REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-844/2021-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković te zapisničarki Jasminki Janković, u upravnom sporu tužiteljice ČU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Franjo Šebijan, odvjetnik u Varaždinu, Pavlinska 5, protiv tuženog Ministarstva financija Republike Hrvatske, OIB: 18683136487, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43, radi posebnog poreza na motorno vozilo, 19. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-471-01/18-01/174, URBROJ: 513-04-21-2 od 10. veljače 2021.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-471-01/18-01/174, URBROJ: 513- 04-21-2 od 10. veljače 2021. odbijena je žalba tužiteljice protiv poreznog rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb KLASA: UP/I-415-02/18-18/289, URBROJ: 513-02-3005/44-18-1 od 22. ožujka 2018. kojim je utvrđeno da je tužiteljica dužna platiti iznos ostatka posebnog poreza na motorna vozila od 12.047,16 kn za rabljeni osobni automobil marke Daimler-Benz, tip 124, model 300 D, kw: 80, ccm3: 2975, broj šasije:

WDB1241301A766967, njemačkih registarskih oznaka [registarska oznaka], datum prve registracije 26. svibnja 1988., stanje putomjera 293002 kilometara, emisija ispušnih plinova 201g/km.

2. Tužiteljica u tužbi i tijekom spora u bitnome navodi da predmetnu tužbu podnosi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Dodaje da je protiv prvostupanjskog rješenja, podnijela žalbu u kojoj je među ostalim navela kako ima prebivalište u [adresa]. Opisuje da se iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja u bitnome navodi kako je tijekom postupka nesporno utvrđeno da je ČU na području Republike Hrvatske upravljala predmetnim automobilom, kada je i izvršena kontrola od strane carinskih službenika, kao da ispunjava uvjete propisane Zakonom o posebnom porezu na motorna vozila, odnosno isto vozilo duže se vrijeme nezakonito upotrebljava na području Republike Hrvatske. Iznosi da je člankom 4. stavkom 1. točkom c) Zakona o posebnom porezu na motorna vozila propisano da je nezakonita uporaba motornog vozila korištenje, posjedovanje te činjenično ili pravno raspolaganje motornim vozilom na koje u Republici Hrvatskoj nije na propisan način obračunat i plaćen posebni porez. Nastavlja da je u postupku isto tako, nesporno utvrđeno da je ČU, hrvatska državljanka, koja je u vrijeme upravljanja predmetnim vozilom imala prijavljeno stalno prebivalište u [adresa] u mjestu [adresa]. Opisuje da je člankom 2. stavkom 1. Zakona o prebivalištu propisano da je prebivalište mjesto i adresa u [adresa] na kojoj se osoba trajno naselila radi ostvarenja svojih prava i obveza vezanih za životne interese kao što su obiteljski, profesionalni, ekonomski, socijalni, kulturni i drugi interesi, dok je člankom 2. stavkom 2. istog Zakona određeno da je boravište mjesto i adresa u [adresa] gdje osoba privremeno boravi, ali se na toj adresi nije trajno naselila u smislu odredbe stavka 1. tog članka. Nadalje, opisuje da se konačno navodi da je Područni carinski ured Zagreb razmotrio i cijenio gore izložene navode ČU te je tijekom provedenog postupka utvrđeno da ista nije dokazala da je u drugoj državi boravila više od 185 dana u svakoj kalendarskoj godini, odnosno u postupku da je utvrđeno da je navedena državljanka Republike Hrvatske s prijavljenim stalnim prebivalištem u mjestu [adresa], da je u Republici Hrvatskoj porezni obveznik, da u Republici Hrvatskoj plaća doprinose, da je u Republici Hrvatskoj zdravstveno i mirovinsko osigurana, da posjeduje osobnu iskaznicu te da u Republici Hrvatskoj s obitelji stvarno boravi i živi tijekom cijele godine, odnosno da na području Republike Hrvatske stvarno boravi više od 185 dana u svakoj kalendarskoj godini zbog osobnih i poslovnih veza. Dodaje da ovo naprosto ponavlja i drugostupanjsko tijelo navodeći da je razmatrajući spis predmeta i žalbene navode utvrđeno da su isti bez utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari. Ističe, a isto je isticala i u žalbi, da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Iznosi da raspolaže ispravom naziva AUFENTHALTSTITEL kojom se dokazuje pravo prebivališta u [adresa]. Obrazlaže da je prema definiciji AUFENTHALTSTITEL dokument s elektronskim medijem za pohranu i obradu, u obliku kreditne kartice kojom stranac u Njemačkoj i ostatku Europske unije može dokazati svoje pravo prebivališta. Nastavlja da je presliku iste isprave zajedno sa žalbom dostavila i drugostupanjskom tijelu, koja se u obrazloženju drugostupanjskog rješenja uopće niti ne spominje. Navodi da prema njemačkim propisima ima status najmoprimca točnije zaključen ugovor o najmu stana. Zaključuje da, dakle, raspolaže ispravama kojima dokazuje da u Republici Njemačkoj ima prebivalište te da samim time i ima pravo na zakonitu uporabu spornog vozila u Republici Hrvatskoj. Opisuje da iz opisanog razloga, razrez poreza po osporenom rješenju nije na zakonu osnovan. Napominje da ne samo to, već niti prvostupanjsko tijelo, a niti drugostupanjsko tijelo, ne obrazlažu temeljem čega su zaključili da bi u Republici Hrvatskoj bila porezni obveznik, da u Republici Hrvatskoj plaća doprinose, da je u Republici Hrvatskoj zdravstveno i mirovinsko osigurana, kao i da zbog poslovnih i osobnih veza boravi više od 185 dana u svakoj kalendarskoj godini na području Republike Hrvatske. Obrazlaže da živi u [adresa] još od 1973., a da od prije nekoliko godina u Republici Njemačkoj prima mirovinu. Navodi da je tome tako, uz tužbu prilaže i rodne listove za svoje kćeri, iz kojih proizlazi da su iste 1974. i 1978. rođene u [adresa]. Dodaje da iste također tamo žive i rade s obiteljima pa da osobnih veza u Republici Hrvatskoj nema, već isključivo u Njemačkoj, gdje su joj djeca. Stoga drži da su povrijeđena temeljena načela upravnog postupka i to načelo materijalne istine i saslušanja stranke. Stoga predlaže da se poništi drugostupanjsko rješenje uz naknadu troškova upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da smatra da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Predlaže da se tužba odbije kao neosnovana.

