REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1811/2023-66

I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Jasminki Galešić, u pravnoj stvari tužitelja CS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici Branko Kirin i Vladimir Simić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatske vode, pravna osoba za upravljanje vodama OIB: 28921383001, Zagreb, Ulica grada Vukovara 220, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Matić i partneri iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. prosinca 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Branka Kirina, odvjetnika i punomoćnika tuženika Danijela Hanika, odvjetnika, dana 19. prosinca 2024. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je nedopuštena i nezakonita odluka tuženika o izvanrednom otkazivanju ugovora o radu br. 05-13/01-1-18 od 27.6.2018. i odluka br. 01/01-2474- 18 od 16. srpnja 2018. godine."

2. Nalaže se tuženiku da vrati tužitelja na rad i poslove ugovorene Ugovorom o radu br. 04-1/01-21-18 od 8.5.2018., u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati parnični trošak s pripadajućim zateznim kamatama od dana presuđenja pa do isplate, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

II Nalaže se tužitelju da tuženiku na ime parničnog troška isplati iznos od 1.125,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom sudu 24. srpnja 2018. godine podnio tužbu protiv tuženika radi nedopuštenosti otkaza. U tužbi je naveo da je bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu direktor društva do 08. studenog 2017. godine kada je opozvan s te pozicije bez obrazloženja. Tužitelj je s tuženikom sklopio novi ugovor o radu 08. svibnja 2018. godine, a tuženik je izvanredno otkazao navedeni ugovor odlukom 27. lipnja 2018. godine protiv koje je tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava. Navedeni zahtjev tuženik je odbio odlukom od 16. srpnja 2018. godine. Tužitelj tvrdi da je izvanredni otkaz donesen izvan prekluzivnog roka od 15 dana jer je tuženik u ožujku 2018. godine mogao znati da je tužitelj počinio teške povrede obveza iz radnog odnosa i imenovao je stegovno povjerenstva koje je donijelo zaključak od 11. lipnja 2018. godine o navodnim teškim povredama iz radnog odnosa za vrijeme trajanja menadžerskog ugovora. Tuženik je tek 27. lipnja 2018. godine otkazao tužiteljev ugovor o radu. Tužitelj tvrdi da otkaz nije dopušten jer razlozi navedeni u odluci o otkazu ne mogu biti razlog za izvanredni otkaz. Korištenje testnog automobila bez naknade ne može biti nikakva štetna niti zabranjena radnja, a osim toga testni automobil koristio je drugi radnik - koordinator područja za rad strojara. Tužitelj je kao direktor imao pravo na reprezentaciju u visini od 37.000,00 kn koju nije potrošio u svom mandatu pa svaki manji potrošeni iznos ne može predstavljati tešku povredu obveza iz radnog odnosa. Tužitelj je kao direktor ugovorio korištenje službenog automobila izvan i tijekom radnog vremena, korištenje službenog automobila bilo je u skladu s potrebama posla i radnim zadacima i tužitelj je zbog čestih obrana od poplava bio 24 sata pasivno dežuran.

2. Tužbenim zahtjevom naznačenim u tužbi tužitelj predlaže da sud utvrdi da je nedopuštena i nezakonita tuženikova odluka o izvanrednom otkazu broj 05-13/01-1- 18 od 27. lipnja 2018. godine i odluka broj 01/01-2474-18 od 16. srpnja 2018. godine, da sud naloži tuženiku da tužitelja vrati na rad na poslove ugovorene ugovorom o radu od 08. svibnja 2018. te da mu naknadi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da je tuženik 27. ožujka 2018. godine sukladno članku 108 i 109 Pravilnika o radu imenovao stegovno povjerenstvo radi ispitivanja osnovanosti navoda o nezakonitostima u postupanju tužitelja kao direktora društva u razdoblju od 05. travnja 2017. do 07. studenog 2017. godine. Povjerenstvo je osnovano čim su zaprimljene različite anonimne prijave na postupanje tužitelja kao direktora društva. U trenutku kada je imenovano stegovno povjerenstvo, tužitelj je još uvijek imao sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 06. travnja 2017. godine. Stegovno povjerenstvo je na temelju anonimnih prijava dana 12. lipnja 2018., nakon internog istražnog postupka, donijelo odluku koju je tuženik zaprimio 13. lipnja 2018. godine, i kojom je utvrđeno da je tužitelj počinio povrede: uzimanje testnog vozila iz Autokuće-Štarkelj za vrijem trajanja postupka javne nabave vozila na leasing, s namjerom da se dobiveno vozilo doda masi/broj vozila koja će se uzeti od te Autokuće kad postupak nabave bude okončan. Vozilo je bez naknade korišteno od 15. svibnja 2017. do 13. prosinca 2017. godine, a korištenjem tog vozila za tuženika su nastali najmanje troškovi cestarine i gorive čime je nanesena šteta tuženiku, a takvim postupkom tužitelj je počinio tešku povredu ugovora o radu opisanu kao zlouporaba položaja ili prekoračenje ovlasti u radu; raspolaganje sredstvima za reprezentaciju za vrijeme trajanja mandata od Autokuće 06. travnja 2017. do 08. studenog 2017. godine, odobrio je potrošnju od 28.704,55 kn od ukupno planiranih 37.000,00 kn za 2017. godinu; korištenje službenog vozila od 00-24.00 sata za službene ali i za privatne svrhe u zemlji i inozemstvu čime je tuženiku nanio materijalnu štetu u vidu prekomjerne potrošnje goriva, cestarine, sredstva za amortizaciju vozila i drugo, čime je počinio tešku povredu opisanu kao neovlaštena uporaba imovine poslodavca. Poslodavac je za navedene povrede saznao tek zaprimanjem zapisnika stegovnog povjerenstva i tek tada su se ostvarili uvjeti za izvanredni otkaz jer je tek zaprimanjem zapisnika stegovnog povjerenstva poslodavac mogao utvrditi da je uistinu došlo do teških povreda ugovora o radu.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u odluku o izvanrednom otkazu od 27. lipnja 2018. (list 6-7 i 21-22 spisa), dokumentaciju (list 8-10 spisa), ugovor o radu od 06. travnja 2017. (list 11-14 spisa), zahtjev za zaštitu prava (list 15-16 spisa), odgovor na zahtjev za zaštitu prava (list 16a-17 spisa), ispravu od 11. kolovoza 2017. (list 23-24 spisa), obračunske liste (list 25 spisa), Pravilnik o radu tuženika od 17. srpnja 2017. (list 32-60 spisa), dopis stegovnog povjerenstva tuženiku od 12. lipnja 2018. i zapisnik stegovnog povjerenstva od 11. lipnja 2018. (list 61-70 spisa), kaznenu prijavu (list 71-75 spisa), ugovor o radu od 08. svibnja 2018. (list 103-104 spisa), dopis tuženika radničkom vijeću od 21. lipnja 2018. (list 107 spisa), očitovanje radničkog vijeća od 26. lipnja 2018. (list 108 spisa), ugovor o prijenosu imovine i obveza od 17. listopada 2019. (list 174-178 spisa), rješenje Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Kov-197/22 od 10. ožujka 2022. (list 202-203 spisa), presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-2515/21 od 28. siječnja 2022. (list 204-209 spisa). U postupku je proveden dokaz saslušanjem tužitelja (list 189-192 spisa) te svjedoka ZS (list 195-197 spisa), RS (list 228-231 spisa).

