REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Pn-321/2020-46
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužitelja UĆ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ljubica Vuković, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Grada Visa, iz Visa, Trg 30. svibnja 1992. br. 2, OIB 76486299480, kojeg zastupa punomoćnik Vinko Samardžić, odvjetnik u Splitu, naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. listopada 2024. u nazočnosti tužitelja i njegove punomoćnice te zamjenice punomoćnika tuženika Anite Marasović, odvjetnice u Splitu, na ročištu radi objave dana 19. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
" I Nalaže se tuženiku Gradu Visu (OIB: 76486299480) u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju UĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) s osnova naknade imovinske štete iznos od 37.826,00 eura uvećano za zatezne kamate koje na spomenuti iznos teku počev od 23. lipnja 2020. do 31. prosinca 2022. u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. II Dužan je tuženik Grad Vis (OIB: 76486299480) u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju parnični trošak uvećan za zatezne kamate na iznos parničnog troška od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."
II Nalaže se tužitelju, u roku 15 dana, naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 14.820,71 eur.
Obrazloženje
1. Dana 24. lipnja 2020. zaprimljena je tužba kojom je tužitelj ustao protiv tuženika radi isplate iznosa od 285.000,00 kn s osnova naknade imovinske štete, od čega iznos od 250.000,00 kn zbog izmakle koristi, a iznos od 30.000,00 kn zbog štete na osobnom vozilu marke Mercedes. U bitnom navodi kako je vlasnik kuće na otoku [adresa], koju iznajmljuje za odmor temeljem Rješenja Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Službe za gospodarstvo, Ispostave Vis od 21. lipnja 2017. i kako se do tog objekta pristupa makadamskim putem koji je u lošem stanju, zbog čega se u ljeto 2017. obratio gradonačelniku tuženika, nakon čega je komunalni redar Grada Visa evidentirao stanje na terenu. Nadalje navodi kako je zbog prometnosti i obilnih kiša makadamski put postao nemoguć za provoz vozila, jer su na njegovoj podlozi nastale velike rupe i izbočeno kamenje, stoga je bio prisiljen otkazati boravak gostiju za sezonu 2020. i podnijeti zahtjev za odjavu odobrenja za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, a posljedica toga je izmakla korist u iznosu od 250.000,00 kn. Dodaje kako su mu na osobnom vozilu marke Mercedes oštećeni prednji branik, poklopac motora, motor, amortizeri i četiri gume, što predstavlja štetu u iznosu od 30.000,00 kn. Podneskom od 26. lipnja 2024. tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev na način koji je praktički istovjetan točki I izreke presude.
2. U svom odgovoru od 17. srpnja 2020. tuženik se usprotivio tužbi ističući prigovor nedostatka aktivne legitimacije i promašene pasivne legitimacije te nedostatka pravnog interesa tužitelja za vođenjem postupka, uz obrazloženje kako iz tužbe i priloženih dokaza ne proizlazi ostvarenje pretpostavki obvezno pravnog odnosa odgovornosti za štetu niti osnovanost visine zahtjeva.
3. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom fotografija priloženih uz tužbu i na pripremnom ročištu 13. travnja 2022., obavijesti Grada Visa od 8. lipnja 2020., opomene pred tužbu, zahtjeva za odjavu odobrenja za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu od 17. lipnja 2020., računa iznajmljivača, sms poruka, obavijesti Gradine Vis d.o.o. od 22. travnja 2022. s izvještajem zatvorenih i otvorenih stavki i prijepisa računa, izvadaka Raiffeisen bank o stanju i prometu po deviznom žiro računu, ponude autoservisa Marinić d.o.o. [adresa] od 18. svibnja 2020., obavijesti Turističke zajednice Grada Visa od 20. srpnja 2022., očevidom održanim na licu mjesta 7. rujna 2022. uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju Rajka Radišića i pregledom njegovog nalaza od 8. studenog 2022. s prilozima, pregledom nalaza sudskog vještaka za strojarstvo, promet i motorna vozila ĐĆ od 12. svibnja 2023. i dopune njegovog vještva od 14. svibnja 2024., saslušanjem svjedoka JĆ, EĆ, ŽĆ i KĆ te tužitelja. Pismena priložena uz podneske tužitelja od 9. rujna i 12. prosinca 2022. nisu uzeta u obzir kao nepravodobna pored činjenice da je sud na pripremnom ročištu održanom 13. travnja 2022. naložio tužitelju u roku od 15 dana dostaviti dokaze o vlasništvu nekretnine, odnosno dokaze o aktivnoj legitimaciji i druge dokaze na okolnost osnovanosti tužbe te istodobno zaključio prethodni postupak, a svi ti dokazi bili su mu dostupni i prije podnošenja tužbe i morao ih je priložiti uzimajući u obzir odgovor tuženika.