4. Tijekom spora izvršen je uvid u spis i u spis tuženika te su održana dva ročišta.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Nesporno je da je prvostupanjskim poreznim rješenjem utvrđeno da je tužiteljica dužna platiti iznos ostatka posebnog poreza na motorna vozila od 12.047,16 kn za rabljeni osobni automobil marke Daimler-Benz, tip 124, model 300 D, kw: 80, ccm3: 2975, broj šasije: [broj šasije], njemačkih registarskih oznaka [registarska oznaka], datum prve registracije 26. svibnja 1988., stanje putomjera 293002 kilometara, emisija ispušnih plinova 201g/km

7. Sporno je, je li osporavano rješenje tuženika, kojim je žalba tužiteljice protiv tog prvostupanjskog rješenja odbijena, zakonito.

8. Člankom 1. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila ("Narodne novine" broj: 15/13., 108/13. i 115/16.) propisano je da se tim Zakonom uređuje plaćanje posebnog poreza na motorna vozila (u daljnjem tekstu: posebni porez) namijenjena za uporabu na cestama u Republici Hrvatskoj.

8.1. Nadalje, člankom 4. stavkom 1. točkom c. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila propisano je da je nezakonita uporaba motornih vozila svako korištenje, posjedovanje te činjenično ili pravno raspolaganje motornim vozilom na koje u Republici Hrvatskoj nije na propisan način obračunat ili plaćen posebni porez.

8.2. Člankom 5. stavkom 1. točkom 1. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila propisano je da su predmet oporezivanja motorna vozila na koje nije obračunat i plaćen posebni porez u Republici Hrvatskoj koja se registriraju sukladno posebnim propisima i to, među ostalim, osobni automobili i ostala motorna vozila konstruirana prvenstveno za prijevoz osoba.

8.3. Člankom 6. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila propisano je pak da je obveznik plaćanja posebnog poreza (u daljnjem tekstu: porezni obveznik) osoba koja je nezakonito uporabila motorno vozilo na području Republike Hrvatske (stavak 1. točka 3.) te da se u smislu stavka 1. točke 3. toga članka osobom koja je nezakonito uporabila motorno vozilo na području Republike Hrvatske smatra i osoba koja je sudjelovala u nezakonitoj uporabi motornog vozila na području Republike Hrvatske, a znala je ili je prema okolnostima slučaja morala znati da je takva uporaba nezakonita te osoba koja je odnosno motorno vozilo stekla u vlasništvo ili posjed premda je u trenutku stjecanja ili primitka motornog vozila znala ili je prema okolnostima slučaja morala znati da je motorno vozilo u nezakonitoj uporabi na području Republike Hrvatske (stavak 2).

