Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

Poslovni broj: K-102/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji Martini Mašić kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Megi Novak, u kaznenom predmetu protiv okrivljene HŽ zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje u tekstu: KZ/11), a povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu broj KO-DO-332/2023-1 od 28. prosinca 2023. nakon javne rasprave održane i dovršene 18. prosinca 2024. u prisutnosti NŽ, savjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Čakovcu, te okrivljene HŽ, a dana **.**.2024. donio je, javno objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju čl. 455. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine” br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. -Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje u tekstu: ZKP/08)

okrivljena HŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], kći LŽ i ČŽ rođene ČŽ, rođena **.**.1985. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, domaćica, sa završenih četiri razreda osnovne škole, nezaposlena, bez primanja, u izvanbračnoj zajednici, majka šestero djece od kojih je pet maloljetno, vlasnica kuće na adresi prebivališta, bez odlikovanja, ne vodi se drugi kazneni postupak, osuđivana,

kriva je

što je dana 9. rujna 2023., oko 10,00 sati, u [adresa], na ulici ispred kuće kbr. 11, u cilju da zastraši TŽ, imenovanom rekla: „Ti si bio svjedok protiv mog ĆŽ, zbog čega će ĆŽ doći u noći u tvoju kuću i ubiti te jer si na Općinskom državnom odvjetništvu svjedočio protiv njega“ čime je kod TŽ izazvala osjećaj straha za vlastiti život,

dakle, drugome ozbiljno prijetila da će njega usmrtiti,

čime je počinila kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano u čl.139. st. 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 139. st. 2. KZ/11.

II. Na temelju čl. 139. st. 2. KZ/11 okrivljena HŽ se

osuđuje na

kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci.

III. Na temelju čl. 158. st. 1. i 2. ZKP/08 oštećeni TŽ se s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 200,00 (dvjesto) eura, upućuje u parnicu.

IV. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 okrivljena HŽ dužna je platiti troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 3. ovoga Zakona u iznosu od 20,04 (dvadeset eura i četiri centa) eura i troškove iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ovoga Zakona u iznosu od 60,00 (šezdeset) eura u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu (dalje u tekstu: ODO u Čakovcu) pred ovim je sudom podiglo optužnicu pod brojem KO-DO-332/2023-1 od 28. prosinca 2023. protiv okrivljene HŽ zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisanog pod toč. I. izreke ove presude.

2. Prilikom očitovanja o osnovanosti optužbe okrivljena HŽ je izjavila da se ne smatra krivom za kazneno djelo koje joj se stavlja na teret, te je zahtijevala da se ispita na kraju dokaznog postupka.

3. U dokaznom postupku sud je uz suglasnost stranaka pročitao i pregledao:

Zapisnik o ispitivanju svjedokinje IŽ od 7. prosinca 2023. (listovi 64-66), Zapisnik o ispitivanju svjedoka MŽ od 7. prosinca 2023. (listovi 67-69), zatim su ispitani na raspravi oštećenik TŽ i svjedok ĆŽ, pročitano je uvjerenje Odjela za kaznene evidencije od 19. listopada 2023. (listovi 44- 52), te je na kraju ispitana okrivljenica.

4. Sud druge dokaze nije izvodio zato što ih stranke nisu predlagale, a uz to drži da je činjenično stanje utvrđeno u mjeri koja omogućava donošenje pravilne i na zakonu utemeljene odluke.

5. Okrivljena HŽ je u svojoj obrani danoj prilikom ispitivanja sukladno čl. 208.a ZKP/08 navela da su se kritičnog dana, u 10,40 sati, TŽ ĆŽ i MŽ šetali po njenoj ulici, dok je ona sjedila u svom dvorištu te je tada na lijep način upitala MŽ da li se on smije šetati po njihovoj ulici dok se ĆŽ ne smije šetati po njegovoj, budući da ima papire za mjere opreza, a u tom trenutku je MŽ imao u ruci mobitel i rekao je da će zvati policiju a nju je krenuo slikati. U više navrata su hodali po ulici i govorili joj da se mora maknuti iz naselja te da je tada TŽ odgovorila odnosno pitala da li da njemu pokloni kuću ili da je proda. Navela je da su oni nju provocirali, govorili da će je udariti, da samo moraju naći priliku, a ona je u drugom stanju i da oni nju uznemiravaju, te da je odmah morala nazvati policiju i hitnu, ali da su oni bili brži jer jedva čekaju da ju prijave za svaku sitnicu. Navela je da u kritično vrijeme njezin suprug ĆŽ nije bio kod kuće, a te zgode nije spominjala FŽ niti državno odvjetništvo, a niti je rekla da će ĆŽ ubiti TŽ. Dodatno je navela da nisu u dobrim odnosima ni s TŽ ni s MŽ a zbog sukoba koji je postojao između MŽ i ĆŽ, a TŽ je bio svjedok.

