d.o.o. koji kredit je tuženik otkazao dužniku Dom-Artis d.o.o. te su sve tražbine po tom kreditu dospjele 1. srpnja 2013. godine.

Naprijed navedeni ugovori nisu sklopljeni u formi ovršnog javnobilježničkog akta slijedom čega tražbine iz navedenih ugovora zastarijevaju u zastarnom roku od 5 godina donosno 3 godine sukladno odredbi čl. 226. st. 2. Zakona o obveznim odnosima računajući od dana dospijeća tražbine.

Kako su tražbine po naprijed navedenim ugovorima o kreditu dospjele dana 10. travnja 2015., 1. siječnja 2014. godine i dana 1. srpnja 2013. godine uz primjenu zastarnog roka od tri godine za sve tražbine nastupila je zastara 10. travnja 2018. godine a uz primjenu općeg zastarnog roka od 5 godina u zastari su sve tražbine po kreditnoj partiji broj 5001822384 te broj 5001799383 s obzirom da je tuženik podnio prijedlog za ovrhu na nekretninama ovršenika dan 12. lipnja 2019. godine. Uz primjenu petogodišnjeg zastarnog roka u svakom slučaju nastupila je zastara za sve tražbine koje su dospjele prije 12. travnja 2014. godine a budući da je prijedlog za ovrhu na nekretninama podnesen 12. lipnja 2019. godine.

Tužitelji kao protivnici osiguranja i tuženik kao predlagatelj osiguranja su u čl. 6. Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranja ES409/10-1 koji je sklopljen u formi ovršne javnobilježničke isprave uz koji je vezan zastarni rok od 10 godina ugovorile upis založnog prava hipoteke na nekretninama koje su predmet ovrhe u predmetu ovoga suda pod brojem Ovr-567/2019 radi osiguranja tražbine banke prema dužniku koja proizlazi iz tog ugovora u iznosu od 70.000,00e u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke.

Dakle, tužitelji su potpisali samo ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranja broj ES-409/10-1. te nisu potpisali niti jedan drugi kasnije sklopljeni ugovor o kreditu između banke i dužnika Dom-Artis d.o.o. kojim ugovorima su navedene ugovorne strane ugovorile npr. u ugovoru o kredit broj 5105518826 "da ugovorne strane suglasno utvrđuju da se ugovor smatra sastavnim dijelom ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranja broj ES-409/10-1. od 14. prosinca 2010. godine i njegovih eventualnih pripadajućih aneksa. Banka može otkazati ugovor ukoliko dospije bilo koji poseban ugovor- a sastavni dio ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranja broj ES-409/10-1 od 14. prosinca 2010. godine".

Dakle, radi se o ugovorenoj odredbi koja se tiče vjerovnika i dužnika a ne i tužitelja kao založnih dužnika pa stoga tužitelji smatraju da nije bilo potrebe da tužitelju potpišu ugovor u tom dijelu.

Međutim, dalje se u navedenom ugovoru o kreditu broj 5105518826 navodi "instrument osiguranja ugovoren i zasnovan temeljem navedenog ugovora broj ES- 409/10-1. služi kao osiguranje naplate tražbine po ovom ugovoru".

Tužitelji smatraju da je ovakva odredba ugovora ništetna i da je bez učinka u odnosu na tužitelje kao vlasnike nekretnina na kojima je upisana hipoteka jer tužitelji nisu potpisali predmetni ugovor o dugoročnom kreditu broj 5105518826 te takva odredba u odnosu na njih ne proizvodi nikakve pravne učinke.

Iz istih razloga su ništetne i istovjetne odredbe ugovora o kratkoročnom kreditu broj 5001799383 i ugovora o kratkoročnom kreditu broj 5001822384.

S obzirom da tužitelji nisu potpisali niti jedan ugovor o kreditu iz kojeg su proizašle tražbine koje su predmet ovrhe u postupku broj Ovr-567/2019 a u kojim ugovorima se tuženik poziva na instrument osiguranja ugovoren i zasnovan temeljem ugovora broj ES409/10-1 na tražbine koje su predmet ovrhe se ne primjenjuje zastarni rok od 10 godina u kojem roku zastarijevaju tražbine utvrđene ovršnom ispravom. Navedena ugovorna odredba je također nedovoljno određena a ista nije niti odrediva jer nije jasno na koji instrument osiguranja se odnosi niti se takvom formulacijom ugovorne odredbe isto može utvrditi. Tužitelji tvrde da tražbine koje su predmet ovrhe u predmetu ovoga suda pod brojem Ovr-567/2019 nisu tražbine koje su osigurane založnim pravom na temelju odredbe čl. 6. Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranja broj ES409/10-1 prema tome na tražbine koje su predmet ovrhe broj 567/2019 se ni u kojem slučaju ne može primijeniti zastarni rok od 10 godina te su sve tražbine koje su predmet ovrhe u zastari.

Predlaže da sud, nakon provedenog postupka donese presudu kojom će proglasiti ovrhu nedopuštenom koja se vodi kod Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici pod poslovnim brojem Ovr-567/2019 u ovršnom predmetu ovrhovoditelja ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3A, protiv ovršenika ČN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici broj Ovr-567/2019 od 27. lipnja 2019. godine na nekretninama ovršenika upisanim u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] oranica ograda površine 678 čvh., kčbr. [katastarska čestica] zgrada i oranica površine 351 čhv. i kčbr. [katastarska čestica] kuća broj 134, dvorište i voćnjak površine 451 čhv., uz nadoknadu troškova postupka.

2. Sud je dostavio tuženiku tužbu, te je tuženik dao odgovor na tužbu u pismenom podnesku od 25. ožujka 2020. godine u kojem navodi da tužitelji u tužbi tvrde da su isti potpisali samo Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju br. ES 409/10 od dana 14.12.2010.g. ( koji je ovršna isprava), ali da nisu potpisali Ugovore o kreditu br. 5105518826, 5001799383 i 5001822384 ( koji nisu ovršne isprave), pa da se zbog toga na njih ne može primjenjivati zastarni rok od 10 godina za ovršne isprave i da je takav stav tužitelja promašen.

Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranja je vrlo jasan, jasno je navedeno do kojeg iznosa duga tužitelji zalažu svoje nekretnine, odnosno do kojeg iznosa će tuženik dužniku odobravati kredite putem pojedinačnih pravnih poslova. Dakle, potpuno je nebitno koliko će tih pravnih poslova biti između tuženika i dužnika, te tužitelji niti ne moraju biti stranke tih ugovora jer su upoznati s najvećim iznosom duga do kojeg će odgovarati svojom imovinom, na što su naravno pristali solemnizacijom ovršne isprave.

Predmetna ovršna isprava (Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju br. ES 409/10) sačinjena je u skladu s čl. 302. Ovršnog zakona. Tražbina u njemu je odrediva jer je naznačen okvirni iznos buduće tražbine koja se osigurava, te su stranke ugovorile da će tuženik temeljem čl. 3.st. 3.2. Ugovora odrediti visinu tražbine, i da će tužitelji taj iznos neopozivo prihvatiti kao iznos određen u eventualnom ovršnom prijedlogu.

