REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3741/2023-17.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Ivanu Matančeviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Patricia Đurić, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika OTP banka d.d. iz Splita, Ulica Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, kojeg zastupa Odvjetničko društvo Vukina i partneri, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 11. studenog 2024., u prisutnosti tužitelja, punomoćnice tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, dana 19. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se da su ništetni dijelovi odredaba kojima je ugovorena glavnica i plaćanje anuiteta vezano uz švicarski franak (valutna klauzula) sadržani u čl. 1., čl. 8. b), čl. 9.6. i čl. 17. toč. 1. Ugovora o kreditu br. 50851/06 od 08. rujna 2006. potvrđenog od javnog bilježnika Duška Sudara iz Zagreba pod brojem OU-1013/2006 dana 08. rujna 2006., sklopljenog između tužitelja EZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika OTP BANKA d.d., Domovinskog rata 61, 21000 Split, OIB: 52508873833 (prednik Societe Generale – Splitska banka d.d., R. Boškovića 16, Split ) kao kreditora.

II. Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d., Domovinskog rata 61, 21000 Split, OIB: 52508873833, da tužitelju EZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od ukupno 2.198,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- na iznos od 8,42 EUR od 27.2.2010. do isplate,

- na iznos od 13,44 EUR od 9.3.2010 do isplate

- na iznos od 16,56 EUR od 28.4.2010. do isplate,

- na iznos od 19,12 EUR od 21.5.2010. do isplate,

- na iznos od 24,15 EUR od 25.6.2010. do isplate,

- na iznos od 25,55 EUR od 21.7.2010. do isplate,

- na iznos od 25,55 EUR od 4.8.2010. do isplate,

- na iznos od 34,31 EUR od 23.9.2010. do isplate,

- na iznos od 32,25 EUR od 22.10.2010. do isplate,

- na iznos od 32,70 EUR od 20.11.2010. do isplate,

- na iznos od 47,16 EUR od 25.12.2010. do isplate,

- na iznos od 41,62 EUR od 29.1.2011. do isplate,

- na iznos od 42,01 EUR od 1.3.2011. do isplate,

- na iznos od 44,23 EUR od 22.3.2011. do isplate,

- na iznos od 42,50 EUR od 20.4.2011. do isplate,

- na iznos od 40,26 EUR od 22.4.2011. do isplate,

- na iznos od 54,31 EUR od 2.6.2011. do isplate,

- na iznos od 53,87 EUR od 11.6.2011. do isplate,

- na iznos od 67,95 EUR od 19.7.2011. do isplate,

- na iznos od 74,95 EUR od 25.8.2011. do isplate,

- na iznos od 55,03 EUR od 1.10.2011. do isplate,

- na iznos od 54,26 EUR od 1.11.2011. do isplate,

- na iznos od 55,08 EUR od 11.11.2011. do isplate,

- na iznos od 54,63 EUR od 13.12.2011. do isplate,

- na iznos od 58,93 EUR od 11.1.2012. do isplate,

- na iznos od 61,93 EUR od 11.2.2012. do isplate,

- na iznos od 62,85 EUR od 13.3.2012. do isplate,

- na iznos od 60,67 EUR od 11.4.2012. do isplate,

- na iznos od 63,93 EUR od 29.5.2012. do isplate,

- na iznos od 61,66 EUR od 30.6.2012. do isplate,

- na iznos od 60,11 EUR od 22.8.2012. do isplate,

- na iznos od 55,98 EUR od 25.9.2012. do isplate,

- na iznos od 55,98 EUR od 25.9.2012. do isplate,

- na iznos od 61,08 EUR od 23.10.2012. do isplate,

- na iznos od 61,79 EUR od 22.11.2012. do isplate,

- na iznos od 60,74 EUR od 25.12.2012. do isplate,

- na iznos od 55,59 EUR od 23.1.2013. do isplate,

- na iznos od 57,75 EUR od 19.2.2013. do isplate,

- na iznos od 59,60 EUR od 23.3.2013. do isplate,

- na iznos od 60,44 EUR od 25.4.2013. do isplate,

- na iznos od 54,35 EUR od 21.5.2013. do isplate,

- na iznos od 55,01 EUR od 28.6.2013. do isplate,

- na iznos od 54,33 EUR od 27.7.2013. do isplate,

- na iznos od 57,06 EUR od 31.8.2013. do isplate,

- na iznos od 58,31 EUR od 1.10.2013. do isplate,

