REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pn-2636/2023-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vanesi Brizić Bahun kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Prvo plinarsko društvo d.o.o. [adresa], OIB: 58292277611, zastupanog po punomoćniku Maru Mihočeviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mihočević & Bajs u Zagrebu, protiv tuženika VR iz [adresa], 2180 Luksemburg, zastupanog po punomoćnici Gorani Grubišić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grubišić & Lović & Lalić u Zagrebu, radi ispravka informacije, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 05. rujna 2024. godine u prisutnosti zakonskih zastupnica tužitelja UR i SR uz punomoćnika Maru Mihočevića, odvjetnika, te punomoćnice tuženika Gorane Grubišić, odvjetnice, dana 19. prosinca 2024. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I Nalaže se tuženiku VR, [adresa], da u prvom, a najkasnije u drugom izdanju emisije „Novi dan“ koja se emitira na N1 televiziji objavi ispravak informacija objavljenih o tužitelju PRVO PLINARSKO DRUŠTVO d.o.o., [adresa], OIB 58292277611, objavljenih u emisiji „Novi dan“ emitiranoj na N1 televiziji dana 6.4.2022. godine, a koji ispravak glasi:

„Citiranim upitom se implicira da je sporno vlasništvo nad trgovačkim društvom PRVO PLINARSKO DRUŠTVO d.o.o. te se sugerira da bi ruski kapital bio u equityju navedenog trgovačkog društva, a iz sudskog registra jasno proizlazi da je vlasnik istog ENERGIA NATURALIS d.o.o., [adresa] (Grad Vukovar) [adresa] čiji je vlasnik ER iz [adresa] koji je V i državljanin Republike Hrvatske.“, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku VR, [adresa], naknaditi tužitelju PRVO PLINARSKO DRUŠTVO d.o.o., [adresa], OIB 58292277611, trošak parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana.".

