REPUBLIKA HRVATSKA

P-1383/2020

Trgovački sud u Zagrebu

Trg J.F. Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, u pravnoj stvari tužitelja HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o., OIB 39901919995, Zagreb, Mihanovićeva 12, protiv tuženika Rail Cargo Carrier-Croatia, d.o.o., OIB 77758714505, Zagreb, Radnička cesta 39, kojeg zastupa punomoćnik Tin Aničić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kovačević, Prpić, Simeunović d.o.o., Zagreb, Trg žrtava fašizma 6, radi naknade štete, nakon javne glavne rasprave zaključene 25. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 19. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljev tužbeni zahtjev kojim zahtijeva da mu tuženik plati iznos od 85.287,27 eura sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 22.326,71 eura od 31. kolovoza 2018. do isplate,

- 29.709,34 eura od 11. ožujka 2019. do isplate,

- 8.292,67 eura od 31. prosinca 2018. do isplate,

- 2.750,04 eura od 6. veljače 2019. do isplate,

- 2.239,70 eura od 29. studenog 2019. do isplate,

- 1.430,91 eura od 9. kolovoza 2019. do isplate,

- 597,25 eura od 30. srpnja 2018. do isplate,

- 934,20 eura od 24. srpnja 2018. do isplate,

- 17.006,45 eura od 31. kolovoza 2018. do isplate,

u roku od 15 dana, kao neosnovan.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 2.054,00 eura, kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 8.037,50 eura u roku od 15 dana

