REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
Poslovni broj: Us I-1802/2023-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković, uz sudjelovanje zapisničarke Jasminke Janković, u upravnom sporu tužiteljice DG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa opunomoćenica Marija Palić, odvjetnica u Zagrebu, Jordanovac 15, protiv tuženog Grada Zagreba, OIB: 61817894937, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, 19. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje točke II. izreke rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika KLASA: UP/II-551-06/23-014/726, URBROJ: 251-02- 01/001-23-2 od 15. ožujka 2023. u odbijajućem dijelu zahtjeva za naknadu troškova postupka te za rješavanje stvari.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Rješenjem Grada Zagreba, Gradonačelnika KLASA: UP/II-551-06/23-014/726, URBROJ: 251-02-01/001-23-2 od 15. ožujka 2023. poništeno je rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo branitelje i osobe s invaliditetom KLASA: UP/I-551-06/22-013/332, URBROJ: 251-09-22-1/001-22-02 od 30. studenoga 2022. i predmet je vraćen tom tijelu na ponovno odlučivanje (točka I. izreke). Nadalje, naloženo je Gradu Zagrebu, Gradskom uredu za socijalnu zaštitu, zdravstvo branitelje i osobe s invaliditetom naknaditi tužiteljici trošak u iznosu od 1.171,88 kuna, odnosno 155,54 eura u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti tog rješenje, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadom troškova upravnog postupka odbijen (točka II. izreke).
2. Tužiteljica u tužbi i tijekom spora u bitnome navodi da osporava zakonitost odbijajućeg dijela zahtjeva za naknadu troškova upravnog postupka, sadržanog u točki II. izreke osporenog rješenja, jer materijalno pravo nije pravilno primijenjeno. Dodaje da je potraživala trošak postupka zastupanja po odvjetniku u visini od 9.375,00 kn. Iznosi da se iz obrazloženja osporenog rješenja ne može uopće utvrditi temeljem koje odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika je tuženik obračunao iznos naknade troškova zastupanja koji joj priznaje. Smatra da se u konkretnom slučaju radi o procjenjivom predmetu. Poziva se na odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, kojima je propisano da se u svim procjenjivim predmetima, u upravnim postupcima, određuje naknada po Tbr. 7. t. 1. Tarife. Predlaže poništiti točku II. izreke osporavanog rješenja u njenom odbijajućem dijelu uz naknadu troškova upravnog spora.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom spora u bitnome navodi da je neosnovan stav tužiteljice da se u konkretnom slučaju radi o procjenjivom predmetu, jer je predmet odlučivanja usklađivanje novčane pomoći za roditelje odgojitelje s Odlukom o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja iz 2022. Pozivajući se na odredbe Zakona o općem upravnom postupku i tarifne brojeve iz Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ističe da su procjenjivi predmeti samo oni u kojima je nesporno moguće utvrditi visinu vrijednosti premeta spora kroz unaprijed definirane parametre. Budući da u konkretnom slučaju tek treba utvrditi prihod kojeg tužiteljica može ostvariti, zaključuje kako vrijednost predmeta spora nije jasno određena. Pojašnjavajući svoj stav dodaje i kako novčana pomoć ovisi o više faktora, odnosno o budućim i neizvjesnim okolnostima koje će definirati trajanje i ukupan iznos naknade koju će tužiteljica ostvariti. Iznosi da se, budući da je nepoznato hoće li sve okolnosti o kojima ovisi naknada biti ispunjene, ne može odrediti iznos pomoći koji će tek biti isplaćen, iz kojeg razloga smatra da ne postoji mogućnost ni supsidijarne primjene članka 36. Zakona o parničnom postupku, kojim je propisano da se kod budućih davanja koja se ponavljaju, vrijednost predmeta spora računa po njihovom zbroju. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.
4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Tijekom spora sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je održao ročište.
6. Osporavanim rješenjem, u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti, poništeno je prvostupanjsko rješenje i tužiteljici određen trošak po osnovi za koju tuženik smatra da je neprocjenjiva. Tužiteljica osporava navedeni pravni stav smatrajući istog nezakonitim, jer je mišljenja kako se osnovica lako može utvrditi zbrajanjem pojedinačnih mjesečnih iznosa.
7. Člankom 161. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09. i 110/21.) propisano je da se o troškovima postupka odlučuje rješenjem o upravnoj stvari, a da će se, iznimno, ako u trenutku donošenja rješenja o upravnoj stvari nisu poznati svi troškovi postupka, o troškovima postupka donijet dopunsko rješenje (stavak 4.). Nadalje, propisano je da kada je postupak koji je pokrenut po službenoj dužnosti okončan povoljno za stranku, troškove postupka snosi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo, ako nije drukčije propisano (stavak 5.).
8. Drugostupanjsko rješenje kojim se poništava prvostupanjsko rješenje i time postupak vraća u njegovu prethodnu fazu, nije rješenje o upravnoj stvari kojim se postupak pokrenut po službenoj dužnosti okončava povoljno za stranku. Takvo rješenje odluka je procesne naravi kojom se postupak vraća u fazu prije no što će javnopravno tijelo riješiti o pravima, obvezama ili pravnim interesima stranaka. Stoga se takva odluka ne može smatrati konačnim rješenjem o upravnoj stvari. Naime, određenje troškova u upravnom postupku (kao uostalom i u parničnom postupku na kojeg se stranke supsidijarno pozivaju), pretpostavlja okončanu situaciju. Tek u okončanoj situaciji postojat će mogućnost utvrđenja je li neka situacija povoljno okončana za stranku te koji troškovi su u ukupnosti uopće i postojali.
9. U konkretnom slučaju uopće nije postojao razlog da tuženik osporavanim rješenjem odlučuje o troškovima postupka, koji postupak će se nastavno provoditi po službenoj dužnosti, budući da mu u trenutku donošenja rješenja nisu niti bili poznati svi troškovi postupka niti mu je bilo poznato hoće li taj postupak za tužiteljicu biti povoljno okončan. Stoga osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.
10. Takvo pravno stajalište potvrdio je i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj: Usž-1310/2024-2 od 2. svibnja 2024.
11. Na ročištu 19. studenog 2024. odbijen je dokazni prijedlog tužiteljice za pribavu podataka o iznosu naknade koju tužiteljica prima kao roditelj odgojitelj, za izvođenje financijskog vještačenja te za pribavu podataka od Državnog zavoda za statistiku, budući da izvođenje navedenih dokaza nije bilo potrebno za donošenje odluke, a imajući u vidu sadržaj članka 161. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku.
12. Budući da ne postoji na zakonu osnovana mogućnost da sud povodom tužbe tužiteljice intervenira u dio rješenja tuženika kojim joj je trošak priznat i koji dio tužiteljica ne osporava, sud je odbio tužbeni zahtjev na temelju članka 116. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24.), kojim je propisano da će sud odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i kada utvrdi da je u postupku koji je prethodio donošenju pojedinačne odluke bilo nedostataka, ali nisu utjecali na rješavanje predmeta postupka te ako utvrdi da je pojedinačna odluka zasnovana na zakonu, ali zbog drugih razloga od onih navedenih u odluci.
13. Kako je tužiteljica izgubila spor u cijelosti valjalo je odlučiti kao u točki II. izreke na temelju članka 147. stavka 1. u vezi članka 148. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima.
U Zagrebu 19. prosinca 2024.
Sutkinja
Vanja Crnković
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (četiri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Dna:
1. Odvjetnica Marija Palić – e. komunikacijom
2. Grad Zagreb, Gradonačelnik – e. komunikacijom
3. U spis