po stopi koja je za razdoblje do 31. prosinca 2007. propisana Uredbom o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1484,53 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao korisnik kredita sklopio s prednikom tuženika Societe Generale – Splitska banka d.d., R. Boškovića 16, Split, kao kreditorom, Ugovor o kreditu broj 50851/06 od 8. rujna 2006. potvrđen istoga dana od javnog bilježnika Duška Sudara iz Zagreba pod brojem OU-1013/2006, da je navedenim Ugovorom o kreditu tužitelju odobren iznos kredita od 17.645,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema prodajnom deviznom tečaju Kreditora na dan korištenja kredita uz primjenu promjenjive kamatne stope prema jednostranoj odluci Kreditora, a koja je u trenutku sklapanja ugovora iznosila 5,15% godišnje. Tužitelj navodi da je kredit otplaćen u cijelosti dana 10. rujna 2013. Tužitelj tvrdi da su dijelovi odredaba o valutnoj klauzuli sadržani u Ugovoru o kreditu nepošteni, odnosno ništetni jer su protivni prvenstveno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, a i odredbama Zakona o obveznim odnosima. Tvrdi da prilikom ugovaranja kredita nije bio upozoren od strane tuženika na rizike povezane s ugovaranjem kredita u valuti CHF, da mu nije bila obrazložena valutna klauzula i da nije bio upozoren na to da je ovakav kredit rizičniji od kredita u valuti EUR ili HRK. Tužitelj se pri tome poziva na utvrđenja iz presuda donesenih u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa prava potrošača korisnika kredita. Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelj traži da sud presudom utvrdi da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ništetna te da tuženiku naloži da tužitelju isplati 2.198,00 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta pa do isplate te da mu nadoknadi parnični trošak sa zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate.

2. Tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Posebno osporava tužiteljevo svojstvo potrošača, ističe prigovor zastare, smatra da odredbe ugovora o valutnoj klauzuli nisu ništetne, navodi kako su se uvjeti na tržištu nakon sklapanja ugovora nepredvidivo izmijenili i bili su rezultat izvanrednih okolnosti za koje tuženik nije odgovoran niti je za njih mogao znati ili na njih utjecati, smatra da presude donesene u kolektivnom sporu ne obvezuju sud u ovom postupku, ističe da je valutna klauzula bila dopuštena Zakonom o obveznim odnosima, tvrdi da su sporne odredbe ugovora jasne, uočljive i lako razumljive te da je tužitelj o istima bio u razumnoj mjeri obaviješten. Osporava visinu tužbenog zahtjeva postavljenog u tužbi, a tijekom postupka tuženik je istaknuo prigovor prijeboja u odnosu na negativne razlike koje je vještak utvrdio u svom nalazu i mišljenju, a koje iznose ukupno 123,30 EUR. Slijedom svega navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev te traži da mu tužitelj nadoknadi prouzročeni parnični trošak.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz financijskim vještačenjem, uvidom u dostavljene isprave te saslušanjem tužitelja. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 , 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev osnovan.

4. Nije sporno da su stranke dana 8. rujna 2006. ugovorile kredit za kupnju novog motornog vozila, da je kredit ugovoren u kunskoj protuvrijednosti od 17.645,00 CHF po prodajnom deviznom tečaju kreditora važećem na dan korištenja kredita s rokom otplate od 84 mjeseca i otplatom u 84 mjesečne rate koje su iskazane u valuti CHF, a isplaćuju se u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom deviznom tečaju kreditora važećem na dan ispunjenja obveze. Isto tako, nije sporno da je tuženik sljednik društva Societe Generale – Splitska banka d.d. s kojim je tužitelj sklopio predmetni ugovor o kreditu.