5. Temeljem provedenih dokaza sud je presudom Pr-4359/2018 od 14. ožujka 2023. odbio tužbeni zahtjev kojim tužitelj predlaže da sud utvrdi da odluka o izvanrednom otkazu od 27. lipnja 2018.. nije dopuštena, da sud naloži tuženiku da tužitelja vrati na rad na poslove ugovorene ugovorom o radu od 08. svibnja 2018. godine.

6. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž R-571/2023 od 26. rujna 2023. ukinuta je presuda ovog suda od 14. ožujka 2023. iz razloga što je ostalo nejasno na koji se način propusti počinjeni na starom radnom mjestu mogu dovesti u vezu s obvezama iz radnog odnosa drugog radnog mjesta da bi se izvanredno otkazao ugovor o radu kao najteža sankcija za povredu obveza iz radnog odnosa i iz razloga što prvostupanjska presuda nema dostatnih razloga o tome da li su i na koji način počinjene povrede dovele do gubitka povjerenja poslodavca u tužitelja neovisno o poslovima koje obavlja i predstavljaju li povrede koje se tužitelju stavljaju na teret, za koje je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj počinio u obavljanju poslova direktora, valjani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu sklopljenog za radno mjesto inženjer održavanja.

7. U ponovljenom postupku sud nije provodio dokaze jer ih parnične stranke nisu predložile već su na ročištu održanom 11. prosinca 2024. predložile zaključenje glavne rasprave pa je sud donio presudu na temelju dokaza provedenih u postupku koji je prethodio donošenju presude od 14. ožujka 2023. godine.

8. Cijeneći provedene dokaze sukladno članku 8 ZPP-a, sud je zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Na ročištu za glavnu raspravu 28. rujna 2021. godine tuženik je predložio saslušanje svjedoka MS s obzirom na nove okolnosti koje proizlaze iz tužiteljevog iskaza saslušanog na tom ročištu. S obzirom da je tuženik nakon zaključenja prethodnog postupka predložio saslušanje svjedoka MS, a nije dokazao da saslušanje navedenog svjedoka bez svoje krivnje nije mogao predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, sud je odbio prijedlog tuženika za saslušanje svjedoka MS sukladno članku 299 stavak 3 ZPP-a. Sud je pri tom imao u vidu da je MS potpisao odluku o izvanrednom otkazu tužiteljevog ugovora o radu što znači da je tuženik znao i morao znati da je MS osoba koja ima saznanja o razlozima na kojima se temelji odluka o otkazu pa je saslušanje navedenog svjedoka tuženik mogao predložiti prije zaključenja prethodnog postupka.

10. Uvidom u ugovor o radu od 06. travnja 2017. godine utvrđeno da je tužitelj raspoređen na radno mjesto direktor društva na razdoblje od 4 godine počevši od 06. travnja 2017. godine, a odlukom Skupštine društva od 05. travnja 2017. godine imenovan je za direktora društva.

11. Tužitelj je opozvan s funkcije direktora društva odlukom od 08. studenog 2017. godine, a u razdoblju od 08. studenog 2017. do 08. svibnja 2018. godine tužitelj je bio neraspoređeni radnik, što proizlazi iz tužiteljevih navoda iznesenih u podnesku od 23. svibnja 2019. godine.

12. Člankom 4 ugovora o radu od 06. travnja 2017. ugovoreno je da ako istekom razdoblja imenovanja radnik nije ponovo imenovan na isto radno mjesto ili bude opozvan, poslodavac će mu ponuditi ugovor o radu za slobodno radno mjesto primjereno njegovoj stručnoj spremi, znanju, sposobnostima i radnom iskustvu.

13. Sukladno članku 4 ugovora o radu od 06. travnja 2017., tužitelj i tuženik su 08. svibnja 2018. godine sklopili ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto inženjer održavanja.

