REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-8226/2020-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Ivani Starčević, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ŽE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Željku Petrišiću, odvjetniku iz Zagreba, Klanjčića 8a, protiv tuženika HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., Zagreb, Širolina ulica 4, OIB: 57500462912, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 21. studenog 2024., u prisutnosti tužitelja osobno i zamjenika punomoćnika tužitelja ŠE, odvjetničke vježbenice te punomoćnika tuženika po zaposlenju JE, dana **.**.2024.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., Zagreb, Širolina ulica 4, OIB:57500462912, da isplati tužitelju ŽE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od bruto 83,44 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se do 31. srpnja 2015. godine određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope HNB-a na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do 29.12.2023.g. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023.g. pa sve do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to na iznose od:

55,59 EUR od 16.06.2019.

13,90 EUR od 16.09.2019.

13,95 EUR od 16.11.2019.

kao i nadoknaditi parnične troškove s pripadajućim zateznim kamatama po istoj stopi, od dana presuđenja pa do isplate, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. II Nalaže se tuženiku na platež tužitelju troškova ovog parničnog postupka u iznosu od 390,45 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22), i to po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a koja kamata teče od 19. listopada 2023. pa sve do isplate, u roku od 15 dana.

III Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

"Nalaže se tuženiku HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., Zagreb, Širolina ulica 4, OIB:57500462912, da isplati tužitelju ŽE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od bruto 66,40 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se do 31. srpnja 2015. godine određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope HNB-a na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do 29.12.2023.g. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023.g. pa sve do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to na iznose od:

13,28 EUR od 16.07.2015.

53,12 EUR od 16.09.2015.

kao i nadoknaditi parnične troškove s pripadajućim zateznim kamatama po istoj stopi, od dana presuđenja pa do isplate, sve to u roku od 15 dana po prijetnjom ovrhe".

Obrazloženje

1. Tužitelj je u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu blagajnik naplate cestarine. U razdoblju od 01.01.2014.g. do 01.01.2016.g. tuženik je tužitelju i ostalim radnicima koji rade smjenski rad, isplaćivao naknadu plaće za dane blagdana i neradne dane utvrđene zakonom / u daljnjem tekstu „blagdan“ / koje dane prema raspodjeli radnog vremena tužitelj nije radio, no nakon 01.01.2016. tuženika je prestao isplaćivati smjenskim radnicima ovu naknadu. Navedena naknada plaće isplaćivala se u skladu i pravilnom primjenom čl. 71 Kolektivnog ugovora iz 2014. g. / u daljnjem tekstu Kolektivni ugovor HAC 2014. / koji je glasio:

„ Radnik ima pravo na naknadu plaće kao da je radio isključivo u sljedećim slučajevima:

- plaćenog dopusta,

- blagdana i neradnih dana utvrđenih zakonom,

- obnašanja zadaće člana Radničkog vijeća ili sindikalnog povjerenika,

- obrazovanja ili osposobljavanja prema potrebama Poslodavca,

- vježbe oružanih snaga i vježbe civilne zaštite,

- ako odbije raditi jer nisu provedene mjere zaštite na radu uslijed čega mu prijeti opasnost za život i zdravlje,

- ako dođe na posao, a prethodnog dana ili ranije nije obaviješten da se toga dana neće raditi,

