Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3502/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Jadranki Travaš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice [trgovačko društvo], [adresa], [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik ZŠ, odvjetnik u [trgovačko društvo] u [adresa], protiv tuženika TD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik OT, odvjetnik u [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-576/2023-10 od 22. svibnja 2024., dana 19. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice [trgovačko društvo] kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv- 576/2023-10 od 22. svibnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice ... za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-576/2023- 10 od 22. svibnja 2024. pod stavkom I. izreke ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave VZ, javne bilježnice u [adresa], poslovni broj Ovrv-328/2022 (javnobilježnički predmet), sudski predmet: Ovrv-23729/2022 od 3. listopada 2022. te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Stavkom II. izreke naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 138,27 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. svibnja 2024. pa do isplate. Stavkom III. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka.

2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 88,27 EUR.

3. Žalba tužiteljice je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice, konačno postavljen podneskom od 25. rujna 2023., radi isplate iznosa od 36,04 EUR na ime nepodmirenog iznosa glavnice potraživanja koje se odnosi na usluge javne vodoopskrbe i odvodnje za tuženikovu nekretninu u [adresa], na adresi [adresa], sistemski broj objekta 10638852, u razdoblju od travnja do lipnja 2021.

5. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, presuda prvostupanjskog suda može se ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi tužiteljice u kojima ona ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

6. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. U predmetnom postupku prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza, a konkretno izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužiteljice od 11. veljače 2022. (list 9 spisa) te utuženih računa (list 51-62 spisa), utvrdio sljedeće:

- da je tužiteljica prijedlogom za ovrhu koji se sada smatra tužbom od 15. veljače 2022. od tuženika potraživala iznos od 600,12 kuna/79,65 EUR[1] zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom u iznosu od 21,85 kuna/2,90 EUR obračunatom na pojedinačne iznose kako su navedeni u izvatku iz poslovnih knjiga, od sljedećeg dana od dana dospijeća do 11. veljače 2022., a nadalje sve do isplate, uz naknadu nastalog troška ovršnog postupka u iznosu od 100,00 kuna/13,27 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate,

- da se potraživanje tužiteljice odnosi na usluge javne vodoopskrbe i odvodnje za tuženikovu nekretninu u [adresa], na adresi [adresa], sistemski broj objekta 10638852, u razdoblju od travnja do lipnja 2021.,

- da je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave VZ, javne bilježnice u [adresa], poslovni broj Ovrv-328/2022 (javnobilježnički predmet), sudski predmet:

Ovrv-23729/2022 doneseno dana 3. listopada 2022.,

- da je tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi od 30. listopada 2022. osporio predmetno potraživanje tužiteljice u cijelosti, nakon čega je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga,

- da je tužiteljica u podnesku od 25. rujna 2023. navela da je tuženik 9. ožujka 2022. uplatio dio duga u iznosu od 104,57 EUR, čime je djelomično udovoljio tužbenom zahtjevu na način da je podmirio ovršni trošak u iznosu od 36,50 EUR, zakonske zatezne kamate na zakašnjelo plaćanje glavnice potraživanja u iznosu od 24,46 EUR te djelomično glavnicu potraživanja u iznosu od 43,61 EUR,

- da je tužiteljica istim podneskom konačno postavila tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 36,04 EUR na ime nepodmirenog iznosa glavnice potraživanja,

- da je tuženik podneskom od 5. prosinca 2023. u cijelosti osporio uračunavanje tužiteljice, ističući da uračunavanjem izvršenim 9. ožujka 2022. nikako nije mogao biti obuhvaćen ovršni trošak koji je nastao tek izdavanjem rješenja o ovrsi dana 3. listopada 2022., a da tužiteljica nije dostavila ni obračun kamata zbog čega se tuženik protivio i uračunavanju kamata u iznosu od 26,54 EUR,

- da je tužiteljica na ročištu održanom 10. travnja 2024., na kojem su zaključeni prethodni postupak i glavna rasprava, ostala kod svih navoda iz podneska od 25. rujna 2023. te nije imala daljnjih dokaznih prijedloga.

8. Prvostupanjski sud je zaključio da je tuženik uplatom izvršenom 9. ožujka 2022., dakle sedam mjeseci prije nego što je doneseno predmetno rješenje o ovrsi, podmirio utuženo potraživanje u cijelosti, s obzirom da je isti uplatio iznos od 104,57 EUR, a da je tužiteljica navedenom uplatom neosnovano zatvorila potraživanje s osnova troškova ovrhe, i to u iznosu većem (36,50 EUR) nego što je zahtijevala konačno postavljenim tužbenim zahtjevom (36,04 EUR), pa da je stoga tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

9. Tužiteljica u žalbi ističe da iz isprava „Knjigovodstveno stanje obveznika“ i „Kartica kupca“ proizlazi da utuženo dugovanje nije podmireno u cijelosti, jer su nakon uplate tuženika u iznosu od 104,57 EUR, sukladno odredbi iz čl. 172. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO), namireni redom troškovi (36,50 EUR), kamate (24,46 EUR) i djelomično glavnica (43,61 EUR).

10. Međutim, s obzirom da je tuženikova uplata u iznosu od 104,57 EUR izvršena 9. ožujka 2022., tužiteljica prilikom uračunavanja tuženikove uplate nije mogla, osim kamata na glavnicu i glavnice, obuhvatiti i nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 36,50 EUR, budući da su isti određeni tek rješenjem o ovrsi javne bilježnice VZ od 3. listopada 2022.

11. Nadalje, u odnosu na uračunavanje kamata valja reći da tužiteljica u predmetni spis nije dostavila obračun kamata iz kojeg bi bilo razvidno da joj tuženik na ime kamata duguje upravo iznos od 24,46 EUR.

12. Prema tome, kako se na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi da tuženik, nakon što se uračuna njegova uplata od 9. ožujka 2022., duguje tužiteljici na ime glavnice upravo iznos koji je zatražen konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od 25. rujna 2023. (36,04 EUR), tako je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovan u smislu odredbe iz čl. 221.a ZPP-a kojom je propisano da će, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja.

13. Kako je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan, tako je pravilna odluka prvostupanjskog suda o zahtjevu tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka, sukladno odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP-a.

14. Odluka prvostupanjskog suda o zahtjevu tuženika za naknadu troška parničnog postupka pravilno je donesena u smislu odredaba iz Tbr. 7. toč. 9., Tbr. 46., Tbr. 52. st. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19., 138/20., 39/22., 113/22., 33/23., 114/23. i 35/24), Tar. br. 1. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, broj: 53/19. i 92/21), u svezi čl. 1. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18), te čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a, u svezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a.

15. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredaba iz čl. 368. st. 1. i 2. ZPP-a odlučiti kao pod stavkom I. izreke ove odluke.

16. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen na temelju čl. 166. st. 1. ZPP-a, u svezi čl. 154. st. 1. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 19. prosinca 2024.

Sutkinja:

Jadranka Travaš