4. Stranke su zatražile naknadu parničnog troška.
5. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
6. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi pitanje procesne legitimacije stranaka te osnovanosti tužbe i visine tužbenog zahtjeva.
7. Odredbom iz čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) propisano je kako su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju.
8. Odredbom iz čl. 1085. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO), propisano je popravljanje imovinske štete, tako da je prema stavku 1. odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, a obveza naknade te štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete, kako propisuje odredba iz čl. 1086. ZOO. Odredbom iz čl. 1089. st. 1. propisano je kako oštećenik ima pravo na naknadu obične štete i izmakle koristi, a pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem, kako propisuje odredba iz st. 3.
9. Pregledom tužiteljeve opomene pred tužbu od 28. svibnja 2020. i očitovanja Grada Visa od 8. lipnja 2020. razvidno je kako je tuženik zaprimio tužiteljev zahtjev za sanaciju, odnosno asfaltiranje puta kojim se pristupa do njegove nekretnine i obavijestio ga kako do tada nije zaprimio niti jedan zahtjev, a njegov će biti uvršten u Program održavanja komunalne infrastrukture za 2021.
10. Pregledom zahtjeva za odjavu odobrenja za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu od 17. lipnja 2020., razvidno je kako je tužitelj od nadležnog Upravnog odjela za turizam Splitsko-dalmatinske županije zatražio evidentiranje prestanka pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu koje je obavljao prema rješenju od 21. lipnja 2017., a kao razlog naveo kako tuženik nije sanirao jedini pristupni put do njegovog objekta i time ga fizički onemogućio obavljati registriranu djelatnost.
11. Pregledom obavijesti Gradine Vis d.o.o. od 22. travnja 2022. razvidni su podaci o obračunu naknade za uslugu odvoza komunalnog otpada na adresi u [adresa] za 2018. i 2019.
12. Pregledom obavijesti Turističke zajednice Grada Visa od 20. srpnja 2022. razvidno je kako prema raspoloživim podacima tužitelj nije imao prijavljenih osoba u tijeku 2019. u svojim smještajnim kapacitetima u [adresa].
13. Pregledom priloženih izvornika računa od 29. lipnja, 7. i 21. srpnja te 4., 18. i 25. kolovoza 2019. razvidno je kako je tužitelj u označenom vremenu ostvario noćenja gostiju u ukupnom trajanju od 61 dana i za to ostvario prihod od ukupno 197.400,00 kn, odnosno 26.199,48 eur.
14. Prilikom očevida održanog na licu mjesta 7. rujna 2022. utvrđeno je kako se radi o samostojnoj kući u [adresa], do koje se pristupa javnom cestom čija je podloga dijelom betonirana, a dijelom asfaltirana. Tužitelj je tom prilikom skrenuo pozornost kako je predmet spora ranija makadamska cesta čija je podloga danas asfaltna i na koju se nadovezuje stara betonska podloga, a sud je utvrdio kako je ta nekadašnja makadamska prometnica jasno određenih dimenzija i lako utvrdive površine, jer je prekrivena relativno novim asfaltnim slojem.
15. Sudski vještak za geodeziju Rajko Radišić u svom je vještvu od 8. studenog 2022. identificirao pokazanu nekretninu i utvrdio kako se sporni dio kolnog asfaltnog puta proteže od križanja na istoku do ulice u građevnom dijelu na zapadu, kako je dužine 54,50m, a širine 3,20m, a položen izvan izgrađenog područja na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], dok je kuća tužitelja izgrađena na čest. zem. [katastarska čestica]. Također je utvrdio i označio položaj šahte dimenzija 60x60 cm udaljene od južnog ruba asfalta 15cm, a od ruba na sjevernoj strani 2,35m uz napomenu kako je izvan asfalta kameno- zemljani prostor širine 50cm. Na njegov nalaz stranke nisu iskazale primjedbe i prihvaća ga se u cijelosti kao stručnog i objektivnog.
16. Na temelju ovako provedenog dokaznog jasno je kako tužitelj nije postupio u skladu s citiranom odredbom iz čl. 7. st. 1. ZPP i dostavio dokaze na temelju kojih bi nedvojbeno proizlazila osnovanost tužbe i visine postavljenog tužbenog zahtjeva. Prije svega je za navesti kako nije dostavio vlasnički list ili druge dokaze na okolnost vlasništva kuće u [adresa], međutim, sud smatra kako iz raspoložive dokazne građe proizlazi njegova aktivna legitimacija u parnici. Naime, prema zahtjevu za odjavu odobrenja za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu od 17. lipnja 2020. proizlazi kako je tužitelj prema rješenju Upravnog odjela za turizam Splitsko-dalmatinske županije od 21. lipnja 2017. bio evidentirani pružatelj tih usluga. U prilog iznmesenom su obavijesti Turističke zajednice Grada Visa od 20. srpnja 2022. i Gradine Vis d.o.o. od 22. travnja 2022. iz kojih proizlazi da je tužitelj imao prijavljene smještajne kapacitete na adresi u [adresa] i da je u tijeku 2018. i 2019 za potrebe tog objekta obavljana usluga odvoza komunalnog otpada. Pored toga, sud je prilikom očevida na licu mjesta utvrdio kako se na označenoj adresi nalazi samostojna kuća, a svjedoci NĆ i komunalni redar tuženika EĆ potvrđuju kako je tužitelj kupio tu nekretninu i iznajmljivao turistima, bez spomena da bi u tome sudjelovale ili kakve ovlasti imale treće osobe. Konačno, tuženik ne osporava iskaz tužitelja kada spominje kako je kuću kupio od SĆ i prodao je u srpnju 2020., a iz izvoda iz posjedovnog lista broj 1870 (list 84 spisa) proizlazi kako je označeni prodavatelj upisani posjednik za cijelo kuće i šume položene na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]. U svakom slučaju, iznesena utvrđenja ukazuju da je tužitelj u spornom razdoblju bio makar izvanknjižni vlasnik nekretnine i time ovlašten zahtijevati sva prava koja mu pripadaju po toj osnovi.
17. Što se tiče osnovanosti tužbe u odnosu na izmaklu dobit, tužitelj za tu štetu drži odgovornim tuženika uz obrazloženje kako u tijeku 2020. nije mogao ostvarivati očekivana primanja od iznajmljivanja kuće zbog neadekvatnog pristupa, odnosno javne makadamske ceste čija je podloga uslijed korištenja i vremenskih prilika postala nemoguća za provoz vozilima. Tvrdi kako je zbog takvih prilika zbog nebrige tuženika bio prisiljen otkazati gostima iznajmljivanje za sezonu 2020., ali u spisu o tome nema nikakvog dokaza. Po shvaćanju ovog suda, tužitelj je trebao dostaviti pisma, sms poruke ili bilo kakve druge obavijesti upućene potencijalnim gostima kojima se otkazuje smještaj, ali o tome nema nikakvog pisanog ili drugog traga. Nadalje, iz stanja u spisu proizlazi kako je tužitelj prodao kuću upravo 2020. i to u srpnju, kako spominje u iskazu, stoga je doista nejasno kako se te sezone mogao baviti iznajmljivanjem, pri ćemu je za istaknuti kako je prema priloženim računima iz 2019. te godine prihode prvenstveno ostvarivao u srpnju i kolovozu, jer prije toga prvo noćenje bilježi 29. lipnja 2019.