- ako dođe do prekida rada, ali ne krivnjom radnika,

- obavljanja zadataka povjerenika radnika za zaštitu na radu,

- sindikalne aktivnosti“

Citirani čl. 71 Kolektivnog ugovora HAC d.o.o. 2014, sada je u neizmijenjenom sadržaju unesen u Kolektivni ugovor iz 2018.g. , kao čl. 74. Iako ova odredba ne razlikuje radnika u smjenskom radu od drugih radnika zaposlenih kod tuženika koji rade samo u prvoj smjeni /od ponedjeljka do petka /, potonji radnici i nakon 01.01.2016. primaju naknadu plaće kao da su radili na dane blagdana, iako nisu radili. Tuženik je prestao isplaćivati ovu naknadu bez ikakvog razloga i time smjenske radnike stavio u neravnopravan položaj u odnosu na radnike koji rade samo u prvoj smjeni. Kod tuženika, utvrđen je mjesečni fond sati za jednu kalendarsku godinu koji podatak objavljuje Ministarstvo rada i jednak je za sve radnike. Mjesečni fond sadrži podatke u ukupnom mjesečnom fondu sati, posebno su naznačeni radni sati, pa sati blagdana, ukupan broj dana i ukupan broj radnih dana i dana blagdana. Tako je za 2016. godinu npr. za ožujak utvrđen mjesečni fond sati 184, od toga radnih sati 176, 8 sati blagdana, 23 dana, radnih dana 22, dana blagdana 1. Tužitelj i drugi smjenski radnici rade prema posebnom rasporedu radnog vremena koji je individualiziran. Ako u razdoblju jednog mjeseca tužitelj ne radi na blagdan, tužitelju se taj dan ne evidentira u fond sati za taj mjesec , već se evidentira da u tom mjesecu ima minus 8 sati, što znači da tih osam sati mora odraditi u idućem razdoblju u tom mjesecu ili u bilo kojem sljedećem mjesecu. Za razliku od tužitelja, radniku koji radi samo prvu smjenu i u tom mjesecu nije radio na dan blagdana, taj dan se zbraja u fond sati i on nije dužan isti „odrađivati“. Znači, radnik koji ne radi u smjenskom radu, u tom slučaju radio je manje osam sati od smjenskog radnika, a svejedno mu je taj dan plaćen, što je i zakonito jer se radi o blagdanu. Stoga proizlazi da smjenski i ne-smjenski radnici ne rade isti fond sati i nisu plaćeni za isti fond sati, iako bi prema Kolektivnom ugovoru trebali biti. Tako tužitelj prema rasporedu radnog vremena nije radio slijedeće blagdane:

-2016. godine

- 28.03.2016.g.

- 22.06.2016.g.

- 2017. godine

- 17.04.2017.g.

- 01.05.2017.g.

- 15.08.2017.g.

- 25.12.2017.g.

- 2018. godine

- 31.05.2018.g.

- 25.06.2018.g.

- 01.11.2018.g.

- 26.12.2018.g.

- 2019. godine

- 22.04.2019.g.

- 01.05.2019.g.

- 20.06.2019.g.

- 25.06.2019.g.

Prema načinu na koji tuženik vodi evidenciju fonda sati, tužitelju je za te dane utvrđen manjak mjesečnog fonda sati, koje je tužitelj odradio u narednim mjesecima za razliku od ne-smjenskih radnika kojima su ti sati bili plaćeni, iako u te dane nisu radili. Naknada plaće za jedan sat blagdana / kada je tužitelju naknada isplaćivana / iznosi 7,32 eura / 55,18 kn. Stoga tužitelj potražuje od tuženika iznos od 28.252,16 kn, odnosno u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu 149,84 eura. Ovakvim postupanjem tuženik stavlja tužitelja u neravnopravan položaj s ostalim radnicima tuženika koji ne rade u smjenskom radu, što je protivno temeljnim obvezama i pravima iz radnog odnosa prema Zakonu o radu, sadržanim u čl. 7. st. 4 , koji glasi :

„ Zabranjena je izravna ili neizravna diskriminacija na području rada i uvjeta rada, uključujući kriterije za odabir i uvjete pri zapošljavanju, napredovanju, profesionalnom usmjeravanju, stručnom osposobljavanju i usavršavanju te prekvalifikaciji, u skladu s ovim Zakonom i posebnim zakonima“. Postupanje tuženika, nadalje, protivno je odredbama Ustava RH , kojima je zabranjena bilo kakova diskriminacija, zajamčeno pravo na jednakost pred zakonom , kao i jednaka prava svih u odnosu na zaposlenje , koja prava su određena :

Člankom 14. “ Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama. Svi su pred zakonom jednaki. “ Člankom 55. st. 2 “Svatko slobodno bira poziv i zaposlenje i svakomu je pod jednakim uvjetima dostupno svako radno mjesto i dužnost.” Radi svega izloženog tužitelj po svojoj punomoćnici podnosi ovu tužbu i predlaže da Naslovljeni sud nakon provedenog postupka donese presudu na način opisan u izreci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Tuženik ukazuje da je utuženo potraživanje na ime neisplaćenih naknada plaća za dane blagdana u cijelosti neosnovano te tužitelj potpuno neopravdano upire na neravnopravnost tužitelja (i drugih smjenskih radnika) u odnosu na radnike koji rade u jednoj smjeni. Smisao i svrha naknade plaće jest financijski obeštetiti radnika za dane u kojima bi po redovnom tijeku stvari - rasporedu rada radio, odnosno nadoknaditi mu plaću koju bi "zaradio" da je taj dan radio, ali zbog opravdanih razloga nije radio. I u radnopravnoj teoriji i praksi zauzet je stav da se plaća nadoknađuje samo za dane koje je radnik trebao raditi. (U privitku se dostavljaju mišljenja MInistarstva rada i mirovinskog sustava od 24.veljače 2011., 4. rujna 2012., 14. prosinca 2015. i 28. travnja 2016.)

