REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
Poslovni broj: Us I-1685/2024-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković, uz sudjelovanje zapisničarke Jasminke Janković, u upravnom sporu tužitelja HK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženog Grada Zagreba, OIB: 61817894937, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, 19. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika KLASA: UP/II-551-06/22-014/23, URBROJ: 251-02-01/001-23-2 od 14. ožujka 2023. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom KLASA: UP/I-551-06/22-013/288, URBROJ: 251-09-22-1/002-22-02 od 8. studenog 2022. te za rješavanje stvari.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Rješenjem Grada Zagreba, Gradonačelnika KLASA: UP/II-551-06/22-014/23, URBROJ: 251-02-01/001-23-2 od 14. ožujka 2023. poništeno je rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom KLASA: UP/I-551-06/22-013/288, URBROJ: 251-09-22-1/002-22-02 od 8. studenog 2022. i predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje te je naloženo prvostupanjskom tijelu naknaditi trošak podnositelju u iznosu od 937,50 kn odnosno 124,43 eura.
2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora u bitnome navodi da nisu postojali uvjeti za pokretanje upravnog postupka i donošenje prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja. Dodaje da nisu postojali uvjeti za donošenje drugostupanjskog rješenja, jer prije donošenja odluke o prigovoru tužitelja nije donesena odluka o zahtjevu za izuzeće gradonačelnika niti uvjeti za vraćanje predmeta prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje jer nisu razmotreni navodi iz njegova prigovora, koji su se odnosili na to da službenici u prvostupanjskom tijelu ne udovoljavaju kriterijima neovisnosti i nepristranosti, u bitnome navodeći da su zbog unutarnjeg ustrojstva, načina rada i hijerarhije odnosa u Gradu Zagrebu podložni utjecaju gradonačelnika. Obrazlaže da je vezano za zahtjev za izuzeće naveo da je upravo gradonačelnik taj koji je inicirao ukidanje prava na novčanu pomoć te da je upravo po njegovom prijedlogu došlo do donošenja Odluke/22. Nastavio je da je gradonačelnik više puta javno istupao u medijima te da je u navedenim istupima govorio o potrebi ukidanja novčane pomoći i o štetnosti daljnjeg ostvarivanja tog prava. Iznosi da je prvostupanjski postupak pokrenut po službenoj dužnosti i da je proveden bez njegovog sudjelovanja. Smatra da je došlo do povrede njegovog prava na pravni lijek, jer je prvostupanjsko tijelo pri sastavljanju upute o pravnom lijeku primijenilo opći akt, Odluku/22. Smatra da u konkretnom predmetu prvostupanjsko tijelo nije moglo pokrenuti upravni postupak po službenoj dužnosti samo na temelju Odluke/22. Ističe da je rok iz članka 6. Odluke/22 u trenutku donošenja drugostupanjskog rješenja protekao. Nastavlja da nije proveden ispitni postupak, pa da samim time nisu utvrđene činjenice i okolnosti bitne za razjašnjenje pravog stanja stvari niti mu je omogućeno ostvarenje i zaštita njegovih prava i pravnih interesa. Navodi da ga službena osoba nakon pokretanja postupka po službenoj dužnosti nije obavijestila o istome niti je zatražila njegovo očitovanje o činjenicama i okolnostima te pravnim pitanjima iz konkretnog postupka niti ga je saslušala. Dodaje da je službena osoba bez ispunjavanja pretpostavki iz članka 49. Zakona o općem upravnom postupku neposredno riješila stvar. Smatra da miješanje u njegovo pravo vlasništva nije bilo zakonito. Osporava ocjenu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u predmetu u kojem je ocjenjivao zakonitost Odluke/22. Predlaže poništiti rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te riješiti stvar na način da se obustavi postupak uz naknadu troškova upravnog spora.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom spora u bitnome navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe da je prvostupanjsko rješenje sadržavalo nedostatak (potpis neovlaštene osobe) koji je sprječavao ocjenu njegove zakonitosti pa da u pobijanom rješenju nije posebno iznosio navode prigovora tužitelja niti je o istima odlučivao. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.
4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Tijekom spora sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je održao ročište.
6. Osporavanim rješenjem, u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti, poništeno je prvostupanjsko rješenje jer je utvrđeno da je prigovor osnovan iz razloga što rješenje nije potpisala ovlaštena službena osoba.
7. Člankom 23. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP) propisano je da u upravnom postupku postupa službena osoba u opisu poslova koje je vođenje tog postupka ili rješavanje o upravnim stvarima, sukladno propisima o ustrojstvu javnopravnih tijela (stavak 1.), a ako u javnopravnom tijelu nema osobe ovlaštene za rješavanje upravne stvari, rješenje donosi čelnik tijela (stavak 3.).
8. Iz naprijed navedene odredbe Zakona proizlazi da ovlast za rješavanje određene upravne stvari ima osoba koja je raspoređena na radno mjesto u opsegu kojeg je propisana ova ovlast i to sukladno propisima o ustrojstvu javnopravnog tijela, opisu poslova svakog radnog mjesta i pravilnika o unutarnjem redu javnopravnog tijela. Čelnik javnopravnog tijela ovlašten je odlučivati u upravnoj stvari, ali samo ukoliko u javnopravnom tijelu nema osobe ovlaštene za rješavanje o upravnoj stvari na koju se predmet odnosi. Stoga, ukoliko u javnopravnom tijelu nije bilo službene osobe ovlaštene za rješavanje određene upravne stvari, službenici tog tijela mogli su poduzimati radnje u tom postupku, ali rješenje je trebao donijeti čelnik tog tijela, a sve sukladno naprijed navedenoj odredbi članka 23. ZUP-a.
9. Kako je u konkretnom slučaju kao službena osoba koja je donijela prvostupanjsko rješenje naznačena Pročelnica, koja isto nije potpisala, već je rješenje potpisano od druge osobe, to pravilno zaključuje tuženik da je, imajući u vidu naprijed navedenu odredbu članka 23. ZUP-a, povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
10. Takav pravni stav izražen je i u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-2163/2024-2 od 17. srpnja 2024.
11. Vezano uz tužbeni navod da nisu postojali uvjeti za pokretanje upravnog postupka treba navesti da je postupak pokrenuti po službenoj dužnosti na temelju članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba broj: 25/22., dalje: Odluka/22) kojim je propisano da će o iznosima novčane pomoći i razlozima prestanka novčane pomoći sukladno toj odluci nadležno gradsko upravno tijelo po službenoj dužnosti donijeti pojedinačne akte, radi usklađenja s odredbama te odluke, do 31. prosinca 2022., a da je navedena Odluka/22 bila predmet ocijene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske te da je taj sud presudom poslovni broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. odbio prijedloge podnositelja čime je donio meritornu odluku o zakonitosti osporavane Odluke/22. Ističe se da je Ustavni sud Republike Hrvatske odlukom U-III/1744/2023 od 14. studenog 2023. odbio ustavne tužbe u povodu presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. Stoga je tuženik pravilno vratio predmet na ponovi postupak. Vezano za rok iz članka 6. Odluke/22 valja navesti da se radi o instruktivnom roku, budući da nisu propisane posljedice nepostupanja u navedenom roku, pa da je tuženik mogao vratiti predmet na ponovni postupak, iako je taj rok protekao.
12. U odnosu na prigovor izuzeća službene osobe prvostupanjskog tijela pravilno ističe tuženik da je o istom bilo bespredmetno odlučivati iz razloga jer je prvostupanjsko rješenje poništeno radi potpisa neovlaštene službene osobe.
13. U odnosu na činjenicu da nije odlučeno o prigovoru izuzeća gradonačelnika, prema ocjeni ovoga suda radi se o nedostatku u postupku koji je prethodio donošenju pojedinačne odluke, ali taj nedostatak nije utjecao na rješavanje predmeta, imajući u vidu razloge koji su istaknuti u tom prigovoru, a koji nisu ZUP-om predviđeni kao razlozi za izuzeće te činjenicu da je prigovor tužitelja usvojen.
14. Vezano uz navod da mu je povrijeđeno pravo na pravni lijek treba istaknuti da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. naveo da prigovor gradonačelniku nije predmet izmjene osporene Odluke/22 te da ne može biti predmet ocjene u tom sporu. Međutim, napomenuo je da navedeno ne znači da protiv pojedinačnog akta nije osigurana sudska zaštita, budući da će svaki podnositelj nakon odluke o prigovoru imati pravo pokretanja upravnog spora, jer se nesporno radi o pojedinačnom aktu, kojim je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu u upravnoj stvari. Nadalje, nakon odluke prvostupanjskog upravnog suda, pod zakonom propisanim uvjetima moguće je izjaviti žalbu Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske, čime je osigurana dvostupanjska sudska zaštita.
15. Vezano uz povrede ZUP-a na koje se tužitelj poziva ističe se da je predmet vraćen na ponovni postupak, pa da su ti navodi irelevantni u predmetnom upravnom sporu.
16. Na ročištu 21. studenog 2024. odbijen je dokazni prijedlog tužitelja da se službenim putem od Grada Zagreba, Gradonačelnika zatraži očitovanje o tome rješavaju li se upravne stvari koji se tiču prava na novčanu pomoći usklađivanje iste temeljem članka 6. Odluke 25/22. neposredno ili se provodi ispitni postupak. Nadalje, odbijen je dokazni prijedlog tužitelja za njegovim saslušanjem. Nadalje, odbijen je dokazni prijedlog tužitelja da se službenim putem od tuženika zatraže isprave kojima se dokazuje je li, kojem tijelu i kada upućen zahtjev za izuzeće gradonačelnika na rješavanje. Naime, izvođenje navedenih dokaza nije bilo potrebno, a imajući u vidu odluku kakva je donesena od strane tuženika. Izvođenjem navedenih dokaza se ne bi moglo utvrditi drugačije činjenično stanje, a vezano za odlučnu činjenicu radi kojih je tuženik poništio osporavano rješenje, a koju činjenicu tužitelj ni ne osporava.
17. Ostali opširni navodi tužitelja ne utječu na zakonitost osporavanog rješenja, pri čemu je sud imao u vidu stajališta iznesena u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. te u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III/1744/2023 od 14. studenog 2023., a koja ovaj sud u potpunosti prihvaća.
18. Slijedom navedenog valjalo je na temelju članka 116. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24.) odlučiti kao u točki I. izreke.
19. Kako je tužitelj izgubio spor u cijelosti valjalo je odlučiti kao u točki II. izreke na temelju članka 147. stavka 1. u vezi članka 148. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima.
U Zagrebu 19. prosinca 2024.
Sutkinja
Vanja Crnković
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (četiri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Dna:
1. HK, [adresa]
2. Grad Zagreb, Gradonačelnik – e. komunikacijom
3. U spis
