Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž-308/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu, po sucu Michalu Danečeku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KOMUNALAC d.o.o., OIB 83101904488, sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marko Cvrković, odvjetnik u Vukovaru, Dr. F. Tuđmana 21, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB 52634238587, kojega zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru, Ul. Andrije Hebranga 2, Vukovar, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj P-286/2020-13 od 22. veljače 2022., 19. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
I Preinačuje se presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj P-286/2020- 13 od 22. veljače 2022., i sudi
Nalaže se Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587, da tužitelju KOMUNALAC d.o.o., OIB 83101904488, sa sjedištem u [adresa], isplati iznos od 649,40 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos:
- 429,40 kn od 15. lipnja 2019. do isplate,
- 150,00 kn od 1. listopada 2019. do isplate,
- 70,00 kn od 29. siječnja 2020. do isplate,
po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sve u roku 15 dana
Nalaže se Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587, da tužitelju KOMUNALAC d.o.o., OIB 83101904488, sa sjedištem u [adresa], naknadi parnični trošak u iznosu 825,00 kn u roku 15 dana.
II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu 88,27 EUR u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:
"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: „ I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587 da tužitelju KOMUNALAC d.o.o., [adresa], OIB 83101904488 isplati iznos od 649,40 kn, zajedno s zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od;
- 429,40 kn od 15.06.2019.god. do isplate,
- 150,00 kn od 01.10.2019.god. do isplate,
- 70,00 kn od 29.01.2020.god. do isplate,
po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.
II. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587 da tužitelju KOMUNALAC d.o.o., [adresa], OIB 83101904488 naknadi parnične troškove, sve u roku od 8 dana.".
III. Nalaže se tužitelju KOMUNALAC d.o.o., [adresa], OIB: 83101904488, naknaditi tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, trošak parničnoga postupka u iznosu od 500,00 kn (slovima: petsto kuna), u roku od 15 (petnaest) dana.".
2. Tužitelj je protiv te presude podnio žalbu zbog bitne povrede postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je sud prvog stupnja pogrešno zaključio o tome je li on obavijestio tuženika da najmoprimac ŽC nije namirio obvezu u vezi korištenja stana tuženika, što je bio razlog odbijanja zahtjeva, Predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine, odnosno preinači na način da usvoji tužbu u cijelosti i da tužitelju, uz ranije zatražene troškove parničnog postupka, dosudi dodatni trošak koji se sastoji od troška za sastav žalbe u iznosu 500,00 kn, što uvećano za pripadajući PDV od 25 % iznosi 625,00 kn, kao i troška sudske pristojbe na žalbu u iznosu 100,00 kn.
3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.
4. Žalba je pravovremena.
5. Žalba je osnovana.
6. Ispitavši pobijanu presudu u smislu odredaba članka 365. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), ovaj je sud utvrdio da sud prvog stupnja pobijanom presudom nije ostvario koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka, ali da je pogrešno primijenio materijalno pravo.
7. Neosnovano se u žalbi prigovara bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a u smislu da se presuda ne može ispitati obzirom na to pobijana presuda sadrži razloge o svim činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji su razlozi jasni i međusobno ne proturječe, tako da je presuda jasna i može se ispitati unatoč pogrešnoj primjeni materijalnog prava.
8. Predmet spora je zahtjev radi plaćanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog i biorazgradivog otpada na području Grada Vukovara, od tuženika kao vlasnika stana, koje usluge nije platio korisnik stana ŽC, kao i trošak ovršnog postupka kojeg je tužitelj pokrenuo radi naplate spomenute tražbine od TC. Tuženik se zahtjevu protivi tvrdeći da tužitelj nije dostavio dokaz da navedena tražbina nije namirena u trenutku podnošenja tužbe, da ŽC u spornom periodu nije bio najmoprimac navedenog stana jer u tom stanu nikada nije imao prijavljeno prebivalište, dok je boravište odjavio 2003., da zahtjev za mirno rješenje spora iz članka 186.a ZPP- a nije zahtjev vlasniku stana radi ispunjenja dužnikove obveze iz članka 111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 – dalje ZOO), da tužitelj pokušava u dvostruku naplatu iste tražbine i od tuženika i od tužitelja, da činjenica da ŽC nije imao novčanih sredstava na računu nije dokaz o nemogućnosti ispunjenja predmetne obveze te da je zastupila zastara dijela tražbine u iznosu 300,58 kn, a činjenica što je tužitelj pokrenuo ovršni postupak protiv TC nema učinka prema tuženiku u smislu prekida zastare potraživanja navedene tražbine tim više što se ne radi o pokretanju postupka pred sudom.