5. Među strankama je sporno je li ugovorna odredba kojom su iznos kredita i njegova otplata vezani uz tečaj CHF (valutna klauzula) protivna pozitivnim propisima Republike Hrvatske, odnosno je li takva ugovorna odredba nepoštena i ništetna. Posljedično tome, sporno je ima li tužitelj pravo na povrat iznosa koje je plato tuženiku zbog primjene valutne klauzule i rasta tečaja CHF prema HRK u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita. Među strankama nije sporan sadržaj presuda donesenih u sporovima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, ali je sporan njihov učinak i značaj za ovaj spor. Sporno je radi li se o potrošačkom ugovoru i jesu li protekli zakonom propisani rokovi zastare.

6. Presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (VTSRH) poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. kojima je odlučeno o kolektivnoj tužbi (tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv više banaka, pravomoćno je utvrđeno da je prednik tuženika u razdoblju od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time naznačena banka postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 96/03. - ZZP 03) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7.8.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09. i 133/09. - dalje: ZZP 09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

7. Iz sadržaja navedenih presuda jasno proizlazi da ugovorne odredbe kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora banka nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i to tijekom pregovora i u vrijeme sklapanja tih ugovora o kreditu, uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

8. Suprotno tvrdnjama tuženika, sukladno odredbi čl. 502.c ZPP-a ovaj sud je vezan za utvrđenja sudova u sporovima povodom kolektivnih tužbi radi zaštite prava i interesa potrošača. Takav zaključak proizlazi i iz odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14) kojom je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. istog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Nije sporno da je predmetni ugovor o kreditu potrošački ugovor, a tuženik u ovom postupku nije dokazao da se utvrđenja iz presuda donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača korisnika kredita, ne bi mogla primijeniti na konkretan ugovorni odnos.

9. Na temelju iskaza tužitelja utvrđeno je da je predmetni ugovor o kreditu potrošački ugovor jer je kredit ugovoren radi kupnje osobnog vozila koje je tužitelj koristio isključivo za osobne potrebe, a ne za obavljanje samostalne gospodarske djelatnosti. Iz iskaza tužitelja proizlazi da mu je kredit ponuđen u prodajnom salonu, da je pristao na ponuđene uvjete, da je ugovor potpisao u banci, da mu nitko nije dao nikakve dodatne informacije o spornim odredbama ugovora, da ga nitko nije upozorio na bilo kakve rizike kredita vezanih za CHF, da je rata na početku otplate iznosila između 1.100,00 i 1.200,00 HRK i da je kasnije narasla na 2.000,00 HRK, a da je znao da će se to dogoditi ne bi ugovorio ovakav kredit. Također, iskazao je da su mu u salonu automobila ponudili kredit vezan za CHF i da mu druge opcije nisu nudili te da je pročitao ugovor, ali na temelju toga nije mogao pretpostaviti što će se dogoditi.

10. Sud je prihvatio iskaze tužitelja kao vjerodostojan i istinit jer je iskazivao uvjerljivo i životno logično, a njegov iskaz nije doveden u sumnju drugim izvedenim dokazima.

11. Budući da je presudama koje su sudovi donijeli povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita utvrđeno da su sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli nepoštene, a tuženik u ovom postupku nije dokazao suprotno, sukladno odredbi čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03) te su ugovorne odredbe ništetne. S obzirom na to da ništetnost navedenih ugovornih odredaba u konkretnom slučaju ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora, predmetni ugovor je djelomično nišetan u smislu čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO) te isti u tom dijelu nema učinak. Posljedica ništetnosti jest ta da je tuženik, sukladno odredbi čl. 1111. ZOO-a, dužan vrati tužitelju iznose koji su mu isplaćeni temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli zbog povećanja tečaja CHF prema HRK u odnosu na tečaj u vrijeme isplate kredita.

12. Stalni sudski vještak za računovodstvo i financije Darko Prpić (Darfin d.o.o.) izračunao je da ukupna razlika s osnove valutne klauzule između anuiteta prema obračunu banke po prodajnom tečaju kreditora važećem na dan plaćanja u odnosu na anuitete prema obračunu banke po prodajnom tečaju kreditora važećem na dan isplate kredita iznosi 16.561,00 kn, odnosno 2.198,00 EUR.