Obrazloženje

1. Tužitelj je 10. kolovoza 2020. podnio tužbu radi isplate iznosa od 642.596,97 kn. U tužbi je naveo da se 11. srpnja 2018. na pruzi M102 Zagreb Glavni kolodvor – Dugo Selo kod ulazne vožnje vlaka 48911 došlo do iskliznuća četiri vagona na skretnici broj pet u km 445+562 kolodvora Dugo Selo. Prilikom prevrtanja vagona oštećena je željeznička infrastruktura na pruzi kojom prugom upravlja tužitelj. Navodi da je uzrok štetnog događaja osobni propust zaposlenika željezničkog prijevoznika, tuženika. Tužitelj je pretrpio štetu u vidu troškova sanacije na VI. VIII. Kolosijeku, te skretnicama broj 5 i 7 u kolodvoru Dugo Selo u iznosu od 392.065,57 kn. Navodi da je štetu dijelom saniralo društvo Pružne građevine d.o.o. u iznosu od 168.220,58 kn, a dijelom tužiteljevi radnici u iznosu od 223.844,99 kn. Tužitelj je pretrpio štetu u vidu radova na sanaciji izlaznog signala D-6 i napojne izolacije u kolodvoru Dugo Selo u iznosu od 83.201,33 kn, koju štetu je dijelom saniralo društvo Pružne građevine d.o.o. u iznosu od 62.481,14 kn, a dijelom tužiteljevi radnici u iznosu od 20.720,19 kn. Tužitelj je pretrpio štetu u iznosu od 16.875,00 kn u vidu radova na sanaciji prevodničkog aparata, koju štetu su sanirale Pružne građevine d.o.o. Tužitelj je pretrpio štetu u vidu radova na sanaciji kontrolne motke u iznosu od 10.781,22 kn, koju štetu su sanirali tužiteljevi radnici. Navodi da je tužitelj imao troškove zamjenskog prijevoza između kolodvora Dugo Selo-Ivanić Grad u iznosu od 11.538,75 kn. Pruga je zbog štetnog događaja bila zatvorena za promet 11. srpnja 2018. od 8,39 do 14,00 sati te su vlakovi bili zamijenjeni autobusima koje je tužitelj platio 4.500,00 kn Darjaković prometu d.o.o. i 7.038,75 kn Čazmatrans prometu d.o.o. Tužitelj je imao i troškove pomoćnog vlaka za podizanje iskliznih vagona u iznosu od 128.135,10 kn, koji iznos je platio društvu Tehnički servisi željezničkih vozila d.o.o. Navodi da tuženik odgovara za štetu nastalu od opasne stvari, odnosno opasne djelatnosti, kao i na temelju ugovora o pristupu željezničkoj infrastrukturi te čl. 37. Općih uvjeta ugovora kojima je propisano da željeznički prijevoznik odgovara za štetu na imovini koja nastane tužitelju kao upravitelju infrastrukture za vrijeme korištenja željezničke infrastrukture koja nastane prilikom obavljanja prijevoza od strane željezničkog prijevoznika. U tijeku postupka navodi da je uzrok nastanka štetnog događaja osobni propust strojovođe tuženika koji je postupio protivno članku 130. st. 2. i 3. Pravilnika o načinu i uvjetima za sigurno odvijanje i upravljanje željezničkim prometom. Navodi da je vožnja preko prvih skretnica obavljena brzinom od 43 km/h, što je veća brzina od dopuštenih 40 km/h.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je naveo da nije odgovoran za nastanak štetnog događaja, već je odgovoran tužitelj. Ističe prigovor nenadležnosti suda jer je čl. 16. ugovora o pristupu željezničkoj infrastrukturi propisano da će sve eventualne sporove stranke nastojati riješiti dogovorno, a u slučaju da ne uspiju u tome, suglasne su da je za rješenje spora nadležan stvarno nadležni sud u Zagrebu. Navodi i da je čl. 45. Općih uvjeta propisan način rješavanja sporova mirenjem, a ako mirenje ne uspije ugovorne strane će odlučiti treba li se njihov spor riješiti arbitražom. Ako se stranke ne suglase o arbitražnom postupku u razumnom roku, tada je nadležan sud u Zagrebu. Navodi da tužitelj nije pokušao mirenje i arbitražu. Navodi da istražno izvješće povjerenstva ne dokazuje odgovornost tuženika. Zaključak izvješća donesen je isključivo voljom tužiteljevih predstavnika u povjerenstvu, te je donesen neosnovano. Navodi da je tuženik postupak po pravilima željezničkog prometa te vožnja tuženika nije uzrok štetnog događaja. Poziva se na odredbu čl. 96. st. 4. Zakona o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava. Navodi da je predviđena brzina kretanja vlaka voznim redom iznosila 40 km/h. Navodi da je prilikom prelaska preko skretnice broj 1 brzina vlaka iznosila 43 km/h s tendencijom usporavanja, kod skretnice broj 2 je iznosila 40 km/h i preko skretnice broj 5 također 40 km/h. Stoga, brzina kretanja vlaka nije mogla dovesti do štetnog događaja. Navodi da je za štetni događaj odgovoran tužitelj jer godinama nije adekvatno održavao infrastrukturu koja zbog toga nije bila sigurna za prometovanje.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao prijavu o izvanrednom događaju (list 5 spisa), istražno izvješće (list 6-13 spisa), potvrdu Policijske postaje Zagrebačke od 12. listopada 2018. (list 14-15 spisa), ugovor o upravljanju željezničkom infrastrukturom (list 16-20 spisa), ugovor broj 13/18 (list 21-34 spisa), račune (list 35- 36, 159, 162, 166, 168, 175-177 spisa), obračunski troškovnik (list 37-39 spisa), građevinski dnevnik (list 39-90 spisa), interni račun (list 91, 103, 114, 126 spisa), obračun radne snage (list 92, 104, 115 spisa), obračun radnih sati (list 93-94, 110-111, 113, 121, 124-125, 131-132, 140-141, 161, 165, 171-172, 174 spisa), dnevno izvješće (list 95-100, 107-109, 112, 120, 122-123, 133-139 spisa), izvadnicu materijala (list 101- 102, 105-106, 116-119, 127-130, 164, 173 spisa), ugovor broj 129/18 (list 142-158 spisa), radne zadatke (list 160, 162, 169-170 spisa), obračun zarade (list 162 spisa), narudžbenicu (list 167 spisa), ugovor o pristupu željezničkoj infrastrukturi Republike Hrvatske sklopljen između tužitelja i tuženika (list 178-183 spisa), I. aneks ugovora o pristupu željezničkoj infrastrukturi (list 184 spisa), Opće uvjete ugovora o pristupu željezničkoj infrastrukturi (list 185-195 spisa), sporazum o imenovanju i radu zajedničkih istražnih povjerenstava za istragu izvanrednih događaja u željezničkom prometu (list 207-226 spisa), Pravilnik o postupanju u slučaju izvanrednih događaja (list 227-291 spisa), konačno izvješće iskliznuće teretnih vagona u kolodvoru Dugo Selo 11. srpnja 2018. Agencije za istraživanje nesreća u zračnom, pomorskom i željezničkom prometu (list 292-322 spisa), dopise (list 323-328 spisa), prijedlog za pokretanje postupka mirenja (list 333-334 spisa), prijedlog za pokretanja postupka arbitraže (list 335-336 spisa), rješenje ovog suda P-1215/2020 od 1. rujna 2020. (list 337-338 spisa), tužbu u predmetu P-1215/2020 (list 339-356 spisa), nacrt kolodvora (list 359-360 spisa), evidenciju (list 361-369 spisa), pregled skretničke postavne sprave (list 379-382, 458—459, 476-480, 584-589 spisa), pregledao fotografije (list 383-385 spisa), pročitao dopise (list 386, 389, 433, 596, 600 spisa), red vožnje (list 387-388, 597-599 spisa), e-mail korespondenciju (list 390, 601 spisa), rješenje tužitelja od 9. studenog 2018. (list 391, 602-603 spisa), ispis Internetske stranice tužitelja (list 392, 604-605 spisa), godišnje izvješće 2018. (list 393-396, 606-611 spisa), sporazum o imenovanju i radu zajedničkih istražnih povjerenstava za istragu izvanrednih događaja u željezničkom prometu (list 401-420 spisa), dopis (list 421 spisa), Pravilnik o održavanju gornjeg ustroja željezničkih pruga HŽ Hrvatskih željeznica (list 422-432 spisa), istražno izvješće zajedničkog istražnog povjerenstva (list 460-475 spisa), konačno izvješće iskliznuće teretnih vagona u kolodvoru Dugo Selo 11. srpnja 2018. (list 481-511 spisa), opći ugovor o uporabi teretnih vagona (list 512-528 spisa), račune (list 529-543, 546-548, 550, 552, 554, 556, 558, 560, 564-567 spisa), potvrde Zagrebačke banke d.d. (list 544-545 spisa), radni nalog (list 549, 551, 553, 555, 557, 559, 561-563 spisa), izvješće (list 590-595 spisa), izvedeno je vještačenje po vještaku prometne struke Mladenu Nikšiću (list 624-637 spisa), vještaku građevinske struke Građevinski fakultet (list 650-655 spisa) i elektrotehničke struke M.V.M. Zvon d.o.o. (list 671-679 spisa).

4. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19 dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu štete u iznosu od 642.596,97 kn, što sada iznosi 85.287,27 eura.

6. U postupku nije sporno da se 11. srpnja 2018. dogodila željeznička nesreća na pruzi M102 Zagreb Glavni kolodvor – Dugo Selo kada je kod ulazne vožnje vlaka 48911 došlo do iskliznuća četiri vagona na skretnici broj pet u km 445+562 kolodvora Dugo Selo.

7. Nije sporno da je tužitelj upravitelj željezničke infrastrukture u predmetnom kolodvoru, a da je tuženik bio prijevoznik čiji radnik je kao strojovođa upravljao vlakom broj 48911.

8. Nije osnovan tuženikov prigovor nenadležnosti suda.

9. Nije sporno da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o pristupu željezničkoj infrastrukturi Republike Hrvatske 2017/2018 broj 693 od 28. studenog 2017. Čl. 16. tog ugovora ugovoreno je da sve eventualne sporove koji nastanu na temelju tog ugovora, ugovorne strane nastojat će riješiti dogovorno. U slučaju da ugovorne strane ne uspiju nastale sporove riješiti dogovorno, suglasne su da je za rješenje sporova nadležan stvarno nadležan sud u Zagrebu.

10. U postupku nije sporno da je prije podnošenja ove tužbe tuženik već podnio tužbu protiv tužitelja radi naknade štete iz istog štetnog događaja. Prema tome, u trenutku kada je tužitelj podnosio ovu tužbu bilo je očigledno da dogovorno rješenje spora između stranaka nije bilo moguće pa je tužitelj mogao podnijeti tužbu i bez prethodnog formalnog pokušaja dogovornog rješenja spora.

11. Osim toga, neovisno o navedenom u prethodnoj točki, okolnost što su stranke ugovorile da će prije podnošenja tužbe pokušati dogovorno riješiti spor ne sprječava podnošenje tužbe neovisno o tome što se tužitelj prije podnošenja tužbe nije obratio tuženiku radi pokušaja dogovornog rješenja spora. Parnični postupak uređen je odredbama ZPP-a, navedeni propisi su prisilne naravi, te stranke ne mogu svojim ugovorom ugovoriti procesne posljedice izvan onih propisanih procesnim pravnim propisima. Niti jednom odredbom ZPP-a, niti drugog zakona koji uređuje pojedina pitanja parničnog postupka, nije propisano da stranke mogu vezati procesnu dopustivost podnošenja tužbe ugovaranjem prethodnog pokušaja dogovornog rješenja spora. Prema tome, ne postoji odredba ZPP-a na temelju koje bi tužba bila odbačena zbog toga što su stranke ugovorile prethodni pokušaj dogovornog rješenja spora, odnosno takva pravna posljedica nije propisana odredbama ZPP-a. Pogrešno tuženik smatra da tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe. Ugovaranje prethodnog pokušaja mirnog rješenja spora nije u vezi s pravnim interesom za podnošenje tužbe. Tužitelj može ostvariti pravnu korist za sebe u slučaju da uspije u sporu u ovoj parnici jer ću mu tada tuženik biti dužan platiti iznos određen u presudi, pa stoga tužitelj ima pravni interes. U odnosu na tuženikove navode valja još istaknuti kako pokretanje parničnog postupka ne sprječava stranke da i nakon toga dogovorno riješe svoj spor, što međutim, nisu učinile od podnošenja tužbe 2020. godine, a niti je bilo koja stranka pokazala bilo kakav interes za dogovornim rješenjem spora.