14. Odlukom broj 05/01-1006-18 od 27. ožujka 2018. tuženik je imenovao stegovno povjerenstvo sa svrhom utvrđivanja relevantnih činjenica i eventualnih povreda ugovora o radu zaposlenika obuhvaćenih predstavkama koje su kod tuženika zaprimljene do dana imenovanja povjerenstva. Navedeno proizlazi iz dopisa stegovnog povjerenstva od 12. lipnja 2018. na listu 61 spisa. Navedenim dopisom stegovno povjerenstvo je tuženiku dostavilo zapisnik od 11. lipnja 2018. koji je zaprimljen kod tuženika 13. lipnja 2018., što je vidljivo iz prijemnog štambilja otisnutog na dopisu na listu 61 spisa.

15. U zapisniku stegovnog povjerenstva od 11. lipnja 2018. je navedeno da su kod tuženika od početka 2018. godine do dana imenovanja povjerenstva 27. ožujka 2018. zaprimljene predstavke vezane uz rad više zaposlenika među kojima je i tužitelj. U odnosu na tužitelja zaprimljena je anonimna predstavka i povjerenstvo je od tužitelja uzelo izjavu 05. lipnja 2018. godine. U zapisniku je navedeno da je povjerenstvo u prvoj fazi rada prikupljalo i analiziralo dokumentaciju, a prva faza trajala je od 29. ožujka 2018. do 18. svibnja 2018. kada je započela druga faza i to faza pripreme, pozivanja na davanja izjava i uzimanja izjava i ta faza dovršena je 06. lipnja 2918. godine. U tijeku postupka povjerenstvo je u odnosu na tužitelja utvrdilo da je vozilo Renault Megane reg. oznake [registarska oznaka] dobiveno na temelju usmenog dogovora direktora CS i zaposlenika Autokuće-Štarkelj. U razdoblju od 15. svibnja 2017. do 31. prosinca 2017. koristio ga je koordinator ZS prema odluci direktora CS. Vozilo je dobiveno na uporabu kao testno vozilo iz Autokuće-Štarkelj s namjerom da će ono ostati u masi/broju nabavom predviđenih novih vozila. Za korištenje tog vozila nije plaćena nikakva naknada, a u vremenu korištenja u HV-HO nije bilo u sustavu Cloud za praćenje vozila. Za plaćanje cestarine za to vozilo korišten je ENC uređaj i INA kartica na ime korisnika za nabavu goriva. Sve je učinjeno bez pisane odluke i na usmeni nalog direktora. Povjerenstvo je utvrdilo da su planirani troškovi reprezentacije za 2017. godinu iznosili 37.000,00 kn, a u razdoblju od 06. travnja 2017. do 08. studenog 2017. godine, u mandatu direktora CS potrošeno je 28.704,55 kn. Na dinamiku trošenja sredstava bio je više puta upozoren od strane BS voditeljice odjela financija i knjigovodstva. Prema članku 8 ugovora o radu direktora CS, imao je pravo na naknadu izdataka na teret troškova poslovanja za poslovnu reprezentaciju putem narudžbenica, ugovora, kreditne kartice ili drugog zakonom dopuštenog načina. Uvidom u dostavljene račune za navedeno razdoblje uočeno je da se među njima nalaze i neobrazloženi računi detaljno navedeni u tabeli sadržanoj u zapisniku. Povjerenstvo je utvrdilo da CS kao direktor prema članku 8 stava 2 ugovora o radu ima pravo koristiti službeni automobil u skladu s potrebama posla i radnih zadataka koje obavlja za vrijeme i izvan radnog vremena. CS koristio je vozilo Peugeot reg. oznake [registarska oznaka] koje nije bilo u sustavu praćenja vozila Cloud, prema odluci prethodnog direktora koju CS nije mijenjao. Putni radni list kao evidencija korištenja službenim vozilom u službene svrhe ispunjena je za 01. kolovoz 2017., 02. listopad 2017. i 03. listopad 2017. godine. Vozilo je koristio od 0-24 sata, ali i za privatne svrhe i to za privatne svrhe u datume i na relacijama koje su detaljno navedeni u tabeli sadržanoj u zapisniku povjerenstva. Stegovno povjerenstvo je zbog utvrđenih nepravilnosti predložilo da se CS izrekne mjera otkaza ugovora o radu propisana člankom 107 stavak 3 Pravilnika o radu. Povjerenstvo je istaknulo da je uočljivo učestalo korištenje službenog vozila vikendima ali i za vrijeme trajanja godišnjeg odmora čime je društvu nanio materijalnu štetu u vidu prekomjerne potrošnje goriva, cestarine, sredstva za amortizaciju i drugo i time je učinio tešku povredu ugovora o radu opisanu kao zlouporaba položaja ili prekoračenje ovlasti u radu i kao neovlaštena uporaba imovine poslodavca.

16. Zapisnik stegovnog povjerenstva od 11. lipnja 2018. dostavljen je direktoru tuženika MS dana **.**.2018., što je vidljivo iz prijemnog štambilja otisnutog na dopisu stegovnog povjerenstva od 12. lipnja 2018. i na zapisniku stegovnog povjerenstva od 11. lipnja 2018. godine.

17. Iz navedenog proizlazi da je tuženik kao poslodavac, odnosno osoba ovlaštena za donošenje odluke o otkazu, saznala za činjenice na kojima se temelji otkaz dana 13. lipnja 2018. godine, a s obzirom da je odluka o otkazu donesena 27. lipnja 2018. godine, sud je zaključio da je odluka o izvanrednom otkazu donesena u roku od 15 dana propisanom člankom 116 stavak 2 Zakona o radu (Narodne novine 93/14), odnosno u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Sud je pri tom imao u vidu da se navedeni rok od 15 dana računa od dana kada za činjenice na kojima se otkaz temelji sazna osoba koja je ovlaštena donijeti odluku o otkazu odnosno odlučiti da li navedena činjenica za poslodavca predstavlja razlog za izvanredni otkaz.