13. Sud je prihvatio mišljenje sudskog vještaka kao stručno i objektivno jer je nalaz detaljno obrazložen, svi izračuni su pregledni i jasni, a stranke nisu imale primjedbi na provedeno vještačenje.

14. Vezano za prigovor prijeboja treba reći da tužitelj svoj zahtjev postavio na temelju izračuna vještaka koji uzima u obzir sve razlike u iznosima anuiteta koje su nastala kao posljedica promjene tečaja, dakle, ne samo razlike u korist tuženika već i tzv. negativne razlike. Budući da je iznos preplate već umanjen za tzv. negativne tečajne razlike, prigovor prebijanja nije osnovan.

15. Sukladno odredbi čl. 241. ZOO zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Kada se imaju u vidu odredbe čl. 502.a - 502.h ZPP kojima je reguliran procesnopravni institut podnošenja tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, zastara predmetnog restitucijskog zahtjeva bila je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe, a rok za zastaru počela je ponovno teći od dana pravomoćnosti odluka donesenih povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Takav pravni stav potvrdio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svom pravnom shvaćanju od 15. studenog 2021. (Su-IV- 16/2021-19). Odluka Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu poslovni broj P- 1401/2012, u dijelu kojim je utvrđena nepoštenost i ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, postala pravomoćna 14. lipnja 2018. Budući da za povrat stečenog bez osnove nije propisan posebni rok zastare, primjenjuje se opći petogodišnji rok (čl. 225. ZOO). Imajući u vidu sve prethodno izneseno, sud je ocijenio da prigovor zastare nije osnovan.

16. Slijedom svega navedenog, tuženiku je naloženo da tužitelju vrati preplaćene iznose anuiteta zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta. Sukladno čl. 1115. ZOO-a, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate od dana stjecanja kada je stjecatelj nepošten. Tuženik je bio nepošten već u trenutku sklapanja ugovora i to iz razloga što se radi o ugovoru kakve je tuženik kao banka uobičajeno sklapao u okviru svoje djelatnosti te je stoga morao znati da su sporne ugovorne odredbe protivne prisilnim propisima.

17. Stopa zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007. propisana je Uredbom o visini stope zatezne kamate dok se za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. stopa zatezne kamate određuje sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. sukladno odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. sukladno odredbi čl. 2. Zakona o izmjenama o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/2022), a od 30. prosinca 2023. nadalje sukladno odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

18. Odluka o naknadi parničnih troškova temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi sa odredbom čl. 155. ZPP-a. Trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23). Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe (Tbr. 7/1), trošak sastava podnesaka od 24. listopada 2023. i 30. rujna 2024. (Tbr. 8/1 u vezi s Tbr. 7/1) te trošak zastupanja na ročištima 24. travnja 2024. i 11. studenog 2024. (Tbr. 9/1 u vezi s Tbr. 7/1) u iznosu od u iznosu od 200,00 EUR za svaku od navedenih radnji što ukupno iznosi 1.250,00 EUR. Tužitelju je priznat i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 200,00 EUR te sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 34,53 EUR.

19. Trošak zastupanja na ročištu za objavu i uručenje presude nije potreban u smislu čl. 155. ZPP-a, neovisno o tome što je navedena parnična radnja predviđena Tarifom. Budući da se presuda odmah nakon ročišta objavljuje na e-Oglasnoj ploči suda, stranke i njihovi punomoćnici mogu po održanom ročištu preuzeti presudu i upoznati se sa njezinim sadržajem tako da u slučaju izostanka s navedenog ročišta ne trpe nikakve štetne posljedice.

U Zagrebu 19. prosinca 2024.

Sudac

Ivan Matačević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba o kojoj odlučuje nadležni županijski sud. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u roku od 15 dana od dana objave presude, a za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

Dna:

1. Tužitelju po punomoćnici

2. Tuženiku po punomoćnicima