5.1. Prilikom iznošenja obrane na raspravi 18. prosinca 2024. okrivljena HŽ navela je da je kritičnog dana, negdje oko 10,00 ili 11,00 sati sjedila na stolici u svom dvorištu, kada je vidjela da po ulici idu TŽ i MŽ pa je tada MŽ upitala da li se on sada smije kretati tom ulicom na što joj ništa nije rekao, a TŽ je odmah uzeo mobitel i počeo snimati njezin razgovor s MŽ. Navela je da MŽ i TŽ nije prijetila, već je TŽ zvao policiju pa je otišao u postaju gdje je rekao da se on nje boji, da mu je prijetila da će ga ona i muž zapaliti što nije točno kao što nije ni spominjala općinsko državno odvjetništvo, ni to da će ga ĆŽ ubiti jer je bio svjedok protiv njega. Naime, te zgode se obraćala samo MŽ. Njezin suprug ĆŽ tada nije bio kod kuće, a poslije mu je sve ispričala, a to kada je razgovarala sa MŽ sve je čula susjeda IŽ koja je otvorila prozor, a njezina kuća se nalazi uz njezinu. Na upit da pojasni razliku u iskazu obzirom da je navela da je kritične zgode pričala samo sa MŽ dok je IŽ u svom iskazu navela da MŽ ništa nije govorio HŽ već je vidjela da s nekim razgovara na mobitel, navela je da je rekla MŽ da se tuda ne smije kretati i da on njoj ništa nije govorio a TŽ joj je rekao da neće biti dobro ako se ne makne iz naselja. Na upit da pojasni razliku u iskazu obzirom da je prilikom prvog ispitivanja navela da su ju kritične zgode TŽ i MŽ provocirali i govorili da će je udariti, navela je da je joj je samo TŽ rekao da joj neće biti dobro ako ne ode iz naselja i da nije točno ono što je navela prilikom prvog ispitivanja, odnosno da su je provocirali da će je udariti te da ne zna zašto je to navela, bila je pod stresom i Normabelom. Na upit da pojasni razliku u iskazu obzirom da je tijekom prvog ispitivanja navela da u trenutku dok se obratila MŽ, isti da je u rukama imao mobitel i da ju je krenuo slikati, navela je da ju je snimao ili slikao mobitelom TŽ, a ne MŽ.

7. Međutim, suprotno od obrane okrivljenice, oštećeni TŽ ispitan u svojstvu svjedoka na raspravi naveo je da iskazuje kao na Zapisniku o ispitivanju kod ODO u Čakovcu od 6. studenog 2023. gdje je naveo da se ne sjeća točnog datuma, no zna da je tog istog dana otišao na policiju podnijeti kaznenu prijavu, nakon što se tog dana oko 10,11 sati zajedno sa svojim susjedom MŽ šetao po [adresa] prema zajedničkom odlagalištu otpada, te kada su prolazili ulicom ispred kuće HŽ i FŽ, zaustavila ih je HŽ te im počela vikati i prijetiti, a njemu je prijetila riječima "ti si bio svjedok protiv mog ĆŽ, zbog čega će ĆŽ doći u noći u tvoju kuću i ubiti te jer si svjedočio na Općinskom državnom odvjetništvu protiv njega". Nakon toga je MŽ rekla da što on tu radi, da ima zabranu prilaska a obojici im je rekla "svi ćete najebati koji ste bili protiv ĆŽ". Navedenih prijetnji i on i MŽ su se uplašili te su odmah nazvali policiju, kada im je policija u pozivu rekla da moraju doći osobno u postaju što je on i učinio i podnio kaznenu prijavu. Naveo je da je sve bilo u redu i nije imao problema s HŽ i ĆŽ do trenutka dok nije bio ispitan kao svjedok pred ODO u Čakovcu zbog prijetnji koje je ĆŽ uputio MŽ, te da su problemi povezani i s ranijim napadu EŽ, brata FŽ na MŽ kada ga je teško tjelesno ozlijedio pa zbog svega toga smatra da mu je HŽ prijetila. Nakon izgovorenih prijetnji u svom domu se zaključavao svake večeri zbog čega je instalirao kameru jer se boji što bi mu H učiniti.

8. Iskaz oštećenog PŽ u bitnom potvrđuje iskaz svjedoka MŽ koji je naveo da je početkom mjeseca rujna 2023. u prijepodnevnim satima u društvo TŽ šetao naseljem, te dok su prolazili kraj kuće FŽ, u dvorištu je vidio Romanovu suprugu, HŽ koja je ničim izazvana počela dobacivati da oni nemaju što prolaziti tom ulicom jer da ima zabranu prilaska a TŽ je rekla da bude ga ĆŽ ubio u njegovoj kući jer je svjedočio na državnom odvjetništvu. Tada se obratila i njemu te mu je rekla da ako bude opet prolazio kraj njezine kuće da će ga njezin ĆŽ maknuti i ubiti. Navodi da je problem nastao zbog toga jer je ĆŽ dobio zabranu približavanja prema njemu zbog toga što ga je prijavio za prijetnju, a prije mjesec dana je ista ukinuta. Nakon toga su nazvali policiju.

9. Svjedok ĆŽ, izvanbračni suprug okrivljenice, ispitan na raspravi navodi da iskazuje suglasno kao na Zapisniku o ispitivanju od 7. prosinca 2023. gdje je naveo da je početkom mjeseca rujna 2023. u prijepodnevnim satima bio kod BŽ te dok se vratio kući, HŽ mu je rekla da su ulicom ispred njihove kuće prolazili TŽ i MŽ te da im je rekla da ne smiju prolaziti tom ulicom jer MŽ ima zabranu približavanja. Rekla mu je i da nije ništa drugo govorila, niti se obraćala TŽ kao i da je N mobitelom snimao prema njoj. On osobno nema nikakve zle namjere pa tako ni prema TŽ, nikome nije rekao da će ubiti TŽ. S TŽ i MŽ su u lošim odnosima te uopće ne komuniciraju. Naime, njemu su izrečene mjere opreza zabrane približavanja MŽ te se istih pridržavao. Na raspravi je ponovio da HŽ kritične zgode TŽ i MŽ nije ništa prijetila, odnosno da im uopće nije ništa govorila.

10. Konačno, svjedokinja IŽ, susjeda okrivljenice, u svom iskazu je navela da je početkom mjeseca rujna 2023. bila u svojoj kući u kuhinji a kroz otvoreni prozor koji gleda na ulicu i prema kući ĆŽ i HŽ, vidjela je kako po ulici pješice idu TŽ i MŽ te je čula da je HŽ pitala MŽ kako to da sad on hoda po njezinoj ulici a njezin ĆŽ ne smije hodati po njegovoj ulici te je zatim čula da je TŽ rekao MŽ neka nazove policiju, na što se HŽ obratila TŽ rekavši mu da što se on miješa i da s njim nema ništa a TŽ je HŽ na to rekao da se mora iseliti iz naselja jer da će inače to na drugi način riješiti. Navela je još da tada MŽ nije ništa govorio HŽ već je vidjela da s nekim razgovara na mobitel, misli da s policijom. Nakon toga su se TŽ i MŽ udaljili a nije čula da bi HŽ te zgode prijetila bilo TŽ, bilo MŽ.

11. Na temelju svestrane i cjelovite analize i ocjene iskaza okrivljenice i ostalih izvedenih dokaza, svakog zasebno i svih u njihovoj uzajamnoj vezi, sud je nesporno utvrdio da je okrivljena HŽ inkriminiranog dana ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom - opisanog u čl. 139. st. 2. KZ/11, i to upravo postupanjem opisanim pod toč. I. izreke ove presude.

12. U ovom postupku nije bilo sporno da su okrivljenica i oštećeni TŽ bili u inkriminirano vrijeme i na inkriminiranom mjestu kako se to navodi u činjeničnom opisu optužnice. Međutim, sporno je bilo da li je te zgode okrivljenica oštećeniku izrekla prijeteće riječi kako ju se tereti predmetnom optužnicom, te da li su iste riječi podobne kod oštećenika izazvati osjećaj straha za vlastiti život obzirom da okrivljenica isto osporava navodeći da oštećeniku nije izrekla riječi prijetnje kako joj se to stavlja na teret.

13. Sud je vjerodostojnom cijenio materijalnu dokumentaciju iz spisa jer nije našao ni jednu okolnost koja bi u sumnju dovela njezinu istinitost i vjerodostojnost, a osim toga stranke tijekom postupka nisu ni osporavale vjerodostojnost iste.

14. Sud prihvaća iskaz oštećenog TŽ ispitanog u svojstvu svjedoka te ga ocjenjuje istinitim i vjerodostojnim, obzirom da je isti okolnosno i detaljno opisao kritični događaj, navevši određeno riječi kojima mu je okrivljenica prijetila kritične zgode a osim toga njegov iskaz u bitnim dijelovima je u suglasju i s iskazom svjedoka MŽ koji je bio neposredni očevidac događaja i s kojim nije u nikakvom rodbinskom ili drugom odnosu, te koji potvrđuje navode oštećenika navevši da je okrivljenica kritične zgode upravo oštećeniku rekla da će ga ĆŽ, njezin suprug, ubiti u njegovoj kući jer je svjedočio na državnom odvjetništvu. Uz navedeno, imajući u vidu činjenicu da je oštećenik doista kao svjedok dao iskaz u postupku koji se vodi protiv supruga okrivljenice FŽ, a što proizlazi iz obrane same okrivljenice i iskaza oštećenika, tada se doista logičnim nameće zaključak da je okrivljenica izrekla prijetnju oštećeniku u tom kontekstu, obzirom da je oštećenik i sam događaj prijavio policiji neposredno nakon izrečenih prijetnji, a isti ne bi to učinio da se doista nije osjećao ugroženim. Slijedom navedenog, obzirom da se iskazi oštećenog TŽ i svjedoka MŽ međusobno nadopunjuju i podudaraju a sud nije našao okolnosti zbog kojih bi imao razloga posumnjati u istinitost njihovih iskaza, njihovi iskazi se prihvaćaju kao vjerodostojni i istiniti.

15. Dakle, cijeneći iskaze oštećenika TŽ i svjedoka MŽ, čije iskaze sud prihvaća kako je navedeno, sud ne prihvaća obranu okrivljenice u dijelu gdje ista navodi da oštećenom TŽ nije izrekla prijeteće riječi kako ju se tereti obzirom da suprotno proizlazi iz prihvaćenih i podudaranih iskaza oštećenika i svjedoka MŽ. Osim toga, okrivljenica je bila kontradiktorna u svojoj obrani tijekom postupka pa je tako tijekom prvog ispitivanja navela da su je oštećenik i MŽ provocirali i govorili da će je udariti, te da dok se obratila MŽ, isti je imao u rukama mobitel kojim ju je slikao, dok tako nije iskazivala na raspravi, a na upit suda da pojasni razliku u iskazu ista nije dala logično objašnjenje, već je navela da nije točno što je navela prilikom prvog ispitivanja, odnosno da bi ju oštećenik i imenovani svjedok provocirali i govorili da će je udariti, te da ne zna zašto je tada to rekla, da je bila pod stresom te da joj je samo oštećenik rekao da mora otići iz naselja, kao i da ju je zapravo oštećenik slikao ili snimao mobitelom a ne MŽ. Osim navedenog, njezinu obranu ne potvrđuje ni svjedokinja IŽ u dijelu gdje je navela da MŽ kritične zgode nije ništa govorio okrivljenici, dok iz njezine obrane proizlazi suprotno.

16. Da je doista došlo do prepirke ispred kuće okrivljenice, a vezano uz izrečene mjere opreza u drugom postupku a što je prema obrani okrivljenice i iskaza svjedoka TŽ i MŽ povod izrečenih prijetnji, potvrđuju i svjedoci ĆŽ i IŽ prema čijim iskazima se okrivljenica doista obratila oštećeniku i svjedoku MŽ kada su prolazili ulicom pokraj njezine kuće te u tom dijelu njihove iskaze sud prihvaća jer je isto suglasno ostalim dokazima. No, iskaze tih svjedoka sud ne prihvaća u preostalom dijelu gdje isti poriču da bi okrivljenica tijekom tog događaja prijetila oštećeniku riječima za koje se tereti, obzirom da je svjedok ĆŽ kao suprug okrivljenice svako zainteresiran za ishod predmetnog postupka, a osim toga isti nije ni bio prisutan samom događaju već mu je okrivljenica kasnije govorila o tome, dok svjedokinja IŽ kao susjeda okrivljenice također poriče da je čula prijetnje koje je okrivljenica izrekla, a što je u suprotnosti sa prihvaćenim iskazima oštećenog TŽ i svjedoka MŽ a osim toga životno je i nelogično da bi ista čula cijeli razgovor obzirom da nije bila u neposrednoj blizini od mjesta događaja.

17. Imajući u vidu sve navedeno, sud je temeljem provedenih dokaza nesporno utvrdio da je okrivljenica ozbiljnom prijetnjom smrću, odnosno riječima da će njezin suprug ĆŽ doći u noći u kuću oštećenika i ubiti ga jer je na Općinskom državnom odvjetništvu u Čakovcu svjedočio protiv njega, a u kontekstu međusobnih odnosa između okrivljenice, njezinog supruga FŽ i samog oštećenika, odnosno da je oštećenik sudjelovao kao svjedok u drugom postupku koji se vodi protiv supruga okrivljenice, onda su takve prijetnje podobne izazvati osjećaj straha i bojazni za vlastiti život i sigurnost kod istih, ali i kod svake druge prosječne osobe u danim okolnostima, a da se oštećenik doista prestrašio izrečenih prijetnji potvrđuje činjenica da ju je neposredno nakon događaja prijavio policiji pa obzirom da okrivljenica nije osporavala svoju sposobnost shvaćanja vlastitih postupaka, sposobnost vladanja svojom voljom i svijest o protupravnosti svojeg postupanja, predmetno djelo je počinila s izravnom namjerom jer je očito bila svjesna da je to što čini protivno zakonu i da je upravo htjela tako postupati. Ovdje valja napomenuti kako nije odlučno da li je upućujući prijetnje okrivljenica mislila ozbiljno, već da li su te prijetnje kod oštećenika objektivno mogle izazvati strah ili prepast, a što je u konkretnom slučaju nedvojbeno utvrđeno. Slijedom navedenog, nema sumnje da su u ponašanju okrivljenice sadržani svi objektivni i subjektivni elementi terećenog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. KZ/11, stoga je sud okrivljenu HŽ proglasio krivom i osudio za terećeno kazneno djelo po Zakonu.

18. Prilikom odabira vrste i visine kaznenopravne sankcije koja bi bila adekvatna kaznenoj odgovornosti okrivljenice, sud je okrivljenici kao olakotnu okolnost vrednovano činjenicu što je majka petero malodobne djece o kojoj sama brine, obzirom da se njezin muž trenutno nalazi na izdržavanju kazne zatvora, dok joj je kao otegotnu okolnost vrednovao činjenicu njezine dosadašnje osuđivanosti, a što nedvojbeno proizlazi iz uvjerenja Odjela za kaznene evidencije (listovi 44-52), iz kojeg je vidljivo da je okrivljenica unatrag 19 godina višekratno osuđivana i to zbog kaznenih djela protiv imovine zbog kojih su joj bile izricane višestruke bezuvjetne kazne zatvora koje okrivljenicu očito nisu odvratile od činjenja kaznenih djela i da svoje ponašanje uskladi s pravnim poretkom Republike Hrvatske.

19. Imajući u vidu sve navedeno, stupanj krivnje, pogibeljnost predmetnog kaznenog djela, nastale posljedice, a u skladu s načelom individualizacije u kažnjavanju i ličnosti okrivljene HŽ, sud je okrivljenicu na temelju čl. 139. st. 2. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci.

19.1. Sud drži da je izrečena kaznenopravna sankcija prema okrivljenici primjerena svim okolnostima, te smatra da će se takvom sankcijom utjecati na daljnji život okrivljenice tako da ubuduće ne čini nova kaznena djela i da se ponaša u skladu s opće društveno prihvaćenim standardima i sa zakonom, a istu smatra prikladnom i za ostvarenje svih ostalih općih i posebnih svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11. Upravo ovakva kazna, odnosno bezuvjetna kazna zatvora, po mišljenju suda može ostvariti svrhu kažnjavanja, i to u odnosu na samog okrivljenika kako bi napokon shvatio i prihvatio da je ovakvo ponašanje u njegovom budućem životu nedopustivo i neprimjereno, ali i na sve ostale, da ne čine kaznena djela, te će se njome utjecati na svijest građana o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja čime će se povećati povjerenje građana u pravni poredak.

20. Na temelju čl. 158. st. 1. i 2. ZKP/08 oštećeni TŽ se s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 200,00 eura upućuje u parnicu, koji iznos potražuje s osnova gubitka dnevnice kritičnog dana kada se prijetnja dogodila kao i dana kada je bio ispitan na ODO u Čakovcu 6. studenog 2023. obzirom da podaci u spisu ne daju dovoljno podataka ni za potpuno a ni za djelomično presuđenje.

21. Zaključno, budući da je okrivljenica proglašena krivom, sud ju je na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 obvezao na plaćanje troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 3. ZKP/08 s osnova troškova njezinog dovođenja u iznosu od 20,04 eura i troškova iz čl. 145. st. 2. toč. 6. istog Zakona u iznosu od 60,00 eura, a uzimajući u obzir duljinu trajanja kaznenog postupka i imovinske prilike okrivljenice.

U Čakovcu 19. prosinca 2024.

Sutkinja

Martina Mašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa iste, putem ovog suda, Županijskom sudu, pismeno, preporučenom poštom, u 4 (četiri) istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1) Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu, na broj KO-DO-332/2023, 2) okrivljena HŽ,

3) oštećeni TŽ.