REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: OVR-2073/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

I

Z A K LJ U Č A K

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Juri Pezelju, kao sucu pojedincu, na prijedlog više sudske savjetnice Ivane Protulipac, u pravnoj stvari ovrhovoditelja SVEA EKONOMI d.o.o., Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića - Gavrana 11, OIB: 17863542417, protiv ovršenika GB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Zrinki Bojanić, odvjetnici u Zagrebu, radi ovrhe, odlučujući o prijedlogu ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava te prijedlogu ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate, dana 19. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

Nalaže se Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem zadužnice izdane dana 19. lipnja 2002. i potvrđene od strane javnog bilježnika Ive Hanžeković Živković iz Zagreba dana 21. lipnja 2002. pod poslovnim brojem OV-9106/2002. do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Kutini pod poslovnim brojem P-171/2024 radi utvrđenja ništetnosti Ugovora, odnosno dijela Ugovora o kreditu broj 020619107648 N od dana 19. lipnja 2002., odnosno do pravomoćnog okončanja parničnog postupka na čije pokretanje je ovršenik upućen ovosudnim zaključkom poslovni broj Ovr-2073/2024 od dana 19. prosinca 2024. radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim.

z a k l j u č i o  j e

Upućuje se ovršenik da u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem zadužnice izdane dana 19. lipnja 2002. i potvrđene od strane javnog bilježnika Ive Hanžeković Živković iz Zagreba dana 21. lipnja 2002. pod poslovnim brojem OV- 9106/2002 iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7., toč. 9. i toč. 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24, dalje u tekstu: OZ).

Obrazloženje

1. Ovršenik je dana 27. svibnja 2024. podnio ovom sudu prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava te prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem ovršne isprave - zadužnice izdane dana 19. lipnja 2002. i potvrđene od strane javnog bilježnika Ive Hanžeković Živković iz Zagreba dana 21. lipnja 2002. pod poslovnim brojem