Prema tome, predmetna ovršna isprava odnosi se na sve buduće pravne poslove koje će Banka sklapati s dužnikom ( do iznosa duga od 70.000,00 EUR-a), za koga su tužitelji založili svoju imovinu, pa se ti budući pravni poslovi upravo vezuju uz ovršnu ispravu.

Stoga je jasno da se na sve kredite koje je nakon sklapanja predmetne ovršne isprave podigao dužnik DOM-Artis d.o.o., primjenjuje zastarni rok prema zastari za potraživanja koja proizlaze iz ovršne isprave, a to je 10 godina.

U tom smislu jasno je da zastara nije nastupila jer je ovršna isprava solemnizirana 15.10.2010.g., a ovrha na temelju nje je pokrenuta 12.06.2019.g. Osim, toga, sukladno čl. 222. Zakona o obveznim odnosima, čak i da je nastupila zastara potraživanja, a nije, tuženik se može namiriti iz založene nekretnine. Opreza radi, u odnosu na kredit br. 5105518826, ističe se da je isti otkazan 10.04.2015.g., dakle, tada je dospio, pa da kojim slučajem i ne postoji ovršna isprava (a postoji), u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu nije istekao zastarni rok od 5 godina.

Slijedom naprijed navedenog, tuženik predlaže da se tužba odbije kao neosnovana, te da se tužitelji obvežu na naknadu parničnog troška.

3. Tuženik je pismenim podneskom od 8. travnja 2020. godine dopunio odgovor na tužbu u kojem navodi da tužbeni zahtjev osporava u cijelosti te da tužitelji tužbom traže da se proglasi nedopuštenom ovrha koja se protiv njih vodi u predmetu Naslovnog suda broj: Ovr-567/19, i to zbog njihovog prigovora zastare potraživanja. Tužitelji u tužbi tvrde da su isti potpisali samo Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju br. ES 409/10 od dana 14.12.2010.g. ( koji je ovršna isprava), ali da nisu potpisali Ugovore o kreditu br. 5105518826, 5001799383 i 5001822384 (koji nisu ovršne isprave), pa da se zbog toga na njih ne može primjenjivati zastarni rok od 10 godina za ovršne isprave.

Međutim, takav stav tužitelja je promašen.

Tuženik kao vjerovnik i predlagatelj osiguranja s jedne strane i tužitelji kao protivnici osiguranja s druge strane sklopili su dana 14. Prosinca 2010. God. Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja I osiguranju br. ES-409/10-I, javnobilježnički solemniziran po javnom bilježniku Vera Marčina, broj: OV-16521/10. Navedenim ugovorom u čl.1. ugovoreno je da će tuženik odobravati dužniku kredite, izdavati garancije, otvarati akreditive s odloženim polaganjem pokrića I sve druge plasmane, proizvode I usluge Banke do ukupnog iznosa od 70.000,00 EUR-a, te je istim ugovorm zasnovano založno pravo na nekretninama tužitelja.

Člankom 2. Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranja propisano je da će tuženik i dužnik za svaki pojedinačni posao koji je određen čl.1. sklopiti poseban ugovor kojima će se regulirati pojedinosti istoga, do ukupnog određenog iznosa. Jasno je naznačeno u čl.2.2. kako će se posebni ugovori sklapati na temelju prethodno donesenih odluka sukladno uvjetima poslovne politike, te je svaki posebni ugovor sastavni dio Ugovora o okviru.

Predmetnim člankom ugovoreno je da će posebni ugovori biti sklapani između tuženika i dužnika, stoga potpisivanje istih od strane tužitelja nije bilo niti predviđeno niti potrebno.

Odredbom članka 3.1. Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranja ugovoreno je da tražbina dospijeva u roku utvrđenom u svakom pojedinačnom ugovoru koji predstavljaju sastavni dio Ugovora o okviru, a najkasnije do 31.12.2025. Potpisom Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranja tužitelji su potvrdili da su suglasni da tuženik može naknadno odrediti visinu tražbine nastale do okvirnog iznosa iz čl.1. Ugovora o okviru, kao I vrijeme dospjelosti, te neopozivo prihvaćaju iznos koji će biti naveden u eventualnom ovršnom postupku, kako je sve navedeno u čl.3.2. Ugovora o kreditu.

Prilikom sklapanja Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranja tužitelji su imali uvid u sve relevantne I odlučne činjenice prilikom potpisivanja ugovora, a također trebali su biti svjesni značenja zasnivanja založnog prava na svojoj nekretnini. Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranja je vrlo jasan, jasno je navedeno do kojeg iznosa duga tužitelji zalažu svoje nekretnine, odnosno do kojeg iznosa će tuženik dužniku odobravati kredite putem pojedinačnih pravnih poslova. Dakle, potpuno je nebitno koliko će tih pravnih poslova biti između tuženika i dužnika, te tužitelji niti ne moraju biti stranke tih ugovora jer su upoznati s najvećim iznosom duga do kojeg će odgovarati svojom imovinom, na što su naravno pristali solemnizacijom ovršne isprave.

U tom smislu jasno je da zastara nije nastupila jer je ovršna isprava solemnizirana 15.10.2010.g., a ovrha na temelju nje je pokrenuta 12.06.2019.g. Dakle, klauzula ovršnosti, koju je izdao javni bilježnik kao povjerenik suda, datira s 10.04.2015.god, te od tada teče 10-godišnji rok za utuženje.

Posebni ugovori koji su se nakon toga sklapali ne predstavljaju samostalan pravni posao, koji bi bio odvojen od Okvirnog ugovora, već je on vezan za Okvirni ugovor. Upravo su posebni ugovori dokaz o postojanju i visini tražbine iz Okvirnog ugovora. Ovršnost posebnih ugovora proizlazi iz potvrde ovršnosti koju je javni bilježnik izdao na Ugovor o okviru.

Osim, toga, sukladno čl. 222. Zakona o obveznim odnosima, čak i da je nastupila zastara potraživanja, a nije, tuženik se može namiriti iz založene nekretnine. Opreza radi, u odnosu na kredit br. 5105518826, ističe se da je isti otkazan 10.04.2015.g., dakle, tada je dospio, pa da kojim slučajem i ne postoji ovršna isprava (a postoji), u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu nije istekao zastarni rok od 5 godina.

Slijedom naprijed navedenog, tuženik predlaže da se tužba odbije kao neosnovana, te da se tužitelji obvežu na naknadu parničnog troška.

4. Tijekom postupka preminuo je I-tužitelj IN, a zbog čega je prekinut ovaj postupak a koji je nastavljen po II-tužitelju ČN kao jedinom tužitelju a koja je ujedno i njegova nasljednica.