18. Osim utvrđenog proturječja, svakako je za navesti kako nedostaju uvjerljivi dokazi o bitnim nedostatcima pristupne javne makadamske ceste do kuće tužitelja i uzročno-posljedičnoj vezi između stanja te prometnice i izmakle dobiti na strani tužitelja. Tuženik osporava vjeodostojnost fotografija priloženih uz tužbu, dok tužitelj čini spornim vjeodostojnost fotografije koja je spisu priložena na ročištu održanom 21. ožujka 2024. (list 149 spisa), a pod pretpostavkom da one uz tužbu doista prikazuju dijelove predmetne ceste i njezinu površinu u tijeku 2020., za navesti je kako prikazana makadamska podloga nije idealna pa ni primjerena, ali nema bitnih odstupanja od drugih makadamskih cesta po otoku Visu kojom se redovito odvija provoz vozila. O tome govori i svjedok ŽĆ kada spominje kako je prijatelja UĆ posjećivao u [adresa] u više navrata osobnim vozilom bez posebnih problema i kako je pristupna makadamska cesta u osnovi kao i svaka druga takve podloge i tome dodaje kako nije čuo da je tužitelj imao tehničkih problema s Mercedesom i da je na tom vozilu obavljao značajnije popravke. Svjedok EĆ je kao komunalni redar tuženika redovito obilazio predio [adresa] i također nije imao nikakvih problema prilikom provoza skuterom i osobnim vozilom niti ima saznanja da ja netko prijavio štetu zbog stanja ceste, odnosno da su iznajmljivači o tome iskazivali kakve pritužbe i spominjali posebne probleme. Svjedok NĆ vlasnik je kuće u istom naselju i potvrđuje kako je cesta uslijed kiša 2020. bila puna neravnina i rupa, radi čega su vozači morali biti posebno oprezni kako ne bi oštetili vozila. Sud ne dvoji kako je svjedok sve vrijeme vozio makadamskom cestom do svoje kuće i kako uvjeti nisu bili povoljni, ali je trebalo cijeniti kako je u tijeku sezone 2020. iznajmljivao svojih sedam apartmana, a nema saznanja da su njegovi gosti ptretrpjeli kakve štete na vozilima zbog makadama. Dakle, nema dokaza da je makadamska cesta sprječavala dolazak i boravak gostiju na ovom dijelu predjela [adresa] pa tako i u tužiteljevoj kući u tijeku turističke sezone 2020. i da bi bila uzrok štete koju bi tužitelj trpio zbog izmakle dobiti. Nasuprot tome, prema prethodno iznesenim utvrđenjima tužitelj nije mogao ostvariti dobit od iznajmljivanja u utuženom vremenu jer je neposredno prije toga prodao nekretninu, a razlozi za tu odluku svakako nisu neadekvatan pristup niti u tijeku postupka spominje da je kuću otuđio iz tih pobuda. Bilo bi bez sumnje nelogično i neživotno da kuću prodaje zbog lošeg javnog pristupa, pogotovo kada se uzme u obzir da se stanje na licu mjesta nije u bitnom promijenilo, jer je makadamskom cestom pristupao i prilikom kupnje nekretnine 2017., a od tuženika je u lipnju 2020. dobio obavijest kako će njegov zahtjev za sanaciju biti uvršten u Program održavanja komunalne infrastrukture za sljedeću godinu. Prema svjedokinji KĆ tuženik je postupio u skladu s navedenim odgovorom i trošak izvođenja radova na sanaciji ceste uvrstio u proračunsku 2021. kada je cesta asfaltirana, a sud je takvo stanje zatekao prilikom očevida u rujnu 2022.
19. Uzimajući u obzir izneseno, jasno je kako se tužitelj iz osobnih ili drugih razloga prestao baviti iznajmljivanjem i zatražio odjavu odobrenja za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, a podnošenje tog zahtjeva 17. lipnja 2020. kronološki je u potpunom skladu s prodajom kuće u srpnju te godine. Neovisno o tome, svakako je trebalo cijeniti da se od veljače 2020. u Hrvatsku proširila pandemija koronavirusa i da je ta pojava imala značajnog utjecaja na svjetsko turističko tržište pa tako i na turističku sezonu u Republici Hrvatskoj. Naime, opće poznata je posljedica potpunog ili u velikoj mjeri reduciranog broja turista, tako da je turistička djelatnost u ovoj zemlji bila među najpogođenijim. Doduše, za pojedine iznajmljivače pandemija nije ostavila bitnog traga pa tako svjedok NĆ navodi kako nije trpio posebnih posljedica pored činjenice da ima stalne goste i da je cijena najma njegovih apartmana neusporedivo niža od tužiteljeve (40 eura za dan naspram 500 eur prema iskazu na listu 107), ali i on spominje kako su se neki susjedi žalili zbog pandemije. Slijedom toga, tužitelj nije dokazao da bi prema objektivnim okolnostima i redovitom tijeku stvari u 2020. ostvarivao prihode iznajmljivanjem kuće, a pogotovo da je u tom vremenu trpio štetu zbog izmakle koristi i da bi ta šteta bila u kakvoj vezi s pristupnom makadamskom cestom, odnosno radnjama ili propuštanjem Grada Visa u odnosu na tu prometnicu. Izneseni stav dodatno osnažuju i činjenice utvrđene na okolnost zahtjeva postavljenog radi naknade štete na osobnom vozilu tužitelja marke Mercedes, a primarno nalaz i mišljenje sudskog vještaka za strojarstvo, promet, motorna vozila, brodove i brodske havarije ĐĆ od 12. svibnja 2023. i njegova dopuna od 14. svibnja 2024.
20. Vještak uzima u obzir kako je predmetna dionica makadamskog puta koja vodi do kuće tužitelja dužine oko 54 metra, kako su se u vrijeme nezgode nalazila veća i manja kamenja visine od 5 do 15 cm od podloge i sa mjestimičnim rupama nastalim zbog utjecaja kiše i padalina i zbog prolaska vozila, kako je prema iskazu tužitelja u spornom trenutku bio sumrak i padala kiša, kako je na početku makadamskog puta osjetio udar u podvozje vozila, a kod ulaska na parkirno mjesto ispred njegove kuće upalila mu se lampica ulja, dok je nakon izlaska iz vozila primijetio ispod njega lokvu ulja. Također je uzeo u obzir kako ukupna dužina puta (makadam + betonski dio) do parkiranog mjesta gdje se upalila lampica ulja iznosi oko 100 metara. Nije mu poznato mjesto gdje je tužitelj udario podvozjem u nepoznatu zapreku, a ukoliko se kretao prosječnom brzinom od oko 10 km/h ili 2,77 m/s, od mjesta naleta, pod pretpostavkom da je to bilo odmah na početku makadamskog puta, pa do mjesta gdje se zaustavio, tužitelj je prevalio put dužine oko 100 metara i za to mu je bio potreban uz gore navedene parametre vremenski interval od oko 36 sekunda. Pod pretpostavkom da se udar dogodio na početku makadamskog puta i u tom udaru oštećeno korito motora, smatra kako ulje iz korita motora nije moglo isteći odmah, niti je motor ostao bez ulja u trenutku naleta, već se razina ulja u motoru postupno smanjivala ovisno o karakteru i veličini oštećenja. Kako se podmazivanje motora odvija uz pomoć zupčaste pumpe ulja koja uzima ulje iz korita motora i dalje kroz filter ulja ga raspoređuje pod tlakom po motoru u zonama potrebnim za podmazivanje, čak da u koritu motora i nestane potpuno ulja, po cilindrima i po svim dijelovima koji se podmazuju ostaje uljni film koji omogućava podmazivanje motora bez oštećenja još najmanje nekoliko minuta, posebno ako se radi o vožnji pri malom broju okretaja i pri minimalnom opterećenju motora. Dodaje kako se prema tužiteljevom iskazu lampica ulja upalila neposredno prije parkirnog mjesta, a lampica se zbog nedostatka ulja pali kada je ulje na donjoj granici i sa tom razinom motor može normalno funkcionirati. Cijeneći sve okolnosti prilikom štetnog događaja, a pored toga i niz ispitivanja na različitim tipovima motora i u različitim uvjetima, kako u Hrvatskoj, tako i u inozemstvu, smatra kako motor tužiteljevog vozila nije mogao zaribati zbog udara u makadamsku podlogu na putu od oko 100 metara, pa do mjesta gdje je tužitelj parkirao predmetno osobno vozilo. Što se tiče oštećenja koja su mogla nastati udarom u makadamsku podlogu, poput korita motora, brtvene mase korita motora i donje PVC zaštite korita motora, navodi kako tih stavki nema u ponudi servisa „Marinić“ od 18. svibnja 2020., koju tužitelj prilaže na okolnost nastale štete. Na kraju zaključuje kako je prema kalkulacijskom sustavu „Audatex“ na osobnom vozilu tužitelja mogla nastati šteta u iznosu od 674,49 eur. Na vještakov nalaz stranke nisu iznijele dokaze kojima bi njegovo mišljenje osporile ili ga kako dovele u sumnju, a u svom očitovanju na primjedbe tužitelja, odnosno dopuni vještva od 14. svibnja 2024. ustrajao je u prethodno iznesenom, stoga se njegovo vještvo prihvaća u cijelosti kao stručno i objektivno.