18. Odluka o otkazu dostavljena je tužitelju poštom 29. lipnja 2018. godine (što proizlazi iz tužiteljevih navoda iznesenih u tužbi) i tužitelj je protiv odluke o otkazu 05. srpnja 2018. podnio zahtjev za zaštitu prava. Dopisom od 16. srpnja 2018. tuženik je odgovorio na tužiteljev zahtjev za zaštitu prava, a navedeni dopis dostavljen je punomoćniku tužitelja odvjetniku Željku Petrišiću 19. srpnja 2018. godine, što je vidljivo iz prijemnog štambilja na tuženikovom dopisu od 16. srpnja 2018. godine.

19. Dana 17. srpnja 2018. godine počeo je teći rok od 15 dana u kojem je tužitelj sukladno članku 133 stavak 2 Zakona o radu mogao podnijeti tužbu sudu. Posljednji dan navedenog roka bio je 01. kolovoza 2018. godine, a s obzirom da je tužba zaprimljena u ovom sudu 24. srpnja 2018. godine, (što je vidljivo iz prijemnog štambilja suda otisnutog na tužbi) sud je zaključio da je tužba podnesena u roku od 15 dana sukladno članku 133 stavak 2 Zakona o radu.

20. Tuženik je dopisom broj 01/01-2186/18 od 21. lipnja 2018. godine od radničkog vijeća zatražio očitovanje o namjeravanom otkazu tužiteljevog ugovora o radu i radničkom vijeću dostavio je prijedlog odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu za tužitelja.

21. Radničko vijeće tuženika i sindikalna podružnica PPDIV-a je dopisom od 26. lipnja 2018. godine dostavio tuženiku očitovanje na namjeravani otkaz tužitelju i u očitovanju je naveo da su radničko vijeće i sindikat suglasni s namjerom poslodavca o namjeravanoj odluci poslodavca o otkazu ugovora o radu CS jer je povjerenstvo iznijelo dokaze evidentirane u zapisniku od 11. lipnja 2018. godine u kojima je vidljiva povreda ugovora o radu, zlouporaba položaja i neovlašteno trošenje sredstava pa smatraju da je trajno narušeno povjerenje na relaciji poslodavac-radnik. Navedeni dopis radničkog vijeća i sindikalne podružnice PPDIV-a dostavljen je tuženiku 26. lipnja 2018. godine što je vidljivo iz prijemnog štambilja otisnutog na navedenom dopisu.

22. Iz navedenog proizlazi da je tuženik prije donošenja odluke o otkazu proveo postupak savjetovanja propisan člankom 150 Zakona o radu.

23. Odlukom od 27. lipnja 2018. godine tuženik je izvanredno otkazao tužiteljev ugovor o radu sklopljen 08. svibnja 2018. zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa koje je tužitelj počinio za vrijeme dok je obnašao dužnost direktora tuženika od 06. travnja 2017. do 08. studenog 2017., a koje povrede je utvrdilo stegovno povjerenstvo na sjednici 11. lipnja 2018. godine, nakon provedene analize i prikupljanja svih relevantnih izjava, dokumentacije, dokaza i podataka vezanih uz predstavke koje su upućene na rad zaposlenika tuženika i povodom kojih je 27. ožujka 2018. godine imenovano stegovno povjerenstvo. Iz odluke o otkazu proizlazi da je tužitelju izvanredno otkazan ugovor o radu zbog tri otkazna razloga i to uzimanje i korištenje testnog vozila Autokuće-Štarkelj koje je dobiveno temeljem usmenog dogovora tužitelja i zaposlenika Autokuće-Štarkelj za vrijeme postupka javne nabave vozila na leasing s namjerom da se dobiveno vozilo doda masi/broju vozila koja će se uzeti iz te Autokuće kad postupak nabave bude okončan. Vozilo je korišteno kod tuženika u razdoblju od 15. svibnja 2017. do 13. prosinca 2017. godine bez plaćanja naknade Autokući-Štarkelj. Vozilo nije bilo u sustavu Cloud za praćenje vozila, a za plaćanje cestarine za to vozilo korišten je ENC uređaj i INA kartica za nabavu goriva na ime tuženika. Sve navedeno učinjeno je bez pisane odluke i na usmeni nalog tužitelja. Korištenjem testnog vozila stvoreni su za tuženika najmanje troškovi cestarina i goriva, čime je nanesena šteta tuženiku i tim postupkom tužitelj je učinio tešku povredu ugovora o radu opisanu kao zlouporaba položaja ili prekoračenje ovlasti u radu. Drugi otkazni razlog sastoji se u raspolaganju sredstvima za reprezentaciju na način da je za vrijeme trajanja mandata od 06. travnja 2017. do 8. studenog 2017. godine tužitelj odobrio potrošnju od 28.704,55 kn od ukupno planiranih 37.000,00 kn za 2017. godinu. Iako je bio više puta upozoren od strane voditeljice odjela financija i knjigovodstva na dinamiku trošenja sredstava reprezentacije kao i opravdanost nekih računa, nije se na to obazirao. Trošenje sredstava opravdavao je potrebom upoznavanja terena i ljudi kod tuženika iako je kod tuženika zaposlen od osnivanja tvrtke a u Hrvatskim vodama i ranije. Osim navedenog utvrđeno je da su sredstva reprezentacije korištena i za ugošćivanje vlastitih zaposlenika, što im nije dozvoljena namjena. Takvim postupkom tužitelj je učinio tešku povredu ugovora o radu opisanu kao zlouporaba položaja ili prekoračenje ovlasti u radu. Treći otkazni razlog sastoji se u korištenju službenog vozila u privatne svrhe protivno odredbama ugovora o radu čime je tužitelj nanio materijalnu štetu tuženiku u vidu prekomjerne potrošnje goriva, cestarine, sredstva za amortizaciju vozila i drugo, čime je počinio povredu ugovora o radu opisanu kao zlouporaba položaja ili prekoračenje ovlasti i kao neovlaštenu uporabu imovine poslodavca. Tužitelj je imao prema ugovoru o radu pravo korištenja službenog vozila u skladu s potrebama posla i radnih zadataka koje obavlja za vrijeme i izvan radnog vremena, a korištenje vozila za sve radnike pa tako i direktora podrazumijeva popunjavanje svih rubrika putnog radnog lista. Iz putnih listova koji su dostavljeni povjerenstvu utvrđeno je da je tužitelj koristio vozilo od 0-24 sata cijelo vrijeme trajanja mandata direktora i to za službene ali i privatne svrhe u zemlji i inozemstvu.

24. Na ročištu održanom 28. rujna 2021. sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja koji je izjavio da on osobno nije koristio testno vozilo Autokuće-Štarkelj već je on voditelju održavanja vozila VS dao nalog da obavi vozilo pod najpovoljnijim uvjetima za najam te su se suglasili da se vozilo uzme od Autokuće- Štarkelj koja je održavala tuženikova vozila. VS je javio da bi takav najam koštao 300,00 kn dnevno s čim se tužitelj nije složio pa je Auto kuća tuženiku ponudila testno vozilo bez naknade, a tuženik je trebao plaćati troškove goriva, cestarine i ostale troškove. Navedeno vozilo raspoređeno je na terenu koordinatoru strojara i vodočuvara LS od čemu postoji pisana primopredaja. Navedeno vozilo nije bilo uvršteno u tuženikov sustav Cloud jer se radilo o tuđem vozilu, a u sustav Cloud uvrštavana su samo vozila u vlasništvu tuženika. Tužitelj je naveo da je samostalno odlučio o uzimanju navedenog vozila, a troškove korištenja tog vozila plaćao je tuženik. Izjavio je da je na ime troškova reprezentacije potrošio 28.704,55 kn, a sredstva su utrošena za poslovne ručkove i radne sastanke sa poslovnim partnerima, a pretežno se radilo o zaposlenicima Hrvatskih voda koje su bile vlasnik Hrvatskih voda hidrotehnički objekti. Izjavio je da ga nitko od poslodavca nije upozoravao na potrošnju sredstava reprezentacije, kod tuženika ne postoji pravilnik o dinamici trošenja sredstava reprezentacije, a tužitelj je potrošio 8.000,00 kn od predviđenog iznosa. Izjavio je da mu je poslodavac sukladno ugovoru o radu dao na korištenje službeno vozilo koje je mogao koristiti 24 sata na dan, a o korištenju tog vozila povremeno je ispunjavao evidenciju, ali ne redovito. Svaki mjesec poslodavac mu je isplaćivao 2.000,00 kn na ime primitka u naravi što se odnosilo na korištenje službenog vozila. Navedeno vozilo koristio je u privatne svrhe i to samo za odlazak na posao i dolazak s posla, a u druge privatne svrhe nije. U rujnu 2017. godine službenim vozilom otišao je na sahranu tuženikovog zaposlenika u Osijek, za što nije ispunio putni nalog, a tuženik mu je to stavio na teret. Naveo je da prilikom nabave testnog vozila nije primijenjen postupak javne nabave jer se radilo o testnom vozilu za koje tuženik nije plaćao naknadu, a tuženik je uobičajeno uzimao atestna vozila o čemu se prethodno formiralo povjerenstvo. U konkretnom slučaju nije formirano povjerenstvo zato što je vozilo bilo besplatno. Nije postojala tužiteljeva pisana odluka o nabavi testnog vozila zato što je vozilo nabavljeno od servisera koji je od 2005. do 2017. godine servisirao tuženikova vozila. Naveo je da je tuženikov sustav Cloud korišten za praćenje kretanja vozila, za kontrolu troškova i za uvidu u realno vrijeme pozicije vozila i vozača. Testno vozilo nije uvršteno u sustav Cloud zato što vlasnik vozila nije dozvoljavao tehničke preinake na vozilu koje su potrebne za uvrštavanje u sustav Cloud. Naveo je da sredstva reprezentacije nisu trošena za ugošćivanje i opskrbu hranom i pićem zaposlenika tuženika, ali su na nekim poslovnim ručkovima sudjelovali i neki zaposlenici tuženika a radilo se 3 do 4 sastanka na terenu.

25. Svjedok ZS je izjavio da je bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu koordinator čuvarske službe i tužitelj mu je bio nadređen. Izjavio je da je njegovo terensko vozilo bilo upućeno na teren pa je od voditelja službe za vozila VS dobio zamjensko vozilo Renault Megane. Rečeno mu je da će to vozilo koristiti privremeno dok ne prođe javna nabava. Izjavio je da se ne sjeća da li je prilikom preuzimanja tog vozila potpisao neku ispravu, ali je uobičajeno prilikom preuzimanja vozila potpisivan revers. Vozilo je koristio 6 do 7 mjeseci, vozilo nije bilo uvršteno u sustav Cloud, ali svjedok nije znao zašto. Cestarinu i gorivu za to vozilo svjedok je plaćao službenom INA karticom i ENC-om. Evidencija korištenja navedenog vozila vodila se u formi putnog radnog lista na dnevnoj bazi, a svjedok je ispunjavao putne radne listove jer je on koristio to vozilo. U putni radni list upisivao je vrijeme i relaciju putovanja, a za navedeno vozilo nije se vodila evidencija potrošnje goriva i troškova cestarine, već se na zadnjoj strani putnog radnog lista upisivala količina utočenog goriva i datum i to je ovjereno štambiljem benzinske pumpe. Naveo je da za navedeno vozilo od strane tuženika nije plaćana nikakva naknada.

26. Svjedok RS je izjavila da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu viši koordinator u sektoru pravnih i kadrovskih poslova i bila je predsjednik stegovnog povjerenstva koje je vodilo postupak pa su joj poznati razlozi zbog kojih je tužitelj dobio otkaz. 29. ožujka 2018. godine povodom dvije predstavke (anonimne i potpisane) imenovana je za predsjednika stegovnog povjerenstva koje je pokrenulo postupak radi utvrđenja da li postoje povrede na koje se odnose predstavke. Navela je da je testno vozilo Autokuće-Štarkelj korišteno kod tuženika bez pisane isprave za vrijeme postupka javne nabave, a nije joj poznato tko je koristio to vozilo i da li je postojao pisani dokaz o primopredaji navedenog vozila. Cestarinu i gorivo za vrijeme korištenja testnog vozila plaćali su Hidrotehnički objekti koji u to vrijeme nisu bili dio Hrvatskih voda, ali svjedokinji nije poznato po čijem nalogu. Kod tuženika je postojao sustav Cloud koji je pratio korištenje službenih vozila, podaci o tome bili su dostupni računovodstvu, ali testno vozilo nije bilo uvršteno u sustav Cloud. Navela je da joj nije poznato da li se vodila evidencija korištenja testnog vozila, potrošnje goriva i ENC uređaja. Izjavila je da je u predstavkama tužitelja bilo navedeno prekomjerno trošenje sredstava reprezentacije i povjerenstvo je utvrdilo da iznos troškova reprezentacije nije prelazio planirani iznos, ali je sporno bilo to što je povjerenstvo temeljem računa utvrdilo da se troškovi reprezentacije trošeni na vlastite zaposlenike, a navedene troškove odobrio je tužitelj. Navela je da je BS (voditeljica računovodstva) u postupku pred povjerenstvom dala izjavu da je upozoravala tužitelja na trošenje sredstava reprezentacije i to zbog brzine trošenja sredstava i svrhe. Navela je da je povjerenstvo utvrdilo da su se troškovi reprezentacije, između ostalog, odnosili na 12 kg teletine, šećer, malvaziju, a za određene račune nije bilo moguće utvrditi na što se odnose. Navela je da je tužitelj od poslodavca dobio na korištenje službeno vozilo koje je prema ugovoru o radu mogao koristiti od 00-24, ali u poslovne svrhe. Službeno vozilo nije bilo uvršteno u sustav Cloud, ali je praćeno putem ENC-a i u manjoj mjeri putem putnih naloga i na taj način tuženik je utvrdio da je tužitelj koristio službeno vozilo u privatne svrhe. Analizom podataka koju je povjerenstvo obavilo utvrđeno je da je službeno vozilo korišteno blagdanima, vikendom, za vrijeme tužiteljevog godišnjeg odmora, korišteno je za putovanja u inozemstvo i u Hrvatskoj, a radilo se o putovanjima koja nisu povezana s obavljanjem posla. Troškove goriva i cestarine prilikom korištenja službenog vozila u privatne svrhe podmirivali su Hidrotehnički objekti. Navela je da su potpisanu predstavku podnijeli zaposlenici Hidrotehničkih objekata početkom 2018. godine. Izjavila je da se tužiteljev propust u pogledu povrede koja se odnosi na vozilo Autokuće-Štarkelj, sastoji u tome što je vozilo korišteno za vrijeme trajanja postupka javne nabave. Navela je da je planirani iznos troškova reprezentacije iznosio između 30.000,00 i 40.000,00 kn, tužitelj je potrošio između 28.000,00 i 30.000,00 kn, ali kod tužitelja je bilo sporno što je taj iznos potrošen u razdoblju od 7 mjeseci trajanja mandata, iako tužitelj nije premašio planirani iznos troškova reprezentacije. Povjerenstvo je utvrdilo da je reprezentacija korištena za ugošćivanje zaposlenika na temelju računa, izjava i na temelju povezivanja putovanja i događaja koji su se preklapali s računima prema datumima. Troškovi su se odnosili na sastanke i skupove zaposlenika i reprezentacija je potrošena na kavu, teletinu, malvaziju i drugo. Navela je da računi za druge sastanke i seminare na kojima su bili poslovni partneri tuženika, nisu sporni. Izjavila je da je utvrđeno da službeno vozilo nije korišteno u poslovne svrhe tako što je utvrđeno da je korišteno na Veliku gospu što je povezano s vikendom, korišteno je blagdanom i za vrijeme godišnjeg odmora koji je bio evidentiran u evidenciji tuženika.

27. Temeljem iskaza tužitelja i svjedoka RS sud je utvrdio da je temeljem samostalne usmene odluke tužitelja, tuženik od Autokuće-Štarkelj bez naknade uzeo na korištenje testno vozilo, a navedeno vozilo nabavljeno je mimo postupka javne nabave.

28. Iz iskaza tužitelja te svjedoka RS i ZS proizlazi da navedeno testno vozilo nije bilo uvršteno u tuženikov sustav kontrole Cloud, vozilo je koristio VS po nalogu tužitelja, a troškove korištenja tog vozila plaćao je tuženik.

29. S obzirom da je tuženik bio dužan primijeniti proceduru propisanu Zakonom o javnoj nabavi, a tužitelj je kao direktor tuženika nabavio testno vozilo Autokuće- Štarkelj bez primjene postupka javne nabave, temeljem usmene odluke, sud je zaključio da je tužitelj takvim postupanjem počinio tešku povredu ugovora o radu nezakonitim radom (jer je omogućio nabavu testnog vozila bez primjene Zakona o javnoj nabavi), a koja povreda je propisana člankom 102 stavak 1 točka 2 tuženikovog Pravilnika o radu. S obzirom da je tužitelj kao direktor donio usmenu odluku o nabavi testnog vozila od Autokuće-Štarkelj, iako je prilikom nabave vozila bilo potrebno primijeniti postupak javne nabave, takvim postupanjem tužitelj je počinio tešku povredu ugovora o radu na način da je izvršio zlouporabu položaja i prekoračenje ovlasti u radu, koja povreda je propisana člankom 102 stavak 1 točka 4 Pravilnika o radu. Imajući u vidu da je testno vozilo nabavljeno bez pisane odluke tuženika i navedeno vozilo nije bilo uvršteno u sustav Cloud, a troškove korištenja tog vozila u vidu goriva i cestarine, plaćao je tuženik, sud je zaključio da je tužitelj nabavom tog vozila i omogućavanjem da se isto koristi kod tuženika, omogućio da se vozilo koristi bez kontrole troškova koji su nastali u vezi korištenja tog vozila.

30. Tužitelju je otkazan ugovor o radu iz razloga što je u razdoblju od 7 mjeseci mandata u 2017. godini na ime troškova reprezentacije potrošio 28.704,55 kn (od planiranih 37.000,00 kn za 2017. godinu) i iz razloga što je sredstva reprezentacije trošio za ugošćivanje vlastitih zaposlenika, što nije dozvoljena namjena tih sredstava. Stegovno povjerenstvo je utvrdilo da je tužitelj 10. svibnja 2017. godine potrošio 1.161,00 kn za kupnju malvazije, a nema obrazloženja za koga je malvazija kupljena, dok se ostala roba navedena u zapisniku stegovnog povjerenstva odnosi na račune koji su neobrazloženi, a korisnik je tuženik Hrvatske vode - hidrotehnički objekti.

31. Sud nije povjerovao tužitelju da sredstva reprezentacije nisu trošena za ugošćivanje i opskrbu hranom i pićem zaposlenika tuženika jer računi na koje je ukazalo stegovno povjerenstvo nisu obrazloženi, a kao korisnik svih računa, osim računa za malvaziju navedeni su Hrvatske vode - hidrotehnički objekti. S obzirom da sredstva reprezentacije nisu korištena za sastanke sa poslovnim partnerima tuženika, već na zaposlenike tuženika, sud je zaključio da je tužitelj potrošio sredstva reprezentacije navedena u zapisniku stegovnog povjerenstva, suprotno njihovoj namjeni pa je time počinio povredu obveza iz radnog odnosa opisanu kao zlouporaba položaja ili prekoračenje ovlasti u radu.

32. Sukladno članku 8 ugovora o radu od 06. travnja 2017. godine, tužitelj je kao direktor društva imao pravo koristiti službeni automobil u skladu s potrebama posla i radnih zadataka koje obavlja za vrijeme i izvan radnog vremena.

33. Iz iskaza tužitelja i svjedoka RS proizlazi da je tužitelj koristio službeno vozilo koje je mogao koristiti od 00-24 sata, a navedeno vozilo nije bilo uvršteno u sustav Cloud. Sud nije povjerovao tužitelju da je službeno vozilo koristio u privatne svrhe samo za odlazak na posao i povratak s posla jer je stegovno povjerenstvo utvrdilo da je tužitelj koristio službeni automobil subotom, nedjeljom, državnim praznicima i za vrijeme godišnjeg odmora, što znači da službeni automobil u navedene dane (koji su detaljno naznačeni u zapisniku stegovnog povjerenstva) nije korišten u svrhu obavljanja posla i radnih zadataka tužitelja kao direktora tuženika. Sud je pri tom imao u vidu da službeno vozilo koje je tužitelj koristio nije bilo uvršteno u sustav Cloud (koji je služio za praćenje vozila), a tužitelj nije redovito ispunjavao putne radne listove (što proizlazi iz njegovog iskaza) i iskaza svjedoka RS. S obzirom da je tužitelj koristio službeno vozilo u privatne svrhe, iako je prema ugovoru o radu imao pravo koristiti službeno vozilo za vrijeme i izvan radnog vremena, ali u vezi potreba posla i radnih zadataka te imajući u vidu da je troškove goriva i cestarine za vrijeme korištenja službenog vozila koje nije bilo vezano uz obavljanje tužiteljevog posla kao direktora tuženika, tužitelj je takvim postupanjem tuženiku prouzročio materijalnu štetu u vidu prekomjerne potrošnje goriva i cestarine. S obzirom da je tužitelj koristio službeno vozilo u privatne svrhe iako to nije bio ovlašten, tužitelj je takvim postupanjem počinio tešku povredu ugovora o radu zlouporabom položaja i prekoračenjem ovlasti u radu koja je propisana člankom 102 stavak 1 točka 4 Pravilnika o radu. Sud je pri tom imao u vidu da tužitelj nije svakodnevno ispunjavao putne radne listove odnosno evidenciju korištenja službenog vozila. Okolnost što je tužitelj imao na raspolaganju službeno vozilo od 00-24 sata ni na koji način ne opravdava tužiteljev postupak da službeno vozilo koristi u privatne svrhe jer mu je to vozilo povjereno u svrhu obavljanja njegove funkcije direktora tuženika. Činjenica što je tuženik tužitelju stavio na raspolaganje službeno vozilo od 00-24 sata ukazuje na povjerenje tuženika prema tužitelju kao direktoru tuženika, a korištenjem službenog vozila u privatne svrhe, suprotno članku 8 ugovora o radu, tužitelj je to povjerenje narušio.

34. Sud je zaključio da je tužitelj počinio osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa koje su navedene u odluci o izvanrednom otkazu, a sastoje se u uzimaju i korištenju testnog vozila Autokuće-Štarkelj, raspolaganju sredstvima reprezentacije i korištenju službenog vozila u prihvatne svrhe. Navedeno proizlazi iz zapisnika stegovnog povjerenstva i iz iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka, što znači da je tuženik, na kojem je teret dokaza u ovom sporu sukladno članku 135 stavak 3 Zakona o radu, dokazao postojanje opravdanih razloga za otkaz. Iz navedenog razloga sud je zaključio da je tuženik imao opravdani razlog za izvanredni otkaz u smislu članka 116 stavak 1 Zakona o radu, što znači da je otkaz dopušten. Sud je pri tom imao u vidu da je tužitelj kao direktor tuženika imao povećanu odgovornost i bio je dužan obavljati funkciju direktora zakonito, savjesno i marljivo te u obavljanju tih poslova štititi interese tuženika kao poslodavca. S obzirom da tužitelj nije na taj način obavljao funkciju direktora, osim što je počinio osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, narušio je povjerenje između sebe i tuženika, što ukazuje da nastavak radnog odnosa između tužitelja i tuženika više nije moguć.

35. Prema ocjeni ovog suda, povrede obveza iz radnog odnosa koje je tužitelj počinio za vrijeme dok je obavljao poslove direktora društva, dovele su do tuženikovog gubitka povjerenja u tužitelja, a činjenica što je tužitelj u vrijeme otkaza obavljao druge poslove (poslove radnog mjesta inženjer održavanja) nije od utjecaja na tuženikovo povjerenje prema tužitelju. Naime, tuženik je s tužiteljem sklopio ugovor o radu za radno mjesto inženjer održavanja zato što je tužitelj 08. studenog 2017. opozvan s funkcije direktora, a člankom 4 ugovora o radu od 06. travnja 2017. za radno mjesto direktor, ugovoreno je da ako direktor bude opozvan, poslodavac će mu ponuditi ugovor o radu za slobodno radno mjesto primjereno njegovoj stručnoj spremi, znanju, sposobnostima i radnom iskustvu. Iz navedenog proizlazi da je tuženik morao tužitelju ponuditi drugo slobodno radno mjesto jer je tužitelja opozvao s funkcije direktora, a obvezu ponude drugog radnog mjesta za slučaj opoziva tuženik je preuzeo člankom 4 ugovora o radu od 06. travnja 2017. godine.

36. Prema mišljenju ovog suda povrede obveza iz radnog odnosa koje je tužitelj počinio dok je obavljao funkciju direktora temeljem ugovora o radu od 06. travnja 2017., jesu razlog za otkaz kasnijeg ugovora o radu za radno mjesto inženjer održavanja jer je tuženik kao poslodavac izgubio povjerenje u tužitelja kao radnika. Poslodavac nije dužan zadržati u radnom odnosu radnika u kojeg nema povjerenja, odnosno u kojeg je izgubio povjerenje, a tuženik je definitivno imao to povjerenje kada je tužitelja imenovao za direktora. Poslodavac također nije dužan zadržati u radnom odnosu radnika koji je kršio obveze iz radnog odnosa, neovisno o radnom mjestu na kojem su povrede iz radnog odnosa počinjene. Sud je imao u vidu da povrede obveza iz radnog odnosa koje je tužitelj počinio kao direktor, predstavljaju teške povrede obveza iz radnog odnosa pa je tuženik postupio odgovorno kada je izvršio provjere tih povreda i tužitelju je izvanredno otkazao ugovor o radu tek kada je sa sigurnošću utvrdio da je tužitelj doista počinio te povrede.

37. Slijedom navedenog sud je zaključio da je izvanredni otkaz dopušten jer je tuženik dokazao postojanje opravdanih razloga za izvanredni otkaz, a prije otkazivanja tuženik je primijenio proceduru propisanu člankom 150 Zakona o radu. Iz navedenog razloga sud je zaključio da tuženik nije dužan tužitelja vratiti na rad.

38. Odluka o parničnom trošku tuženika temelji se na odredbi članka 154 stavak 1 u vezi članka 155 ZPP-a, a sastoji se od troška zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku, sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

39. Tuženiku je za prvostupanjski postupak proveden pod brojem Pr-4359/2018 priznata jednokratna nagrada u iznosu od 400,00 eur (200 bodova) sukladno Tbr. 7/2, prema Tarifi koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, jer je u Tbr. 52 Tarife (Narodne novine 138/2023 od 17. studenog 2023.) propisano da se na postupke iz Tbr 7/2 primjenjuje Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, bez obzira kada je postupak okončan.

40. U Tbr. 7/2 stavak 3 propisano je da se postupak povodom ukidne odluke smatra novim prvostupanjskim postupkom i odvjetniku u tom postupku pripada nagrada iz ovog tarifnog broja. Iz navedenog proizlazi da tuženiku nakon ukidne odluke donesene 26. rujna 2023. pripada jednokratna nagrada u iznosu od 500,00 eur (250 bodova) sukladno Tbr. 7/2.

41. Ukupan trošak tuženika iznosi 900,00 eur (jednokratna nagrada u iznosu od 400,00 eura i jednokratna nagrada u iznosu od 500,00 eur), a navedenom iznosu je dodan PDV od 25% u iznosu od 225,00 eur pa je tuženiku na ime parničnog troška ukupno dosuđeno 1.125,00 eur.

42. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci presude.

U Zagrebu 19. prosinca 2024.

Sudac:

Jasminka Galešić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 5 (pet) istovjetnih primjeraka, putem ovog suda.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika