REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž-1740/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli – Pola po sucu Miroslavu Ružiću, u pravnoj stvari tužitelja Eco-biogas d.o.o. za proizvodnju i trgovinu sa sjedištem u [adresa], OIB: 49433857561, zastupanog po punomoćnicima KŽ, Tini Škarica i Ivani Špehar Janković, odvjetnicima iz K, D, Prka i Partneri odvjetničkog društva d.o.o. sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika DŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu poslovni broj: P-368/2021-22 od 15. listopada 2024., 19. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e

Odbacuje se, kao nedopuštena, žalba tuženika podnesena protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu poslovni broj: P-368/2021-22 od 15. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je:

„Prihvaća se prijedlog tužitelja i dopušta povrat u prijašnje stanje zbog propuštenog ročišta od 29. kolovoza 2024..“

2. Protiv tog rješenja žalbu, pravodobno, podnosi tuženik. Žalbu podnosi zbog „svih žalbenih razloga“. U žalbi, u bitnomu, navodi: da je prvostupanjski sud propustio zakazati ročište u vezi s prijedlogom za povrat u prijašnje stanje, sukladno odredbi članka 121. stavka 2. Zakona o parničnom postupku - „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) prema kojoj u vezi s prijedlogom za povrat u prijašnje stanje sud će zakazati ročište, osim ako su činjenice na kojima se prijedlog temelji općepoznate, a zbog čega je ujedno predmetni prijedlog prihvaćen protivno članku 119. ZPP, kojim je propisano da se neće dopustiti povrat u prijašnje stanje ako je propušten rok za stavljanje prijedloga da se dopusti povrat u prijašnje stanje ili ako je propušteno ročište određeno u povodu prijedloga za povrat u prijašnje stanje; da je iz prijedloga za povrat u prijašnje stanje, a i obrazloženja pobijanog rješenja, vidljivo da je ročište od 29. kolovoza 2024. punomoćnik tužitelja propustio zbog bolesti/privremene nesposobnosti za rad, a koja činjenica u vrijeme održavanja ročišta nikako nije mogla biti poznata tuženiku ni sudu prvog stupnja, obzirom da je o istomu obaviješten tek nakon održavanja toga ročišta; da se u konkretnomu slučaju nikako ne radi o općepoznatoj činjenici na kojoj bi se temeljio prijedlog tužitelja za povrat u prijašnje stanje, a zbog čega je prvostupanjski sud bio dužan zakazati ročište u vezi s tim prijedlogom te tek po održavanju istoga odlučiti o prijedlogu tužitelja za povrat u prijašnje stanje; da ukoliko je sud prvog stupnja ipak smatrao da se radi općepoznatim činjenicama i da je na temelju takvih činjenica mogao donijeti pobijano rješenje kojim prihvaća tužiteljev prijedlog za povrat u prijašnje stanje, trebao je u obrazloženju pobijanog rješenje navesti razloge zbog kojih takve utvrdio postojanje odlučnih činjenica za prihvaćanje tužiteljevog prijedloga, tj. trebao je utvrditi da se radi o općepoznatim činjenicama te iznijeti razloge na temelju kojih je isto utvrdio, a što prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja nije učinio; da je sud prvog stupnja pogrešno ocijenio da postoje opravdani razlozi za propuštanje ročišta, a da u svrhu utvrđivanja opravdanosti tih razloga nije zakazao ročište sukladno članku 121. stavku 2. ZPP, prijedlog za povrat u prijašnje stanje ujedno prihvaćen i protivno odredbi članka 119. ZPP pa je stoga pobijano rješenje u cijelosti nezakonito; da je u svomu prijedlogu tužitelj trebao navesti iz kojih objektivnih razloga punomoćnik tužitelja nije mogao sebi osigurati zamjenu za sudjelovanje na ročištu od 29. kolovoza 2024. te priložiti dokaze u prilog tim navodima, a što tužitelj nije učinio pa, posljedično tomu, tužitelj nije niti dokazao da nisu postojale niti druge objektivne okolnosti koje bi omogućile sudjelovanje na propuštenom ročištu poput okolnosti da nije u uredu bilo odvjetnika ili vježbenika koji bi ga mogao zamijeniti, kao niti da nije bio u mogućnosti angažirati zamjenskog punomoćnika.

2.1. Žalbeni je prijedlog da se pobijano rješenje preinači na način da se odbije kao neosnovan prijedlog tužitelja za povrat u prijašnje stanje odnosno, podredno, da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije dopuštena.

5. U ovomu parničnom postupku radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nije sporno da je tužitelj propustio ročište za glavnu raspravu od 29. kolovoza 2024. i da je 6. rujna 2024. podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje zbog propuštenog ročišta navodeći, u bitnomu, da je to propustio učiniti zbog svoje bolesti „koja se neočekivano ukazala u noći 28. kolovoza na 29. kolovoza“ i da je prvostupanjski sud, pobijanim rješenjem, udovoljio takvom prijedlogu tužitelja, zaključujući, u bitnomu, da su u konkretnomu slučaju ispunjene zakonske pretpostavke iz odredbe članka 117. stavka 1. ZPP, budući su zbog bolesti punomoćnika tužitelja postojali opravdani razlozi za propuštanje ročišta za glavnu raspravu od 29. kolovoza 2024.

6. Odredbom članka 117. stavka 1. ZPP propisano je da ako stranka propusti ročište ili rok za poduzimanje kakve radnje u postupku i zbog toga izgubi pravo na poduzimanje te radnje, sud će toj stranci na njezin prijedlog dopustiti da naknadno obavi tu radnju (povrat u prijašnje stanje) ako ocijeni da postoje opravdani razlozi za propuštanje.

6.1. Prema odredbi članka 122. stavka 1. ZPP protiv rješenja kojim se prihvaća prijedlog za povrat u prijašnje stanje nije dopuštena žalba, osim ako je prijedlog prihvaćen protivno članku 117. stavku 2. i članku 119. ovog zakona ili prijedlog koji je nepravovremeno podnesen.

6.2. Odredbom 117. stavka 2. ZPP propisano je da povrat u prijašnje stanje nije dopušten ako se propuštanje stranke može pripisati bitnoj povredi postupka zbog koje se može izjaviti pravni lijek.

6.3. Prema odredbi članka 119. ZPP neće se dopustiti povrat u prijašnje stanje ako je propušten rok za stavljanje prijedloga da se dopusti povrat u prijašnje stanje ili ako je propušteno ročište određeno u povodu prijedloga za povrat u prijašnje stanje.

7. Uzimljući u obzir da je punomoćnik tužitelja razloge za propuštanje obrazložio zdravstvenim problemima (virusna infekcija) i da je prijedlog za povrat u prijašnje stanje pravodobno podnio u roku od osam dana od dana kada je prestao razlog koji je uzrokovao propuštanje (6. rujna 2024.) pa se, posljedično tomu, u konkretnomu slučaju propuštanje tužitelja ne može pripisati bitnoj povredi postupka zbog koje se može izjaviti pravni lijek, a također je razvidno da tužitelj nije propustio rok za stavljanje prijedloga da se dopusti povrat u prijašnje stanje.

8. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, okolnost što sud prvog stupnja u konkretnomu slučaju nije bio zakazao ročište u vezi s prijedlogom za povrat u prijašnje stanje, iako činjenice na kojima se temeljio taj prijedlog nisu općepoznate, kako to propisuje odredba članka 121. stavka 2. ZPP, ne znači i da je time, kako to neosnovano tvrdi tuženik, da je odnosni prijedlog za povrat u prijašnje stanje prihvaćen protivno odredbi članka 119. ZPP, jer činjenica što nije bilo zakazano to ročište ne znači niti može značiti „da je propušteno ročište određeno u povodu prijedloga za povrat u prijašnje stanje već znači „samo“ da je predmetni prijedlog za povrat u prijašnje stanje prihvaćen protivno odredbi članka 121. stavka 2. ZPP, a što nije propisani razlog za podnošenje žalbe u smislu odredbe članka 122. ZPP.

9. Naime prema odredbi članka 378. stavka 2. ZPP ako taj zakon izričito određuje da posebna žalba nije dopuštena, rješenje prvostupanjskog suda može se pobijati samo u žalbi protiv konačne odluke tako da, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u rješenju poslovni broj: Rev-x 479/14-2 od 2. lipnja 2015. proizlazi: „Dakle, sve i kada u konkretnom slučaju ne bi bila dopuštena posebna žalba protiv prvostupanjskog rješenja kojim je prihvaćen prijedlog tužene za povrat u prijašnje stanje, to bi rješenje tužitelj mogao pobijati žalbom protiv presude“.

10. Povratno, obzirom da je prvostupanjskim rješenjem prihvaćen prijedlog za povrat u prijašnje stanje, a prijedlog nije prihvaćen protivno članku 117. stavku 2. (jer se propuštanje stranke može pripisati bitnoj povredi postupka zbog koje se može izjaviti pravni lijek) i članku 119. ZPP (obzirom da nije propušten rok za stavljanje prijedloga da se dopusti povrat u prijašnje stanje niti je propušteno ročište određeno u povodu prijedloga za povrat u prijašnje stanje jer isto nije ni bilo zakazano) te isti nije nepravovremen, valjalo je žalbu tuženika odbaciti kao nedopuštenu.

11. Slijedom navedenog, temeljem odredbe članka 366. stavka 1. ZPP u vezi sa člankom 381. stavkom 1. ZPP i člankom 122. ZPP, valjalo je riješiti kao u izreci ovoga rješenja.

U Puli – Pola 19. prosinca 2024.

Sudac

Miroslav Ružić