8.4. Dok je člankom 8. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila propisano da obveza obračunavanja i uplate posebnog poreza iz članka 5. stavka 1. toga Zakona nastaje kada se utvrdi da su motorna vozila nezakonito upotrebljavana na području Republike Hrvatske (stavak 1.), da kod nezakonite uporabe motornih vozila na području Republike Hrvatske obveza obračunavanja i uplate posebnog poreza, osim u drugim slučajevima propisanim tim Zakonom, nastaje kad se utvrdi da je fizička osoba s prebivalištem u [adresa] posjedovala motorno vozilo na koje u Republici Hrvatskoj nije na propisan način obračunat ili plaćen posebni porez ili koristila takvo motorno vozilo na cesti u Republici Hrvatskoj (članak 2. točka 2.) te da se u smislu toga Zakona smatra da fizička osoba ima prebivalište u [adresa] ako na području Republike Hrvatske stvarno boravi više od 185 dana u svakoj kalendarskoj godini zbog osobnih i poslovnih veza ili u slučaju kada poslovne veze ne postoje, ako postoje osobne veze koje ukazuju na blisku povezanost između osobe i mjesta u kojem prebiva na području Republike Hrvatske (stavak 3.).

8.5. Člankom 10. stavkom 1. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila propisano je da se posebni porez utvrđuje na temelju emisije ugljičnog dioksida (CO2) izražene u gramima po kilometru, prodajne cijene motornog vozila, snage motora u kilovatima, obujma motora u kubičnim centimetrima i razine emisije ispušnih plinova (stavak 1.) te da se posebni porez za rabljena motorna vozila plaća u iznosu ostatka posebnog poreza utvrđenog prema postotku pada vrijednosti istog motornog vozila na tržištu u Republici Hrvatskoj od čije je prve registracije proteklo isto vremensko razdoblje (stavak 2.).

9. Iz zapisnika o ispitivanju osumnjičenika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Središnjeg ureda, Sektora za mobilne jedinice, Službe za mobilne jedinice Varaždin KLASA: 471-01/17-15/927, URBROJ: 513-02-1979/16-17- 1 od 16. listopada 2017. utvrđeno je da tužiteljica izjavila da je upravljala osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]), dok su je zaustavili carinski službenici. Dodala je da je vozilo od njenog supruga Č koji je trenutno u Njemačkoj na liječenju te da je već dvije godine u Republici Hrvatskoj, jer čeka uvjet za mirovinu. Izjavila je da je prije radila u Njemačkoj i da ima tamo prijavljen boravak, ali da tijekom godine više od 186 dana živi na adresi u mjestu [adresa], te da samo povremeno odlazi u Njemačku na liječenje. Iznijela je da predmetno vozilo koristi samo povremeno jer ima i drugo vozilo. Nastavila je da nije znala da čini prekršaj, a da su ona i njen suprug pod kraj godine namjeravali prijaviti vozilo na carinu da prenesu na hrvatske tablice te da bi to učinili oko Božića dok se suprug vrati. Izjavila je da je s vozilom došla u Republiku Hrvatsku prije 3-4 tjedna iz Njemačke gdje je boravila 3 tjedna, a da je prije toga većinom bila u Republici Hrvatskoj.

10. Sud je na ročište 12. studenog 2024. pozvao tužiteljicu radi saslušanja na kojem je opunomoćenica tužiteljice navela da tužiteljica nije pristupila na to ročište zbog poslovnih obveza te je predložila odgodu ročišta, pa je sud odgodio ročište i iduće zakazao za 22. studenog 2024. radi izvođenja dokaza saslušanjem tužiteljice.

11. Podneskom od 21. studenog 2024. opunomoćenik tužiteljice je istaknuo da povlači dokazni prijedlog za saslušanjem tužiteljice te da predlaže sudu da donese odluku sukladno stanju spisa.

12. Imajući u vidu sadržaj zapisnika o ispitivanju osumnjičenika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Središnjeg ureda, Sektora za mobilne jedinice, Službe za mobilne jedinice Varaždin KLASA: 471-01/17-15/927, URBROJ: 513-02-1979/16-17-1 od 16. listopada 2017. te imajući u vidu citirane odluke Zakona o posebnom porezu na motorna vozila pravilno je prvostupanjskim poreznim rješenjem utvrđeno da je tužiteljica dužna platiti iznos ostatka posebnog poreza na motorna vozila od 12.047,16 kn za rabljeni osobni automobil njemačkih registarskih oznaka [registarska oznaka].

13. Stoga je valjalo na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24.) odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan (točka I. izreke).

14. Kako je tužiteljica izgubila spor u cijelosti valjalo je odlučiti kao u točki II. izreke na temelju članka 147. stavka 1. u vezi članka 148. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima.

U Zagrebu 19. prosinca 2024.

Sutkinja

Vanja Crnković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. odvjetnik Franjo Šebijan – e. komunikacijom

2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43 – e. komunikacijom

3. U spis