12. Pogrešno tuženik smatra da su stranke ugovorile arbitražno rješavanje spora pozivajući se na odredbu čl. 14. st. 2. ugovora i čl. 45. Općih uvjeta ugovora o pristupu željezničkoj infrastrukturi.

13. Čl. 14. st. 2. ugovora o pristupu željezničkoj infrastrukturi ugovoreno je da se na taj ugovor primjenjuju Opći uvjeti ugovora o pristupu željezničkoj infrastrukturi koje je uprava HŽ Infrastrukture usvojila odlukom od 17. srpnja 2015.

14. Čl. 45. st. 1. do 3. Općih uvjeta ugovora o pristupu željezničkoj infrastrukturi određeno je da svi sporovi između tužitelja i željezničkog prijevoznika koji proizlaze ili su povezani s ugovorom o pristupu željezničkoj infrastrukturi rješavat će se u postupku mirenja koje se provodi u skladu sa zakonom koji uređuje mirenje. Ako mirenje ne uspije, ugovorne strane odlučit će treba li se njihov spor riješiti arbitražnim postupkom. Ako se ugovorne strane ne suglase o arbitražnom postupku u razumnom roku, za rješenje spora nadležan je sud u Zagrebu.

15. Prvenstveno valja istaknuti da sukladno odredbi čl. 295. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15 – dalje: ZOO) u slučaju neslaganja općih uvjeta i posebnih pogodbi, vrijede posebne pogodbe.

16. Stranke su čl. 16. ugovora u potpunosti ugovorile postupak prije podnošenja tužbe te su ugovorile pokušaj dogovornog rješenja spora, a u slučaju ako dogovorno rješenje spora ne uspije, tada je za rješenje spora nadležan sud u Zagrebu.

17. Odredba čl. 45. Općih uvjeta nije u skladu s posebnom pogodbom iz čl. 16. ugovora o pristupu željezničkoj infrastrukturi pa se stoga primjenjuje odredba čl. 16. ugovora, a ne čl. 45. Općih uvjeta.

18. Pored navedenog, činjenica što stranke nisu pokrenule postupak mirenja u smislu čl. 45. Općih uvjeta nema za posljedicu odbacivanje tužbe, odnosno ne čini tužbu nedopuštenom jer stranke ne mogu svojim ugovorom ugovoriti procesne posljedice izvan onih propisanih ZPP-om ili drugim zakonom koji uređuje područje parničnog postupka. Niti jednom odredbom ZPP-a, niti drugog zakona nije propisano da će tužba biti nedopuštena u slučaju ako stranke ugovore da će prije podnošenja tužbe pokrenuti postupak mirenja pa onda taj postupak ne pokrenu prije podnošenja tužbe. Isto vrijedi i za odredbu čl. 45. st. 2. Općih uvjeta kojom je određeno da će stranke odlučiti treba li se njihov spor riješiti arbitražom. Također, valja dodati da ako je jedna stranka podnijela tužbu, tada očito nije suglasna da bi se spor trebao riješiti arbitražom, tj. podnošenjem tužbe već izražava svoju volju da ne želi spor rješavati arbitražom, već pred sudom. Odredba čl. 45. st. 2. Općih uvjeta ne predstavlja ugovaranje arbitražnog rješavanja spora, već samo da će stranke odlučiti treba li se njihov spor riješiti arbitražom, pa ne dolazi do primijene pravna posljedica iz čl. 42. st. 1. Zakona o arbitraži („Narodne novine“ broj: 44/01) koja propisuje da će sud odbaciti tužbu ako su stranke za rješavanje spora ugovorile arbitražu.

19. U postupku je sporno postojanje odgovornosti za nastanak željezničke nesreće i štete.

20. Sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka prometne struke Mladena Nikšića utvrdio da je prilikom ulaska teretnog vlaka broj 48911 na šesti kolosijek kolodvora Dugo Selo na skretnici broj 5 došlo do iskliznuća četiri vagona (10., 11., 12. i 13. vagon). Teretni vlak bio je sastavljen od električne lokomotive koja je vukla 20 natovarenih vagona. Vlak broj 1 prošao je preko skretnice broj 1 brzinom od 43 km/h, a preko skretnica broj 2a, 2b, 4 i 5 brzinom od 40 km/h. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi i da je u poslovnom redu kolodvora Dugo Selo za vozni red 2017/2018 propisana najveća brzina preko skretnica od 40 km/h. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je vlak broj 48911 prometovao brzinom od 40 km/h od km 445+629, a skretnica broj 5 nalazi se u km 445+562, odnosno 60 metara nakon postizanja brzine od 40 km/h te se vlak prilikom prolaska skretnicom broj 5 kretao propisanom brzinom. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi kako prolazak vlaka brzinom od 43 km/h preko skretnice broj 1 u km 445+698, odnosno 136 metara prije nailaska na skretnicu broj 5 nema nikakvog utjecaja na nastanak štetnog događaja. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi i ad razlika u brzini kretanja vlaka od 40 km/h ili 41 km/h je premala da bi imala bilo kakvog utjecaja na nastanak štetnog događaja.

21. Iz nalaza i mišljenja vještaka Mladena Nikšića proizlazi i to da su svi isklizli vagoni bili unutar dopuštenih kriterija za planski popravak s obzirom na to da kriterij za odlazak na redoviti planski popravak iznosi šest godina. Sve izmjerene veličine kotača vagona (širina, odnosno debljina vijenca, visina vijenca, veličina trošenja kotrljajne površine i razmak unutar čeličnih površina kotača) su unutar dozvoljenih kriterija i vagoni su bili u ispravnom stanju.

22. Iz nalaza i mišljenja vještaka Mladena Nikšića proizlazi da su svi vagoni na kojima je provedeno kontrolno vaganje imali ukupnu masu manju od najveće dopuštene mase za pojedini vagon koja iznosi 80 tona.

23. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi i to da je prilikom pregleda pragova i kolosiječnog pričvrsnog pribora na skretnici broj 5 nakon željezničke nesreće utvrđeno da je pet pragova u dobrom stanju, a 13 pragova je bilo ispucano, dok je na sedam pragova kolosiječni pričvrsni pribor bio u dobrom stanju, a na 11 pragova pričvrsni pribor je bio labav.

24. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da su u pregledu skretničke postavne sprave El-700 za skretnicu broj utvrđene sljedeće nepravilnosti: otvori jezička skretnice (propisano 150 ± 5 mm; izmjereno +157 i -156 mm), pritisak kontakata (propisano 4,5 N; izmjereno 4,3N) i otpor postavljanja skretnice (propisano +750 i -1600 N; izmjereno +1400 i -2200 N). Jezičak prevodnice i vodeća tračnica skretnice broj 5 pokazuju vidljivu istrošenost materijala.

25. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Mladena Nikšića jer je izrađen stručno i argumentirano, a niti jedna stranka nije imala nikakve primjedbe na nalaz i mišljenje, niti pitanja za vještaka.

26. Predmetni štetni događaj predstavlja nesreću u smislu odredbe čl. 7. t. 12. Zakona o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava („Narodne novine“ broj: 82/13, 18/15, 110/15, 70/17 – dalje: Zakon o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava) koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja, kojom je određeno da je nesreća neželjeni ili nenamjerni iznenadni događaj ili slijed takvih događaja koji ima štetne posljedice, a koji može biti sudar, iskliznuće, nesreća na željezničko-cestovnom prijelazu i pješačkom prijelazu preko pruge, nesreća s ljudskim žrtvama uzrokovana vozilom u pokretu, požar i drugo.

27. Ne postoji odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja jer vožnja njegovog zaposlenika, kao i stanje vlaka nisu doveli do nastanka željezničke nesreće. Do nesreće je došlo iskliznućem četiri vagona na skretnici broj 5. Međutim, vlak se prilikom prolaska skretnicom broj 5 kretao propisanom brzinom od 40 km/h.

28. Odredbom čl. 81. st. 3. Zakona o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava propisano je da brzina vlaka određena voznim redom ili na drugi propisani način, ne smije se prekoračiti. Prema odredbi čl. 81. st. 4. tog Zakona strojovođa mora upravljati vlakom u skladu s voznim redom vlaka, signalnim znakovima, signalnim oznakama i posebnim nalozima koji se na taj vlak odnose, te ne smije prekoračiti brzinu vlaka određenu voznim redom ili na drugi propisani način.

29. U konkretnom slučaju, brzina vlaka na skretnicama je voznim redom kolodvora Dugo Selo bila određena na 40 km/h. Vlak se prilikom prolaska skretnicom broj 5 na kojoj je došlo do iskliznuća nije kretao brzinom većom od 40 km/h, tj. kretao se propisanom brzinom. Prema tome, strojovođa je postupio sukladno odredbi čl. 81. st. 3. i 4. Zakona o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava

30. Vlak se kretao brzinom od 43 km/h na skretnici broj 1 136 metara prije nailaska na skretnicu broj 5. Međutim, to prekoračenje propisane brzine nije u uzročno posljedičnoj vezi s nastankom željezničke nesreće, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka. Naime, vlak je skretnicu broj 1 uspješno prošao brzinom od 43 km/h te je usporio i potom je skretnicu broj 5 prolazio propisanom brzinom od 40 km/h. Do iskliznuća nije došlo na skretnici broj 1 koju je vlak prolazio brzinom od 43 km/h, već na skretnici koju je prolazio propisanom brzinom od 40 km/h. Nadalje, razlika u brzini kretanja između 43 km/h i 40 km/h je premala da bi zbog toga moglo doći do iskliznuća vlaka, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka Mladena Nikšića. Prema tome, ne postoji postupanje strojovođe (zaposlenika tuženika) protivno željezničkim propisima, a koje bi bilo u uzročno posljedičnoj vezi s nastankom željezničke nesreće.

31. Također, niti stanje vlaka nije moglo dovesti do nastanka željezničke nesreće jer su kotači vagona bili u ispravnom stanju, svi vagoni su imali manju masu od najveće dopuštene mase od 80 tona, te su svi vagoni bili unutar dopuštenih kriterija za planski popravak koji se provodi svakih 6 godina.

32. Iz nalaza i mišljenja vještaka ujedno proizlazi da stanje željezničke infrastrukture na skretnici broj 5 nije bilo odgovarajuće, i to 13 pragova je bilo ispucano, na 11 pragova je pričvrsni pribor bio labav, skretnička postavna sprava El-700 za skretnicu broj 5 je imala nepravilnosti u vidu veličine otvora jezička skretnice, pritiska kontakata i otpora postavljanja skretnice, koje nisu bile u skladu s propisanim standardima te također, jezičak prevodnice i vodeća tračnica skretnice broj 5 imale su vidljivu istrošenost materijala.

33. Sukladno navedenom, tuženik je prilikom upravljanja vlakom broj 48911 postupao u skladu s propisima i kretao se propisanom brzinom od 40 km/h dok je prolazio predmetnu skretnicu broj 5, te je unatoč tome što se kretao propisanom brzinom i što su vlak i vagoni bili ispravni, došlo do iskliznuća četiri vagona. Ujedno, skretnica broj 5, dakle, željeznička infrastruktura kojom upravlja tužitelj i koju je tužitelj stoga dužan održavati, imala je nedostatke u vidu vidljivo istrošenog materijala, ispucalih pragova, labavih pričvrsnih pribora, te otvore jezička skretnice, pritiske kontakata i otpora postavljanja skretnice koje ne zadovoljavaju propisane standarde.

34. Iz istražnog izvješća zajedničkog istražnog povjerenstva ne može se utvrditi da bi za željezničku nesreću bio odgovoran tuženik. U izvješću je naveden zaključak kako je izravni uzrok nesreće osobni propust zaposlenika željezničkog prijevoznika Rail Cargo Carrier-Croatia d.o.o. Međutim, takav zaključak povjerenstva ne znači da je do nesreće stvarno i došlo zbog propusta strojovođe koji je upravljao vlakom. Nadalje, u tom istražnom izvješću nije navedena nikakva podloga za zaključak kako je uzrok nesreće osobni propust strojovođe te je takav zaključak u suprotnosti s nalazom i mišljenjem vještaka Mladena Nikšića. Vještak je na temelju cjelokupne dokumentacije analizirao željezničku nesreću, detaljno je analizirao kretanja vlaka, stanja vlaka i vagona, stanje željezničke infrastrukture na predmetnoj skretnici broj 5 na kojoj je došlo do iskliznuća vagona te iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da se jedini nedostaci tiču stanja željezničke infrastrukture na skretnici broj 5. Dakle, vlak je predmetnom skretnicom broj 5 prolazio propisanom brzinom od 40 km/h, stanje vlaka i vagona je bilo ispravno, a jedino što je bilo neispravno je stanje željezničke infrastrukture na skretnici broj 5, kojom željezničkom infrastrukturom upravlja tužitelj. Isto tako, valja istaknuti da uz istražno izvješće ujedno postoji i izdvojeno mišljenje pojedinih članova povjerenstva te se u izdvojenom mišljenju navodi kako je vlak skretnicu broj 5 prolazio propisanom brzinom od 40 km/h, a da uzrok iskliznuća istrošenost vitalnih dijelova skretnice broj 5. To je potvrđeno i nalazom i mišljenjem vještaka iz kojeg proizlazi da se vlak kretao propisanom brzinom i da je na skretnici broj 5 postojala vidljiva istrošenost materijala, kao i labavi dijelovi, ispucali pragovi. Sama okolnost što je istražno povjerenstvo čiji članovi su tužitelj (4 člana povjerenstva) i tuženik (3 člana povjerenstva), očito većinom glasova s obzirom na to da postoji izdvojeno mišljenje pojedinih članova, došlo do zaključka da je uzrok nesreće osobni propust strojovođe, ne znači da je to stvarno i uzrok nesreće. Također, valja istaknuti da s obzirom na to da su većina članova povjerenstva radnici tužitelja ne radi se o neovisnom povjerenstvu. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka na koji stranke nisu iznijele nikakve primjedbe proizlazi suprotno zaključku istražnog povjerenstva.

35. Stoga, ne postoji odgovornost tuženika za nastanak željezničke nesreće, već je do nje došlo zbog neodgovarajućeg stanja željezničke infrastrukture, skretnice broj 5, kojom upravlja tužitelj pa time tužitelj nije osigurao sigurnu vožnju vlaka u smislu odredbe čl. 81. st. 1. Zakona o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava. Djelatnost željezničkog prijevoznika je opasna djelatnost u smislu odredbe čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) te se za naknadu štete od opasne djelatnosti odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Međutim, u konkretnom slučaju vlak se kretao propisanom brzinom te su vlak i vagoni bili ispravni, dok se jedini nedostatak koji se odnosi na nastanak štetnog događaja tiče neodgovarajućeg stanja željezničke infrastrukture kojom upravlja tužitelj (oštećenik). Stoga, tuženik je oslobođen odgovornosti sukladno odredbi čl. 1067. st . 2. ZOO-a.

36. Ne postoji niti ugovorna odgovornost tuženika za štetu jer tuženik nije povrijedio ugovorne obveze iz ugovora o pristupu željezničkoj infrastrukturi u smislu odredbe čl. 342. st. 2. ZOO-a. Tim ugovorom tužitelj se obvezao pružiti tuženiku uslugu minimalnog pristupnog paketa opisanog u točki 5.2. izvješća o mreži 2018. i željezničku uslugu pristupa prugom do uslužnih objekata opisanih u točki 5.3. izvješća o mreži (čl. 1. st. 2. ugovora), a tuženik se obvezao platiti infrastrukturnu naknadu (čl. 3. i 4. ugovora), osigurati osoblje mjerodavno za organiziranje prijevoza (čl. 6. ugovora), prilikom formiranja vlaka unijeti sve potrebne podatke o sastavu vlaka u informatički sustav tužitelja i dostavljati mu prijedlog plana prometa vlakova (čl. 7. ugovora).

37. Čl. 37. st. 1. Općih uvjeta o pristupu željezničkoj infrastrukturi koji se primjenjuju sukladno odredbi čl. 14. st. 2. ugovora o pristupu željezničkoj infrastrukturi određeno je da željeznički prijevoznik odgovara za štetu na imovinu bez obzira na njezino vlasništvo (uništenje ili oštećenje pokretne ili nepokretne stvari, posebice željezničke infrastrukture) nanesenu tužitelju za vrijeme korištenja željezničke infrastrukture korištenim sredstvima prijevoza ili od strane prevoženih osoba ili stvari.

38. Čl. 37. st. 2. Općih uvjeta o pristupu željezničkoj infrastrukturi određeno je da se pod štetom na imovini podrazumijeva i sva šteta koja nastane zbog nesreća i incidenata definiranih u smislu Zakona o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava.

39. Čl. 38. Općih uvjeta o pristupu željezničkoj infrastrukturi određeno je da se željeznički prijevoznik oslobađa odgovornosti za naknadu štete u onoj mjeri u kojoj je šteta prouzročena:

- krivnjom tužitelja ili naredbom koju je izdao tužitelj, a koja se ne može pripisati željezničkom prijevozniku,

- okolnostima kao što su viša sila ili postupanje treće osobe koje željeznički prijevoznik, usprkos tome što je poduzeo pozornost potrebnu u posebnim okolnostima slučaja, nije mogao izbjeći i čije posljedice nije mogao spriječiti ili otkloniti.

40. Kako je već obrazloženo, tuženik je prilikom upravljanja vlakom broj 48911 postupao u skladu s propisima i kretao se propisanom brzinom od 40 km/h dok je prolazio predmetnu skretnicu broj 5, te je unatoč tome što se kretao propisanom brzinom i što su vlak i vagoni bili ispravni, došlo do iskliznuća četiri vagona. Ujedno, skretnica broj 5, dakle, željeznička infrastruktura kojom upravlja tužitelj i koju je tužitelj stoga dužan održavati, imala je nedostatke u vidu vidljivo istrošenog materijala, ispucalih pragova, labavih pričvrsnih pribora, te otvore jezička skretnice, pritiske kontakata i otpora postavljanja skretnice koje ne zadovoljavaju propisane standarde.

41. Prema tome, željeznička nesreća nije prouzročena radnjom tuženika jer on nije postupio protivno niti jednoj odredbi koja uređuje sigurnost željezničkog prometa, a koja bi bila u uzročno posljedičnoj vezi s prometnom nesrećom, već iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da se jedini nedostaci koji su mogli dovesti do štetnog događaja tiču isključivo stanja željezničke infrastrukture na skretnici broj 5, kojom upravlja tužitelj, pa prema tome, postoji razlog za oslobođenje tuženika od odgovornosti za štetu jer je istu prouzročio tužitelj, a ne tuženik.

42. U ovom postupku izvedeno je i vještačenje po vještacima građevinske i elektrotehničke struke, međutim, kako ne postoji odgovornost tuženika za štetu, to nalaz i mišljenje ovih vještaka iz kojih proizlazi visina štete nisu bili važni za donošenje odluke.

43. Sud je odbio tužiteljev prijedlog za saslušanje svjedoka ZD, DD, ŠD, ĐD, AD, Z D i PD i tuženikov prijedlog za saslušanjem svjedoka ŽD, MD, BD i ID sukladno odredbi čl. 292. st. 4. ZPP-a jer nisu bili važni za odluku. Za utvrđivanje točne dinamike nastanka štetnog događaja i odgovornosti za štetni događaj potrebno je stručno znanje prometnog vještaka te je sud radi utvrđivanja tih činjenica i izveo dokaz prometnim vještačenjem. Saslušanjem svjedoka ne bi se moglo promijeniti stečeno uvjerenje suda s obzirom na to da je u nalazu i mišljenju vještaka dana detaljna analiza dinamike nastanka željezničke nesreće, te mišljenje svjedoka o tome zbog kojih razloga je došlo do prometne nesreće ne bi moglo dovesti do drugačijeg utvrđivanja činjeničnog stanja.

44. Tuženik je uspio u parnici pa mu je tužitelj dužan nadoknaditi parnične troškove sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Prilikom odlučivanja koji troškovi će se nadoknaditi tuženiku uzeti su u obzir samo oni troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 – dalje: Tarifa) sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a.

45. Vrijednost predmeta spora iznosi 85.287,27 eura.

46. O troškovima postupka odlučeno je u granicama zahtjeva, kojim granicama je sud vezan sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a.

47. Prema Tbr. 52. t. 4. Tarife sud primjenjuje tarifu koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke suda o troškovima postupka (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024.

48. Tuženiku su priznati troškovi sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.286,00 eura prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, sastava podnesaka od 20. siječnja 2021. i 28. siječnja 2021. u iznosu od 1.286,00 eura za svaki podnesak prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, za ročišta od 20. siječnja 2021. i 25. studenog 2024. u iznosu od 1.286,00 eura za svako ročište prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, ukupno 6.430,00 eura. Tuženiku je priznat i trošak PDV-a (25%) prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 1.607,50 eura pa ukupni priznati troškovi iznose 8.037,50 eura.

49. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 13. travnja 2022. jer nije bio potreban za vođenje parnice s obzirom na to da u njemu ne iznosi nikakve odlučne okolnosti, već samo traži da mu se dostavi nalaz i mišljenje vještaka, a takav zahtjev nije potreban za vođenje parnice jer sud dostavlja pismena strankama po službenoj dužnosti, a ne na prijedlog stranke.

Zagreb, 19. prosinca 2024.

Sudac

Goran Iskra

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

tužitelju

tuženiku po punomoćniku