9. Sud prvog stupnja je valjano otklonio prigovore tuženika, osim prigovora zastare o kojem se nije posebno očitovao, a ovaj sud prihvaća razloge iznesene od strane suda prvog stupnja u pogledu činjenice da je ŽC korisnik stana (točka 19. obrazloženja), u pogledu moguće dvostruke naplate (točka 21. obrazloženja) i u pogledu ovlaštenja tužitelja da svoju tražbinu pokuša naplatiti od vlasnika stana kada ju nije uspio prisilno naplatiti od samog korisnika stana.
10. Tužitelj je izdao račune korisniku stana TC s dospijećem u periodu od 14. rujna 2018. do 15. svibnja 2019., u ukupnom iznosu 429,40 kn.
11. Tuženik je tijekom postupka prigovorio da je nastupila zastara potraživanja dijela navedene tražbine istekom roka od godinu dana od dospijeća računa za srpanj 2018., kolovoz 2018., rujan 2018., listopad 2018., studeni 2018. i siječanj 2019., računajući od 14. veljače 2020., iz čega proizlazi da tuženik zastaru računa u odnosu na dan kada je tužitelj podnio tuženiku zahtjev za mirno rješenje spora.
12. Tražbina tužitelja zastarijeva za jednu godinu i to temeljem odredbe članka 232. stavak 1. točka 1. ZOO kojom je propisano da zastarijeva za jednu godinu tražbina naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva.
13. Tužitelj je u rujnu 2019. podnio prijedlog za ovrhu protiv korisnika stana radi isplate iznosa od 429,40 kn, temeljem kojega je javni bilježnik Jelica Kovačić iz [adresa] 1. listopada 2019. donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-2063/2019, koje je postalo pravomoćno i ovršno 17. prosinca 2019.
14. Prema odredbi članka 84. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 – dalje: ZV) suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine održava taj dio o svome trošku te snosi sve javne obveze i terete u svezi s vlasništvom toga dijela, ako nije što drugo zakonom određeno. Stavak 2. istog članka propisuje da kad dužnik obveze na povremena davanja za komunalne usluge u svezi s uporabom nekog posebnog dijela nekretnine (naknade zbog trošenja električne energije, plina, toplinske energije, odvoza otpada i sl.) nije neka druga osoba, suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo toga posebnog dijela nekretnine duguje te naknade dobavljačima odnosno davateljima usluga. Stavak 3. istog članka propisuje da ako je dužnik u obvezi iz stavka 2. tog Zakona osoba koji posebni dio nekretnine rabi ili iskorištava na temelju najma, zakupa ili drugoga ugovora sa suvlasnikom na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo toga posebnog dijela, taj suvlasnik jamči dobavljaču za ispunjenje te obveze.
15. Prema tome, tuženik kao vlasnik stana jamči za ispunjenje obveze koja tereti korisnika za sporni period.
16. Člankom 111. stavak 1. ZOO-a propisano je da se od jamca može zahtijevati ispunjenje obveze ako je glavni dužnik ne ispuni u roku određenom u pisanom pozivu. Stavkom 2. istog članka propisano je da vjerovnik može zahtijevati ispunjenje od jamca iako nije prije toga pozvao glavnog dužnika na ispunjenje obveze, ako je očito da se iz sredstava glavnog dužnika ne može ostvariti njezino ispunjenje ili ako je glavni dužnik pao pod stečaj.
16.1. Iz stanja spisa proizlazi da glavni dužnik ne može ispuniti obvezu što je vidljivo iz izvješća Financijske agencije.
17. Člankom 117. stavak 1. propisano je da ako dužnik ne ispuni svoju obvezu na vrijeme, vjerovnik je dužan obavijestiti o tome jamca, inače će mu odgovarati za štetu koju bi jamac pretrpio zbog toga.
18. Člankom 126. stavak 1. ZOO-a propisano je da zastarom obveze glavnog dužnika zastarijeva i obveza jamca. Stavak 3. istog članka propisuje da prekid zastare tražbine prema glavnom dužniku djeluje i prema jamcu samo ako je do prekida došlo nekim postupkom vjerovnika pred sudom protiv glavnog dužnika.
19. Kako iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj protiv TC podnio prijedlog za ovrhu u zastarnom roku propisanom odredbom članka 232. stavak 1. točka 1. ZOO- a to je prekid zastare tražbine prema glavnom dužniku prekinuo zastaru iste tražbine i prema jamcu u smislu odredbe članka 126. stavak 3. ZOO-a.
20. Prema tome, tuženikov prigovor zastare nije osnovan jer prekid zastare tražbine u odnosu na njega nije nastupio 14. veljače 2020. već u rujnu 2019., kada je nastupio prekid zastare u odnosu na TC, glavnog dužnika.