2. U svom prijedlogu ovršenik u bitnome navodi da je ovrhovoditelj podnio Financijskoj agenciji na izravnu naplatu gore navedenu zadužnicu, a koju zadužnicu je izdao ovršenik kao sredstvo osiguranja uz Ugovor o kreditu broj 020619107648 N, koji je ovršenik dana 19. lipnja 2002. sklopio sa Dalmatinskom bankom d.d.. Naknadno, slijedom niza statusnih promjena, novi vjerovnik ovršenika postala je OTP banka d.d. OTP banka d.d. je dana 19. rujna 2005. ovršeniku dostavila Otkaz Ugovora o kreditu broj 5382000661 od dana 03. studenog 2000. te utvrdila ukupnu obvezu u iznosu od 7.926,84 eura. Međutim, nejasno je koji je ugovor o kreditu OTP banka d.d. otkazala obzirom je ovršenik sklopio Ugovor o kreditu broj 020619107648 N i to dana 19. lipnja 2002. Dana 09. svibnja 2018. OTP banka d.d. prenijela je sva prava koja proizlaze iz predmetnog ugovornog odnosa na Return to business d.o.o., Zagreb, te je time prenijela i navodno potraživanje prema ovršeniku. Dana 29. prosinca 2021. Return to business d.o.o. prenio je na temelju ugovora o cesiji svoja dospjela, a nepodmirena potraživanja s osnove raznih bankovnih produkata na Svea ekonomi d.o.o., Zagreb, te je zatim 10. ožujka 2022. na istog temeljem ugovora o prijenosu osnova za plaćanje prenio sva prava iz svih pojedinih zadužnica kojima su osigurane tražbine. Ovršenik je bio obaviješten o prijenosu tražbine, no Return to business d.o.o. nije ovršeniku dostavio daljnji plan otplate duga niti ga je obavijestio o točnom iznosu tražbine. Iz dokumentacije kojom raspolaže ovršenik razvidno je da je Return to business d.o.o. kao ovrhovoditelj već 2013. predao ovršnu ispravu Financijskoj agenciji, a OTP banka d.d. je svoja potraživanja prenijela na Return to business d.o.o. tek 09. svibnja 2018. Stoga ovršenik predlaže sudu da službenim putem pribavi od Financijske agencije podatak o tome da li je predmetna zadužnica isknjižena iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, slijedom čega je, u skladu sa pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Su-IV-245/2019 od dana 27. studenog 2019., potrebno obustaviti predmetnu ovrhu. Nadalje, ovršenik smatra da je Ugovor o kreditu broj 020619107648 N od dana 19. lipnja 2002. ništetan u cijelosti, zbog čega je pred Općinskim sudom u Kutini pokrenuo parnični postupak koji se vodi pod poslovnim brojem P-171/2024. Naime, ovršenik smatra da je Ugovor o kreditu broj 020619107648 N od dana 19. lipnja 2002. ništetan jer su ništetne ugovorne odredbe o načinu promjene kamate. Kamata određuje cijenu kredita, a cijena je bitni sastojak ugovora bez kojeg ugovor ne može opstati. Dakle, ako iz ugovora nije poznato niti jasno odredivo koja je cijena kredita, takav je ugovor u cijelosti ništetan. Kamata ne smije biti promjenjiva na način da je ovisna isključivo o diskrecijskoj procjeni jedne ugovorne strane. Dakle, navedeni ugovor o kreditu je ništetan, a isti je pravna osnova nastanka obveze, odnosno duga koji potražuje ovrhovoditelj. Nadalje, ovršenik smatra da su ništetni dijelovi ugovora o cesijama kojima su prenesena navodna potraživanja prema ovršeniku obzirom je osnovni ugovor (Ugovor o kreditu broj 020619107648 N od dana 19. lipnja 2002.) kojim je utvrđena obveza ništetan. Slijedom toga, niti ovrhovoditelj nema zakonske osnove tražiti ovrhu temeljem predmetne zadužnice koja je izdana kao instrument osiguranja uz Ugovor o kreditu broj 020619107648 N od dana 19. lipnja 2002. Stoga ovršenik smatra da je potrebno odgoditi ovrhu do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi kod Općinskog suda u Kutini pod poslovnim brojem P-171/2024, a kako bi se utvrdilo postoji li valjana ovršna isprava za provedbu ovrhe. Također, ovršeniku bi provedbom predmetne ovrhe nastala nenadoknadiva, odnosno teško nadoknadiva šteta obzirom ovršenik živi sam i ima vrlo male prihode te mu provedbom predmetne ovrhe ne bi ostalo dovoljno sredstava za osnovne i svakodnevne životne potrebe. Isto tako, obzirom je predmetna zadužnica izdana 2002., ovršenik smatra da se u ovom ovršnom postupku ne primjenjuje odredba čl. 32. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20) kojim se dopušta subjektivna preinaka u tijeku postupka ovrhe. Također, ovršenik ističe i prigovor zastare obzirom je predmetna zadužnica zastarjela. Stoga predlaže sudu proglasiti pljenidbu i prijenos novčanih sredstava nedopuštenim, podredno odgoditi ovrhu do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Kutini pod poslovnim brojem P-171/2024.

3. Prijedlog ovršenika dostavljen je dana 28. svibnja 2024. ovrhovoditelju na očitovanje u roku od 8 dana, no ovrhovoditelj se nije očitovao.

4. Odredbom čl. 210. st. 1. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, dok čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz st. 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe.

5. Dalje, odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz st. 1. toč. 1. -11. navedenog članka OZ-a.

6. Prijedlogom od dana 27. svibnja 2024. ovršenik je podnio i prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st 1. toč. 7., toč. 9. i toč. 11. OZ-a, a čime je ispunjen jedan od dva kumulativno propisana uvjeta i to onaj iz čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a.

7. Nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu na temelju ugovora o kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, mora ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene u smislu Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima i to bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu, u kojem slučaju ovršenik ne bi bilo dužan u smislu odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a posebno dokazivati vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje.

8. Na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom dana 11. ožujka 2022., usvojen je zaključak broj Su IV-87/2022 da je obveza ovršnog suda u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnica, javnobilježnički akti i solemnizirane privatne isprave i sl.), a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe.

9. Sukladno navedenom zaključku, ovršni sud je primarno dužan provjeriti da li je ovršenik potrošač, a za slučaj utvrđenja da se radi o potrošaču, provjeriti radi li se o potrošačkom ugovoru koji sadrži nepoštene ugovorne odredbe. Pri tome, ako je u sumnji jesu li pojedine odredbe potrošačkog ugovora nepoštene, sud upućuje ovršenika u parnicu radi nedopustivosti ovrhe te odgađa ovrhu po službenoj dužnosti dok se ne odluči je li ovrha dopuštena.

