P-1091/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

U  I M E R EP U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Nelli Stipaničev, u pravnoj stvari tužitelja PĐ, vl. [obrt], obrt za usluge, trgovinu i prijevoz, Soblinec, Krapinska ulica 5, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Hajdek, odvjetnik iz Zagreba, Ivana Šibla 15, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate u iznosu od 3.999,40 EUR, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. studenog 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, s danom objave 19. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, platiti tužitelju PĐ, vl. [obrt], obrt za usluge, trgovinu i prijevoz, Soblinec, Krapinska ulica 5, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.999,40 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. ožujka 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 504,69 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi u bitnome da je u prometnoj nezgodi 5. prosinca 2023. oštećeno motorno vozilo tipa FORD FOCUS, reg. oznake [registarska oznaka], vlasništvo UĐ iz [adresa], a koju štetu je u obvezi platiti tuženik kao odgovorni osiguratelj. Oštećeni UĐ je izvođenje radova popravka gore navedenog vozila povjerio tužitelju. Za izvršene radove popravka gore navedenog oštećenog vozila, sukladno tuženikovom izvidu štete br. 62-AK-43067/23, tužitelj je oštećenom UĐ izdao račun za popravak br. 66/P1/1 od dana 8. ožujka 2023., na iznos od 3.999,40 EUR, a koji iznos predstavlja stvarnu štetu na oštećenom vozilu, koju je vlasniku oštećenog vozila bio u obvezi naknaditi tuženik kao odgovorni osiguratelj. UĐ je Izjavom i Punomoći od dana 16. siječnja 2024., dao suglasnost da se troškovi popravka predmetnog vozila isplate izravno na račun tužitelja, međutim do današnjeg dana tuženik nije izvršio isplatu. Oštećeni UĐ je umjesto ispunjenja svoje obveze po računu tužitelja br. 66/P1/1 istome ustupio svoje dospjelo potraživanje prema tuženiku s osnove predmetnog štetnog događaja, zajedno sa svim sporednim potraživanjima, čime je na tužitelja prešlo cjelokupno potraživanje. Na utuženi iznos tužitelj potražuje zakonsku zateznu kamatu od dana dospijeća računa odnosno od dana 14. ožujka 2023., pa do isplate.

2. U odnosu na visinu cijene radnog sata autoservisnih djelatnosti ističe se kako iz dopisa Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja KLASA: 034-08/18-01/093 od dana 20. veljače 2020., proizlazi da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati po kojoj cijeni radnog sata će treće osobe obavljati posao u radionici, kao i to da oštećena osoba, odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju računa popravka vozila koje mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak zahtijevati naknadu štete odnosno naknadu iz osiguranja, a gore navedeni stav potvrđen je mnogobrojnim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.

3. Tužitelj u prilogu dostavlja nalaz i mišljenje prometnog vještaka dipl. ing Igora Jakoplića od dana 13. ožujka 2023., izrađenog za potrebe ovosudskog predmeta posl. br. P-1257/21 vođenog povodom iste pravne stvari – isplata radi razlike u cijeni radnog sata. Predmetnim nalazom i mišljenjem prometni vještak zaključuje kako na tržištu Republike Hrvatske ne postoje nikakve odredbe ili precizne smjernice izdane od Hrvatske obrtničke komore ili Hrvatske udruge autostruke prema kojima bi cijena radnog sata bila definirana unutar određenih granica, već je svaka pojedina radionica slobodna samostalno određivati cijenu radnog sata. U svom nalazu i mišljenju prometni vještak ističe kako cijene radnog sata od 110,00 HRK + PDV i 120,00 HRK + PDV nisu održive u redovnom poslovanju, a servisne radionice ih obračunavaju u navedenom iznosu samo iz razloga da bez odgode naplate trošak od osiguravatelja, a gubitak nadoknađuju prihodom od zarade na rezervnim dijelovima koji su obračunati na istom računu. Pogotovo kad je u štetu uključena zamjena vrlo skupih dijelova koji ne zahtijevaju složene i dugotrajne radne operacije. Naime, kada bi stranka u radionicu donijela svoje dijelove za popravak, tada bi radionica koja bi obračunavala isključivo samo pripadajuće radne sate po cijeni od 120,00 HRK + PDV neminovno poslovala s gubitkom. Nadalje, vještak navodi se kako se 2021. godine cijena radnog sata u neovlaštenim servisima kretala oko 188,50 kn / radnom satu, obzirom je to približno 60% – 70% cijene ovlaštenih servisa. Prometni vještak također utvrđuje kako se na dan izrade nalaza i mišljenje (2023. godine) cijena radog sata neovlaštenih radionica kreće u području oko 35,00 EUR + PDV (43,75 EUR), odnosno 263,00 kn + PDV (328,75 kn).