5. Radi razjašnjenja spornih činjenica, sud je izvršio uvid u cjelokupni spis ovoga suda pod poslovnim brojem P-498/2022, tj. uvid u rješenje ovoga suda pod poslovnim brojem Ovr-567/2019-13. od 16. prosinca 2019. godine (list 5), u prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi u pravnoj stvari ovrhovoditelja ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. protiv ovršenika VN i ČN ovrhom na nekretninama ovršenika (list 6-9), u Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj ES409/10-1 od 14. prosinca 2010. godine (list 11-15), u izvod iz Sudskog registra za pravnu osobu Dom-Artis d.o.o. (list 16-17, 30), u izvadak iz zemljišnih knjiga zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 18, 23, 42-43, 65-66), u punomoći VN i ČN kojom ovlašćuje RN za potpisivanje i podnošenje na solemnizaciju Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranja broj ES409/10-1 (list 19-22), u ovjeru javnog bilježnika Vere Marčina (list 24), u Ugovor o dugoročnom kreditu broj 2402006-1031262160/34016007-5105518826 od 17. prosinca 2010. godine (list 26-29), u Ugovor o kratkoročnom kreditu od 13. prosinca 2012. godine broj 2402006-1031262160/34012003-5001799383 (list 31-38), u izvod iz poslovnih knjiga na dan 29. siječnja 2019. godine (list 41), u iskaz tužitelja VN koji je dao kao stranka (list 76), u iskaz svjedoka RN (101), u nalaz i mišljenje financijsko- knjigovodstvenog vještaka mr.sc. Sanje Radoš (list 140-159), u izvod iz poslovnih knjiga na dan 12. lipnja 2014. godine (list 161), u izvod iz poslovnih knjiga na dan 8. rujna 2023. godine (list 162-163), u očitovanje financijsko knjigovodstvenog vještaka Sanje Radoš (list 192-198), u odluku VSRH Rev-87/2022-2 od 12. travnja 2022. godine (list 201-203), u očitovanje financijsko-knjigovodstvenog vještaka od 8. ožujka 2024. godine (list 208-216).

6. Izvedene dokaze sud je cijenio u smislu članka 8. ZPP-a.

7. Cijeneći izvedene dokaze sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

8. Među strankama nije sporno, a isto proizlazi i uvidom u ovršni spis ovoga suda pod poslovnim brojem Ovr-2127/2023 (raniji broj: Ovr-567/2019), da je tuženik kao ovrhovoditelj pokrenuo ovršni postupak podnoseći prijedlog za ovrhu (neposredno) dana 12. lipnja 2019. godine protiv ovršenika a ovdje tužitelja VN i ČN ovrhom na nekretninama ovršenika i to temeljem ovršne isprave Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranja broj ES409/10-1 od 14. prosinca 2010. godine a koji ugovor je potvrdila Vera Marčina, javni bilježnik iz Zadra, 112. brigade br. 3, dana 16. prosinca 2010. godine pod poslovnim brojem OV-16521/10, a kojim ugovorom se tuženik kao ovrhovoditelj obvezao odobriti kredite i izdati garancije, otvarati akreditive sa odloženim polaganjem pokrića i odobravanje jamstva, avale i druge plasmane, proizvode i usluge do ukupnog iznosa od 70.000,00€ a tužitelji a tamo ovršenici su temeljem čl. 5. navedenog ugovora dobrovoljno zasnovali pravo zaloga na nekretninama u svom suvlasništvu i to nekretninama upisanim u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] oranica ograda površine 678 čvh., kčbr. [katastarska čestica] zgrada i oranica površine 351 čhv. i kčbr. [katastarska čestica] kuća broj 134, dvorište i voćnjak površine 451 čhv. sveukupne površine 1480 čhv., a koje založno pravo služi kao osiguranje tražbine tuženika a tamo ovrhovoditelja prema dužniku Dom-Artis d.o.o. i to utvrđene u ugovoru o dugoročnom kreditu broj 5105518826 od 17. prosinca 2010. godine u iznosu od 50.000,00€ u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. sa pripadajućim kamatama; u ugovoru o kratkoročnom kreditu broj 2402006-1031262160/34012003-5001799383 od 13. prosinca 2012. godine u iznosu od 14.250,00€ u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. sa pripadajućim kamatama i u ugovoru o kratkoročnom kreditu broj 2402006-1031262160/34011002-5001822384 od 30. travnja 2013. godine u iznosu od 3.125,00€ u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. sa pripadajućim kamatama. Uvidom u ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranja broj ES409/10-1 proizlazi da su ugovor zaključili tuženik kao vjerovnik i predlagatelj osiguranja sa DOM- Artis d.o.o. kao dužnikom te EN i BN kao protivnicima osiguranja dana **.**.2010., a koji ugovor je u ime protivnika osiguranja potpisala njihova punomoćnica RN a koja punomoć je ovjerena po javnom bilježniku Mariji Kustić iz Bjelovara dana 15. prosinca 2010. godine.

Isto tako, iz istog ugovora i to čl. 2.st.2. proizlazi da su stranke ugovorile da posebne ugovore će banka sklapati temeljem prethodnih odluka donesenih sukladno uvjetima svoje poslovne politike te pridržava pravo prihvatiti ili odbiti prijedlog dužnika za sklapanjem bilo kojeg posebnog ugovora a koji će svaki posebni ugovor biti sastavni dio ovog ugovora.

Također, proizlazi da je ovrhovoditelj a ovdje tuženik u navedeni ovršni spis dostavio i ugovore o dugoročnom kreditu broj 2402006-1031262160/34016007- 5105518826 zaključen dana 17. prosinca 2010. godine između tuženika kao kreditora i Dom-Artis d.o.o. trgovina i usluge kao korisnika kredita a koji ugovor su potpisale stranke, te iz istog ugovora proizlazi da su stranke ugovorile da se navedeni ugovor smatra sastavnim dijelom ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranja broj ES409/10-1 od 14. prosinca 2010. godine i njegovih eventualnih pripadajućih aneksa te da banka može otkazati ovaj ugovor ukoliko dospije bilo koji posebni ugovor sastavni dio ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranja broj ES409/10-1 od 14. prosinca 2010. godine, te da je instrument osiguranja ugovoren i zasnovan temeljem naprijed navedenog ugovora broj ES409/10-1 i da služi kao osiguranje naplate tražbine i po ovom ugovoru.

Tuženik kao kreditor zaključio je sa Dom-Artis d.o.o. za trgovinu i usluge ugovor dana 13. prosinca 2012. godine i to ugovor o kratkoročnom kreditu broj 2402006- 1031262160/34012003-5001799383, te ugovor o kratkoročnom kreditu broj 2402006- 1031262160/34011002-5001822384, dana 30. travnja 2013. godine, te su stranke također ugovorile da se navedeni ugovori smatraju sastavnim dijelom ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranja broj ES409/10-1 od 14. prosinca 2010. godine i njegovih eventualnih pripadajućih aneksa te da banka može otkazati ove ugovore ukoliko dospije bilo koji posebni ugovor sastavni dio ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranja broj ES409/10-1 od 14. prosinca 2010. godine, te da je instrument osiguranja ugovoren i zasnovan temeljem naprijed navedenog ugovora broj ES409/10-1 i da služi kao osiguranje naplate tražbine i po ovim ugovorima. Isto tako, proizlazi da je Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici donio rješenje o ovrsi na temelju ovršne isprave na nekretninama ovršenika dana 27. lipnja 2019. godine.

