Poslovni broj Gž 636/2024-2
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Svjetlani Pražić kao sucu pojedincu u ostavinskom predmetu iza pok. EA iz [adresa], rješavajući žalbu zakonskog nasljednika UA, izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, poslovni broj O 1809/2022 od 9. veljače 2024., 19. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba zakonskog nasljednika UA, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, poslovni broj O 1809/2022 od 9. veljače 2024.
Obrazloženje
1.Rješenjem suda prvog stupnja, točkom I. izreke utvrđen je sastav ostavinske imovine ostavitelja, točkom II. izreke utvrđen je zakonski nasljednik ostavitelja u osobi UA, točkom III. izreke dopunjena je izreka rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O 47/1991. na način da je u točki I. izreke tog rješenja dodaje nekretnina upisana u posjedovni list br. 339., k. o. [katastarska općina], čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica]. Točkom IV. izreke utvrđeno je da rješenje o nasljeđivanju od 13. ožujka 1991. u preostalom dijelu ostaje na snazi.
2.Protiv citiranog rješenja, žalbu podnosi zakonski nasljednik UA iz žalbenog razloga sadržanog u čl. 353. st.1. t.3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u daljnjem tekstu: ZPP-a).
3.Odgovori na žalbu nije podnesen.
4.Žalba nasljednika nije osnovana.
5.Ocjenjujući prvostupanjsko rješenje u granicama žalbenih razloga žalitelja, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba postupka pazi ovaj sud po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP-a.
6.Nisu osnovani navodi žalitelja kojima upire na postojanje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.
7.Naime, iz stanja u spisu u bitnome proizlazi:
-da je rješenjem o nasljeđivanju iza pok. ostavitelja poslovni broj O 47/1991 od 13. ožujka 1991., utvrđena ostavinska imovina, sa time da su točkom I. izreke pored ostalog kao ostavinska imovina obuhvaćene i nekretnine pobliže navedene u točki III. izreke pobijanog rješenja, pri čemu uz iste nije bio naveden ni broj zk. uloška, ni posjedovnog lista, već samo brojevi tih čestica; da je u odnosu na sve nekretnine koje su tada predstavljale ostavinsku imovinu, kao nasljednica temeljem zakona i ustupa utvrđena sada pok. CA,
-da je nasljednik UA prijedlogom za raspoređivanje naknadno pronađene imovine, obuhvatio i prethodno navedene nekretnine.
8.Polazeći od takvog stanja stvari, pravilno je prema uvjerenju ovog suda, sud prvog stupnja, donoseći pobijanu odluku, točkom III. izreke, samo dopunio prvotno rješenje o nasljeđivanju od 13. ožujka 1991., navevši brojeve posjedovnih listova u kojima su te nekretnine upisane, utvrdivši da se radi o ostavinskoj imovini koja je već tada raspravljena.
Posljedično prednjem, ispravno je prvostupanjski sud primjenom čl. 234. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/2003 i dr., dalje: ZN-a) zaključio da se samo ostavinska imovina pobliže navedene u točki II. izreke, trebala raspraviti i odlučiti o tome tko će se utvrditi nasljednikom iste.
9.Sukladno prednje izloženom, nisu pravno utemeljene žalbene žalitelja koji smatra da je i nekretnine pobliže opisane u točki III. izreke također trebalo raspraviti kao naknadno pronađenom imovinom, te i u odnosu na istu kao nasljednika utvrditi upravo žalitelja.
Protivno tumačenju žalitelja, činjenica da su naknadno dostavljeni podaci o brojevima posjedovnih listova spornih nekretnina, prema ocjeni ovog suda, ne predstavljaju valjano pravno uporište za zaključak da se doista radi o naknadno pronađenoj imovini, kako to pogrešno smatra žalitelj, već je upravo i prema prosudbi ovog suda, to isključivo razlog za dopunu osnovnog rješenja o nasljeđivanju, što je ispravno utvrdio i prvostupanjski sud u svojoj odluci.
10.Budući da žalitelj svojim žalbenim navodima ni na koji način nije doveo u dvojbu pravna stajališta suda prvog stupnja, nastavno tome se pobijana odluka ukazuje pravilnom i utemeljenom na zakonu.
11.Zbog svih iznesenih razloga, valjalo je odbiti žalbu žalitelja, te potvrditi rješenje suda prvog stupnja, primjenom čl. 380. t.2. ZPP-a.
U Rijeci, 19. prosinca 2024.
Sutkinja
Svjetlana Pražić