Cijena radnog sata tužitelja od 01. 01. 2023. god., iznosi manje od gore utvrđene, točnije 33,20 EUR + PDV (41,50 EUR), iz čega je razvidno da je ista u potpunosti tržišno i ekonomski opravdana.

4. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje se da je automobil reg. oznake [registarska oznaka] u vrijeme nastanka štetnog događaja bio osiguran kod tuženika po polici osiguranja od automobilske odgovornosti broj 016248498105, priznaje se nastanak štetnog događaja kao i odgovornost osiguranika tuženika. Tuženik predlaže provođenje prometnog vještačenja na okolnost je li oštećeni mogao popraviti vozilo po cijeni sata nižoj od one navedene u računu tužitelja, na okolnost kolike su prosječne cijene rada od strane neovlaštenih servisa, odnosno je li mogao tražene radove obaviti u Zagrebu. Tuženik osporava osnovu i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva koji tužitelj temelji na ugovoru o ustupu potraživanja (cesiji) s oštećenikom UĐ. S tim u vezi, tuženik smatra kako tužitelj u potpunosti neosnovano potražuje isplatu utuženog iznosa. Isto tako tuženik osporava i zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata kako ih potražuje tužitelj u tužbenom zahtjevu. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

6. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sadržaj isprava koje prileže spisu i to: izvid štete (list 7 spisa), račun A 66/P1/1 (list 8 spisa), Izjava ( list 9 spisa), punomoći (list 10 spisa), e- mail (list 11 spisa),fotodokumentacija ( list 12-20 spisa), cjenik usluga (list 21 spisa), Ugovor o ustupu potraživanja (cesiji) (list 22-23 spisa), dopis Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (list 24-27 spisa), nalaz i mišljenje vještaka u predmetu P-1257/2021 (list 28-30 spisa), račun 1404-300-1 (list 197 spisa), sudska praksa u spisu.

7. Valja naglasiti da je tužitelj na ročištu dana 13. studenog 2024. odustao od ostalih predloženih dokaza.

8. Nadalje tuženik je predložio provođenje prometnog vještačenja na okolnost je li oštećeni mogao popraviti vozilo po cijeni sata nižoj od navedene u računu tužitelja. Navedene dokazne prijedloge ovaj sud ocijenio je protivnim načelu ekonomičnosti i svrsishodnosti postupka sadržanom u odredbi čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP) s obzirom da bi izvođenje tih dokaza prouzročilo troškove koji bi premašili vrijednost ovog spora te bi doprinijeli duljini trajanja istog, pa je sud primjenom odredbe čl. 464.a ZPP-a po slobodnoj ocjeni dokaza te uzimajući u obzir isprave koje prileže spisu, odlučio da neće provesti navedene dokazne prijedloge.

9. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a tužbeni zahtjev utvrđen je osnovanim u cijelosti.

10. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 3.999,40 EUR koji predstavlja naknadu štete koju tužitelj potražuje po računu broj 66/P1/1.

11. Između stranaka nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja kao i odgovornost osiguranika.

12. Među strankama sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva koji tužitelj temelji na Ugovoru o ustupu tražbine s oštećenikom UĐ. Sporan je i zatraženi tijek zateznih kamata.

13. Prvotno valja naglasiti, da aktivna legitimacija tužitelja proizlazi iz Ugovora o ustupu potraživanja (cesiji) od 8. ožujka 2024. (list 22-23 spisa) iz kojeg je razvidno, između ostaloga, da je UĐ kao ustupitelj, ovdje tužitelju kao primatelju ustupio svoju tražbinu prema ovdje tuženiku kao dužniku, i to na temelju računa broj 66/P1/1 prema izvidu štete broj 62-AK-43067/23 u iznosu od 3.999,40 EUR, što je sukladno odredbi čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje: ZOO) pa stoga tužitelj kao primatelj ima prema dužniku odnosno tuženika ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja (čl. 84. st. 1. ZOO-a).

14. Nadalje, iz tuženikovog izvida štete broj 62-AK-43067/23 (list 7 spisa) utvrđeno je da se isti odnosi upravo na predmetni štetni događaj, a što je razvidno i iz tužiteljevog računa broj A 66/P1/1 (list 8. spisa) odnosno razvidno je da se taj račun odnosi na izvršene radove po izvidu štete tuženika broj 62-AK-43067/23 .

15. Nadalje, tuženikov prigovor kako tužitelj nema pravo na naknadu štete po cijeni radnog sata navedenog u računu tužitelja, odnosno da je vozilo mogao popraviti po cijeni nižoj od navedene u računu tužitelja ovaj sud također je ocijenio neosnovanim.

16. Iz utuženog računa broj A 66/P1/1 (list 8 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj izvršio popravak predmetnog vozila za cijenu od 3.199,52 EUR, u koji iznos je uračunat iznos i potrošnog materijala limara i lakirera, što uvećano za PDV iznosi 3.999,40 eura da se odnosi na popravak oštećenja po tuženikovom izvidu štete broj 62-AK-43067/23, te da je naznačeno da je za rad na vozilu utrošeno 20,60 sata, dok je u tuženikom izvidu štete broj 62-AK-43067/23 (list 7 spisa) navedeno da je za lakirerske radove potreban potrošni materijal u iznosu od 293,92 EUR i vrijeme od 8,40 sati, te za popravak limarije, i ostalih radova radno vrijeme 12,20 sati, dakle ukupno 20,60 sati. Iz cjenika tužitelja (list 21 spisa) razvidno je da je tužitelj u svom poslovanju naplaćivao radni sat po cijeni od 44,82 EUR uvećano za 25% PDV-a, a po toj je cijeni tužitelj i obračunao cijenu sata rada u utuženom računu.

17. Prema ocjeni ovog suda, oštećenik je mogao slobodno izabrati servis u kojem će popraviti svoje vozilo te ga nije bio dužan popraviti u nekom drugom servisu.

18. Okolnost da bi u drugim servisima odnosno radionicama cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO- a. Tim više što je tužitelj obračunao onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu u mjestu boravišta oštećenika (tako i Visoki trgovački sud u presudi Pž-3526/2023).

20. Stoga je tuženik, kao osiguratelj osobe odgovorne za štetu, u skladu s odredbom čl. 1085. st. 1. i 4. ZOO-a, tužitelju dužan naknaditi štetu u iznosu od 3.999,40 EUR, te je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

21. Zaključno, u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZOO-a, na tužitelja je prešlo i oštećenikovo pravo na zahtijevanje zakonskih zateznih kamata.

22. Uzimajući u obzir naprijed navedeno sud je stoga tužitelju dosudio zatezne kamate od dana dospijeća računa odnosno od dana 14. ožujka 2023. pa do isplate, sve sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zatezne kamate i to po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, za ostale odnose s obzirom da je predmet ovog spora izvanugovorna odgovornost za naknadu štete.

25. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, to mu temeljem čl. 154. st. 1. ZPP- a pripada pravo na naknadu troškova ovog postupka u cijelosti. Odluka o trošku se temelji na čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23, dalje: OT), a ovaj trošak se prije svega odnosi na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku, prema vrijednosti predmeta spora, i to sukladno čl. 164. st. 1., 2. i 3. ZPP-a u zatraženom iznosu od 100,00 EUR za sastav tužbe (Tbr. 7/1 OT), 100,00 EUR za sastav podnesaka od 11. srpnja 2024. (Tbr. 8/1 OT) i 100,00 EUR za pristup na ročište 13. studenog 2024. (Tbr. 9/1 OT), odnosno ukupno 300,00 EUR, kao i sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18 i 51/23) za trošak sudske pristojbe na tužbu u zatraženom iznosu od 43,23 EUR i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 86,46 EUR pa je tužitelju stoga dosuđena naknada troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 504,69 EUR sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a počevši od presuđenja do isplate i odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude

26. Tužitelju nisu priznati troškovi za zastupanje više stranaka u iznosu od 225,00 eura, obzirom da je isti zastupao samo jednu stranku i odlučeno ja kao u toč. III. izrijeke.

U Zagrebu, 19. prosinca 2024.

Sudac

Nelli Stipaničev

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. U sporu male vrijednosti (do 6.636,14 EUR) presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Odluka se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. Zakona o parničnom postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. PĐ, vl. [obrt], obrt za usluge, trgovinu i prijevoz, Soblinec, Krapinska ulica 5, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Hajdek, odvjetnik iz Zagreba, Ivana Šibla 15,

2. CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862