REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
Poslovni broj: Us I-1679/2023-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković, uz sudjelovanje zapisničarke Jasminke Janković, u upravnom sporu tužiteljice ŠH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 32, protiv tuženog Grada Zagreba, OIB: 61817894937, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, 19. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje točke II. izreke rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika KLASA: UP/II-551-06/23-014/507, URBROJ: 251-02- 01/001-23-2 od 13. ožujka 2023. u odbijajućem dijelu zahtjeva za naknadu troškova postupka.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Rješenjem Grada Zagreba, Gradonačelnika KLASA: UP/II-551-06/23-014/507, URBROJ: 251-02-01/001-23-2 od 13. ožujka 2023. poništeno je rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo branitelje i osobe s invaliditetom KLASA: UP/I-551-06/22-013/1330, URBROJ: 251-09-22-1/002-22-02 od 30. studenoga 2022. i predmet je vraćen tom tijelu na ponovno odlučivanje (točka I. izreke). Nadalje, naloženo je Gradu Zagrebu, Gradskom uredu za socijalnu zaštitu, zdravstvo branitelje i osobe s invaliditetom, naknaditi tužiteljici trošak u iznosu od 1.171,88 kuna, odnosno 155,54 eura u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti tog rješenje, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadom troškova upravnog postupka odbijen (točka II. izreke).
2. Tužiteljica u tužbi i tijekom spora u bitnome navodi da osporava zakonitost odbijajućeg dijela zahtjeva za naknadu troškova upravnog postupka, sadržanog u točki II. izreke osporenog rješenja. Dodaje da je nepravilan zaključak tuženika u kojem smatra kako zahtjev za naknadu troška u iznosu od 19.971,87 kuna/2.650,72 eura nije opravdan, jer se u konkretnom slučaju radi o neprocjenjivom predmetu. Obrazlažući protivan stav poziva se na odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, kojima je propisano da se u svim procjenjivim predmetima, u upravnim postupcima, određuje naknada po Tbr. 7. t.1. po kojoj je osnovica za obračun ukupan prihod, odnosno vrijednost imovine, odnosno iznos jednogodišnje najamnine ili zakupnine. Ukazuje kako je predmet upravnog postupka koji je prethodio upravnom sporu, mjesečna novčana pomoć koja joj se u točno određenom iznosu isplaćivala, iz kojeg razloga je iznos vrijednosti predmeta spora procjenjiv. Stoga posljedično smatra kako je tuženik, djelomično odbijajući njen zahtjev za naknadom troškova provedenog upravnog postupka, povrijedio zakon njoj na štetu. Navodi da je podnijela prigovor temeljem odluke i temeljem članka 122. Zakona o općem upravnom postupku pa smatra da iz pobijanog rješenja nije vidljivo o kojem prigovoru je odlučeno, a kao posljedica toga prigovora i nadležnosti tuženika koji je posljedica tog nedefiniranja o kojem prigovoru je odlučeno. Nastavno navedenom iznosi prigovor iz članka 48. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima odnosno opreza radi, a s obzirom da joj nije dostavljen cjeloviti odgovor na tužbu na očitovanje ističe prigovor da tuženik nije dostavio cjeloviti upravni spis nego samo određene elemente spisa, koji mu idu u korist u ovome upravnom sporu. Slijedom navedenog ponovno predlaže sudu dostaviti joj odgovor na tužbu u cjelovitom obliku te obavijestiti ju o spisu/odgovor na tužbu te omogućiti razgledavati isto i to sve sukladno članku 113. Zakon o upravnim sporovima, a sve imajući u vidu reperkusije propisane člankom 114. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima. Predlaže poništiti točku II. izreke osporavanog rješenja u njenom odbijajućem dijelu uz naknadu troškova upravnog spora.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom spora u bitnome navodi da je neosnovan stav tužiteljice da se u konkretnom slučaju radi o procjenjivom predmetu, jer je predmet odlučivanja usklađivanje novčane pomoći za roditelje odgojitelje s Odlukom o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja. Pozivajući se na odredbe Zakona o općem upravnom postupku i tarifne brojeve iz Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ističe da su procjenjivi predmeti samo oni u kojima je nesporno moguće utvrditi visinu vrijednosti premeta spora kroz unaprijed definirane parametre. Budući da u konkretnom slučaju tek treba utvrditi prihod kojeg tužiteljica može ostvariti, zaključuje kako vrijednost predmeta spora nije jasno određena. Pojašnjavajući svoj stav dodaje i kako novčana pomoć ovisi o više faktora, odnosno o budućim i neizvjesnim okolnostima koje će definirati trajanje i ukupan iznos naknade koju će tužiteljica ostvariti. Iznosi da se, budući da je nepoznato hoće li sve okolnosti o kojima ovisi naknada biti ispunjene, ne može odrediti iznos pomoći koji će tek biti isplaćen, iz kojeg razloga smatra da ne postoji mogućnost ni supsidijarne primjene članka 36. Zakona o parničnom postupku, kojim je propisano da se kod budućih davanja koja se ponavljaju, vrijednost predmeta spora računa po njihovom zbroju. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.
4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Tijekom spora sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je održao ročište.
6. Osporavanim rješenjem, u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti, poništeno je prvostupanjsko rješenje i tužiteljici određen trošak po osnovi za koju tuženik smatra da je neprocjenjiva. Tužiteljica osporava navedeni pravni stav smatrajući istog nezakonitim, jer je mišljenja kako se osnovica lako može utvrditi zbrajanjem pojedinačnih mjesečnih iznosa.
