Republika Hrvatska
Općinski sud u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: P-203/2019-37
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Dragi Parag kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja ČJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po pun. odvj. Bruni Petrovčiću iz Koprivnice, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB:23057039320, zastupan po punomoćniku Damiru Metelko, odvjetniku iz Odvj.društvo Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave održane dana 09. prosinca 2024. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu radi objave i uručenja odluke dana 19. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti punomoćnika tuženika, temeljem Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje u tekstu ZPP),
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 2. Ugovora o kreditu br. 2402006- 1031262160/51400607-5103288599 od 4. prosinca 2006. g. sklopljenog između tužitelja ČJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANKA dioničko društvo, Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB: 23057039320, u kojem je iskazana u valuti švicarski franak, a koja glasi „Iznos odobrenog kredita, kunska protuvrijednost od 74.400,00 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan isplate kredita.“
II. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 8. Ugovora o kreditu br. 2402006- 1031262160/51400607-5103288599 od 4. prosinca 2006. g. sklopljenog između tužitelja ČJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANKA dioničko društvo, Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB: 23057039320, vezano uz kamatnu stopu koja iznosi 4,50% godišnje, promjenljiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora.
III. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANKA dioničko društvo, Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB: 23057039320 da tužitelju, ČJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od ukupno 5.458,80 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od preplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, do 31.7.2015. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, od 1.8.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi u visini koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referente stope za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to na:
iznos 20,25 EUR od 1. studeni 2011.
iznos 117,19 EUR od 1. prosinac 2011.
iznos 123,37 EUR od 1. siječanj 2012.
iznos 130,26 EUR od 1. veljača 2012.
iznos 130,42 EUR od 1. ožujak 2012.
iznos 126,12 EUR od 1. travanj 2012.
iznos 127,53 EUR od 1. svibanj 2012.
iznos 130,19 EUR od 1. lipanj 2012.
iznos 127,66 EUR od 1. srpanj 2012.
iznos 127,85 EUR od 1. kolovoz 2012.
iznos 125,43 EUR od 1. rujan 2012.
iznos 120,62 EUR od 1. listopad 2012.
iznos 126,15 EUR od 1. studeni 2012.
iznos 127,73 EUR od 1. prosinac 2012.
iznos 127,85 EUR od 1. siječanj 2013.
iznos 119,85 EUR od 1. veljača 2013.
iznos 125,00 EUR od 1. ožujak 2013.
iznos 126,39 EUR od 1. travanj 2013.
iznos 123,30 EUR od 1. svibanj 2013.
iznos 114,63 EUR od 1. lipanj 2013.
iznos 111,20 EUR od 1. srpanj 2013.
iznos 115,47 EUR od 1. kolovoz 2013.
iznos 118,41 EUR od 1. rujan 2013.
iznos 125,92 EUR od 1. listopad 2013.
iznos 121,79 EUR od 1. studeni 2013.
iznos 123,64 EUR od 1. prosinac 2013.
iznos 125,15 EUR od 1. siječanj 2014.
iznos 105,41 EUR od 1. veljača 2014.
iznos 108,29 EUR od 1. ožujak 2014.
iznos 106,81 EUR od 1. travanj 2014.
iznos 103,93 EUR od 1. svibanj 2014.
iznos 102,63 EUR od 1. lipanj 2014.
iznos 103,21 EUR od 1. srpanj 2014.
iznos 106,80 EUR od 1. kolovoz 2014.
iznos 110,53 EUR od 1. rujan 2014.
iznos 110,20 EUR od 1. listopad 2014.
iznos 112,06 EUR od 1. studeni 2014.
iznos 114,73 EUR od 1. prosinac 2014.
iznos 113,63 EUR od 1. siječanj 2015.
iznos 115,15 EUR od 1. veljača 2015.
iznos 115,15 EUR od 1. ožujak 2015.
iznos 115,15 EUR od 1. travanj 2015.
iznos 115,15 EUR od 1. svibanj 2015.
iznos 115,15 EUR od 1. lipanj 2015.
iznos 115,15 EUR od 1. srpanj 2015.
iznos 115,15 EUR od 1. kolovoz 2015.
iznos 115,15 EUR od 1. rujan 2015.,
sve u roku od 15 dana.
IV. Utvrđuje se da je neosnovano prijebojno potraživanje tuženika s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta i to u iznosu od EUR 166,66 zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:
EUR 6,69 od 02.02.2007. pa do isplate,
EUR 5,49 od 02.03.2007. pa do isplate,
EUR 6,20 od 02.04.2007. pa do isplate,
EUR 12,75 od 02.05.2007. pa do isplate,
EUR 14,35 od 02.06.2007. pa do isplate,
EUR 16,48 od 02.07.2007. pa do isplate,
EUR 16,48 od 02.08.2007. pa do isplate,
EUR 13,55 od 02.09.2007. pa do isplate,
EUR 17,88 od 02.10.2007. pa do isplate,
EUR 17,99 od 02.11.2007. pa do isplate,
EUR 14,95 od 02.12.2007. pa do isplate,
EUR 15,28 od 02.01.2008. pa do isplate,
EUR 1,22 od 02.06.2008. pa do isplate,
EUR 4,34 od 02.08.2008. pa do isplate,
EUR 2,93 od 02.09.2008. pa do isplate,
i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.
V. Utvrđuje se nepostojanje tražbine tuženika prema tužitelju koja iznosi 262,50 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na sljedeće iznose: EUR 13,12 od 02.02.2014. pa do isplate,
EUR 13,12 od 02.03.2014. pa do isplate,
EUR 13,12 od 02.04.2014. pa do isplate,
EUR 13,12 od 02.05.2014. pa do isplate,
EUR 13,12 od 02.06.2014. pa do isplate,
EUR 13,12 od 02.07.2014. pa do isplate,
EUR 13,12 od 02.08.2014. pa do isplate,
EUR 13,12 od 02.09.2014. pa do isplate,
EUR 13,12 od 02.10.2014. pa do isplate,
EUR 13,12 od 02.11.2014. pa do isplate,
EUR 13,12 od 02.12.2014. pa do isplate,
EUR 13,12 od 02.01.2015. pa do isplate,
EUR 13,12 od 02.02.2015. pa do isplate,
EUR 13,12 od 02.03.2015. pa do isplate,
EUR 13,12 od 02.04.2015. pa do isplate,
EUR 13,12 od 02.05.2015. pa do isplate,
EUR 13,12 od 02.06.2015. pa do isplate,
EUR 13,12 od 02.07.2015. pa do isplate,
EUR 13,12 od 02.08.2015. pa do isplate,
EUR 13,12 od 02.09.2015. pa do isplate,
i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.
VI. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu 1.569,80 EUR, kao neosnovan.
VII. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi: "Utvrđuje se da je ništeta dodatak Ugovora o kreditu (konverzija) sklopljen između parničnih stranaka dana 13. siječnja 2016. u odnosu na sklopljeni osnovni Ugovor o kreditu br. 2402006- 1031262160/51400607-5103288599 od dana 04.12.2006.".
VII. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANKA dioničko društvo, Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB: 23057039320 da tužitelju, FJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi parnični trošak u iznosu od 1.287,70 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referente stope za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, od presuđenja tj. od 19. prosinca 2024., pa do plaćanja, u roku 15 dana.
VIII. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 200,00 EUR, uvećano za PDV sa zakonskom zateznom kamatom iz točke VII..
Obrazloženje
1. Tužitelj ČJ, (dalje: tužitelj) podnio je tužbu protiv tuženika dana 14. svibnja 2019., radi utvrđenja ništetnosti čl. 2. i čl. 8. Ugovora i isplate, te ništetnosti Aneksa ugovora.
1.1.U tužbi tužitelj navodi da je s tuženikom 04. prosinca 2006. sklopio Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5103288599 od dana 04. prosinca 2006. od, kojim je tuženik odobrio i isplatio tužitelju kredit u iznosu od 74.400,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita, uz promjenjivu kamatnu stopu od 4,50% godišnje.
1.2. Tužitelj tvrdi da su predmetnim Ugovorom o kreditu povrijeđena njegova prava kao potrošača, jer je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe i to prvenstveno odredbu koja se odnosi na ugovorenu valutu, uz koju je vezana glavnica
– švicarski franak, te ugovornu odredbu kojom je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu, pa smatra da je cjelokupno ponašanje tuženika prilikom potpisivanja predmetnog ugovora i trajanja ugovornog odnosa predstavljalo nepoštenu poslovnu praksu, a čime su počinjene povrede tadašnjeg Zakona o zaštiti potrošača. Tuženik je primjenom navedenih nepoštenih ugovornih odredbi za vrijeme trajanja ugovornih odnosa kamatnu stopu povećavao nekoliko puta i to u vrijeme kada je vrijednost CHF rasla, što je rezultiralo značajnim porastom rate kredita.
1.3. Odredba čl. 2. Ugovora o kreditu kojeg su stranke sklopile na u naprijed formuliranom standardnom obrascu te se temeljem zakonske presumncije ima uzeti da se radi o naprijed formuliranim Ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale, pa s toga tužitelj nije imao nikakvog utjecaja na njihov sadržaj. Svi ugovori tuženika sastavljeni su na istim obrascima za sve korisnike kredita i nitko od klijenata – tužitelj anije imao mogućnosti Ugovoriti bilo što osim gotovog bankarskog "proizvoda", na taj način je ugovoena u čl. 2. Ugovora kamatna stopa koja glasi "Redovna kamata od 4,50% godišnje, promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora". Tužitelj navodi da je takva nepoštena Ugovorna odredba je ništetna. Poziva se na čl. 270. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima.
1.4. Tužitelj navodi da odredba čl. 2. je nepoštena ugovorna odredba, budući je prilikom ugovaranja valutne klauzule u CHF, u pravnom poslu između tužitelja i tuženika, tuženik propustio tužitelja u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora i u svezi zaključenja ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, kao i zbog činjenice da je tuženik valutnu klauzulu ugovorio i koristio protivno njenoj Zakonom predviđenoj svrsi. Valutna klauzula je zaštitna klauzula koja služi zaštiti vjerovnika od gubitka vrijednosti novca, odnosno ugovara se da bi vjerovnik u trenutku povratka pozajmljenog iznosa dobio, pored ugovorenih kamata i jednaku vrijednost glavnice koju je inicijalno dao dužniku.
1.5. Tuženik je bio dužan potrošaču, ovdje tužitelju u pisanom obliku dati sve potrebne informacije koje se odnose na ukupan iznos kredita, valutu u kojoj je normirana glavnica ili uz koju je vezana glavnica, vrstu tečaja, kao i sve druge podatke koji su potrebni da bi potrošač dobio informiranu odluku, a isto tako je bio dužan prije sklapanja ugovora tužitelju pružiti odgovarajuća objašnjenja koja bi mu omogućila da procijeni da li je predloženi ugovor o kreditu prilagođen njegovim potrebama i njegovoj financijskoj situaciji, te mu pojasniti bitne značajke predloženog proizvoda i posebnih učinaka koji oni mogu imati na tuženiku. Navedeno proizlazi iz Zakona o kreditnim institucijama, a danas prema odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Svi ovi bitni podaci trebali su biti sadržani u Ugovoru o kreditu. Stoga, zbog propusta tuženika da postupi u skladu sa svojim zakonskim obvezama tužitelj nije raspolagao sa svim informacijama koje su mu bile potrebne.
1.6. Stranke su 13. siječnja 2016. sklopile Dodatak Ugovora o kreditu, odnosno Ugovor o konverziji kojim su promijenile pojedine odredbe iz osnovnog ugovora i to valutu kredita, kamatnu stopu i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita. Prema izračunu konverzije proizlazi da obračunata pretplata na dan 30. rujna 2015. iznosi 2.744,13 EUR / 20.675,68 kn i da će se pretplata koristiti za otplatu 50% budućih anuiteta. Uračunato je da nedospjela buduća glavnica iznosi 25.353,85 EUR, Novi mjesečni anuitet utvrđen je u u visini od 391,80 EUR. Međutim, sklapanjem Dodatka ugovora tužitelj nije doveden u svoju početnu poziciju u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu jer on unatoč izračunu konverzije podmiruje mjesečni anuitet koji je viši od anuiteta koji je egzistirao u vrijeme sklapanja osnovnog ugovora. Stoga tužitelj smatra da nije riječ o sklapanju novog ugovora, već se radi o Aneksu koji prati sudbinu osnovnog ugovora, pa pod uvjetom da je ništetan osnovni ugovor, odnosno pojedine njegove odredbe, tada su ništetni i svi njegovi dodaci, s obzirom da se ništetnost utvrđuje extunc. Tužitelj se sklapanjem Aneksa ugovora nije odrekao svog prava na utvrđenje ništetnosti osnovnog ugovora.
1.7. prema izračunu tužitelja tužitelj je po ništetnim odredbama Ugovora uplatio ukupan iznos od 58.421,04 EUR / 440.173,32 kn, a trebao je platiti iznos od 51.365,43 EUR / 387.012,83 kn, dakle uplatio je višak od 7.055,61 EUR / 53.160,49 kn, i taj iznos je tuženi neosnovano stekao.
1.8. Radi navedenog tužitelj predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev na utvrđenje i isplatu uz naknadu parničnih troškova.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu istakao je prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Koprivnici. Tuženik osporava osnovanost i visinu tužbenih zahtjeva tužitelja. Da su stranke dana 13. siječnja 2016. sklopile Aneks Ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR sukladno odredbama ZIDZPK/15. Predmetnim Aneksom parnične stranke izmijenile su osnovni Ugovor o kreditu, da je promijenjena ugovorena valutna klauzula i Ugovorna kamatna stopa iz osnovnog ugovora čime je tužitelj prihvatio i promjenjivu kamatnu stopu (određeno u čl. 6. Aneksa), a koja kamatna stopa se promjenjiva na kredite iste vrste s valutnom klauzulom u EUR od dana sklapanja osnovnog Ugovora.
2.1. Tuženik je pravovremeno i u skladu s odredbama ZID ZPK dostavio tužitelju izračun konverzije kredita sa stanjem na dan 30. rujna 2015. zajedno s prijedlogom izmijenjenog Ugovora o kreditu. Navodi da nisu osnovane tvrdnje tužitelja o ništetnosti promjenjive kamatne stope jer je tuženik u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu postupao savjesno. Sve promjene kamatne stope vršio je sukladno tada važećim pozitivnim propisima.
2.2. Neosnovan je zahtjev tužitelja u odnosu na ništetnost promjenjive kamatne stope i zahtjev za isplatu pretplaćenog iznosa s te osnove jer je istu mijenjao sukladno tada važećim pozitivnim propisima.
2.3. Što se tiče valute tuženik navodi da se ne može smatrati da odredba Ugovora kojom se glavnica kredita veže uz CHF bila nepoštena jer je sukladno pravilima pravne logike i duhu zaštite potrošača ista ne predstavlja nerazumljivu odredbu. Navedena odredba je jasna, lako uočljiva i razumljiva, a tužitelju kao prosječno opreznom i pažljivom potrošaču nije moglo ostati nepoznato da je tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama.
2.4. Tužena je istakla prigovor zastare potraživanja. Istakla je prigovor prijeboja za ukupan iznos od 250,75 EUR / 1.889,27 kn, ukoliko sud nađe ništetnom pobijanu odredbu o valutnoj klauzuli tužitelj bi bio tuženiku dužan vratiti svaki otplaćeni anuitet s osnove razlike u tečaju kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja.
2.5. Tuženik je istakao prigovor prijeboja za ukupan iznos od 116,07 EUR / 874,50 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa, a koji se odnosi na razlike u kreditu za one mjesece kada je tužitelj plaćao manje nego što je ugovoreno Ugovorom o kreditu i početnim otplatnim planom sa zakonskom fiksiranju kamatne stope na 3,23%.
2.6. Tuženik predlaže da sud obije tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnih troškova.
3. U svrhu dokaza pročitana je tužba, čitanjem Ugovora o kreditu 2402006- 1031262160/51400607-5103288599 od 04. prosinca 2006., preslika kartice prometa o otplati kredita, sudska praksa, provesti će se financijsko – knjigovodstveno vještačenje, uvid u aneks ugovora o kreditu – izračun konverzije br. I. 5103288599 od 13. siječnja 2016., Odgovor na tužbu, sudska praksa, , informacija, pojam "valutna klauzula i rizici financiranja u kunama s valutnom klauzulom", saslušanje zaposlenika banke a koje podatke će dostaviti naknadno, brošura stambeni kredit Erste banke, dopis HNB-a, očitovanje HNB-a na neke CHF činjenice od 21. siječnja 2015., grafički prikaz: otvorenost devizne pozicije tuženika, po potrebi dostava obavijesti o promjene kamatne stope, obavijest o usklađenju kamatne stope, podnesci stranaka sa sudskom praksom, zapisnik od 24. rujna 2019. godine, obavijest o usklađenju kamatne stope, HNB-ova objava o prosječnoj propondiranoj stopi od 09. prosinca 2013., obavijest o kreditu od 15. siječnja 2014. obrazac za prihvat izračuna konverzije kredita s valutnom kaluzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR, reklami materijal za stambene kredite, izvadak iz odluke o visini kamatnih stopa i naknada sektora građanstva za fizičke osobe, podnesci stranaka, povijesni izvadak iz sudskog registra za tuženika, aktivni izvadak iz sudskog registra za tuženika (javno dostupno na web stranici), obračun konverzija, rješenje ovoga suda P-203/2019-5 od 03. siječnja 2020., rješenje Županijskog suda u Rijeci br. Gž-1187/2020-4 od 13. rujna 2021..
4. Na temelju analize izvedenih dokaza, primjenom odredbi čl. 7. i čl. 8. ZPP-a, sud je presudio kao u izreci presude.
5. Tuženik podnio je prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Koprivnici.
6. Rješenjem ovoga suda posl. br. P-203/2019-5 od 03. siječnja 2020. odbijen je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti kao neosnovan.
6.1. Rješenjem Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-1187/2020-4 od 13. rujna 2021. potvrđeno je rješenje ovoga suda posl. br. P-203/2019-5 od 03. siječnja 2020.
7. Između stranaka nije sporno da su tužitelj i tuženik zaključili Ugovor kreditu (dalje: Ugovor) broj 2402006-1031262160/51400607-5103288599 od dana 04. prosinca 2006. godine (list 6-8 ) kojim je tuženik tužitelju stavio na raspolaganje novčani iznos od 74.400,00 CHF obračunato po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj (čl. 2.) te po promjenjivoj kamatnoj stopi u visini od 4,50 % godišnje, promjenjivo u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora.
7.1. Nesporno je da je kredit otplaćivan u 180 mjesečnih anuiteta, iznos anuiteta = 569,16 CHF.
8. Prema odredbi čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18-dalje ZOO) Ugovor koji je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako Zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. 9. Odredbom čl. 3. st.1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne Novine 96/03 dalje ZZP.) određuje da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhu koje nisu namijenjene njegovom zanimanju ili njegovoj poslovnoj aktivnosti.
10. Sud je zaključio da je tužitelj, kao fizička osoba i tuženik, zaključili potrošački Ugovor, a koji je tužitelj realizirao radi rješavanja stambenog pitanja dok tuženik nije dokazao niti priložio dokaze koji bi govorili suprotno.
10.1. Ova utvrđenja nedvojbeno proizlaze iz iskaza tužitelja te Ugovora o namjenskom kreditu od 04. prosinca 2006. godine iz čl. 3. u koje je upisana namjena stambeni kredit građana preko 3 godine uz čvrstu valutnu klauzulu, stambeni kredit za kupovinu nekretnine koji je osiguran založnim pravom na nekretninama upisanim u pod ulošku br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina].
11. Sud je izveo dokaz saslušanjem tužitelja dana 06. rujna 2024. (list 352) dok nije saslušao CJ i PJ svjedokinje tuženika iz razloga što je tuženik odustao od njihovog saslušanja. Kako tužitelj nije pristao da se pročita izjava TJ sud taj dokaz nije pročitao u svrhu dokazivanja.
12. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, pa do 6. kolovoza 2007. bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/2003, dalje ZZP/03) koji je također sadržavao odredbe o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima. Tako je odredbom čl. 81. st. 2. i 3. ZZP/03 bilo propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj.
13. Nesporno je da je predmetni Ugovor o kreditu tipski ugovor univerzalne šprance, te je postojao rizik promjenjive kamatne stope koja je ugovorena predmetnim Ugovorom o kreditu, a koja se mijenjala jednostranom odlukom banke, te se o istoj nije pojedinačno pregovaralo jer se radilo o odredbama koje je unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njegov sadržaj, pogotovo jer se radi o odredbama unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Tuženik kao banka je odredbu o promjenljivoj kamatnoj stopi sadržao u članku 8. Ugovora, koji je tužitelj potpisao na unaprijed formuliranom standardnom obrascu, pri čemu nije imao mogućnost utjecati na tako unaprijed formuliranu odredbu ugovora.
14. Slijedom navedenog, zaključak je suda da je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržana u članku 8. Ugovora o kreditu, neodređena, a samim time i nepoštena jer se o istoj nije pregovaralo niti se moglo pregovarati jer je ista sastavljena unaprijed u tipskom ugovoru. Položaj tužitelja prilikom sklapanja ugovora o kreditu je u tom smislu bio ''slabiji' s obzirom da je tuženik raspolagao stručnim znanjem koje tužitelju u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu nije bilo prezentirano i u odnosu na isto nije imao stručno znanje, slijedom čega je tuženik u Ugovor stavio navedenu odredbu, na koju tužitelj nije mogao utjecati.
15. U odnosu na navode tužitelja o ništetnoj odredbi kojom je ugovorena valutna klauzula izražena u CHF, zaključak je suda kako je i valutna klauzula CHF nepoštena i kao takva ništetna, pa je stoga osnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se i ova odredba članka 2. Ugovora utvrdi kao ništetna jer je nesporno tuženik raspolagao informacijama i mogućim rizicima o kojima je trebao informirati tužitelja sve kako bi tužitelju bilo omogućeno da procjeni je li predloženi Ugovor o kreditu prilagođen njegovim potrebama i financijskoj situaciji, što je tuženik u obvezi prema Zakonu o kreditnim institucijama. Međutim, sud smatra da tužitelj u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu nije raspolagao sa svim informacijama koje su bile potrebne kako bi donio informiranu odluku, a kao i prethodne odredbe, ove odredbe Ugovora su također pisane na obrascu koji je unaprijed pripremljen i na koje tužitelj nije mogao imati utjecaja, pa su ništetne.
16. Tuženik je istakao prigovor zastare navodeći da je cjelokupno potraživanje tužitelja u zastari, a koje su predmet ovoga tužbenog zahtjeva.
17. Presudama Trgovačkog suda u Zagrebu, radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013. ,Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Revt-249/14 od 9. travnja 2015., pravomoćno je utvrđeno da je tuženik zaključujući ugovore o kreditima koristio u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, te da je kamatne stope tuženik mijenjao bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o promjeni o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedenih ugovornih odredbi, te je došlo do prekida zastare na temelju odredbe članka 241. ZOO i zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (13. lipnja 2014.), a budući da je tužba u ovom postupku podnesena 10. lipnja 2019., nije nastupio zastarni rok od pet godina jer je tužba podnesena prije isteka petogodišnjeg roka iz članka 225. ZOO.
18. I prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u Odluci broj: Rev- 2245/17-2 od 20. ožujka 2018., u smislu odredbe čl. 241. ZOO/2005 pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći iz početka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (ovdje 12. lipnja 2014., zbog čega zastara nije nastupila). Prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske prilikom donošenja takvog shvaćanja posebice se imalo na umu postojanje znatnih teškoća prilikom ostvarivanja restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora zbog toga što takvi zahtjevi zastarijevaju u relativno kratkom zastarnom roku od pet godina, neovisno o tome što se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (čl. 328. ZOO/2005). Dakle, u nedostatku posebnih zakonskih odredaba koje bi izričito uređivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći i računa o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora i bez obzira na to što je odredbom čl. 140. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/2007 – dalje: ZZP/07) propisano da pokretanje ili vođenje postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprječava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava, revizijski sud nalazi da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu čl. 241. ZOO/2005 jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla. Sud uzimajući u obzir ovakvo stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije prihvatio prigovor zastare tuženika. U odnosu na valutnu klauzulu dana 17. rujna 2019. objavljena je odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske povodom revizije banaka u predmetu povodom kolektivne tužbe udruge Potrošač i konačno je utvrđeno da je i valutna klauzula CHF nepoštena i kao takva ništetna, pa stoga niti u ovom slučaju nije nastupila zastara potraživanja za iznose tražbine u dijelu do podnošenja tužbe.
19. Odredba čl. 502.c ZPP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502. a st. 1. ZPP-a.
20. Između stranaka nije sporno da su stranke sklopile Aneks broj 1. Ugovora o kreditu od 13. siječnja 2016. godine (list 9-11) kojim Ugovorne strane suglasno utvrđuju da je dana 04. prosinca 2006. godine između banke i korisnika kredita sklopljen Ugovor o kreditu 2402006-1031262160/51400607-5103288599 od dana 04.12.2006. na iznos od 74.400,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti te da je isti solemniziran kod javnog bilježnika Marine Ostović iz [adresa] br., OU-1161/2006 obračunato po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita, u točki 1.1. (točka 2.)., navedenim Aneksom broj 1. stranke su izvršile konverziju kredita uz valutnu klauzulu EUR.
21. Cijeneći navedeno, u odnosu na prigovor tuženika glede činjenice da su stranke u konkretnom slučaju provele konverziju kredita, na koju je tužitelj pristao, pa tuženik nalazi da je takvim postupanjem nastao novi ugovorni odnos koji isključuje mogućnost provođenja kontrole nepoštenosti prvotnih ugovornih odredbi, sud smatra kako takvo stajalište tuženika nije pravilno. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj Gos 1/2019-36 od 4. ožujka 2020. odgovorio je na postavljeno pravno pitanje glede ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji, na način da je utvrdio kako takav sporazum ima pravne učinke te je valjan i u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a isto tako takav stav tuženika suprotan je standardima zaštite potrošača ustanovljenim u okviru jurisprudencije Europskog suda jer iz navedenog postupka proizlazi kako je sud u predmetu C-118/17 Dunai od 14. ožujka 2019., ECLI:EU:C:2019:207, raspravljao ne istovjetnu, ali činjenično sličnu situaciju unutar mađarskog nacionalnog prava i pitanje njegove usklađenosti sa odredbama čl. 6. st. 1. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, te je jasno i nedvosmisleno ukazao kako činjenica da su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene nepoštenim i ništavima te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može imati učinak na smanjenje zaštite zajamčene potrošačima (par. 43. predmetne odluke). Kako su slijedom navedenoga sporazumi o konverziji, koji su sklopljeni u skladu sa ZID ZPK, valjani i proizvode pravne učinke bez obzira što je pravomoćno presuđeno da su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli izraženoj u CHF,
22. S obzirom na utvrđeno odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim se predlaže utvrđenje da je ništetan Aneks dodatak ugovora o kreditu (konverzija) sklopljen između parničnih stranaka dana 13. siječnja 2016. u odnosu na sklopljeni osnovni ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5103288599 od dana 04. prosinca 2006., te je presuđeno kao u izreci presude.
23. Iz navedenog se zaključuje da je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi je li provođenje konverzije dovelo do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima između stranaka, odnosno pitanja je li konverzija u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala u slučaju utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i da činjenica provođenja konverzije sama za sebe ne može i ne smije isključiti provođenje kontrole nepoštenosti ugovornih odredbi kako je pojašnjeno u ranijem dijelu obrazloženja, već ista zahtijeva utvrđenje i odgovor na pitanje je li njome u cijelosti uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovorim odredbama. Ako to nije slučaj, tada tužitelj mora imati pravo ostvarivanja pune zaštite te konverzija ne može smanjiti stupanj zaštite koji im pripada.
24. Sud je na okolnost više preplaćenih iznosa s osnova promjene mjesečnih anuiteta (promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula vezana uz CHF) proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo, financije i bankarstvo Nataliji Jambrečić, mag.oec.
25. Radi utvrđenja visine tražbine tužiteljice, tijekom postupka je provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo, financije i bankarstvo Nataliji Jambrečić iz Centra poslovnih analiza d.o.o. Čakovec koja je dostavila pisani nalaz i mišljenje od 07. listopada 2024. (list 361- 374).
25.1. Vještakinja u nalazu i mišljenju navodi Izračunati da li je i koliko po mjesecima više plaćeno ukoliko se kredit obračuna po početnoj kamatnoj stopi (4,50%) i početnom tečaju (tečaj na dan isplate kredita).
25.2. Da je Ugovorom o kreditu broj 5103288599 od dana 04. prosinca 2006. (u daljnjem tekstu Ugovor) je Erste&Steirermaerkische bank d.d. odobrila korisniku kredita EJ kredit po slijedećim uvjetima: Iznos kredita: 74.400,00 CHF u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, Redovna kamatna stopa: 4,50% godišnje, promjenjiva sukladno Odluci kreditora, Način otplate: 180 mjesečnih anuiteta.
25.3. Prema otplatnom planu nalazom je utvrđeno da je kredit isplaćen dana 06.12.2006. godine po tečaju koji je iznosio 4,625700 kn za jedan CHF. Isplaćeni iznosu kredita u kunama iznosio je 344.655,00 kn. Prvi anuitet dospio je na naplatu 01.02.2007. godine, a svaki idući u razmaku od mjesec dana, s dospijećem prvog dana u mjesecu. Kredit je konvertiran u valutu EUR i po konverziji je utvrđen višak uplata u iznosu od 2.471,61 EUR (18.622,35 kn). Obračun je izrađen do 30. rujna 2015. godine.
25.4. Vještakinja je provela vještačenje koliko je po mjesecima više plaćeno ukoliko se kredit obračuna po početnoj kamatnoj stopi (4,50%) i početnom tečaju (tečaj na dan isplate kredita).
25.5. Zaključak je vještaka da je tužitelj tuženoj zbog promjene kamatne stope u odnosu na kamatnu stopu koja je vrijedila na dan sklapanja Ugovora (4,50 %) i zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita (umanjeno za iznos priznat u konverziji kredita iz valute CHF u valutu EUR) u razdoblju od početka otplate kredita do 30.rujna 2015. više platio 5.458,80 EUR.
25.6. Vještakinja je priložila specifikaciju pojedinačnih iznosa kako je pobliže navedeno u nalazu.
25.7. U zaključku vještakinja navodi da prilikom konverzije kredita iz valute CHF u valutu EUR utvrđene su preplate u odnosu na promjenu kamatne stope i promjenu tečaja, pri čemu ističe da je provedenom konverzijom kredita tužitelj stavljen u položaj dužnika u valuti EUR s promjenjivom kamatnom stopom (ne dužnika u valuti HRK s nepromjenjivom kamatnom stopom).
25.8. U nalazu navodi da je tužitelj tuženoj zbog tečaja CHF nižeg od tečaja na dan isplate kredita u razdoblju od 02. siječnja 2007. do 31. prosinca 2008. godine manje platio 166,66 EUR. (Pojedinačni iznosi prezentirani su u tabeli 3).
25.9. Tužitelj je tuženoj zbog kamatne stope niže od početne kamatne stope u razdoblju od 01. veljače 2014. do 30. rujna 2015. godine manje platio 262,50 EUR. (Pojedinačni iznosi prezentirani su u tabeli 4.)
26. Tužitelj je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka te je sukladno provedenom vještačenju stalne sudske vještakinje Natalije Jambrečić kojim je utvrđeno kako razlika između iznosa koji je tužitelj po osnovi valutne klauzule i jednostrane odluke banke o promjenama kamatne stope stvarno plaćao i iznosa koji bi plaćao da je plaćao anuitete po tečaju švicarskog franka na dan korištenja kredita kao i po ugovorenoj kamatnoj stopi iznosi 5.458,80 EUR, pa tužitelj sukladno nalazu i mišljenju specificirao tužbeni zahtjev.
27. Tuženik pismenim podneskom od 27. studenog 2024. navodi da ne prigovara samo matematičkom izračunu vještaka i ne traži njegovo saslušanje te navodi da je tužitelj tužbom od 14. svibnja 2019. pod točkom 4. tužbenog zahtjeva potraživao isplatu od 7.055,60 EUR / 53.160,49 kn, dok na dan 04. studenog 2024. potražuje iznos od 5.458,80 EUR i smatra da je riječ o povlačenju tužbenog zahtjeva i to u iznosu od 1.569,80 EUR. Tuženik se protivi povlačenju tužbe za iznos od 1.596,80 EUR. 27.1. Tuženik je ostao kod istaknutog prigovora radi prijeboja tvrdio je nakon provedenog vještačenja i to s osnova otplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 166,66 EUR zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni novčani iznos te s osnova zbog promjene kamatne stope u iznosu od 262,50 EUR sa Zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni novčani iznos. 27.2. Tuženik se protivio prijebojnom potraživanju tuženika te je istakao i prigovor zastare.
27.3. Tuženik u istaknutom prigovoru radi prijeboja tvrdi da mu tužitelj radi ništetnosti odredbi dužan vratiti što je primio plaćanjem anuiteta kada je kamatna stopa bila niža od Ugovorene (temeljem odluke tuženika) kao i u razdoblju kada je kamatna stopa umanjena odlukom tuženika i fiksirana sukladno o Izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju NN 102/15 na 3,23% te ono što je tužitelj primio plaćanjem anuiteta u mjesecima kada je tečaj CHF bio manji od početnog tečaja te za svaku takvu uplatu tuženik potražuje i kamate.
27.4. Iz nalaza vještakinje proizlazi u njezinoj napomeni da su manje plaćeni iznosi po osnovi razlike u tečaju i razlike u kamati specificirani u tabelama 3. i 4. već su uključeni u izračun, i iznos više plaćenog iz točke a). od 5.458,80 EUR već uključuje i manje plaćene iznose.
27.5. S toga je valjalo odbiti tuženika radi utvrđenja postojanja tražbine i prigovor prijeboja.
28. Sudska vještakinja odgovorila je na pitanje da li je konverzija izračunata računski točno u skladu s odredbama čl. 19.C. ZID ZPK-a (iznos pretplate ili manjega) navela je da je tuženik konverziju (CHF – EUR) sa financijskog knjigovodstvenog gledišta izvršio u skladu s odredbama Zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15), (str. 371).
29. Provedenim vještačenja utvrđeno je da konverzijom utvrđeni iznos pretplate ne predstavlja izravno obeštećenje tužitelj niti po jednoj utuženoj osnovi, već predstavlja obračunsku razliku koja je nastala prilikom preračunavanja kredita iz CHF u EUR. Iz toga razloga, kako zaštita potrošača omogućava ostvarivanje restitucije i uspostavu pravednog stanja u ugovornom odnosu koji sadrži nepoštenu odredbu, tužitelj i u slučaju provođenja konverzije ima pravo na restitucijski zahtjev onda kada provedena konverzija nije dovela do ravnoteže u pravima i obvezama stranaka, a što je u konkretnom postupku slučaj jer je vještačenjem upravo utvrđeno da konverzijom taj učinak nije postignut, tj. da konverzijom nije uspostavljena ravnoteža u pravima i obvezama tužitelja i tuženika, odnosno nije nadoknađena šteta koju je tužitelj pretrpio primjenom nepoštenih ugovornih odredaba.
30. Tuženik novčani iznos od 5.458,80 EUR primio je na temelju ništetnih Ugovornih odredbi, a koji iznos nije uvršten u izračun konverzije, sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15), s toga ovaj sud smatra da će isplatom tek navedenog iznosa tužitelj u potpunosti biti namiren u cijelosti.
31. S obzirom na navedeno sud je tuženom naložio vratiti novčane pretplaćene iznose isplaćene temeljem ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ukupno 5.458,80 EUR, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana pretplate svakog pojedinog iznosa do dana plaćanja (čl. 323., čl. 1111., čl. 1115, čl. 29. ZOO-a).
32. Budući da je tužitelj djelomično smanjio tužbeni zahtjev u iznosu od 1.569,80 EUR, a a koje povlačenje tuženik nije pristao, a potreban je njegov pristanaka, kako je propisano odredbom čl. 193. ZPP-a, s toga je sud odbio tuženi zahtjev tužitelja u iznosu od 1.569,80 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom s toga je valjalo presuditi kao u izreci presude.
33. Stranke zatražile su naknadu parničnih troškova.
34. Sud je dosudio troškove tužitelju (VPS 7.028,60 EUR) u smislu odredbe čl. 154. st.2. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22, 138/23, dalje Tbr.), i to za sastav tužbe (Tbr.7.t.1.) u iznosu od 200,00 EUR, podnesak od 17. srpnja 2019. (Tbr.8.t.1.) u iznosu od 200,00 EUR, podnesak od 05. studenog 2024. (Tbr.8.t.1.) u iznosu od 200,00 EUR, ročište od 24. rujna 2019. (Tbr.9.t.5.) u iznosu od 50,00 EUR, ročište od 20. ožujka 2024. (Tbr.9.t.5.) u iznosu od 50,00 EUR, ročište od 14.lipnja 2024. (Tbr.9.t.5.) u iznosu od 50,00 EUR, ročište od 6. rujna 2024. (Tbr.9.t.1.) u iznosu od 200,00 EUR, ročište od 12. studenog 2024. (Tbr.9.t.5.) u iznosu od 50,00 EUR, ročište od 9. prosinca 2024. (Tbr.9.t.1.) u iznosu od 200,00 EUR, ročište za objavu (Tbr. 9. t. 3.) u iznosu od 100,00 EUR, ukupno 1.300,00 EUR, PDV od 25% u iznosu od 325,00 EUR, ukupno 1.625,00 EUR.
35. O troškovima stranaka sud je odlučio temeljem odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a. Tužitelj u ovom postupku uspio je sa 77,37 %, dok je tuženik uspio u sporu sa 22,63 % ( 77,37 -22,63 = 54,74%).
36. S obzirom na razmjerni uspjeh tužitelja od 54,74 % tužitelju pripadaju troškovi u iznosu od 1.625,00 EUR, ukupno 889,53 EUR, te troškovi vještačenja u iznosu 398,17 EUR, sveukupno 1.287,70 EUR.
37. Sud nije dosudio troškove tužitelju za podnesak od 12. lipnja 2023. (Tbr.8.t.1.) u iznosu od 200,00 EUR, iz razloga što ti troškovi nisu bili nužni za vođenje ovoga postupka, u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a, s toga je valjalo odbiti tužitelja s preostalim dijelom za naknadu troškova.
38. Na dosuđeni iznos parničnog troška u iznosu od 1.287,70 EUR tužitelju je dosuđena zakonska zatezna kamata od dana donošenja presude tj. od 19. prosinca 2024. pa do isplate, primjenom odredbe čl. 30. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24) i čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).
39. Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude.
Koprivnica, 19. prosinca 2024.
Sutkinja
Draga Parag
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).
Dostaviti:
1. Odvjetnik Bruno Petrovčić iz Koprivnice,
2. Odvjetnica Đina Lukac Novaković iz Zagreb