Tuženik kao ovrhovoditelj je dostavio izjavu koja je dana po zakonskom zastupniku ovrhovoditelja čija ovjera potpisa je ovjerena po javnom bilježniku Vesni Pučar iz Zagreba dana 19. veljače 2019. godine kojom tuženik kao ovrhovoditelj izjavljuje da je banka dana 10. travnja 2015. godine zbog neispunjavanja obveza otkazala ugovor o dugoročnom kreditu broj 5105518826 od 17. prosinca 2010. godine, sklopljen između banke i korisnika kredita DOM-ARTIS d.o.o. iz Varaždina, te da navedenom izjavom banka utvrđuje i dospijeće tražbine prema dužniku DOM-ARTIS d.o.o. i to tražbina banke osnovnim ugovorom o kratkoročnom kreditu broj 5001799383 od 13. prosinca 2012. godine s danom 1. siječnja 2014. godine, tražbina banke po ugovoru o kratkoročnom kreditu broj 5001822384 od 30. travnja 2013. godine s danom 1. srpnja 2013. godine. Iz iste izjave proizlazi da banka izjavljuje da je dužniku i založnim dužnicima dostavljena obavijest da su tražbine banke prema dužniku s osnova ugovora o kreditu dospjele i nenaplative zajedno sa svim kamatama, naknadama i drugim iznosima te da je tražbina banke prema dužniku s osnove ugovora o kreditu osigurane založnim pravom na nekretnini založnih dužnika temeljem ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranja broj ES409/10-1 od 14. prosinca 2010. godine solemniziranom po javnom bilježniku Veri Marčina poslovni broj OV-16521/10 dana 16. prosinca 2010. godine. Iz izjave proizlazi da je dostava poziva na plaćanje dužniku i založnim dužnicima izvršena na adresu naznačenu u ugovorima o kreditu i okvirnom ugovoru te da je dostava pismena izvršena dužniku kao i založnim dužnicima ČN EN i BN te da dužnik i založni dužnici nisu podmirili tražbinu banke te da su tražbine utvrđene u okvirnom ugovoru kao i u ugovorima o kreditu dospjele najkasnije na dan 10. travnja 2015. godine i da su nenaplative zajedno sa svim kamatama, naknadama i drugim iznosima sukladno ugovoru o kreditu. Također proizlazi da ukupna tražbina banke na dan 10. travnja 2015. godine s osnova ugovora o dugoročnom kreditu broj 5105518826 od 17. prosinca 2010. godine iznosi 33.533,49€, a preračunato u kune po tečaju banke iznosi 256.363,54 kune, a po ugovoru o kratkoročnom kreditu broj 5001799383 od 13. prosinca 2012. godine iznosi 18.084,24€ a preračunato u kune po tečaju banke iznosi 138.254,01 kunu, te po kratkoročnom kreditu broj 5001822384 od 30. travnja 2013. godine iznosi 4.000,67€ preračunato u kune po tečaju banke iznosi 30.585,12 kuna, a uvećano sve za naknadu 300,00 kuna što sve zajedno iznosi 30.885,12 kuna. Iz dostavljene dokumentacije uz navedenu izjavu vidljivo je da je izjava dostavljena i tužiteljima BN i ČN EN putem pošte.

Isto tako, proizlazi da je Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici donio rješenje pod poslovnim brojem Ovr-567/2019-13. od 16. prosinca 2019. godine kojim je I-ovršenika VN i II-ovršenika ČN uputio da u roku od 15 dana računajući od pravomoćnosti ovoga rješenja pokrenu parnicu protiv ovrhovoditelja ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga što je nastupila zastara potraživanja koja je predmet ovrhe. Također, proizlazi da su ovršenici kao tuženici pokrenuli parnični postupak na koji ih je sud uputio a da je ovršni postupak nastavljen nakon što je utvrđen prekid zbog smrti ovršenika IN i nakon što je proveden ostavinski postupak i nastavljen je po nasljednici ČN.

Isto tako, uvidom u navedeni ovršni spis proizlazi da su provedene ovršne radnje očevid na licu mjesta radi utvrđivanja vrijednosti nekretnina po sudskim vještacima, te je utvrđena vrijednost nekretnine te je sud donio zaključak o prodaji kojim je utvrdio uvjete prodaje i isto dostavio FINA-i na provedbu koja je izvijestila sud da su nekretnine prodane te je sud donio rješenje o dosudi tako što je nekretnine dosudio kupcu TN iz [adresa] za iznos od 31.100,72€ a nakon pravomoćnosti donio zaključak o predaji nekretnine kupcu te dostavio pravomoćno rješenje o dosudi ZK odjelu na provedbu. Nakon toga je sud donio rješenje o namirenju iz kupovnine ostvarene prodajom nekretnine pod poslovnim brojem Ovr-2127/2023- 16. (raniji broj: Ovr-567/2019) od 23. svibnja 2024. godine, tako što je namirena tražbina ovrhovoditelja s osnova troškova postupka u koji trošak spadaju sudske pristojbe i troškovi vještačenja i izlazak sudskog ovršitelja u iznosu od 1.733,44€, te je namiren dio zakonskih zateznih kamata za kreditnu partiju broj 5001799383 te partiju broj 5105518826 kreditnu partiju broj 5001822384 te trošak ovrhovoditelju priznat rješenjem u predmetu Ovr-567/2019 u iznosu od 1.652,40€, te zateznu kamatu na kreditnu partiju broj 5001799383 i dio zatezne kamate za kreditu partiju broj 5105518826, dok je ostala nenamirena tražbina za iznos zatezne kamate po kreditnoj partiji broj 5105518826 u iznosu od 20.553,11€, zatezna kamata po kreditnoj partiji broj 5001822384 u iznosu od 3.071,26€, redovne kamate po svim kreditnim partijama, javnobilježnički troškovi, sudski troškovi, ostali troškovi te glavni dug po sve tri kreditne partije kao i ovrhovoditeljevi ostali troškovi odvjetničkih radnji poduzetih tijekom trajanja ovog postupka, te je nakon pravomoćnosti rješenja o namirenju donio rješenje kojim se utvrđuje da je ovrha dovršena pod poslovnim brojem Ovr-2127/23-35. od 26. srpnja 2024. godine.

Dakle, iz navedenog ovršnog spisa utvrđuje se da su nekretnine koje su bile predmetom ovrhe a koje su služile za osiguranje tražbine ovrhovoditelja a ovdje tuženika i koje su bile u vlasništvu tužitelja, prodane, i da tuženiku a tamo ovrhovoditelju tražbina nije i cijelosti namirena te da je ovrha dovršena.