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.562,50 eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj tužbenim zahtjevom traži od tuženika objavu ispravka netočnih informacija koje su objavljene u emisiji „Novi dan“ emitiranoj na N1 televiziji dana 6.4.2022. godine. N1 je multimedijska informativna platforma koja podrazumijeva uslugu na zahtjev, TV kanal i internetski portal te svoj sadržaj putem različitih operatera plasira na čitavom području Republike Hrvatske. Kao izdavač ovog medija navedeno je u impressumu društvo ADRIA NEWS S.A.R.L. sa sjedištem u [adresa]. Kao urednički kolegij navedeni su: VR (direktor programa), ČR (direktor), CR (direktorica), Peter Horocks (savjetnik uredničkog kolegija). Također se navodi i kategorija "produkcija" te ŠR kao news director. Zaključno je navedeno da je N1 vlasništvo kompanije Adria News Sarl, koja je dio grupe kompanija United Media, vodeće medijske grupacije u jugoistočnoj Europi. U Sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu upisano je društvo ADRIA NEWS d.o.o. sa sjedištem u [adresa]. Kao osnivač tog društva upisano je društvo ADRIA NEWS S.A.R.L. sa sjedištem u [adresa]. N1 nije upisan u Knjigu elektroničkih publikacija koju vodi Agencija za elektroničke medije Republike Hrvatske niti u Knjigu pružatelja medijskih usluga na zahtjev koju vodi ista Agencija, a niti u bilo koji drugi registar koji ta Agencija vodi Međutim, N1 je upisan u MAVISE bazu podataka koja je osnovana sukladno Direktivi 2010/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 10.3.2010. o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama; nastavno: Direktiva). Odredbom čl. 13. ZEM-a propisano je da su pružatelji audiovizualnih medijskih usluga dužni primateljima usluge omogućiti jednostavan, izravan i stalan pristup najmanje sljedećim informacijama: – nazivu pružatelja medijskih usluga, – adresi na kojoj pružatelj medijskih usluga ima poslovni nastan, – detaljnim podatcima o pružatelju medijskih usluga, uključujući adresu njegove elektroničke pošte ili mrežnu stranicu, što omogućuje brže, izravno i učinkovito stupanje u kontakt s njim, – vlasničkoj strukturi koja se objavljuje na mrežnim stranicama, – impresumu, – nadležnim regulatornim i/ili nadzornim tijelima. Pružatelj usluge N1 nije u cijelosti postupio sukladno citiranoj odredbi ZEM-a jer iz sadržaja objavljenog na internetskoj stranici odnosno sadržaja samog impressuma nije jasno tko su osobe odgovorne za štetu odnosno objavu ispravka. Objavljivanje paušalnih informacija o odgovornim osobama te korištenje izraza u impressumu koji nisu zakonski termini kad se govori o odgovornosti za štetu i objavu ispravka, očito je usmjereno na izbjegavanje odgovornosti pružatelja usluge N1 za štetu i povredu prava i interesa primatelja usluge. Međutim, obzirom na sve ranije izneseno, tužitelj smatra da za objavu ispravka postoji odgovornost glavnog urednika (direktora programa) koji je imenovan od strane izdavača sa sjedištem u [adresa]. Stoga se u predmetnoj pravnoj stvari radi o sporu s međunarodnim elementom, ali u odnosu na koji je nadležan suditi hrvatski sud. Odredbom čl. 40. Zakona o medijima (nastavno: ZM) propisano je da svatko ima pravo od glavnog urednika zahtijevati da bez naknade objavi ispravak objavljene informacije kojom su bila povrijeđena njegova prava ili interesi. Obzirom su tužitelju povrijeđena prava i interesi objavama na N1 televiziji čiji je tuženik direktor programa, to isti može biti tužen u Republici Hrvatskoj budući se radi o pravnoj stvari povezanoj s deliktom odnosno kvazideliktom. Tuženik je pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari. Odredbom čl. 3. st. 3. ZEM-a propisano da se pravo na ispravak objavljene informacije ili na odgovor na objavljenu informaciju ostvaruje sukladno zakonu kojim je uređeno područje medija. Tuženik je direktor programa N1 kao pružatelja audiovizualne medijske usluge. Odredbom čl. 2. ZM-a propisano je da je glavni urednik novinar ovlašten za uređivanje medija kojeg imenuje nakladnik na način propisan zakonom. U elektroničkim medijima glavnim urednikom se smatra direktor programa ukoliko glavni urednik nije imenovan. Obzirom na navedeno, tuženik je kao direktor programa N1 pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari. Navodi da je tuženik dana 6.4.2022. godine u emisiji „Novi dan“ emitiranoj na N1 televiziji, objavio netočne, neistinite i štetne informacije o tužitelju, kako slijedi: – „…Što je s PPD-om, jedna od tema je zapravo tko je vlasnik PPD-a, je li to ruski kapital i primjenjuju li se uopće europske sankcije protiv Rusije u Hrvatskoj ili ne?“. Informacijama objavljenim u emisiji iz toč. III ove tužbe implicira se da je sporno vlasništvo društva tužitelja te se sugerira da bi ruski kapital bio u equityju navedenog trgovačkog društva. Takve implikacije su potpuno promašene i neosnovane jer iz Sudskog registra Trgovačkog suda u Osijeku jasno proizlazi da je vlasnik društva tužitelja društvo ENERGIA NATURALIS d.o.o. sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa]. Jedini osnivač tog društva je ER iz [adresa], koji je V i državljanin Republike Hrvatske. Tužitelj je od tuženika zahtijevao objavu ispravka netočne informacije temeljem odredbe čl. 3. st. 3. u vezi s odredbom čl. 40. ZM-a, a koji zahtjev je tuženik bio dužan objaviti bez promjena i dopuna na istom ili istovrijednom mjestu programskog prostora i na isti ili istovrijedan način na koji je bila objavljena i informacija na koju se ispravak odnosi te isti nije smio objaviti među reagiranjima ili pismima čitatelja. Tuženik je navedeni zahtjev uredno zaprimio dana 10.5.2022. godine te je 20.5.2022. godine uputio punomoćniku tužitelja odgovor u kojem navodi da ne može postupiti sukladno zahtjevu za objavu ispravka jer isti nije sukladan odredbama primjenjivih propisa. Iz navedenog slijedi da tuženik nije odgovorio na zahtjev u zakonom propisanom roku te da je odgovor paušalan odnosno da odbijanje tuženika da objavi ispravak nije utemeljeno ni na kakvom zakonitom razlogu. Budući tuženik do dana podnošenja tužbe nije objavio zatraženi ispravak, zahtijeva da se tuženiku naloži da u prvom, a najkasnije u drugom izdanju emisije „Novi dan“ koja se emitira na N1 televiziji objavi ispravak informacija objavljenih o tužitelju, objavljenih u emisiji „Novi dan“ emitiranoj na N1 televiziji dana 6.4.2022. godine, a koji ispravak glasi: „Citiranim upitom se implicira da je sporno vlasništvo nad trgovačkim društvom PRVO PLINARSKO DRUŠTVO d.o.o. te se sugerira da bi ruski kapital bio u equityju navedenog trgovačkog društva, a iz sudskog registra jasno proizlazi da je vlasnik istog ENERGIA NATURALIS d.o.o., [adresa] (Grad Vukovar) [adresa] čiji je vlasnik ER iz [adresa] koji je V i državljanin Republike Hrvatske.“, uz naknadu troškova postupka sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor stvarne i mjesne nenadležnosti naslovnog suda i primjene hrvatskog prava za postupanje u ovoj pravnoj stvari. Podredno, ističe kako je tužbeni zahtjev neosnovan jer ne udovoljava zakonskim pretpostavkama za objavu ispravka informacije iz čl. 40. Zakona o medijima, s obzirom objavljeni sadržaj ne predstavlja informaciju u smislu odredbe čl. 2. ZM-a. Naime, tužitelj u tužbi navodi da je tuženik u emisiji Novi dan, emitiranoj na N1 televiziji, objavio netočne, neistinite i štetne informacije o tužitelju kako slijedi: "…što je s PPD-om, jedna od tema je zapravo tko je vlasnik PPD-a, je li to ruski kapital i primjenjuju li se uopće europske sankcije protiv Rusije u Hrvatskoj ili ne?". Međutim, tuženik osporava kako bi u predmetnoj emisiji bila objavljena informacija kako to tužitelj u tužbi navodi. Uvidom u snimku emisije Novi dan emitirane na N1 televiziji dana 06. travnja 2022. godine proizlazi kako je u istoj emitiran intervju novinara ŠR s ekonomskim analitičarom IR, koji je u predmetnom intervjuu komentirao sankcije koje su od strane Europske unije nametnute Rusiji i njihove učinke i primjenu u Republici Hrvatskoj i Europi. U kontekstu teme koja je bila predmet rasprave u predmetnom intervjuu novinar ŠR je gostu NR postavio gore navedeno pitanje za koje tužitelj tvrdi neosnovano da predstavlja netočnu, nepotpunu i štetnu informaciju, a na koje pitanje je gost odgovorio: "Dobro pitanje. Nisam siguran da sam vičan ulaziti u to pitanje čiji su oni igrači ili nisu…". Dakle, pitanje koje je postavio novinar sadržajno ne predstavlja informaciju u smislu čl. 2. st. 11. ZM-a, kojim je informacija definirana. To iz razloga jer se postavljanjem pitanja ne iznosi nikakav podatak niti činjenična tvrdnja o tužitelju. Pored navedenog, da se predmetnim novinarskim pitanjem ni na koji način ne implicira i/ili sugerira da bi ruski kapital bio u Equityu tužitelja, a osim toga tužitelj u tužbi ne pojašnjava kako bi bilo kakav navod da bi u kapitalu tužitelja sudjelovao ruski kapital predstavljao štetnu informaciju po prava i interese tužitelja. Uvidom u sadržaj predmetne emisije i spornog dijela intervjua koji se bavio komentiranjem šire teme od javnog interesa i u kojem je tužitelj samo spomenut u okviru osnovnog pitanja vezanog uz primjenu sankcija nametnutih Rusiji na teritoriju Republike Hrvatske jasno proizlazi kako novinar postavljanjem pitanja o takvoj temi koja je zasigurno od javnog interesa ne iznosi bilo kakve tvrdnje ni činjenične navode o tužitelju, a koje bi bile podobne za ispravak. Uz navedeno ističe kako tužiteljev zahtjev za objavu ispravka predstavlja isključivo komentiranje i tužiteljev subjektivni doživljaj i interpretaciju sadržaja pitanja kojeg je novinar postavio u intervjuu, a ne predstavlja ispravak. Navodi kako tužitelj ničim ne dokazuje da bi mu spornim pitanjima bilo povrijeđeno pravo ili interes. Pri tome sporno pitanje treba cijeniti u kontekstu sadržaja cijelog intervjua u kojem je postavljeno, jer je tema intervjua bila tema od javnog interesa, te je intencija novinara bila postavljanjem predmetnog pitanja gostu, komentiranje primjene sankcija Europske unije, dok je tužitelj spomenut samo uzgredno u vidu mogućeg utjecaja tako određenih sankcija na njegovo poslovanje. Stoga tako objavljen sadržaj nije takve prirode da bi objektivno mogao na bilo koji način povrijediti tužiteljeva prava ili interese. Pojašnjava kako je novinar tom prilikom djelovao u dobroj vjeri jer je sasvim opravdano i od neupitnog interesa javnosti propitkivati poslovnu suradnju i reperkusije koje ista, u kontekstu aktualnih sankcija, može imati na aktualnu ekonomsku situaciju u Hrvatskoj. Stoga je opravdano propitkivati utjecaj sankcija na tužitelja kao društva čiji je predmet poslovanja upravo uvoz, prodaja i opskrba plinom. Pri tome je i sam tužitelj na svojim službenim web stranicama potvrdio da upravo s ruskim društvom Gazprom Export Llc ima sklopljen 10.-godišnji ugovor o kupnji i prodaji plina, pa je time nesporno da postoji povezanost tužitelja s ruskim kapitalom. Da je u kontekstu mogućih posljedica primjene sankcija na gospodarstvo i cjelokupno društveno stanje opravdano spomenuti i društvo tužitelja, svjedoči nesporna činjenica da je upravo tužitelj društvo koje je najveći hrvatski uvoznik prirodnog plina (što sam potvrđuje) pretežno iz Ruske federacije, čime je nesporno da upravo tužitelj ostvaruje značajan udio na tržištu energenata koje je osobito pogođeno uslijed ruske agresije na Ukrajinu.

3. U tijeku postupka izvršen je uvid u impresum Adria News Sarl, izvod iz sudskog registra za Prvo plinarsko društvo d.o.o., za Energija Naturalis d.o.o., zahtjev za objavu ispravka objavljene informacije s povratnicom od 02. svibnja 2022.g., Ugovor o poslovno tehničkoj suradnji između Adria News Sarl i Adria News d.o.o. Zagreb, ispise sa profila tvrtke Energija Naturalis te sa profila tvrtke PPD.hr, uvid u godišnje izvješće grupe PPD d.o.o. za 2022.g., ispise članaka objavljenih na www.nacional.hr, proveden je dokaz saslušanjem svjedoka ŠR, NR te zastupnika tužitelja SR i UR, te je pregledana snimka spornog dijela emisije Novi dan emitirane na N1 televiziji dana 06. travnja 2022. godine.

4. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Rješenjem Županijskog suda u Varaždinu br. Gž-83/2023 od 24. travnja 2023. godine odbijena je žalba tuženika i potvrđeno rješenje ovog suda posl.br. Pn- 1560/22 od 06. prosinca 2022. godine u toč. I. izreke kojim je odbijen prigovor nenadležnosti suda u Republici Hrvatskoj, ali je preinačeno isto rješenje u toč. II. i III. na način da je odbijen tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu.

6. U pogledu mjerodavnog prava za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, odredbom čl. 26. st. 1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu propisano je da se pravo mjerodavno za izvanugovorne obveze određuje prema Uredbi (EZ) br. 864/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o pravu koje se primjenjuje na izvanugovorne obveze (Rim II) (SL L 199, 31. 7. 2007.) unutar njezinog polja primjene (nastavno: Uredba Rim II). Odredba čl. 4. st. 1. Uredbe Rim II propisuje da ako nije drukčije propisano tom Uredbom, pravo koje se primjenjuje na izvanugovornu obvezu nastalu iz protupravnog postupanja je pravo one države u kojoj šteta nastane, bez obzira na to u kojoj državi je nastao događaj koji je prouzročio nastalu štetu te bez obzira na državu ili države u kojoj nastanu posredne posljedice tog događaja. Obzirom tužitelj tvrdi da su protupravnim postupanjem tuženika povrijeđena prava i interesi tužitelja objavama u medijima koje su dostupne na čitavom području Republike Hrvatske, to je primjenjiva odredba čl. 4. st. 1. Uredbe Rim II te je u ovoj pravnoj stvari mjerodavno pravo Republike Hrvatske.

7. Prema članku 40. stavak 1. ZM-a svatko ima pravo od glavnog urednika zahtijevati da bez naknade objavi ispravak objavljene informacije kojom su bila povrijeđena njegova prava i interes, i svrha ispravka je ispravljanje netočne ili nepotpune informacije. Osim ispravka u užem smislu pod kojim se misli na ispravljanje pogrešnih tvrdnji i netočnih navoda u objavljenoj informaciji U, pod pojmom ispravka podrazumijeva se iznošenje činjenica i okolnosti kojima povrijeđeni pobija i s namjerom pobijanja u bitnome dopunjuje navode u objavljenom tekstu.

8. Uz suglasnost stranaka sud je samostalno pregledao snimku emisije Novi dan emitirane na N1 televiziji dana 16. travnja 2022. godine, te je utvrđeno da se radi o intervjuu novinara ŠR s ekonomskim analitičarom g. NR.

9. Pregledom snimke utvrđeno je da pitanje koje je postavio novinar N1 televizije ŠR doslovno glasi: "Što je sa PPD-om? Jedna od tema je zapravo tko je zapravo vlasnik PPD-a i je li to ruski kapital i primjenjuju li se uopće europske sankcije protiv Rusije u Hrvatskoj ili ne?". Odgovor gosta NR glasi: "Dobro pitanje. Nisam siguran da sam vičan ulaziti u to čiji su oni igrači ili nisu. Ali smatram da smo mi imali tu stratešku ovisnost o S, što se pokazalo da nije dobro i Hrvatska je isto tako bila izložena kao i hrpu europskih zemalja tim nekakvim ajmo reći suptilnim načinima utjecaja kroz ekonomiju, kroz recimo političke snage, kroz NGO sektor itd. proputinovskih ili direktno putinovskih struja ili ajmo tako reći financiranja. To se pokazuje neodrživi model. I mislim da će se to mijenjati u sve više europskih zemalja…". Dalje se na snimci ni u jednom trenutku više ne spominje tužitelj, već primjena i utjecaj sankcija Rusiji u Hrvatskoj.

10. Svjedok ŠR u svom iskazu navodi da se sjeća predmetne emisije Novi dan, koja je emitirana 06. travnja 2022.g. te se sjeća i konkretnog pitanja koje je sporno u ovom postupku. Predmetna tema je bila zanimljiva i smatra kako je postojao interes javnosti, osobito nakon početka ruske agresije i sankcija koje je uvela Europska unija, pa tako i Hrvatska. Stoga je u interesu javnosti bilo otkriti što će to značiti za opskrbu plinom u Republici Hrvatskoj. Nastojali su u razgovoru sa analitičarima to analizirati, a upravo je gosp. NR jedan od najuglednijih ekonomskih analitičara. Predmetno pitanje postavljeno je u dijelu emisije koji se nije posebno bavio niti jednom tvrtkom u Republici Hrvatskoj, a upravo u namjeri rasvjetljavanja što će sankcije značiti za opskrbu plinom. Javno poznata činjenica je bila da je PPD jedan od najvećih uvoznika ruskog plina, pa je zato i spomenut u navedenom pitanju. Bilo mu je poznato da je PPD svojevremeno bio partner Gazproma. Navodi kako je postavljanjem pitanja nastojao doći do odgovora na pitanje koliko još postoji ruski utjecaj na opskrbu plina u RH i postoji li rusko vlasništvo u RH. Dio je novinarske profesije postavljenjem pitanja doći do određenih odgovora, te u konkretnom slučaju nisu iznosili informaciju, već pokušali rasvijetliti pitanja za koje smo smatrali da su u javnom interesu. Prije emitiranja predmetne emisije obavio je pripreme, a te se pripreme sastoje od pokušaja pronalaženja informacija koje se odnose na temu pronalaska tekstova koji su ranije sastavljeni o toj temi i slično. Navodi da se u navedenoj emisiji nisu bavili vlasništvom PPD-a, već su se bavili time što uvođenje sankcija Rusiji predstavlja za opskrbu plinom u Republici Hrvatskoj. Ne sjeća se da li su tijekom emisije spomenuli neko drugo trgovačko društvo. Predmetna emisija emitirana je dva mjeseca nakon početka rata u Ukrajini i bavili su se uvođenjem sankcija Rusiji, a ne samo plinom. Odnosno pokušavali su analizirati što će uvođenje sankcija značiti za svaku pojedinu državu Europske unije, a znalo se da je esencijalno pitanje pitanje plina.

11. Svjedok NR u svom iskazu navodi da se sjeća da je bio gost emisije Novi dan u travnju 2022.g. jer ga je gosp. ŠR često zvao kao gosta u svoje emisije kada se razgovaralo o ekonomskim temama, a obzirom je poznat kao ekonomski stručnjak. Prije same emisije nikad detaljno ne odlučuju o čemu će razgovarati, već mu samo kaže otprilike u kojem smjeru ide tema, a obično se razgovara o aktualnim ekonomskim pitanjima. Obzirom na termin emitiranja emisije, tema je bila kriza vezano uz rat u Ukrajini, sankcije vezane uz Rusiju te moguću recesiju. Tako su se dotakli i PPD-a, međutim, to nije bila prethodno glavna tema njihovog razgovora. Zapravo je imao tezu da će rat imati inflatorni efekt, odnosno pojačati ga i da će to dovesti do recesije. Koliko se može sjetiti, na postavljeno pitanje koje se odnosilo na to da li sankcije utječu na PPD, odgovorio je da ne zna čiji su to igrači i da nije relevantan to odgovarati, a dalje je odgovarao što to znači sankcije i što će to značiti za ekonomiju. U to je vrijeme pratio ekonomsku situaciju i drugi su ga mediji pozivali kao ekonomskog stručnjaka, odgovaram kako jesu. Prije predmetne emisije gostovao je i u RTL Direktu, a potom još par puta uglavnom na RTL-u i N1. Tema je općenito bila recesija, kriza i utjecaj sankcija na ekonomiju.

12. Zakonska zastupnica tužitelja SR u svom iskazu navodi da je Gazprom 30 godina bio partner INA-e i da je cijela regija ovisila o uvozu ruskog plina. Također je točno da je u 9. mjesecu 2017.g. tužitelj sklopio desetogodišnji ugovor sa Gazprom Eksportom vezano uz uvoz plina, te se radi o poslovnom odnosu, a osim tužitelja takav poslovni odnos sa Gazpromom ima i austrijski OMV, talijanski ENI, slovenski Geoplin i mađarski MVM. Dakle, poslovni odnos sa S je bio potpuno legitiman. U odnosu na sporno pitanje ističe kako je prvenstveno netočno, jer se postavlja pitanje tko je zapravo vlasnik PPD-a, iako se vlasništvo moglo utvrditi uvidom u registar iz kojeg je vidljivo da je vlasnik hrvatska firma čiji je vlasnik gospodin ER. Dalje u to vrijeme postaviti pitanje je li to ruski kapital treba voditi računa da se radilo o ruskoj agresiji na Ukrajinu, da se svijet promijenio i da se time navode štetne insinuacije. Tužitelju su te informacije bile štetne jer se time sugerira da nešto tu ne štima oko vlasništva. Nadalje, dio pitanja "primjenjuju li se uopće europske sankcije protiv Rusije u Hrvatskoj ili ne", implicira da rade kriminalna djela, iako se prvenstveno moglo utvrditi koje su to uopće sankcije na snazi u to vrijeme. Navedena informacija je utjecala na tužitelja na način da su se u medijskom prostoru širile zlonamjerne i neistinite informacije, radi čega su i protiv drugih medija podnijeli odgovarajuće tužbe. Isto tako, takve informacije utječu na reputaciju te međunarodni partneri nakon što proguglaju objavljene informacije traže pojašnjenje određene situacije. Nisu ih pitali ništa o vlasništvu PPD-a, jer je vlasništvo jasno vidljivo. Na pitanje da li su ih partneri u neformalnim razgovorima pitali o vlasništvu, odgovara kako je bilo pitanja, konkretno sa mađarskim partnerima. Navodi kako se europske sankcije ne odnose na plin i dan danas se ne primjenjuju na plin. Ponavlja kako je točno da je izjavila kako su od strane međunarodnih partnera imali upita, ali ih ne može povezati uz ovaj slučaj. Misli da je u vrijeme emitiranja navedene emisije, pa i danas dok rat u Ukrajini i dalje traje, opskrba energentima od javnog interesa. Ne zna i ne može tvrditi da li je je u vrijeme emitiranja sporne emisije još neko drugo društvo iz Republike Hrvatske imalo ugovor sa Gazpromom. Smatra kako je novinar koji radi emisiju u kojoj postavlja pitanja o vlasništvu trgovačkog društva u RH dužan provjeriti sudski registar prije početka emisije.

13. Zakonska zastupnica tužitelja UR u svom iskazu navodi kako iskazu zakonske zastupnice SR želi samo dodati kako im je važno da izađe demanti, jer pitanje, iako možda i nije bila takva namjera, insinuira prosječnom gledatelju lažnu sliku da je upitna vlasnička struktura tužitelja. Također im je to važno zbog ruske agresije na Ukrajinu, jer njima kao društvu ne bi služilo na čast da ih se povezuje i time dolazi do pogrešne percepcije da podržavaju takvu agresiju. Nakon odluke Županijskog suda u Varaždinu Gž-83/23 od 24. travnja 2023.g. tuženik objavljuje sve zatražene demantije.

14. Analizirajući iskaze saslušanih svjedoka ŠR i NR te pregledane snimke emisije Novi dan utvrđeno je da se emisija bavila temom ruske agresije na Ukrajinu te sankcija koje je EU planirala nametnuti Rusiji i utjecaja koje će te sankcije imati na opskrbu energentima u Republici Hrvatskoj i utjecaj na građane. Stoga se radilo o aktualnoj temi od izrazitog javnog interesa. Kako se radilo o početku agresije i prvim sankcijama, razumljivo je da novinari istražuju u kom smjeru bi te sankcije mogle ići, odnosno na koje bi sve segmente mogle utjecati. U takvoj situaciji spominjanje tužitelja kao tvrtke koja je imala dugogodišnju suradnju sa ruskom tvrtkom i koja je prema podacima koje je sama objavljivala bila najveći uvoznik plina u Republici Hrvatskoj, je razumljivo.

15. Ispravak je tekst kojim se ostvaruje mogućnost da se netočna, neistinita ili nepotpuna činjenična tvrdnja ispravi točnom i potpunom informacijom i ispravak se zapravo može temeljiti samo na činjenicama kojima se pobijaju činjenične tvrdnje iznesene u objavljenoj informaciji.

16. Ispravkom se uzvraća na netočnu i nepotpunu informaciju koja je prouzročila povredu prava interesa, i informacija mora biti protuupravna.

17. Ispravak se mora zasnivati isključivo na podacima kojima se pobijaju navodi izneseni u objavljenoj informaciji, ako tekst ispravka uz to sadržava i druge podatke on ne ispunjava spomenutu osnovnu pretpostavku pod kojom ga je glavni urednik dužan objaviti.

18. U postupku radi ostvarivanja prava na objavu ispravka, vrijedi načelo koncentracije hitnosti postupka i rasprava o tužbi za objavu ispravka ograničena je na raspravljanje i dokazivanje činjenica u svezi sa tuženikovom obvezom objave ispravka. Tuženiku je kao razlog neobjavljivanja ispravka dopušteno dokazivati točnost činjenice iz objavljene informacije,osim ako je spornom informacijom povrijeđeno pravo na privatnost zaštićeno na način utvrđen zakonom, ili ako se sporna informacija poziva na činjenice obuhvaćene amnestijom, sudskom rehabilitacijom ili revizijom presude. U sporovima radi objave ispravka sud će odbiti tužbeni zahtjev ako utvrdi da nije povrijeđeno pravo i interes tužitelja ili je utvrđeno da postoji kakva druga okolnost zbog kojih prema zakonu ne postoji obveza objave ispravka.

19. U konkretnom slučaju u spornom pitanju nije iznesena ni jedna činjenična tvrdnja pa stoga ni neistinita. Novinar je postavio pitanje svom sugovorniku, u kojem doista pita tko je vlasnik PPD-a i je li to ruski kapital?

20. Međutim, to pitanje nije bilo izvan konteksta emisije u kojoj je tema bila, kao što je već navedeno, utjecaj sankcija koje su nametnute Rusiji zbog agresije na Ukrajinu, na Republiku Hrvatsku.

21. U emisiji naglasak nije bio na tužitelju te je nakon odgovora u kojem je gost samo naveo da "nije vičan odgovoriti na to pitanje", emisija nastavljena razmatranjem teme utjecaja ruskog kapitala ne samo u Republici Hrvatskoj, već i u drugim europskim zemljama.

22. U takvoj političkoj situaciji bilo je razumno i u skladu s novinarskom strukom pokušati rasvijetliti pitanja o svim subjektima koji su povezani sa nekom ruskom tvrtkom pogotovo kada je to vezano za nabavku energenata.

23. Pri tome su javno dostupni bili podaci o tome da je tužitelj dugi niz godina surađivao sa ruskom tvrtkom Gazprom i da je bio najveći uvoznik plina u Republici Hrvatskoj.

24. Pravo je i dužnost novinara istraživati i propitkivati sve teme od javnog interesa te je uobičajena istraživačka metoda postavljanje pitanja.

25. ESLJP je u nizu odluka izrazio pravno shvaćanje da sloboda izražavanja predstavlja jedno od temeljnih načela demokratskog društva i jedan od osnovnih uvjeta za njegov napredak i za ispunjenje svakog pojedinca. Kako ostvarivanje te slobode obuhvaća dužnosti i odgovornosti, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanima zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni. Ta ograničenja moraju biti strogo tumačena, a potreba za njima mora biti uvjerljivo utvrđena.

26. Ograničenje prava na slobodu izražavanja Ustavni sud tumači imajući u vidu načelo razmjernosti iz članka 16. Ustava.

27. U okolnostima u kojima sporna izjava utječe na ugled, čast, dostojanstvo ili prava drugih, „sukob“ dvaju prava potrebno je rješavati vaganjem relevantnih čimbenika koji se odnose na dvije zaštićene vrijednosti: s jedne strane, pravo na slobodu izražavanja, i s druge strane, pravo na poštovanje osobnog života drugih. Riječ je o pravima koja zaslužuju jednaku zaštitu te je zadatak sudova postići pravičnu ravnotežu tih prava.

28. Pri ocjenjivanju razmjernosti/nužnosti miješanja u pravo na slobodu izražavanja treba uzeti u obzir prirodu i ozbiljnost nametnute sankcije.

29. Kako bi se osigurala dosljednost i izbjeglo diskrecijsko odlučivanje pri odgovaranju na pitanje koje od sukobljenih prava preteže u konkretnom slučaju i kojemu od njih je potrebno pružiti zaštitu, ESLJP je u predmetu Axel Springer AG protiv Njemačke (zahtjev broj 39954/08, presuda od 7. veljače 2012.) naveo sljedeće okolnosti prema kojima načelno ocjenjuje je li u konkretnom slučaju postignuta pravična ravnoteža između sukobljenih prava: a) doprinos raspravi u javnom interesu; b) u kojoj mjeri je osoba u pitanju poznata javnosti i kakav je sadržaj danih izjava; c) prethodno ponašanje osobe na koju se izjava odnosi; d) metode prikupljanja informacija i njihova provjerljivost; e) sadržaj, forma i posljedice objavljene informacije; f) ozbiljnost dosuđene sankcije i obeshrabrujući učinak. 30. U konkretnom slučaju bi pravo na slobodu izražavanja bilo neopravdano ograničeno kada bi se zbog pitanja koje je postavio novinar Televizije N1 utvrdilo da su tužitelju povrijeđena prava i interesi.

31. Uz to nije dokazano da su spornim pitanjem uistinu povrijeđena prava i interesi tužitelja. Sudu je razumljivo da u to vrijeme nisu željeli biti povezani sa Rusijom, jer je to zbog agresije na Ukrajinu bilo nepopularno.

32. Međutim, tužitelja nije pitanje koje je postavio novinar N1 televizije povezalo sa ruskim tvrtkama i ruskim kapitalom, već je to bila tema o kojoj se u medijima često i detaljnije nego u ovoj emisiji raspravljalo. Iz podataka samog tužitelja proizlazi da su imali sklopljeni ugovor sa ruskom tvrtkom Gazprom pa ih je to znatno više povezivalo sa ruskim kapitalom nego sporno pitanje. Pri tome se ni u kom trenutku nije sugeriralo da je to bilo nelegitiman odnos.

33. Uz to valja navesti kako postoji razlika između interesa poslovnog ugleda trgovačkog društva i ugleda pojedinca. Interesi poslovnog ugleda su primarno poslovne prirode i lišeni su iste moralne dimenzije koja obuhvaća ugled pojedinca.

34. U konkretnom slučaju tužitelj tvrdi da je sporno pitanje utjecalo na ugled tvrtke, međutim, osim same činjenice da je u to vrijeme bilo nepopularno biti povezan sa S, tužitelj nije dokazao na koji je način objavljeno pitanje utjecalo na njegovu poslovnu situaciju. I sama zakonska zastupnica tužitelja SR navodi kako ih međunarodni partneri nisu pitali ništa o vlasništvu, jer je vlasništvo jasno vidljivo te da upite međunarodnih partnera ne može povezati uz ovaj slučaj.

35. Slijedom svega navedenog, a kako nisu ispunjeni uvjeti za objavu ispravka kako ga je tužitelj zatražio, to je valjalo tužbeni zahtjev tužitelja odbiti i odlučiti kao u izreci pod točkom I.

36. Također valja navesti kako je tužitelju bilo primjerenije zatražiti objavu odgovora u smislu odredbe čl. 56. ZM-a, a obzirom je u pitanju spomenut naziv tužitelja. U odgovoru se navodima pogodnim za dokazivanje poriču u biti ili bitno nadopunjuju sporni navodi o činjenicama i podacima o objavljenoj informaciji.

Međutim, tužitelj takav zahtjev nije postavio.

37. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku i to za sastav odgovora na tužbu te podnesaka od 23.04.2024.g. i 03.06.2024.g. prema Tbr. 8. toč. 1. po 200,00 eur, za sastav žalbe prema Tbr. 10.

– 250,00 eur, te za zastupanje na ročištima 19.04.2024.g. i 05.09.2024.g. prema Tbr. 9. toč. 1. po 200,00 eur, što ukupno iznosi 1.250,00 eur, a uvećano za trošak PDV-a prema Tbr. 46. u iznosu od 312,50 eur ukupno iznosi 1.562,50 eur. 38. Stoga je odlučeno kao u izreci pod točkom II.

U Zagrebu, 19. prosinca 2024. godine

Sudac:

Vanesa Brizić Bahun

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 3 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.