Tako se, osim za blagdane, naknada plaće isplaćuje radniku za vrijeme bolovanja, plaćenog dopusta, kada poslodavac radnika uputi na liječnički pregled i iz drugih sličnih razloga. Međutim, nesmjenski radnik de naknadu plaće u tim situacijama primiti samo ako se iste dogode u njegove radne dane (od ponedjeljka do petka), a ne i za dane tjednog odmora (subota i nedjelja). S druge strane, smjenski radnik koji je prema rasporedu rada trebao raditi npr. u subotu i nedjelju, a tjedni odmor koristi npr. u ponedjeljak i utorak, dobit de u opisanoj situaciji naknadu plaće za subotu i nedjelju, ali ne za ponedjeljak i utorak jer su to njegovi dani tjednog odmora.

Kada bi se prihvatilo tumačenje da tužitelj, kao smjenski radnik, ima pravo na naknadu plaće za blagdan na koji nije trebao raditi (njegov neradni dan odnosno dan tjednog odmora koji koristi u skladu s rasporedom rada), tada bi analogno tome nesmjenski radnik koji radi od ponedjeljka do petka, imao pravo na naknadu plaće za blagdan koji pada u njegove neradne dane (subotu i nedjelju kao dane tjednog odmora), a što isti nesporno nema. Pravo na nadoknadu potraživanja koje niti nije moglo nastati, nije ni životno ni pravno logično. Dakle, ako radnik nije mogao ostvariti pravo na plaću na neradni dan, jasno je da ne može ostvariti niti pravo na nadoknadu plaće za taj dan. Takvo pravo ne proizlazi niti iz relevantnih propisa, uključujući Kolektivni ugovor na koji se tužitelj poziva.

Slijedom iznijetog, tuženik ovdje ističe sljedeće relevantne činjenice u ovoj pravnoj stvari:

- radnici koji rade u jednoj smjeni, od ponedjeljka do petka, ne rade u subotu i nedjelju jer su to njihovi dani tjednog odmora;

- rad tužitelja i ostalih blagajnika u smjenama uvjetovan je potrebama posla koji obavljaju (naplata cestarine se obavlja cijelu godinu, 24 sata dnevno), zbog čega nužno imaju drugačiji raspored radnog vremena, rade u smjenama, noću, nedjeljom, pa tako i na blagdane, te stoga ne mogu redovito koristiti tjedni odmor na način na koji ga koriste nesmjenski radnici (subota i nedjelja), već im je isti osiguran i u druge dane u tjednu, sve sukladno čl. 75. Zakona o radu, Kolektivnom ugovoru i Pravilniku o radu;

- radnici (svi, uključujući i tužitelja) kojima blagdan pada na njihov radni dan imaju:

1) pravo na plaću, ako su prema rasporedu rada na blagdan radili (jer je taj rad uvjetovan prirodom posla koji obavljaju), ili

2) pravo na naknadu plaće jer na blagdan nisu radili, a da jesu, ostvarili bi plaću (uključujući i situacije kada blagdan pada u dan godišnjeg odmora ili u dan privremene nesposobnosti za rad - bolovanje, a po rasporedu radnog vremena bi u taj dan radili);

- radnici (svi, uključujući tužitelja) kojima blagdan pada na njihov neradni dan, ne ostvaruju za taj dan niti plaću niti naknadu plaće (jer taj dan, da nije blagdan, ne bi ostvarili niti plaću). Nesporna je činjenica da tuženik zapošljava radnike koji sukladno različitim potrebama posla odnosno njihovih radnih mjesta posljedično imaju različita prava i obveze, od kojih su u ovoj pravnoj stvari prvenstveno relevantne razlike u rasporedu radnog vremena te s time povezane razlike u korištenju tjednog odmora, rada blagdanom, nedjeljom, noću, ali i razlike u visini plaće i dodataka na plaću. U odnosu na ovdje navedeno, tuženik ukazuje na sljedeće relevantne činjenice:

- tužitelj i ostali smjenski radnici, kada po rasporedu radnog vremena rade na blagdan, imaju pravo na povećanu plaću za dodatnih 150%, odnosno za taj dan de, na ime rada blagdanom, primiti plaću koja iznosi 250% redovne plaće (čl. 71. Kolektivnog ugovora). Ukoliko je rad na blagdan ostvaren noću, u drugoj smjeni i u otežanim uvjetima rada, plaća smjenskog radnika de se sukladno Kolektivnom ugovoru , pored dodatka na ime rada blagdanom, uvećati za daljnje dodatke na plaću te ista može iznositi i preko 300% redovne plaće;

- nesmjenski radnici, kada im blagdan pada u radni dan, npr. u srijedu, za razliku od tužitelja i drugih smjenskih radnika, nemaju mogućnost na taj dan raditi i ostvariti pravo na plaću od minimalno 250% redovne plaće, već samo pravo na naknadu redovne plaće;

- iz obračuna plaće tužitelja priloženog uz tužbu, jasno je vidljivo da mu je plaća za radne sate na blagdan isplaćena u iznosu od 250% redovne plaće (100% radnih sati na blagdan obračunato mu je pod stavkom "redovan rad", a dodatnih 150% pod stavkom "rad blagdanom").

Kada bi se razlike na koje upire tužitelj prihvatile kao opravdani argumenti neravnopravnosti smjenskih radnika u odnosu na nesmjenske, tada bi analogno tome, nesmjenski radnici mogli tvrditi da su oni neravnopravni u odnosu na smjenske radnike jer ne mogu ostvariti pravo na uvećanu plaću za rad blagdanom koju smjenski radnici redovito ostvaruju. U prilog navedenom dostavlja se i isplatna lista za mjesec kolovoz 2020. za nesmjenskog radnika na radnom mjestu s istim koeficijentom plaće kao i tužitelj. Iz usporedbe navedenih lista je vidljivo da je nesmjenski radnik za mjesec kolovoz 2020. ostvario bruto plaću u iznosu od 9.001,44 kn (neto 6.294,59 kn), dok je tužitelj ostvario bruto iznos plaće od 12.256,52 kn (neto 8.161,17 kn). Napominje se kako tužitelj na radnom mjestu blagajnika naplate cestarine radi u režimu preraspodjele radnog vremena, sve sukladno odredbi čl. 67. Zakona o radu i članka 39. Kolektivnog ugovora iz kojeg jasno proizlazi da fond sati koje ostvaruju radnici koji rade u preraspodjeli radnog vremena treba promatrati isključivo na nivou godišnjeg fonda sati, slijedom čega je potpuno pogrešno promatrati i uspoređivati mjesečni fond sati blagajnika s radnikom koji ne radi smjenski.

Za smjenske radnike se svaki mjesec radi plan rada za sljedeći mjesec te se utvrđuje koliko sati je za sljedeći mjesec planiran ostvareni fond sati, ukupan fond sati tog mjeseca te fond sati koji ide u preraspodjelu.

Preraspodijeljeno radno vrijeme tužitelja svodi se na puno radno vrijeme do 31. prosinca za proteklu godinu, tako da su neiskorišteni sati preraspodjele isplaćeni kao prekovremeni sati, a manjak sati sveden je na puno odnosno nepuno radno vrijeme, odnosno manjak sati tužitelj nije dužan odraditi.

Godišnji fond sati smjenskog radnika koji radi u režimu preraspodjele i nesmjenskog radnika koji radi u redovnom režimu, utvrđuje se na identičan način, polazeći od odredbe čl. 61. Zakona o radu koji propisuje da puno radno vrijeme radnika ne može biti duže od 40 sati tjedno. Slijedom svega iznijetoga, navodi tužitelja koje iznosi u tužbi ne mogu se prihvatiti kao argument neravnopravnosti koja bi rezultirala pravom tužitelja (odnosno svih smjenskih radnika) na utuženu naknadu plaće. Tuženik osporava i izračun visine tužbenog zahtjeva jer isti ne proizlazi iz dostavljene tužbe. Tuženik ističe i prigovor zastare dijela tužbenog zahtjeva, s obzirom na to da tužitelj potražuje isplatu za razdoblje duže od 5 godina u odnosu na datum podnošenja tužbe. Slijedom iznijetog predlaže se tužitelja odbiti s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti uz obvezu na naknadu troškova postupka tuženiku.

3. Sud je u tijeku postupka izvršio uvid u odredbe Kolektivnoga ugovora, Evidencije radnih sati, Platne liste i mjesečni fond sati za sporno razdoblje, praksu VSRH, pravomoćne odluke sudova, proveo knjigovodstveno financijsko vještačenje, tražio dodatno očitovanje vještaka.

4. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, primjenom odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11.- pročišćeni tekst i 25/13. u daljnjem tekstu : ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Između stranaka je nesporno da je tužitelj kod tuženika zaposlen na radnome mjestu blagajnika naplate cestarine te da je prednik tuženika u razdoblju od 01.01.2014.g. do 01.01.2016.g. tužitelju i ostalim radnicima koji rade smjenski rad, isplaćivao naknadu plaće za dane blagdana i neradne dane utvrđene zakonom, koje dane prema raspodjeli radnog vremena tužitelj nije radio, no nakon 01.01.2016. tuženika je prestao isplaćivati smjenskim radnicima ovu naknadu. Navedena naknada plaće isplaćivala se u skladu i pravilnom primjenom čl. 71 Kolektivnog ugovora iz 2014. g. / u daljnjem tekstu Kolektivni ugovor HAC 2014. Prema kojoj je radnik imao pravo na naknadu plaće kao da je radio isključivo u sljedećim slučajevima:

- plaćenog dopusta,

- blagdana i neradnih dana utvrđenih zakonom,

- obnašanja zadaće člana Radničkog vijeća ili sindikalnog povjerenika,

- obrazovanja ili osposobljavanja prema potrebama Poslodavca,

- vježbe oružanih snaga i vježbe civilne zaštite,

- ako odbije raditi jer nisu provedene mjere zaštite na radu uslijed čega mu prijeti opasnost za život i zdravlje,

- ako dođe na posao, a prethodnog dana ili ranije nije obaviješten da se toga dana neće raditi,

- ako dođe do prekida rada, ali ne krivnjom radnika,

- obavljanja zadataka povjerenika radnika za zaštitu na radu,

- sindikalne aktivnosti“.

6. Između stranaka jest sporno da li je potpisivanjem Kolektivnoga ugovora za 2011.g i to člankom 74 regulirano pitanje naknade za blagdan onim radnicima koji isključivo rade na taj blagdan, te da li su u tom slučaju zakinuti radnici koji rade u smjenama ako im neradni dan padne na dan blagdana.

7. Naime, tužitelj tvrdi kako je taj neradni dan u narednome razdoblju ipak morao odraditi za razliku od ostalih radnika kojima je naknada isplaćena.

8. Utvrđeno je kako je potpisan i Dodatak KU temeljem kojega se isplaćivala plaća do kraja 2015.g, nakon čega Uprava jednostrano ukida takvu odredbu.

9. Obzirom na nedvojbeno utvrđenje i suda i stranaka kako je došlo do nejednakoga broja radnih sati za radnike tuženika, a što stranke ne osporavaju, radi utvrđenja koliko je tužitelj odradio radnih sati u spornom razdoblju te koliko je istome isplaćeno obzirom na okolnost da se radi o smjenskome radniku (radi sve 3 smjene za razliku od nesmjenskoga koji radi samo prvu smjenu), sud je proveo knjigovodstveno financijsko vještačenje po stalnom sudskome vještaku „Tkalec“ d.o.o.

10. U svom nalazu i mišljenju, a uvidom u priležeću dokumentaciju, vještak je zaključio kako

1. Plaća za prekovremeni rad za sate blagdana i nedjelja koje tužitelj nije radio, a koji sati su evidentirani kao slobodan dan, u razdoblju od 01.01.2015. do 31.08.2020. godine, iznosi ukupno 2.362,69 EUR 17.801,67 kn bruto. Mjesečni iznosi vidljivi su iz izračuna (stupac 6 izračuna).

2. Naknada plaće za blagdane koji su padali u dane od ponedjeljka do petka, a koje tužitelj nije radio, utvrđena primjenom cijene sata osnovne plaće, u razdoblju od 01.01.2015. do 31.08.2020. godine, iznosi ukupno 201,92 EUR (1.521,40 kn) bruto.

11. Prema podacima iz evidencije rada i obračunskih lista plaće tužitelja proizlazi da je tužitelju obračunata naknada plaće za slijedeće blagdane koji su padali od ponedjeljka do petka, a koje

blagdane tužitelj nije radio:

- 01.05.2015. godine,

- 22.06.2015. godine,

- 05.08.2015. godine,

- 31.05.2018. godine i

- 13.04.2020. godine.

Za te blagdane u evidenciji rada su evidentirani sati.

12. Na nalaz i mišljenje vještaka prigovorio je tuženik ističući da je nalaz izrađen temeljem kontradiktornog i nelogičnog prijedloga tužitelja da se vještaku odredi zadatak da prvo „utvrdi dane blagdana i nedjelja koje je tuženik evidentirao tužitelju kao slobodan dan“ te da tako utvrđene dane blagdana i nedjelje „obračuna po cijeni sata rada za pripadajući mjesec uvećano za dodatak za prekovremeni rad“. Postupajući po takvom zadatku, vještak je utvrdio:

1. sate blagdana evidentirane kao slobodne, na koje tužitelj nije radio,

2. sate nedjelja evidentirane kao slobodne, na koje tužitelj nije radio, te potom za sve takve sate obračunao naknadu plaću uvećano za prekovremeni rad. Tuženik ne spori matematičku točnost predmetnih izračuna, ali ističe da su isti u potpunosti neutemeljeni jer tužitelj nema pravo na utvrđene iznose iz sljedećih razloga:

- za sate blagdana za koje je vještak izračunao naknadu plaće (ukupno 201,92 EUR, točka 2. Mišljenja na str. 15. nalaza) u evidenciji rada tuženika evidentirano je „slobodan iz smjene“ (4.6.2015., 1.5.2019., 15.8.2019. i 8.10.2019.) što znači da je tužitelj na te sate koristio dnevni/tjedni odmor,

- za dan 8.10.2018. evidentirano je „slobodan dan“ što znači da je tuženik bio slobodan 8 sati zbog viška sati iz preraspodjele, ali mu je tih 8 sati i plaćeno, što je vještak po mišljenju tuženika propustio utvrditi u nalazu;

S tim u vezi vještak u nalazu (str. 2., zadnji odlomak) izričito navodi: Na navedene blagdane u evidenciji rada tuženik je evidentirao „slobodan iz smjene“, odnosno „slobodan dan“ (08.10.2018.).“

- za sate nedjelja koje je vještak uključio u obračun u tablici na stranicama 12. i 13. nalaza također je iz evidencija rada tužitelja razvidno da je na evidentirano „slobodan iz smjene“ što znači da je i na te sate tužitelj koristio dnevni/tjedni odmor, slijedom čega ni po kojoj osnovi za iste nema pravo na bilo kakvu plaću niti naknadu plaće. Vezano uz blagdan 8.10.2018. tuženik dodatno pojašnjava da je isti u evidenciji rada evidentiran kao„slobodan dan“ na koji tužitelj nije radio, ali ne zato što je koristio tjedni odmor, već nije radio na ime viška sati iz prethodnog razdoblja do kojeg je došlo zbog preraspodijeljenog radnog vremena. Iz evidencije radnih sati za listopad 2018. vidljivo je da je tužitelj imao 32 slobodna sata u tom mjesecu (uključujući i 8 sati na dan 8.10.2018.) i svi su oduzeti od ukupnog broja sati koji su preneseni u mjesec listopad (96,25h) pa je novo stanje slobodnih sati na kraju listopada bilo 64,25h. Dakle, tužitelj nije radio na blagdan 8.10.2018., ali mu je taj dan plaćen u ukupnom fondu sati za listopad 2018. Niti jedan od sati uključenih u obračun vještaka tužitelj nije radio, a kamoli da je prekovremeno radio, a niti mu naknada plaće pripada po nekoj drugoj osnovi, jer se radi o danima/satima njegovog tjednog odmora! koje tuženik u evidencijama rada radnika upisuje kao „slobodan iz smjene“. Tuženik ovdje ukazuje da je upravo na okolnost vođenja evidencije rada i preraspodjele radnog vremena predložio izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka CE te ovim putem ustraje na tom prijedlogu, ukoliko tužitelj smatra spornim upis statusa rada tužitelja, posebice statusa „slobodan iz smjene“, u evidencije rada tužitelja za utuženo razdoblje. Osim toga, tužitelj dodatno ukazuje da tužbom i tužbenim zahtjevom uopće nisu obuhvaćene nedjelje, već samo blagdani, pa se ovim izračunom bitno prelazi predmet tužbenog zahtjeva.

13. Slijedom svega navedenog, tuženik ističe da je izračun vještaka neupotrebljiv, budući da je izrađen prema nelogičnom i kontradiktornom zahtjevu tužitelja u kojem se za sate/dane dnevnog odnosno tjednog odmora tužitelja traži izračun naknade plaće uvećano za dodatak za prekovremeni rad, a što su suštinski nespojivi pojmovi. Tuženik ukazuje da u nalazu nije pojašnjen način obračuna plaće, odnosno da tužitelj radi u preraspodjeli radnog vremena te da je svaki mjesec primio plaću za puni fond sati tog mjeseca, neovisno o broju odrađenih sati, time da se u evidenciju rada bilježe svi odrađeni sati, slobodni sati iz preraspodjele (označeni kao „slobodan dan“) i dani tjednog odmora (označeni kao „slobodan iz smjene“) te da se fond sati izjednačava na godišnjoj razini. Zaključno, iz nalaza vještaka proizlazi da tužitelju nije isplaćena plaća niti naknada plaće isključivo za one dane/sate blagdana i nedjelja na koje nije trebao raditi jer je koristio dnevni/ tjedni odmor (u evidenciji rada označen kao „slobodan iz smjene“). Slijedom toga, nema pravne osnove niti za evidentiranje takvih sati kao odrađenih, a onda niti za plaćanje istih po bilo kojoj osnovi. S tim u vezi, tuženik ponovno ukazuje na odluku Županijskog suda u Osijeku broj: Gž R-39/2021 od 27. svibnja 2021. (dostavljenu u spis uz podnesak tuženika od 15. srpnja 2021.), u identičnoj pravnoj stvari, u kojoj je zauzet stav da smjenski radnik tuženika koji prema rasporedu rada na blagdan nije trebao raditi nema pravo na naknadu plaće. Pod točkom 19. Obrazloženja presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-39/2021 nedvosmisleno je iznijet sljedeći stav:

"...kao što se nesmjenskim radnicima subota i nedjelja ubrajaju u tjedni odmor i nemaju pravo na naknadu plaće ako blagdan (kao npr. Uskrs koji uvijek pada u nedjelju), jer je to inače dan njihovog tjednog odmora i nisu bili raspoređeno za rad na taj dan, tako se i smjenskim radnicima dani u kojima prema rasporedu nisu u obvezi raditi, ubrajaju u tjedni odmor, neovisno što možda na jedan od tih dana pada blagdan." tuženik predlaže da se vještak pisanim putem dodatno očituje:

- temeljem uvida u evidencije rada za listopad 2018., prvenstveno stanje slobodnih sati, te platne liste tužitelja, utvrdi je li tužitelj primio plaću za dan 8.10.2018. koji je u evidenciji rada evidentiran kao „slobodan dan“;

- je li iz evidencija rada i platnih listi vidljivo da tužitelj radi u preraspodjeli radnog vremena i je li mu tuženik isplaćivao plaću za puni fond sati svaki mjesec, neovisno o broju radnih sati taj mjesec?

- Je li tuženik u utuženom razdoblju isplaćivao naknadu plaće usporednom nesmjenskom radniku za blagdane ili nedjelje koji su pali u njegove dane tjednog odmora, tj. U subotu i nedjelju?

- može li se temeljem analize evidencija rada i platnih lista tuženik zaključiti da tuženik nije primio plaću odnosno naknadu plaće upravo za one sate/dane blagdana i nedjelja za koje je u evidencijama rada evidentirano „slobodan iz smjene“.

14. Vještak Lidija Tkalec-Gradinšćak saslušana je na ročištu dana 10. rujna 2024.g i iskazala je na pitanje na koliko blagdana je evidentiran slobodan dan te koliko bi iznosila naknada za isti, na stranici 2. Nalaza navela da je u evidenciji radnog vremena samo za 8.10.2018. g. evidentiran slobodan dan, a za navedeni blagdan naknada plaće bi iznosila 392,40 kn/52,08 eura što se vidi na stranici 13. Nalaza. Prema podacima iz ovog nalaza i drugih spisa proizlazi da tuženik svojim radnicima plaća uvijek mjesečni fond sati bez obzira koliko su radnici odradili . U nekim mjesecima tuženik podmiruje prekovremeni rad sa naznakom da podmiruje prekovremene sate, odnosno sate prekovremenog rada u mjesecima u kojima radni rade od mjesečnog fonda sati , a tuženik im plati mjesečni fond sati moglo bi se reći da je podmiren rad iz nekog prijašnjeg razdoblja, a obzirom da tuženik navodi da je radno vrijeme preraspoređeno. Slobodne dane koje tuženik evidentira u evidenciji rada su zapravo sati koje su radnici odradili više u nekom prethodnom razdoblju, međutim ne predstavljaju sate koje bi tuženik trebao dodatno podmiriti. Prema njenom iskustvu u istovrsnim predmetima proizlazi da tuženik skoro uvijek podmiruje sve sate rada svojim radnicima. Koliko joj je poznato, dane za koje je evidentirano "slobodan iz smjene" tuženik ne isplaćuje plaću ni naknadu plaće svojim radnicima.

15. Sud je u cijelosti poklonio vjeru nalazu i mišljenju vještaka obzirom da je dano objektivno i sukladno pravilima struke te je u cijelosti prihvatio matematički obračun razlike plaće koja je nastala u spornom razdoblju vezano za rad radnika u smjenama i rad radnika koji isključivo rade prvu smjenu.

16. Uvidom u odredbu čl. 73. st. 1. KU određeno je da radnik ima pravo na naknadu plaće kao da je radio isključivo, između ostaloga, i u dane blagdana i neradnih dana utvrđenih zakonom. Odredbom čl. 1. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u RH (NN br: 33/96, 96/01, 13/02, 136/02,112/05, 59/06, 55/08, 74/11,130/11, dalje: ZBSN) koji su propisani u utuženom razdoblju kao blagdani i neradni dani u RH kao dani na koje radnik ima pravo na naknadu plaće kao da je radio. 17. U svom nalazu i mišljenju vještak je utvrdio blagdane i neradne dane ostvarene u utuženom razdoblju od ponedjeljka do petka, kada tužitelj prema preraspodjeli ne radi, a u odnosu na dane za koje se pretpostavlja kao da je radio, i za koje bi mu pripala naknada plaće. Tako je vještak došao do izračuna kako je smjenski radnik- tužitelj imao više godišnjih radnih sati nego usporedni nesmjenski radnik, a koja je razlika proizlazi isključivo iz razloga što je usporenom radniku evidentirano 8 radnih sati za svaki blagdan koji je padao od ponedjeljka do petka, a za koji blagdan on nije radio, dok je tužitelj za taj broj sati morao raditi više da bi ispunio redovni fond sati. Naime, zbog ove preraspodjele tužitelju nije isplaćena naknadan plaće sukladno odredbi čl. 73. st. 1. KU.

18. Odredbom čl, 7. st. 4. Zakona o radu ( NN.93/14 i 127/17-dalje ZR) propisana je zabrana izravna ili neizravna diskriminacija na području rada i uvjeta rada, sukladno čl. 14 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN MU broj :18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, dalje: Konvencija i Ustava RH čl. 14. (NN: 56/090, 135/07, 8/88, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14, dalje: Ustav RH).

19. Naime, u ovom slučaju radi se o neizravnoj diskriminaciji kada se pojedine grupe, odnosno pojedinci različito tretiraju, ne samo obzirom na plaću koja je isplaćena, već obzirom i na pravo na dnevni, tjedni i godišnji odmor te vrijeme provedeno sa obitelji za blagdane i neradne dane. Već samom podjelom rada, odnosno preraspodjelom na smjenski i nesmjenski rad, poslodavac je, upravo izbjegavajući diskriminaciju u uvjetima rada, doveo do neizravne diskriminacije u pogledu korištenja slobodnih dana. Nesmjenskim radnicima ti dani su plaćeni, smjenskim radnicima ti dani nisu bili plaćeni jer su se tretirali kao slobodni dani. Oni su ih morali odraditi zbog fonda sati u narednom periodu. Točno je da je poslodavac potpisivanje KU poduzeo zakonske mjere da jednako vrednuje rad onih koji rade samo jednu smjenu i onih koji rade i popodne i noću , a na način da je ovim potonjima isplaćivao naknadu za smjenski rad. Međutim, prilikom obračuna sati nisu im nadoknađeni dani blagdana, spomendana i državnih praznika.

20. Obzirom da je poslodavac obvezan radniku nadoknaditi plaću za obavljeni rad i naknaditi štetu koja nastane njegovim postupanjem, u ovom slučaju razlika plaće koja je utvrđena knjigovodstveno- financijskim vještačenjem sud je odlučio kao u izreci ove presude i tužitelju dosudio 83,44 eura na ime naknade plaće, obzirom da je usvojen prigovor zastare tuženika i odbijeno je potraživanje iznosa od 66,40 eura, zajedno za zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini iznos koja dospijeva svakog 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec. Visina stope zatezne kamate propisane čl. 29. zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 Zakona o obveznim odnosima.

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st 1 ZPP-a , a trošak se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku u osobi odvjetnika. Tužitelju je priznat trošak jednokratne naknade u iznosu 50 bodova što sve ukupno, uz trošak PDV iznosi 125,00 eura. Tužitelju je priznat trošak predujma za vještačenje 265,45 eura, stoga je tužitelju prizna sveukupni trošak postupka u iznosu od 390,45 eura, a na koji trošak teče zakonska zatezna kamata od dana donošenja prvostupanjske presude sukladno čl. 30. st. 2 Ovršnog zakona.

22. Tužitelj je temeljem čl. 16. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama oslobođen od plaćanja istih u ovom predmetu.

U Zagrebu, 19. prosinca 2024.

Sudac:

Ivana Starčević

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od osam (8) dana od dana primitka prijepisa presude . O žalbi odlučuje nadležni drugostupanjski sud .

DNA

1. pun. tužitelja

2. tuženiku