10. Slijedom navedenog, obveza ovršnog suda koja se tiče preispitivanja ugovornih odredbi podrazumijeva postojanje ovršne isprave koja nije prošla sudsku kontrolu te da se radi o potrošačkom ugovoru.

11. U ovoj pravnoj stvari postupak izravne naplate provodi se temeljem zadužnice izdane dana 19. lipnja 2002. i potvrđene od strane javnog bilježnika Ive Hanžeković Živković iz Zagreba dana 21. lipnja 2002. pod poslovnim brojem OV-9106/2002, koja zadužnica je izdana kao sredstvo osiguranja uz Ugovor o kreditu broj 020619107648 N od dana 19. lipnja 2002., a koje isprave nisu prošle sudsku kontrolu.

12. Odredbom čl. 2. st. 1. toč. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15 i 52/16, dalje u tekstu: ZPK) potrošač je definiran kao fizička osoba koja u transakcijama obuhvaćenim tim zakonom djeluje izvan poslovne djelatnosti ili slobodnog zanimanja, dok je odredbom čl. 2. st. 1. toč. 3. ZPK-a ugovor o kreditu definiran kao ugovor kojeg sklapaju vjerovnik i potrošač koji je fizička osoba, a kojim vjerovnik odobrava ili obećava odobriti potrošaču kredit u obliku odgode plaćanja, zajma ili slične financijske nagodbe, osim ugovora o trajnom pružanju usluge ili isporuke proizvoda iste vrste kada potrošač plaća za takve usluge ili proizvode tijekom cjelokupne njihove isporuke u obliku obroka.

13. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 020619107648 N od dana 19. lipnja 2002. utvrđeno je da je isti ovršenik kao korisnik kredita sklopio sa prednikom ovrhovoditelja Dalmatinskom bankom d.d. kao kreditorom. Na temelju Odluke Komisije za odobravanje kredita građanima br. 25/02 od 13. lipnja 2002. ovršeniku je odobren dugoročni kredit u iznosu od 10.000,00 eura u protuvrijednosti kn obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke.

14. Obzirom je ovršenik fizička osoba te da je ovršeniku kredit odobren na temelju Odluke Komisije za odobravanje kredita građanima br. 25/02 od 13. lipnja 2002., sud je stava da ovršenik ima svojstvo potrošača u smislu čl. 2. st. 1. toč. 1. ZPK-a.

15. Dalje, uvidom u Ugovor o kreditu broj 020619107648 N od dana 19. lipnja 2002. utvrđeno je da kamatna stopa iznosi 10,99 %, s time da je kamatna stopa promjenjiva (čl. 3.1. Ugovora). U razdoblju od početka korištenja do prijenosa kredita u otplatu banka (ovrhovoditelj) obračunava interkalarnu kamatu u visini ugovorene kamate iz čl. 3.1. Ugovora, koja se plaća jednokratno prilikom prijenosa kredita u otplatu ( čl. 3.2. Ugovora). Promjena kamatnih stopa vrši se izmjenama i dopunama Odluke o kamatama banke (ovrhovoditelja) na čiju primjenu korisnik kredita (ovršenik) bezuvjetno pristaje (čl. 3.4. Ugovora).

16. Obzirom je u Ugovoru o kreditu broj 020619107648 N od dana 19. lipnja 2002. navedeno da je kamatna stopa promjenjiva i da se promjena kamatnih stopa vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatama banke (ovrhovoditelja) na čiju primjenu korisnik kredita (ovršenik) bezuvjetno pristaje, dakle obzirom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja ovisi o odluci kreditora (ovrhovoditelja), to postoji sumnja da su pojedine odredbe Ugovora o kreditu broj 020619107648 N od dana 19. lipnja 2002. nepoštene, odnosno ništetne.

17. Stoga je sud, a slijedom svega naprijed navedenog, odgodio ovrhu dok se ne odluči da li je ovrha dopuštena, odnosno do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Kutini pod poslovnim brojem P-171/2024 radi utvrđenja ništetnosti Ugovora, odnosno dijela Ugovora o kreditu broj 020619107648 N od dana 19. lipnja 2002., odnosno do pravomoćnog okončanja parničnog postupka na čije pokretanje je ovršenik upućen ovosudnim zaključkom poslovni broj Ovr-2073/2024 od dana 19. prosinca 2024. radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim.