9. U postupku je izveden dokaz saslušanjem ranijeg I-tužitelja ĆN iz čijeg iskaza proizlazi da je njegova kćerka RN imala firmu koja ga je molila da dopusti zasnivanje hipoteke na njegovim nekretninama što je on i dopustio i to na dvije čestice, kući i voćnjaku u [adresa]. Nije išao kod javnog bilježnika niti je potpisivao bilo kakve ugovore ali nakon što mu je predočen preslik punomoći i ovjera potpisa, iskazuje da je to njegov potpis. Firma njegove kćerke se zvala Dom- Artis iz Zadra te da je išla procjena njegove kuće koju je dao u zalog a supruga i on su 2015. godine dobili obavijest od banke o dugovanju na iznos od 33.000,00€, a koju dokumentaciju je preuzela njegova kćerka i rekla da će to riješiti.

Dakle, iz iskaza ranijeg I-tužitelja proizlazi da je on dao svoje nekretnine u zalog za kredit koji je podigla firma njegove kćerke, te da je imao saznanja o visini duga.

10. Iz iskaza svjedoka RN proizlazi da je ona imala otvorenu tvrtku koja se bavila poslovanjem u sektoru građevinarstava te da zbog krize u jednom trenutku nije imala dovoljno novca za svakodnevno poslovanje te tvrtke te je podigla kredit a kao jamstvo za vraćanje istog morala je dati u zalog nekretninu. Sa svojim roditeljima je razgovarala o tome i oni su pristali da založi njihovu nekretninu i da stave okvirni iznos zaloga za tu njihovu nekretninu te je izvršena procjena tih nekretnina a kredit je ovisio o procjeni nekretnina i nakon toga joj je banka isplatila kredit koji je utrošen za poslovanje njezine tvrtke Dom Artis d.o.o. Zadar. Kredit je u cijelosti otplaćivala njezina tvrtka a kada više nije mogla, učinjen je jedan reprogram a zatim drugi reprogram kredita, no ni po tom reprogramu nije mogla vratiti kredit te je tvrtka blokirana i ona se razboljela. Njezini roditelji za podizanje kredita, osim sudjelovanja pri procjeni vrijednosti nekretnina, nisu bili uključeni, već je ona to sve dogovarala s bankom.

Dakle iz iskaza navedenog svjedoka proizlazi da je njezina firma podigla kredite od banke i da krediti nisu otplaćeni a za koje kredite je upisano založno pravo na nekretninama njezinih roditelja koji su i pristali na isto.

11. Tužitelj je pored tvrdnje da je nastupila zastara, tvrdio i da odredba ugovora o kreditu broj 51005518826 gdje je navedeno da instrument osiguranja ugovoren i zasnovan temeljem naprijed navedenog ugovora broj ES409/10-1 i služi kao osiguranje naplate tražbine po ugovoru je ništetna i da je bez učinka u odnosu na tužitelje kao vlasnike nekretnina na kojima je upisana hipoteka jer tužitelji nisu potpisali predmetni ugovor o dugoročnom kreditu broj 51005518826 i da takva odredba u odnosu na njih ne proizvodi pravne učinke, a iz istog razloga ništetne su istovjetne odredbe Ugovora o kratkoročnom kreditu broj 5001799383 i Ugovora o kratkoročnom kredit broj 5001822384.

Međutim, te tvrdnje iz tužbe na koje tužitelj nije upućen na parnicu kao ovršenik, sud nije niti razmatrao s obzirom da je tužitelj kao ovršenik upućen na parnicu samo sukladno čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona, tj. da je nastupila zastara potraživanja, a što je i predmet tužbenog zahtjeva.

12. Dakle, među strankama je bilo sporno da li je nastupila zastara tražbine tuženika kao ovrhovoditelja koja je predmet u ovršnom postupku koji se vodio kod ovoga suda pod poslovnim brojem Ovr-567/2019 a sada Ovr-2127/2023.

13. Cijeneći izvedene dokaze, sud nalazi da nije nastupila zastara tražbine u odnosu na glavni dug i zakonsku zateznu kamatu koja teče od 13. lipnja 2016. godine do isplate, po kreditima broj 51005518826, 5001799383 i 5001822384, pa je onda u tom dijelu i odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, dok je utvrđeno da je nastupila zastara u odnosu na zakonske zatezne kamate po kreditnoj partiji 51005518826 koje teku od 10. travnja 2015. godine do 12. lipnja 2016. godine, po kreditnoj partiji broj 5001799383 koje teku od 1. siječnja 2014. godine do 12. lipnja 2016. godine i po kreditnoj partiji broj 5001822384 koje teku od 1. srpnja 2013. godine do 12. lipnja 2016. godine.

14. Naime, u postupku je utvrđeno da je ovršna tražbina utvrđena u Ugovoru o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranja broj ES-409/10-1 od 14. prosinca 2010. godine a koji ugovor je ovjeren po javnom bilježniku Veri Marčina iz Zadra pod poslovnim brojem OV-16521/10 od 16. prosinca 2010. godine a kojem ugovoru kao sastavnom dijelu su i ugovori po kreditnoj partiji 51005518826 te po kreditnoj partiji broj 5001799383, te po kreditnoj partiji broj 5001822384.

15. Isto tako, u postupku je utvrđeno da je temeljem navedenog ugovora uknjiženo pravo zaloga na nekretninama ranijeg tužitelja ČN EN i ČN BN a upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] oranica ograda površine 678 čvh., kčbr. [katastarska čestica] zgrada i oranica površine 351 čhv. i kčbr. [katastarska čestica] kuća broj 134, dvorište i voćnjak površine 451 čhv. pod brojem Z-1648/10 dana 17. prosinca 2010. godine.

16. Člankom 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO-a) je propisano da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom zastarijevaju za deset godina pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare.

17. Naime, tužitelj smatra da u konkretnom slučaju se ne može primijeniti zastarni rok od 10 godina s obzirom da tuženik kao ovrhovoditelj potražuje i naplatu tražbine i temeljem kredita po kreditnoj partiji broj 51005518826 te po kreditnoj partiji broj 5001799383, te po kreditnoj partiji broj 5001822384 s obzirom da navedeni ugovori nisu potpisani po tužiteljima i s obzirom da isti nisu solemnizirani po javnom bilježniku i nemaju svojstvo javnobilježničke isprave pa da u konkretnom slučaju se ne primjenjuje zastarni rok od 10 godina već zastarni rok od tri godine odnosno opći zastarni rok od pet godina.

18. Međutim, po mišljenju ovoga suda u konkretnom slučaju u odnosu na glavni dug ima se primijeniti zastarni rok od 10 godina sukladno čl. 233. st. 1. ZOO-a s obzirom da je ovrha na nekretninama tužitelja kao ovršenika određena temeljem ovršne isprave Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranja broj ES409/10-1 od 4. prosinca 2010. godine a kojem ugovoru kao sastavnom dijelu su dostavljeni i ugovori po kreditnoj partiji 51005518826 te po kreditnoj partiji broj 5001799383, te po kreditnoj partiji broj 5001822384, a koji Ugovor ima svojstvo javnobilježničke isprave i koji je ovjeren po javnom bilježniku Veri Marčina iz Zadra.