21. Unatoč naprijed navedenom, sud prvog stupnja je odbio zahtjev tužitelja uz obrazloženje da tužitelj nije obavijestio jamca o tome da dužnik nije ispunio svoju obvezu na vrijeme, a bio ga je dužan obavijestiti o tome, sukladno odredbi člank 117. ZOO-a, jer će, u suprotnosti, odgovarati za štetu koju bi jamac pretrpio zbog tog propusta.
22. U pogledu dužnosti obavješćivanja jamca o neispunjenju obveze glavnog dužnika tužitelj je dostavio dopis kojeg je uputio Središnjem uredu za obnovu i stambeno zbrinjavanje u Zagrebu 19. ožujka 2020., kojim izvješćuje to državno tijelo da ŽC koji koristi stan u [adresa] nije platio račune koji se dostavljaju u prilogu tog dopisa te poziva ured na plaćanje tih računa u roku osam dana.
22.1. Cijeneći sadržaj tog dopisa sud prvog stupnja olako prihvaća tvrdnju tuženika da nije jasno što je tužitelj navedenim dopisom tražio od tuženika, odnosno koji iznos i za koje razdoblje, temeljem čega je zaključio da tužitelj nije ispunio svoju obvezu iz članka 117. ZOO-a, što je protivno načelu savjesnosti i poštenja iz članka 4. ZOO-a i načelu zabrane zlouporabe prava iz članka 6. ZOO.
23. Međutim, sud prvog stupnja je na temelju naprijed navedenog dokaza pogrešno zaključio da tužitelj nije obavijestio tuženika kao jamca o neispunjenju obveze od strane glavnog dužnika.
24. Iz navedenog dopisa od 19. ožujka 2020. proizlazi da je tužitelj tijelu tuženika dostavio račune čije se preslike nalaze u spisu tako da je vidljivo koju obvezu korisnik stana nije ispunio – u kojem periodu i koja je visina obveze po mjesecima. Ovo se zaključuje stoga što Središnji ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje nije odgovorio na taj dopis (barem to tuženik nije dokazao) jer, prema uobičajenom stanju stvari da tom Središnjem uredu nešto nije bilo jasno što se od njega traži ili da je nedostajala bilo kakva dokumentacija, taj bi Ured tražio od tužitelja da dostavi dokumentaciju radi razjašnjenja stanja stvari, a ne bi se jednostavno oglušio na traženje tužitelja, sve i ako je taj njegov zahtjev u odnosu na Središnji ured bio nejasan ili nepotpun.
25. Stoga ovaj sud smatra da je tužitelj dokazao da je u odnosu na tuženika postupio u smislu odredbe članka 117. ZOO-a.
26. Visina tražbina utvrđena je iz priloženih računa, kako u odnosu na obvezu TC u pogledu neplaćene javne usluge, tako i u odnosu na troškove nastale u povodu prisilnog ostvarenja ove tražbine tužitelja.
27. Stoga je valjalo temeljem odredbe članka 109. ZOO-a prihvatiti zahtjev tužitelja u cijelosti.
27.1. Zakonska zatezna kamata na pojedine dijelove tražbine utvrđena je sukladno odredbi članka 29. stavak 1. ZOO-a, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavak 2. ZOO-a.
28. Obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u prvostupanjskom postupku valjalo mu je dosuditi trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u ukupnom iznosu 200,00 kn te trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno Tbr. 7.8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 136/23 – dalje: OT/12) u vidu jednokratne nagrade u visini 625,00 kn koji je iznos izračunat temeljem vrijednosti boda od 10,00 kn i uz uračunavanje poreza na dodanu vrijednost po stopi 25 % temeljem Tbr. 42. OT/12, a sve sukladno odredbi Tbr. 52.3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 – dalje: OT).
29. Slijedom navedenog utvrđeno je da je žalba tužitelja iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava osnovana, zbog čega je valjalo temeljem odredbe članka 370. točka 3. ZPP-a presuditi kao pod I izreke.
30. Točka II izreke temelji se na odredbi članka 166. stavak 2. ZPP-a u vezi odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, obzirom da je tužitelj u cijelosti osporio pobijanu presudu.
31. Tužitelju se priznaje trošak sastava žalbe sukladno Tbr. 10. točka 3. OT u iznosu 75,00 EUR (30 bodova x 2,00 EUR x 25 %), kojem se iznosu dodaje trošak plaćene sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 13,27 EUR, čime se dobiva konačni iznos troška žalbenog postupka za tužitelja naznačen u izreci.
U Karlovcu 19. prosinca 2024.
Sudac
Michal Daneček