18. U odnosu na prijedlog ovršenika da sud službenim putem zatraži od Financijske agencije podatak o tome da li je predmetna zadužnica bila već ranije podnesena na izravnu naplatu te isknjižena iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje temeljem čl. 12. st. 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj 68/18, 02/20, 46/20 i 47/20, dalje u tekstu: ZPONS), valja reći da sud isto nije učinio obzirom traženi podatak nije od utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari.

Naime, suprotno navodima ovršenika, sve da je postupak izravne naplate već jednom okončan zbog ispunjenja uvjeta iz čl. 12. st. 1. ZPONS-a, to nije razlog zbog kojeg ovrhovoditelj više ne bi smio pokrenuti novi postupak izravne naplate na temelju iste ovršne isprave.

Ovršenik se u svom prijedlogu poziva na zaključak usvojen na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog dana 27. studenog 2019. broj Su-IV-245/2019, a prema kojem nije dopušten prijedlog ovrhovoditelja da Financijska agencija nakon što je na temelju čl. 12. ZPONS-a prestala postupati po rješenju o ovrsi i isto izbrisala iz Očevidnika ponovno isto rješenje o ovrsi upiše u Očevidnik i nastavi postupati sukladno istome.

U odnosu na navedeno valja reći da se citirani zaključak odnosi na slučajeve kada sud u ovršnom postupku dostavlja Financijskoj agenciji na provedbu ovršnu ispravu (sudska ovrha), a ne na slučajeve kada se ovrhovoditelj izravno obraća Financijskoj agenciji podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu.

Naime, kada sud u okviru ovršnog postupka dostavi Financijskoj agenciji na provedbu osnovu za plaćanje, ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Financijsku agenciju, nakon što po toj osnovi nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Financijska agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje i isto briše iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje (čl. 12. ZPONS-a). U tom slučaju Financijska agencija ne može, na prijedlog ovrhovoditelja, isknjiženu osnovu za plaćanje ponovno upisati u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje i nastaviti postupati po istoj, već ovrhovoditelj može radi namirenja iste tražbine predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe pa će se u tom slučaju ovrha nastaviti na novom sredstvu ili predmetu ovrhe, odnosno obustavit će se ukoliko ovrhovoditelj u određenom roku radi namirenja iste tražbine ne predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe. Ovrhovoditelj može podnijeti i novi prijedlog za ovrhu na računima ovršenika i pokrenuti novi postupak. Na opisanu situaciju odnosi se citirani zaključak sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog dana 27. studenog 2019., a na koji se poziva ovršenik u svom prijedlogu.

Ovrhovoditelj može na temelju iste ovršne isprave pokušati ponovo naplatiti svoje potraživanje u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom obzirom nije riječ o sudskoj ovrsi. Zaključak usvojen na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog dana 27. studenog 2019. broj Su-IV-245/2019, a na koji se ovršenik poziva, odnosi se na isto rješenje o ovrsi u okviru istog ovršnog postupka, a što nije slučaj u ovom predmetu.

U odnosu na odredbu čl. 12. ZPONS-a valja reći da je istom samo propisano vremensko razdoblje u kojem Financijska agencija poduzima radnje u svrhu provedbe (izvršenja) osnove za plaćanje. To nikako ne znači da ako ovrhovoditelj svoju tražbinu iz osnove za plaćanje ne naplati u roku od tri godine od primitka u Financijsku agenciju pa osnova za plaćanje bude brisana iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje, da je tražbina ovrhovoditelja prestala ili da je ovrhovoditelj time izgubio pravo ponovo pokušati namiriti svoju tražbinu. Upravo suprotno, ovrhovoditelj, sve dok ne nastupi zastara njegove tražbine, ima neograničeno pravo na pokretanje svih postupaka prisilnog namirenja pa tako može i više puta pokrenuti postupak izravne naplate, neovisno o tome što već jednom u takvom postupku nije namiren jer je provedba prestala na temelju čl. 12. st. 1. ZPONS-a. Zauzimanje suprotnog stava prema kojem ovrhovoditelj nema pravo na ponovno pokretanje postupka izravne naplate nakon što je jednom takav postupak okončan primjenom čl.

12. st. 1. ZPONS-a, neopravdano bi ograničilo pravo ovrhovoditelja na prisilno namirenje njegove tražbine, a što nije smisao čl. 12. st. 1. ZPONS-a.

Slijedom navedenog, odredba čl. 12. st. 1. ZPONS-a ne isključuje pravo ovrhovoditelja na pokretanje novog postupka izravne naplate, nego samo isključuje mogućnost da jednom pokrenuti postupak izravne naplate traje dulje od tri godine ako u posljednjih šest mjeseci uzastupno nije bilo barem djelomičnog namirenja tražbine. Drugim riječima, nakon što osnova za plaćanje bude brisana iz Očevidnika na temelju čl. 12. st. 1. ZPONS-a, ovrhovoditelj može pokrenuti novi postupak izravne naplate ako je voljan financirati njegovu provedbu (trošak predujma), pri čemu će se i taj postupak izravne naplate voditi do namirenja ili ispunjenja uvjeta iz čl. 12. st. 1. ZPONS- a.

Stoga provedba predmetnog postupka izravne naplate nije suprotna odredbi čl. 12. st. 1. ZPONS-a.

19. Valja reći i to da je odredbom čl. 232. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05,

02/07,84/08, 123/08, 57/11,25/13, 89/14 , 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), koja se u ovršnom postupku na odgovarajući način primjenjuje temeljem čl. 21. st. 1. OZ-a, propisano da je stranka dužna sama podnijeti ispravu na koju se poziva za dokaz svojih navoda, dok je st. 3. istog članka propisano da ako se isprava nalazi kod državnog tijela ili koje pravne ili fizičke osobe koja ima javna ovlaštenja, a sama stranka ne može postići da se isprava preda ili pokaže, sud će na prijedlog stranke pribaviti tu ispravu. Međutim, ovršenik ničime nije dokazao da ne bi mogao sam od Financijske agencije pribaviti potreban podatak, slijedom čega nisu ispunjeni uvjeti da bi sud postupio sukladno čl. 232. st. 3. ZPP-a.

20. Odredbom čl. 210. st. 1. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a, prema odredbi čl. 209. st. 5. toga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim, dok odredba čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz st. 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.). Odgovarajuća primjena odredaba Ovršnog zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi sukladno čl. 210. st. 2. OZ-a podrazumijeva da sud prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim može prihvatiti ili odbiti, odnosno uputiti ovršenika u parnicu ako je isti u prijedlogu iznio žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. -11. OZ- a.

21. Sud nije utvrdio postojanje razloga iz čl. 50. st. 1. OZ-a na koje pazi po službenoj dužnosti, kao niti postojanje bitnih povreda ovršnog postupka, odnosno pogrešnu primjenu materijalnog prava, a na što također pazi po službenoj dužnosti, sve sukladno čl. 50. st. 1. toč. 5. OZ–a.

22. U svom prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ovršenik osporava ovrhovoditelju aktivnu legitimaciju, što predstavlja razlog iz čl. 50. st.

1. toč. 7. OZ-a, ističe ništetnost predmetnog ugovora o kreditu koji je pravna osnova nastanka obveze, odnosno duga koji potražuje ovrhovoditelj, a što predstavlja razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a te ističe prigovor zastare predmetnog potraživanja, a što predstavlja razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a.

23. Odredbom čl. 52. st. 1. OZ-a propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1 toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ-a, sud prvog stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od 8 dana, dok je stavkom 3. istog članka propisano da ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvog stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dana dostave tog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. toga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

24. Kako ovršenik ističe razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7., toč. 9. i toč. 11. OZ-a, a na koje navode se ovrhovoditelj nije očitovao, dok ovršenik njihovu osnovanost nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, niti su činjenice na kojima se žalba temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (čl. 52. st. 4. OZ-a), valjalo je temeljem odredbe čl. 210. OZ-a u vezi s čl. 52 st. 3. OZ-a, odlučiti kao u izreci ovog zaključka.

U Zagrebu, 19. prosinca 2024.

Sudac:

Jure Pezelj

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja stranka ima pravo žalbe u roku 8 dana od dana primitka pismenog otpravka ovog rješenja. Žalba se podnosi pismeno u 3 primjerka, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek (sukladno čl. 11. st. 5. OZ-a).

Nacrt odluke izradila viša sudska savjetnica: Ivana Protulipac

DNA:

1. ovršeniku po pun.

2. ovrhovoditelju

3. Financijskoj agenciji

4. spis

Z/ kal.30 dana