7. Člankom 161. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09. i 110/21.) propisano je da se o troškovima postupka odlučuje rješenjem o upravnoj stvari, a da će se, iznimno, ako u trenutku donošenja rješenja o upravnoj stvari nisu poznati svi troškovi postupka, o troškovima postupka donijet dopunsko rješenje (stavak 4.). Nadalje, propisano je da kada je postupak koji je pokrenut po službenoj dužnosti okončan povoljno za stranku, troškove postupka snosi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo, ako nije drukčije propisano (stavak 5.).
8. Drugostupanjsko rješenje kojim se poništava prvostupanjsko rješenje i time postupak vraća u njegovu prethodnu fazu, nije rješenje o upravnoj stvari kojim se postupak pokrenut po službenoj dužnosti okončava povoljno za stranku. Takvo rješenje odluka je procesne naravi kojom se postupak vraća u fazu prije no što će javnopravno tijelo riješiti o pravima, obvezama ili pravnim interesima stranaka. Stoga se takva odluka ne može smatrati konačnim rješenjem o upravnoj stvari. Naime, određenje troškova u upravnom postupku (kao uostalom i u parničnom postupku na kojeg se stranke supsidijarno pozivaju), pretpostavlja okončanu situaciju. Tek u okončanoj situaciji postojat će mogućnost utvrđenja je li neka situacija povoljno okončana za stranku te koji troškovi su u ukupnosti uopće i postojali.
9. U konkretnom slučaju uopće nije postojao razlog da tuženik osporavanim rješenjem odlučuje o troškovima postupka, koji postupak će se nastavno provoditi po službenoj dužnosti, budući da mu u trenutku donošenja rješenja nisu niti bili poznati svi troškovi postupka niti mu je bilo poznato hoće li taj postupak za tužiteljicu biti povoljno okončan. Stoga osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.
10. Takvo pravno stajalište potvrdio je i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj: Usž-1310/2024-2 od 2. svibnja 2024.
11. U odnosu na navod tužiteljice da je prigovor podnijela temeljem Odluke i temeljem članka 122. Zakona o općem upravnom postupku, pa da iz osporavanog rješenja nije razvidno o kojem prigovoru je odlučeno, iz kojeg razloga prigovara i nadležnosti tuženika, sud napominje da je taj navod bespredmetan, jer je tužiteljica podnijela jedan prigovor i to tijelu koje je sama (zastupana po profesionalnom opunomoćeniku) smatrala nadležnim za odlučivanje o istom, a koji prigovor je rješenjem tuženika usvojen i poništeno je prvostupanjsko rješenje u cijelosti.
12. Na ročištu 19. studenog 2024. opunomoćenica tužiteljice je razgledala spis tuženika, a koji se sastoji od spisa klasifikacijske oznake UP/I-551-06/22-013/1330 i klasifikacijske oznake UP/II-551-06/23-014/507 koji je dostavljen sudu u fizičkom obliku.
13. Nadalje, na tom ročištu odbijen je prijedlog tužiteljice za prekidom ovog upravnog spora do donošenja odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske o ustavnoj tužbi protiv presude i rješenja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usoz-254/2023 i Usoz-328/2023 od 19. prosinca 2023. kao i odluke Europskog suda za ljudska prava, budući da se tužiteljica osporava samo dio odluke tuženika o naknadi troškova upravnog postupka na koji se primjenjuje Zakon o općem upravnom postupku, a ne opći akt koji je bio predmet objektivnog upravnog spora poslovni broj: Usoz-254/23 i Usoz-328/23, jer navedeni opći akt uopće ne regulira pitanje troškova postupka.
14. Konačno na tom ročištu odbijen je dokazni prijedlog tužiteljice za izvođenjem financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, budući da izvođenje navedenog dokaza nije bilo potrebno za donošenje odluke, a imajući u vidu sadržaj članka 161. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku. Nadalje, odbijen je zahtjev za pribavu i uvid u spis tuženika klasifikacijske oznake KLASA: UP/I-551-06/17-013/498, budući da spisu tuženika prileži rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport KLASA: UP/I-551-06/17-013/498, URBROJ: 251-10-01-17-2 od 16. ožujka 2017., a kojim je tužiteljici priznato pravo na novčanu pomoć za majku odgojiteljicu, pri čemu je sud imao u vidu predmet ovog upravnog spora i tužbeni zahtjev tužiteljice kojim predlaže poništiti samo točku II. izreke osporavanog rješenja i to samo u odbijajućem dijelu zahtjeva za naknadu troškova upravnog postupka.
15. Budući da ne postoji na zakonu osnovana mogućnost da sud povodom tužbe tužiteljice intervenira u dio rješenja tuženika kojim joj je trošak priznat i koji dio tužiteljica ne osporava, sud je odbio tužbeni zahtjev na temelju članka 116. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24.), kojim je propisano da će sud odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i kada utvrdi da je u postupku koji je prethodio donošenju pojedinačne odluke bilo nedostataka, ali nisu utjecali na rješavanje predmeta postupka te ako utvrdi da je pojedinačna odluka zasnovana na zakonu, ali zbog drugih razloga od onih navedenih u odluci.
16. Kako je tužiteljica izgubila spor u cijelosti valjalo je odlučiti kao u točki II. izreke na temelju članka 147. stavka 1. u vezi članka 148. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima.
U Zagrebu 19. prosinca 2024.
Sutkinja
Vanja Crnković
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (četiri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Dna:
1. Odvjetnik Karlo Novosel – e. komunikacijom
2. Grad Zagreb, Gradonačelnik – e. komunikacijom
3. U spis