19. Naime, ovaj sud smatra da ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranja ES409/10-1 od 4. prosinca 2010. godine a kojeg ugovora su sastavni dijelovi ugovori o dugoročnom kreditu broj 2402006-1031262160/34016007- 51005518826 od 17. prosinca 2010. godine, ugovor o kratkoročnom kreditu broj 2402006-1031262160/34012003-5001799383 od 13. prosinca 2012. godine, te ugovor o kratkoročnom kreditu broj 2402006-1031262160/34011002-5001822384 od 30. travnja 2013. godine, predstavlja solemniziranu privatnu ispravu koja ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta i kao takav ovršnu ispravu u smislu čl. 23. Ovršnog zakona na temelju kojeg je i pokrenut ovršni postupak.

20. Nadalje u postupku je utvrđeno da je tuženik kao ovrhovoditelj potraživao od tužitelja dug po ugovoru o dugoročnom kreditu 5105518826 od 17. prosinca 2010. godine a koji je dospio otkazom ugovora dana 10. travnja 2015. godine kao i temeljem ugovora koji su dospjeli prije raskida prethodnog ugovora i to ugovora o kratkoročnom kreditu 5001799383 od 13. prosinca 2012. godine koji je dospio 1. siječnja 2014. godine i ugovora o kratkoročnom kreditu 5001822384 od 30. travnja 2013. godine koji je dospio 1. srpnja 2013. godine.

U odnosu na potraživanje temeljem ugovora o dugoročnom kreditu 5105518826 od 17. prosinca 2010. godine a koji je dospio danom otkaza ugovora dana 10. travnja 2015. godine , sud nalazi da nije nastupila zastara i u situaciji kada bi se u konkretnom slučaju primjenjivao opći zastarni rok od 5 godina iz članka 225. ZOO-a, s obzirom da je tuženik kao ovrhovoditelj pokrenuo ovršni postupak 12. lipnja 2019. godine onda svakako nije protekao petogodišnji rok za zastaru tražbine, ali samo tražbine koja se odnosi na glavni dug.

Međutim, kako sud smatra da se u konkretnom slučaju u odnosu na potraživanja po sva tri kredita primjenjuje u odnosu na glavni dug zastarni rok od deset godina, to onda sud nalazi da nije nastupila zastara za glavni dug.

21. U postupku je provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku mr.sc. Sanji Radoš dipl. oec. Nove Plavnice, iz Lider Premium d.o.o., Bjelovar, koja je u svom nalazu trebala utvrditi iznos tražbine po osnovi glavnice, redovnih i zateznih kamata koje su dospjele do 12. lipnja 2014. godine te radi utvrđenja dana dospijeća svih tražbina iz ugovora o kreditima koje su stranke zaključile i to po partijama broj 51005518826, broj 5001799383 i broj 5001822384, te radi utvrđenja visine i specifikacije tražbine koje su predmet ovršnog postupka a koji se vodi kod suda pod poslovnim brojem Ovr-567/2019.

22. Uvidom u nalaz i mišljenje knjigovodstvenog vještaka Sanje Radoš proizlazi da su dana 17.12.2010. Dom-artis d.o.o. i banka sklopili ugovor o dugoročnom kreditu broj 34016007-5105518826.

Ugovoreni iznos kredita za trajna obrtna sredstva je 50.000,00 eura. Rok vraćanja kredita je 48 mjeseci u tromjesečnim ratama od 3.125,00 eura s tim da prva rata dospijeva 30.09.2011. godine, a ugovorena kamatna stopa je EURIBOR + 5,5 postotnih poena godišnje ,a naknada za obradu kredita 1 %. Prema članku 13. banka može otkazati kredit ukoliko Korisnik kredita zakasni s podmirenjem obaveza iz ovog Ugovora duže od 15 dana.

Isto tako, u nalazu vještak je prikazao ugovoreni plan otplate kredita te u tablici je prikazala zaduženi tijek otplate kredita i to u 16 rata te zaduženi tijek otplate kredita do 12. lipnja 2014. godine te je utvrdila da je do 12.06.2014. dospjelo je ukupno 42.284,32 eura od kojih se 34.375,00 eura odnosi na glavnicu, a 7.909,32 eura na kamate.

Isto tako, vještak je prikazao u tabeli pregled prometa po računima, raspored zaduženja i uplata do 12. lipnja 2014. godine te je utvrdio da je bila dospjela glavnica u iznosu od 34.375,00€, da je plaćeno 21.875,00€ i da je ostao saldo 12.500,00€, da je dospjela kamata u iznosu od 7.909,32€, da je plaćeno 6.364,37€, i da je ostala nenaplaćena kamata u iznosu 1.544,95€, da je dospjela zakonska zatezna kamata u iznosu 1.443,46€ i da je plaćeno 360,85€ i da je ostao nenaplaćeni iznos 1.082,61€ ili sveukupno je ostalo nenaplaćeno 15.127,56€.

Isto tako vještak je po navedenom kreditu sačinila rekapitulaciju dugovanja tako što je izračunala da je ukupni dug 43.746,06€, da je uplaćeno 28.600,22€ i da je stanje duga na dan 12. lipnja 2014. godine 15.145,84€.

Vještak je, također, iskazao stanje duga prema rasporedu zaduženja i uplata na dan 12. lipnja 2014. godine da je dospjela glavnica u iznosu od 12.500,00€, dospjela kamata 1.544,95€, zatezna kamata 1.082,61€ ili ukupni dug 15.127,56€. Vještak je napravio i stanje duga prema obračunu zateznih kamata na način da je iskazao ukupni dug 43.746,06€, ukupno uplata 28.600,22€ i stanje duga 15.145,84€, a stanje duga prema podacima banke dospjela glavnica 12.500,00e, dospjela kamata 1.542,06€, dospjela zatezna kamata 1.108,11€, stanje duga na dan 12. lipnja 2014. godine 15.150,17€ te nedospjela glavnica 15.625,00€ ili ukupno 30.775,17€. Dana 13.12.2012. Dom-artis d.o.o. i banka sklopili su ugovor o kratkoročnom kreditu broj 34012003-5001799383.

Ugovoreni iznos kredita za obrtna sredstva je 14.250,00 eura.

Rok vraćanja kredita je 9 mjeseci u mjesečnima ratama od 1.583,33 eura s tim da prva rata dospijeva 01.05.2013. godine, a ugovorena kamatna stopa je EURIBOR + 7,5 postotnih poena godišnje ,a naknada za obradu kredita 1 %.

Prema članku 13. banka može otkazati kredit ukoliko Korisnik kredita zakasni s podmirenjem obaveza iz ovog Ugovora duže od 15 dana.

Na dan 12.06.2014. dospjelo je 14.250,00 eura glavnice, 794,69 eura redovne kamate i 1.665,73 eura zatezne kamate. Iz uplaćenih 394,72 eura namirene su redovne kamate te je ukupno stanje duga na dan 12.06.2014. 16.315,70 eura, a što odgovora izvodu iz poslovnih knjiga na dan 12.06.2014. koji je banka dostavila na zahtjev vještaka i što odgovara izračunu vještaka.

Po predmetnom kreditu 14.12.2012. je obračunata naknada u iznosu od 1.078,73 kuna koja je plaćena 15.02.2013. godine.

Vještak je svoj izračun u odnosu na navedeni kredit prikazao i u tablicama tako što je prikazao zaduženje i tijek otplate kredita u 9 rata, te pregled prometa po računima, zaduženja i uplate do 12. lipnja 2014. godine, te obračun zateznih kamata kao i tabelu izračun stanje duga na dan 12. lipnja 2014. godine.

Dana 30.04.2013. Dom-artis d.o.o. i banka sklopili su ugovor o kratkoročnom kreditu broj 34011002-5001822384.

Ugovoreni iznos kredita za obrtna sredstva je 3.125,00 eura.

Rok vraćanja kredita jednokratno 01.07.2013. godine, a ugovorena kamatna stopa je EURIBOR + 8,00 postotnih poena godišnje.

Na dan 12.06.2014. dospjelo je 3.125,00 eura glavnice, 43,48 eura redovne kamate i 444,35 eura zatezne kamate. Nije bilo nikakvih uplata te je ukupno stanje duga na dan 12.06.2014. 3.612,83 eura, a što odgovora izvodu iz poslovnih knjiga na dan 12.06.2014. koji je banka dostavila na zahtjev vještaka i što odgovara izračunu vještaka.

Po predmetnom kreditu 30.04.2013. je obračunata naknada u iznosu od 300,00 kuna koja nije plaćena.

Vještak je u odnosu na navedeni kredit, također, prikazao pregled prometa zaduženja i uplata do 12. lipnja 2014. godine, obračun zateznih kamata i izračun stanja duga na dan 12. lipnja 2014. godine.

Isto tako, iz mišljenja istog vještaka proizlazi da stanje duga po kreditu 5105518826 na dan 12.06.2014. ukupno iznosi 15.127,56 eura od čega se 12.500,00 eura odnosi na dospjelu glavnicu, 1.544,95 eura na dospjele redovne kamate i 1.082,61 eura na dospjele zatezne kamate.

Stanje duga po kreditu 5001799383 na dan 12.06.2014. ukupno iznosi 16.315,70 eura od čega se 14.250,00 eura odnosi na dospjelu glavnicu, 399,97 eura na dospjele redovne kamate i 1.665,73 eura na dospjele zatezne kamate. Stanje duga po kreditu 5001822384 na dan 12.06.2014. ukupno iznosi 3.612,83 eura od čega se 3.125,00 eura odnosi na dospjelu glavnicu, 43,48 eura na dospjele redovne kamate i 444,35 eura na dospjele zatezne kamate.

23. U pismenom podnesku od 21. prosinca 2023. godine vještak se očitovao na podneske tužitelja i tuženika tako što je naveo da je vještačenje određeno radi utvrđivanja iznosa tražbina i to po osnovi glavnice, redovnih i zateznih kamata koje su dospjele do 12. lipnja 2014. godine, radi utvrđivanja dana dospijeća svih tražbina iz Ugovora o kreditima koje su zaključile stranke kreditna partija broj 5105518826, broj 5001799383, broj 5001822384, te radi utvrđivanja visine te specifikacije tražbina koje su predmet ovršnog postupka koji se vodi kod ovoga suda pod brojem Ovr-567/2019. Zadatak vještaka bio je izračunati stanje dospjelog duga do 12.06.2014. što sam u svom nalazu i mišljenju i napravila. Isto tako sam detaljno prikazala tijek zaduženja i otplatu anuiteta.

Isto tako kao prilog nalazu i mišljenju dostavila je izvod iz poslovnih knjiga tuženice na dan 12.06.2014. godine., te je nedospjelu glavnicu navela u točki 1.6 Izračun stanja duga na dan 12.06.2014. c) Stanje duga prema podacima banke na stranici 12.

24. U odnosu na prigovor tuženika, vještak se očitovao na način da je dostavio tabelu tako što je iskazao na dan 12. lipnja 2014. godine dospjeli dug kao i nedospjeli te je naveo da je na navedeni dan dospjela glavnica 12.500,00€, nedospjela glavnica 15.625,00€, dospjela kamata 1.544,95€ i dospjele zatezne kamate 1.082,61€ i da je onda stanje duga 30.725,56€ u odnosu na kredit 5105518826.

U odnosu na prigovor tužitelja da je vještak trebao izračunati stanje duga na dan 10. travnja 2015. godine, na dan raskida ugovora, vještak je isto izračunao tako da je izračunao da je po kreditu broj 5105518826 zadužena glavnica u iznosu od 50.000,00€, plaćeno 21.875,00€, saldo 28.125,00€, da nedospjele glavnice nema i da je dospjela kamata zadužena 8.388,87€, da je plaćeno 6.395,00€ i da je saldo 1.993,87€, da je zadužena zakonska zatezna kamata 3.744,84€, da je plaćeno 330,22€ i da je ostala nenaplaćena kamata 3.414,62€, pa slijedom čega proizlazi da je ukupno zaduženje bilo 62.133,71€, plaćeno 28.600,22€ i da je stanje duga 33.533,49€.

25. Isto tako, vještak je sačinio dopunu nalaza i mišljenja na način da je izračunao visinu potraživanja tako što je izračunao visinu zakonskih zateznih kamata na potraživanja tuženika na sva tri kredita za razdoblje od 28. lipnja 2016. godine do 27. lipnja 2019. godine odnosno za razdoblje od tri godine prije podnošenja prijedloga za ovrhu u predmetu Ovr-2127/2023 a raniji broj Ovr-567/2019, te je u odnosu na kredit broj 5105518826 izračunala da je glavnica na dan 27. lipnja 2019. iznosi 28.125,00€ i zatezna kamata 6.101,06€ i da je ukupno potraživanje 34.226,06€, te po kreditu broj 5001799383, glavnica na dan 27. lipnja 2019. godine iznosi 14.250,00€, zatezne kamate 3.091,20€ ili ukupno dugovanje 17.341,20€, te po kreditu broj 5001822384, na dan 27. lipnja 2019. godine glavnica 3.106,52€, zatezne kamate 673,89€ ili ukupno dugovanje 3.780,41€.

26. Vještak je usmeno saslušan na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 26. rujna 2024. godine koja je iskazala da u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja i svih očitovanja.

27. Nalaz financijsko-knjigovodstvenog vještaka sud je prihvatio u cijelosti kao vjerodostojan s obzirom da se isti vještak očitovao na sve primjedbe i prigovore stranaka.