21. Dakle, tužiteljeve tvrdnje o nastaloj imovinskoj šteti na vozilu i to upravo na makadamskoj cesti nisu činjenično utemeljene niti su u logičnom skladu s vještakovim mišljenjem. Suprotno tome, vještak na uvjerljiv način otklanja mogućnost da je tužiteljev motor zaribao zbog curenja i gubitka ulja uslijed oštećenog korita motora na predmetnoj makadamskoj cesti, a pored toga ukazuje i na nelogičnosti sadržaja ponude Autoservisa Marinić od 18. svibnja 2020. Naime, tužitelj navode o šteti vozila ne dokazuje računom o podmirenoj usluzi, već označenom ponudom sa specifikacijom materijala i radova potrebnih radi popravka ključnih dijelova motora uslijed štete nastale zbog nedostataka ulja, a istodobno ne uzima u obzir zamjenu ili popravak dijelova koji bi prema vještaku bili očekivano oštećeni da se nezgoda doista dogodila u [adresa] na način i iz razloga kako ih opisuje tužitelj. Konačno, o ovom štetnom događaju nema drugih dokaza koji bi se ocijenili kao pouzdani, niti svjedoci o tome imaju kakva saznanja, a tek se svjedok NĆ sjeća velike mrlje od motornog ulja na parkingu tužitelja, koju sud nije zamijetio prilikom očevida (iako je notorna činjenica da su takve mrlje trajne ili teško uklonjive). Međutim, ako je doista bilo tako, mrlja ulja sama po sebi ne znači da je istekla iz tužiteljevog vozila i da se to dogodilo u okolnostima koje se ističu u tijeku postupka. Slijedom toga, nema dokaza koji na nedvojben način ukazuju da je tužiteljevo vozilo uopće bilo oštećeno na način kako se navodi u tužbi i da se ta nezgoda dogodila upravo na predmetnoj makadamskoj cesti, a posebno da je šteta nastala kao posljedica njezine neprimjerene podloge.
22. Na temelju ovako provedenog postupka nedvojbeno je utvrđeno kako predmetna tužba nema valjanog dokaznog uporišta, stoga se nisu ostvarile pretpostavke propisane citiranim odredbama ZOO, radi čega je tužbeni zahtjev valjalo odbiti u cijelosti, kako je odlučeno u točki I izreke presude..
23. Odluka o parničnom trošku donesena je u skladu s odredbom iz čl. 154. st.
1. ZPP po kojoj tuženik ima pravo na naknadu troška za radnje koje su bile osnovane i neophodne. Priznat mu je trošak zastupanja po punomoćniku i to sastava odgovora na tužbu od 17. srpnja 2020. i četiri obrazložena podneska od 12. travnja i 21. rujna 2022., 10 siječnja i 20 travnja 2023. te zastupanja na ročištima održanim 13. travnja i 7. rujna 2022., 14. ožujka 2023., 21. ožujka, 11. lipnja i 17. listopada 2024. u vrijednosti od 500 bodova, odnosno u iznosu od 1.000,00 eur za svaku označenu radnju (Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023, dalje OT). Također mu je priznat trošak sastava podnesaka od 2. lipnja 2023. i 24. srpnja 2024. u vrijednosti od 100 bodova, odnosno u iznosu od 200,00 eur za svaki (Tbr. 8. toč. 3. i Tbr. 54. OT), dok se u više zatraženom dijelu zahtjev drži neosnovanim. Priznatih 5700 bodova, odnosno iznos od 11.400,00 eur uvećano je za 25% PDV, trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu u iznosu od 212,36 eur i trošak geodetskog vještačenja u iznosu od 358,35 eur, a više uplaćenih 13.27 eur biti će vraćeno tuženiku.
24. U skladu s iznesenim, tužitelju je naloženo naknaditi tuženikov parnični trošak u iznosu od 14.820,71 eur, kako je odlučeno u točki II izreke presude. Split, 19. prosinca 2024.
S u d a c
Branko Malenica
PRAVNA POUKA Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka njezinog pisanog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
DNA:
-pun. tužitelja
-pun. tuženika