28. Sud smatra da je nastupila zastara potraživanja koje se odnosi na zakonske zatezne kamate u odnosu na kreditnu partiju broj 5105518826 koje teku od otkaza ugovora o kreditu 10. travnja 2015. godine, dok u odnosu na kreditnu broj 5001799383 zatezne kamate teku od dospijeća tj. od 2. siječnja 2014. godine a za kreditnu partiju broj 5001822384 od 2. srpnja 2013. godine, pa do 12. lipnja 2016. godine, s obzirom da se u odnosu na navedene potraživanja primjenjuje zastarni rok od tri godine sukladno članku 226. ZOO-a kao i izraženom stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela 7/19 održanoj 21. studenog 2019. godine a koji glasi: "Potraživanja zatezne kamate koje su zajedno sa glavnicom utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom i koje dospijevaju ubuduće sukladno članku 233. st. 2. ZOO/05 zastarijevaju u trogodišnjem roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina računajući od ovršnosti ovršnih isprava."

Člankom 226. ZOO-a propisano je da tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo kao što je tražbina uzdržavanja zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Isto vrijedi za anuitete kojima se u jednakim unaprijed određenim povremenim iznosima otplaćuje glavnica i kamate, ali ne vrijedi za otplate u obrocima i druga djelomična ispunjenja.

Dakle, kako se u konkretnom slučaju radi o povremenoj tražbini utvrđenoj u javnobilježničkom aktu a sve povremene tražbine koje proistječu, između ostalog, pa i javnobilježničkih akata zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina sukladno čl. 233. st. 2. ZOO-a, a kako je rok zastarijevanja povremenih tražbina propisan u odredbi čl. 226. st. 1. ZOO-a i isti iznosi tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja, a kako je kredit po partiji broj 5105518826 dospio 10. travnja 2015. godine danom otkaza ugovora o kreditu, kredit po partiji broj 5001799383 dana 1. siječnja 2014. godine a kredit po kreditnoj partiji broj 5001822384 dana 1. srpnja 2013. godine, a kako je tuženik kao ovrhovoditelj pokrenuo ovršni postupak 12. lipnja 2019. godine iako tužitelj predlaže da se obračun kamata izvrši s danom 27. lipnja 2019. godine kao vrijeme donošenja rješenja o ovrsi, međutim u smislu čl. 241. ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe ili svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom, to je onda svakako protekao trogodišnji zastarni rok u odnosu na zakonske zatezne kamate koje teku od 10. travnja 2015. godine za kredit po partiji broj 5105518826, za kredit po kreditnoj partiji 5001799383 od 1. siječnja 2014. godine a kredit po kreditnoj partiji broj 5001822384 od 1. srpnja 2013. godine pa do 12. lipnja 2016. godine, pa je onda sud u odnosu na navedene zakonske zatezne proglasio ovrhu nedopuštenom i odlučio kao u izreci pod točkom I, dok je u odnosu na glavno potraživanje sud utvrdio da nije nastupila zastara s obzirom da se na istu primjenjuje zastarni rok od deset godina kao i u odnosu na zakonske zatezne kamate koje teku od 13. lipnja 2016. godine do isplate, pa je odlučio kao u izreci pod točkom II.

29. Isto tako, nesporno je među strankama da je tražbina tuženika bila osigurana upisom založnog prava u zemljišnoj knjizi pa onda u smislu čl. 222. st. 1. ZOO-a i da je proteklo vrijeme zastare tuženik kao vjerovnik s obzirom da je njegova tražbina bila osigurana, može se namiriti iz opterećene stvari s obzirom da je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi – zemljišnoj knjizi. Međutim, istim člankom st. 2. propisano je da zastarjela tražbina kamata i drugih povremenih davanja ne može se namiriti ni iz opterećene stvari pa kako je sud u postupku utvrdio da je zastarjela tražbina koja se odnosi na zakonsku zateznu kamatu koja teče od 10. travnja 2015. godine za kredit po partiji broj 5105518826, za kredit po kreditnoj partiji 5001799383 od 1. siječnja 2014. godine a kredit po kreditnoj partiji broj 5001822384 od 1. srpnja 2013. godine pa do 12. lipnja 2016. godine, to onda ista se nije mogla ni namiriti iz opterećene stvari – nekretnina koje su prodane u ovršnom postupku.

30. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a s obzirom na postignuti uspjeh u parnici, a kako je sud našao da je tuženik uspio u parnici sa 82%, a tužitelj sa 18%, to onda u smislu čl. 154. st. 2. ZPP-a od uspjeha stranke koja je u većoj mjeri uspjela, a to je tuženik, oduzima se postotak stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, a to je tužitelj, pa se onda utvrđuje da je tuženik uspio u postupku sa 64% i koje troškove u navedenom omjeru mu je tužitelj dužan nadoknaditi. Pri odlučivanju koji će se troškovi priznati tuženiku, sud je u smislu članka 155. st. 1. ZPP-a, priznao samo one troškove koji su bili neophodno potrebni za vođenje ovoga postupka imajući u vidu vrijednost predmeta spora kao i vrijednost boda te Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, tako što je priznao trošak za sastav odgovora na tužbu od 26. ožujka 2020. godine u iznosu od 1.090,00€, za pristup na ročišta 10. rujna 2020., 7. siječnja 2021., 2. veljače 2023., 26. rujna 2024. godine za svako ročište 1.090,00€. Tuženiku je priznat trošak za pristup na ročišta 24. listopada 2022. i 24. travnja 2024. godine za svako ročište 545,00€ umjesto traženih 1.090,00€ ili 50% iz Tarife budući da se na istom ročištu nisu izvodili nikakvih dokazi već su ročišta odgađana. Tuženiku je priznat trošak za sastav podneska 26. listopada 2023. godine 1.090,00€ kao i trošak PDV-a 1.907,50€ ili sveukupno 9.537,50€.

Tuženiku nije priznat trošak kao opravdan i potreban za sastav podneska od 8. travnja 2020. godine u iznosu od 1.090,00€ kao i za podnesak 9. srpnja 2024. godine u iznosu od 1.090,00€ kao i materijalni troškovi goriva na relaciji Bjelovar-Garešnica- Bjelovar za tri ročišta 135,00€ te materijalni trošak goriva na relaciji Bjelovar-Grubišno Polje-Bjelovar, jedno ročište, 36,00€ s obzirom da navedeni trošak sud smatra neopravdanim s obzirom da Stalna služba u Garešnici i Stalna služba u Grubišnom Polju smatraju sastavnim dijelom Općinskog suda u Bjelovaru od kuda je i dolazio punomoćnik koji zastupa tuženika.

Budući da je tuženik uspio sa 64% to mu je onda tužitelj dužan platiti trošak u iznosu od 6.104,00 eura, pa je sud naložio tužitelju da mu plati navedeni trošak u roku od 15 dana.

Budući da tuženik nije postavio zahtjev za naknadom troškova u odnosu na zakonsku zateznu kamatu u smislu čl. 151. st. 3. ZPP-a to onda sud nije tuženiku priznao zakonsku zateznu kamatu na dosuđene troškove.

U Grubišnom Polju, 19. prosinca 2024. godine

S u t k i n j a

Milka Katić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku do 15 dana računajući od dana ročišta za objavu presude tj. od 19. prosinca 2024. godine. Žalba se podnosi u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni sud drugog stupnja.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte