REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pn-2969/2021-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vanesi Brizić Bahun kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĐZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Mariji Štambuk, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Nacional News Corporation d.o.o., Zagreb, Maksimirska 120, OIB: 76663423558, zastupanog po punomoćnici Ivani Stigleitner Gotovac, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 05. rujna 2024. godine u prisutnosti tužiteljice osobno uz punomoćnicu Mariju Štambuk, odvjetnicu, te zakonskog zastupnika tuženika PZ uz zamjenicu punomoćnice tuženika CZ, odvjetničku vježbenicu, dana 19. prosinca 2024. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Nacional News Corporation d.o.o., Zagreb, Maksimirska 120, OIB: 76663423558, isplatiti tužiteljici ĐZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 4.000,00 eur, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. studenog 2021. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, te naknaditi joj trošak parničnog postupka u iznosu od 593,67 eur, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 5.290,60 eur. III. Nalaže se tuženiku Nacional News Corporation d.o.o., Zagreb, Maksimirska 120, OIB: 76663423558, u prvom tiskanom izdanju tjednika "Nacional" u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude o svojem trošku objaviti u cijelosti bez komentara pravomoćnu presudu kojom je obvezan na naknadu štete tužiteljici.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je tuženik nakladnik tjednika Nacional i web portala https:/www.nacional.hr. Dana 17. kolovoza 2021. godine da je u tiskanom izdanju tjednika Nacional, broj 1217, na naslovnoj strani objavljena najava članka naslova "OVO SU NARUKVICA I PRSTEN ŠKORINE BLISKE SURADNICE KOJI SU UBRZALI NJEGOVU OSTAVKU", podnaslova "EKSKLUZIVNI DOKUMENTI", oboje uz popratni tekst. Također, na stranicama 12-16 da je objavljen članak pod naslovom "OVO SU NARUKVICA I PRSTEN Škorine bliske suradnice koji su ubrzali njegovu ostavku" autorice ĐZD i autora PZ, u kojem da su objavljene netočne i neosnovane informacije, čime su teško i trajno povrijeđeni dostojanstvo, ugled i čast tužiteljice. Tako da je za tužiteljicu netočno iznijeto:

Na naslovnoj stranici:

- da postoje ikakva narukvica i prsten Škorine bliske suradnice koji su ubrzali njegovu ostavku,

- da je ĐZ lažirala putne naloge i da početkom tjedna još od nje nisu dobiveni na uvid traženi dokumenti,

- da je tek u ponedjeljak ujutro ishodila potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad i da je time odgodila otkaz,

Na stranicama 12-16 navedeno:

- da je ĐZ EZ ikada kupio ikakav komplet nakida, pa tako i narukvicu i prsten,

- da postoji ikakav neprimjeren odnos između TZ i njegove bliske suradnice te asistentice u Saboru (ĐZ),

- da su ĐZ i EZ novac s računa stranke trošili bez adekvatne kontrole, te da je Škorina bliska suradnica dobila više poklona, neke i skupocjene, poput luksuzne narukvice renomiranog svjetskog proizvođača i da je sve to platio Domovinski pokret,

- da je gospođica ĐZ pregledana u 8,24 sati ujutro, te da se za svega par sati pojavila u Zagrebu, što je u proturječju s njezinim zdravstvenim stanjem i da se time sugerira da planira otvoriti bolovanje i prolongirati mogući otkaz u stranci,

- da se među poslovnom dokumentacijom nalaze putni nalazi o diskutabilnim putovanjima ĐZ, da se radi o nalozima na temelju kojih je putovala na koordinacije u Šibenik, a da se zapravo radilo o tome da na račun stranke putuje majci na Murter,

- da je EZ zloupotrijebio saborskog vozača koji mu je bio dodijeljen zato što obnaša funkciju potpredsjednika Sabora, i to tako da je njegov vozač najmanje petnaest puta vozio u službenom vozilu samu ĐZ bez prisutnosti TZ,

- da je EZ u bilo koje vrijeme sa svojom suradnicom ĐZ uzurpirao stranački račun,

- da je, po svemu sudeći, neobičan odnos s bliskom suradnicom ĐZ pravi razlog Škorina odlaska s mjesta predsjednika stranke,

- da postoji neprimjereni odnos TZ s ĐZ, da je takva situacija trajala mjesecima i bila je izrazito neugodna, da su o njegovom neprimjerenom odnosu prema suradnici svi znali,

- da EZ koristi broj ĐZ,

- da je ĐZ EZ organizirao rođendan, što pokazuje njihov nepriličan odnos,

- da je ono što se događalo u Saboru sličilo na cirkus, da su njih dvoje bliski, da bi se jedan čas oslovljavali s "vi", drugi čas s "ti", da bi se onda ona nešto naljutila na njega i ponovno ga počela oslovljavati s "vi" i da je to bila komedija,

- da se ĐZ pitalo hoće li biti odobrena jedna međunarodna politička inicijativa JZ,

- da je ĐZ EZ povukao u Sabor,

- da su ĐZ i TZ u uredu počeli smetati drugi ljudi i da je Đ zbog toga tražio od tajnika da mu nađe drugu sobu,

- da se EZ želio osvetiti Đ zato što je upravo on bio jedan od izravnih svjedoka njegova neprimjerena odnosa s ĐZ, kao i da takav odnos uopće postoji,

- da su ĐZ i EZ bili u privatnoj šetnji,

- da je ĐZ zahvaljujući TZ dobila ogromne novce u stranci, da je kontrolirala račun, te da je tijekom drugog kruga lokalnih zbora čak određivala tko će od članova Domovinskog pokreta biti u kojoj WhatsApp grupi,

- da je EZ ĐZ dao sve,

- da je ĐZ EZ kupio Cartierovu narukvicu u prsten (ili ikakve druge) i da to nije sve jer je ona nakićena od glave do pete,

- da se EZ ponašao sumanuto, da je ĐZ naprosto obožavao, da je izjavljivao kako mu je ona vrijednija nego cijeli Klub zastupnika,

- da su EZ, njegova sestra pa i ĐZ umislili da je stranka njihovo privatno vlasništvo,

- da EZ, mala (referirajući se na ĐZ), njegova sestra misle da je to njihova privatna firma i da mogu vrtjeti, kupovati vino i stare CD-ove, prebacivati iz firme u firmu kako je P nekad radio.

U odnosu na uvredljive, klevetničke, netočne i neosnovane navode objavljene u članku pod naslovom "OVO SU NARUKVICA I PRSTEN ŠKORINE BLISKE SURADNICE KOJI SU UBRZALI NJEGOVU OSTAVKU", podnaslova "EKSKLUZIVNI DOKUMENTI", oboje uz popratni tekst, i na stranicama 12-16 u članku pod naslovom "OVO SU NARUKVICA I PRSTEN Škorine bliske suradnice koji su ubrzali njegovu ostavku", autorice ĐZD i autora PZ, tužiteljica je zatražila ispravak. Postupajući na navedeni način, odnosno objavom svih prethodno navedenih uvredljivih, klevetničkih, netočnih i neosnovanih navoda, da je tuženik teško povrijedio dostojanstvo, ugled i čast tužiteljice, koja je zbog toga trpjela znatne duševne boli vezane uz niz neugodnosti u osobnom, poslovnom i političkom životu. Utuženi navodi da su teško povrijedili tužiteljicu, njezino dostojanstvo, čast i ugled te su i objektivno pogodni da dovedu do povrede bilo čije časti i ugleda, pa tako i tužiteljice.

Tužiteljica navodi kako je sadržaj navoda koji je obuhvaćen ovom tužbom sadržajno danima prije 14. kolovoza 2021. godine bio predmet javnih raspravljanja i u odnosu na to su postojala javna istupanja tužiteljice i raznih osoba koje su imale i imaju saznanja o njihovoj istinitosti, međutim, da je tuženik ipak postupio na način da je utužene navode namjerno i nekritički objavio sadržajno i na način štetan za tužiteljicu. Kroz utužene navode u odnosu na tužiteljicu se ponavlja kako je bila u nekom neprimjerenom odnosu sa EZ, uslijed kojeg odnosa je u najmanju ruku bila ključna figura koja je odlučivala o financijama stranke Domovinski pokret, da je podatke o financijama držala samo za sebe, ne dajući mogućnost vodstvu stranke da uopće ima ikakvih saznanja o financijama i da na njih utječe. Međutim, da je istina sasvim drugačija, što se moglo utvrditi samo da su se minimalno provjerili utuženi navodi. U odnosu na navode koji se odnose na financije stranke Domovinski pokret ističe da je bila zadužena kao osoba koja je jedino i isključivo samo fizički vršila plaćanja po nalogu nadređene joj osobe (koja nije bio gospodin EZ) i nije imala apsolutno nikakav utjecaj na financijsko poslovanje stranke. Tek kada bi tužiteljica dobila izričit nalog iz vodstva stranke, a o čemu postoje brojni materijalni i personalni dokazi, ona bi samo kao operativac fizički to plaćanje sprovela. Što se tiče odnosa tužiteljice i TZ, navodi da nikada u svojoj suradnji s njim nije prešla granice profesionalnog i poslovnog ponašanja. Nikada nisu bili niti su sada u bilo kojoj vrsti neprimjerenog odnosa, te se između njih radi isključivo i jedino o poslovnom odnosu. U potpunosti su netočni navodi da bi tužiteljici EZ ikada kupovao poklone bilo kakve vrste, pa tako niti bilo kakvu narukvicu i prsten, da bi išli u privatne šetnje, da su si malo govorili vi, pa malo ti, i to kada bi se ĐZ na njega naljutila, da je vozač g. TZ razvažao tužiteljicu ili bilo koji od navoda kojim se opisuje navodna neprimjerenost odnosa TZ i tužiteljice. Navodi da je EZ tužiteljici prepustio ovlasti da odlučuje o političkim odlukama unutar stranke, da sama kreira i odlučuje tko će s kim i u kojem trenutku komunicirati, da je ona na račun njega i stranke dobila ogromne novce, da je navodio da je ona vrijednija od cijelog kluba zastupnika, odnosno jednom riječju da je dopustio da njegovo postupanje unutar Domovinskog pokreta bude definirano i uvjetovano njezinom voljom, su potpuno besmisleni. Također, ističe kako su promašeni navodi o tome da bi tužiteljica otvaranjem bolovanja pokušala odgoditi otkaz, jer da je izvršena provjera, moglo se utvrditi da je taj ponedjeljak bila na godišnjem odmoru. U odnosu na štetne posljedice koje je pretrpjela zbog svih objavljenih informacija, navodi kako je bila javnosti potpuno nepoznata osoba koja se uključila u rad jedne novoosnovane stranke iz razloga što dijeli njezina uvjerenja, da dolazi iz male sredine u kojoj nitko ne može ostati anoniman, u kojoj se svi članovi međusobno znaju, te u kojoj je tužiteljica uvijek imala besprijekoran ugled, slovila kao vrijedna, pametna i požrtvovna mlada osoba koja je uvijek spremna pomoći i nikad joj ništa nije bilo teško raditi. Zbog objavljenih navoda cijela obitelj je dodatno pala na stup srama, a tužiteljica je obilježena za cijeli život lažima koje tuženik ponavlja. Gdje god se javi kako bi zasnovala radni odnos, od početka je etiketirana kao manipulatorica i beskrupulozna osoba koja ulazi u odnose neprimjerene prirode, pri čemu je spremna na sve. Nakon objave utuženih navoda došlo je do još rapidnijeg ozbiljnog i teškog narušavanja obiteljskih, prijateljskih i poslovnih odnosa tužiteljice, a njezinom dostojanstvu, ugledu i časti i u svakodnevnom životu je stvoren dodatni novi niz teških neugodnosti te joj nanesena ogromna šteta.

Stoga zahtijeva isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 70.000,00 kn, što predstavlja iznos od 9.290,60 eur, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, naložiti tuženiku da u prvom tiskanom izdanju tjednika Nacional u roku 15 dana od pravomoćnosti ove presude o svojem trošku objavi u cijelosti bez komentara pravomoćnu presudu kojom je obvezan na naknadu štete tužiteljici, uz naknadu troškova postupka sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako se protivi većini navoda iznesenih u predmetnoj tužbi, u cijelosti osporava tužbeni zahtjev, u njegovoj osnovi i njegovoj visini. Tuženik uvodno ističe kako je nesporno da je:

- tuženik nakladnik tjednika Nacional;

- dana 17. kolovoza 2021. u tiskanom izdanju tjednika Nacional broj 1217, na str. 12-16 objavljen članak pod naslovom "OVO SU NARUKVICA I PRSTEN Škorine bliske suradnice koji su ubrzali njegovu ostavku" autorice gđe. PZD i autora g. PZ

- tužiteljica podnijela Zahtjev za objavom ispravka informacija od 16. rujna 2021. godine, a koji je glavni urednika tjednika Nacional zaprimio dana 20. rujna 2021. godine

- glavni urednik g. PZ odgovorio na naprijed citirani Zahtjev tužiteljice za objavom ispravka od 16. rujna 2021. dopisom - Obavijesti od 28. rujna 2021. godine.

Tuženik prije svega ističe kako tužiteljica nije učinila vjerojatnim niti dokazala da je tužbu u ovoj pravnoj stvari podnijela pravovremeno, a sve iz razloga što je tužiteljica bila dužna u roku od propisanom odredbom čl. 40. st. 2. Zakona o medijima (NN 50/04, 84/11, 81/13; dalje u tekstu: ZM) zahtjev za ispravak podnijeti u roku od 30 dana od objave informacije. Tuženik osporava pravovremenost tužiteljičinog zahtjeva za ispravak, ističući kako zahtjev za ispravak nije podnesen u roku propisanom odredbom čl. 40. st. 2. ZM-a, a slijedom čega nije ispunjena niti pretpostavka propisana odredbom čl. 22. st. 2. ZM-a za podnošenje tužbe za naknadu nematerijalne štete. Nadalje, tuženik ističe kako je, neovisno o naprijed navedenom, tužiteljica evidentno tužbu podnijela nepravovremeno, a što proizlazi iz okolnosti da je naslovljeni Sud zaprimio tužbu dana 22. studenog 2021. Temeljem odredbe čl. 23. Zakona o medijima (NN 50/04, 84/11, 81/13; dalje u tekstu: ZM), tužba za naknadu štete može se podnijeti najkasnije u roku od tri mjeseca od dana saznanja za objavu informacije kojom je šteta prouzročena. Tekst spornog članka objavljen je dana 17. kolovoza 2021. u tiskanom izdanju tjednika „Nacional“. Slijedom navedenog, tužiteljica je tužbu radi naknade štete mogla podnijeti najkasnije do 17. studenog 2021. Obzirom da je tužiteljica tužbu podnijela nakon proteka zakonom propisanog roka, tuženik predlaže tužbu u ovoj pravnoj stvari odbaciti kao nepravovremenu i nedopuštenu. Neovisno o naprijed navedenom, tuženik u nastavku podredno ističe kako je u potpunosti neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice, kako u osnovi, tako i u visini, a kojim tužiteljica potražuje naknadu štete koju je navodno pretrpjela objavom predmetnog članka. Tužiteljica se obratila glavnom uredniku tjednika „Nacional“ g. PZ sa zahtjevom za objavom ispravka, međutim, obzirom da zahtjev za objavom ispravka nije udovoljavao uvjetima i pretpostavkama propisanim odredbama ZM-a, glavni urednik tjednika „Nacional“ je opravdano odbio zahtjev tužiteljice, a o razlozima odbijanja je pisano obavijestio tužiteljicu. Ističe kako je zahtjev tužiteljice neosnovan, obzirom da ne postoji bilo kakva osnova za dosudu pravične novčane naknade tužiteljici, koja se iznimno dosuđuje, obzirom da dosuda iste u konkretnom slučaju ne bi bila opravdana, a niti postoje relevantni niti dostatni razlozi za dosudu iste. Tuženik ističe kako predmetni članak prije svega problematizira pozadinu i razloge odlaska g. TZ s mjesta predsjednika stranke „Domovinski pokret“ te se u tom kontekstu spominje i tužiteljica u izjavama visokih političkih izvora iz stranke. Nadalje, s tim u vezi, u predmetnom članku se problematiziraju i odnosi u stranci „Domovinski pokret“ i određena postupanja u pogledu načina na koji se trošio novac stranke, te se u tom kontekstu, obzirom na dužnosti koje je u to vrijeme tužiteljica u stranci obnašala, i tužiteljica navodi u tekstu spornog članka. Naime, tužiteljica je u sporno vrijeme obavljala poslove administrativne tajnice te je bila zadužena za vršenje naloga za plaćanje po nalogu vodstva stranke (što sve tužiteljica ne osporava u tužbi), među kojima je bio i tadašnji predsjednik stranke g. EZ te je ujedno bila i asistentica g. TZ u Hrvatskom saboru (što također tužiteljica ne osporava u tužbi). Sve informacije koje su objavljene u tekstu spornog članka, a u pogledu kojih tužiteljica veže svoj zahtjev za naknadu štete, vezane su isključivo uz njezin rad u stranci „Domovinski pokret“ i njezin odnos s predsjednikom stranke g. EZ te se ni na koji način ne odnose na privatni život tužiteljice. Autori teksta spornog članka su prethodno komunicirali s više visokih političkih izvora iz „Domovinskog pokreta“, a što je sve jasno bilo naznačeno i u tekstu spornog članka te se u tom smislu u tekstu spornog članka tužiteljica spominje isključivo u prenesenim izjavama trećih osoba. Upravo su visoko upućeni izvori iz stranke „Domovinski pokret“ ukazali autorima članka kako vjeruju da se novac stranke troši na neprimjeren način. U tekstu spornog članka tako je jasno naznačeno da se u odnosu na sporne informacije radi o prenesenim izjavama izvora informacija, a koji su izrazili nezadovoljstvo postupanjem g. TZ, kao i nezadovoljstvo njegovim odnosom s tužiteljicom, obzirom je isti utjecao i na odnose i nezadovoljstvo unutar same stranke, te je povrh toga narušio i odnose među ostalim članovima stranke. Čitajući tekst u kojem su objavljene informacije koje tužiteljica dovodi u uzročno posljedičnu vezu s navodno pretrpljenom štetom, jasno proizlazi kako predmetne informacije predstavljaju izjave visoko upućenih izvora iz Domovinskog pokreta. Osim toga, u samom tekstu se navodi kako je narukvica među članovima užeg vodstva Domovinskog pokreta prva „počela izazivati sumnju o moguće neprimjerenom odnosu“ predsjednika stranke i tužiteljice. Slijedom navedenog da se nigdje u tekstu spornog članka ne navodi da bi tužiteljica bila u bilo kakvom neprimjerenom odnosu, nego se u istome navodi kako je sporni nakit počeo izazivati sumnju u neprimjereni odnos, a koji se potencijalno odražava i na druge odnose u samoj stranci. Nadalje, u tekstu spornog članka navodi se da je tužiteljica u društvu odvjetnika došla u stranku, iako je tada već bila privremeno nesposobna za rad, a da bi potom u „Domovinski pokret“ dostavila službenu liječničku potvrdu da nije sposobna za rad. Čitanjem dijela teksta spornog članka, a u kojem je objavljena informacija koju tužiteljica dovodi u vezu s navodno pretrpljenom štetom, proizlazi kako je tužiteljica, premda je bila privremeno nesposobna za rad, došla u prostorije stranke sa svojom odvjetnicom, a što je opravdano sugeriralo izvorima informacija da potencijalno planira prolongirati mogući otkaz u stranci. Nadalje, što se tiče putnih naloga koji se navode u tekstu spornog članka, a koje informacije tužiteljica također dovodi u uzročno- posljedičnu vezu s navodno pretrpljenom štetom, isti se navode u citiranim izjava visokih političkih izvora iz Domovinskog pokreta. Isti taj izvor tvrdi da je EZ zloupotrijebio saborskog vozača koji mu je dodijeljen zato što obnaša funkciju potpredsjednika Sabora, i to tako da je njegov saborski vozač najmanje petnaest puta u službenom vozilu vozio samu ĐZ, bez prisutnosti TZ.“ Nadalje, tužiteljica u uzročno posljedičnu vezu s navodno pretrpljenom štetom, dovodi dio teksta članka u kojem se citira izjava izvora iz stranke koji su izjavili kako ističu da su očito EZ, njegova sestra pa i ĐZ umislili da je stranka njihovo privatno vlasništvo. Obzirom na tematiku koju sporni članak problematizira, posve je opravdano zanimanje i interes javnosti za objavljivanjem članka u kojem se problematiziraju odnosi unutar političke stranke koja je na prethodnim parlamentarnim izborima osvojila čak 16 mandata! Tužiteljica u tužbi navodi kako „postoje brojni svjedoci kao i dokumentacija u svezi rada i ponašanja tužiteljice koji nedvojbeno dokazuju da je tuženik, u odnosu na nju, objavio laži“, a da pri tome uopće ne navodi koji bi to bili svjedoci, a niti prilaže bilo kakvu dokumentaciju u prilog svojih tvrdnji. Netočna je i bespredmetna tvrdnja tužiteljice da je jedini cilj autora članka bio objaviti senzacionalističke i u cijelosti neistinite informacije. Autori teksta spornog članka nisu imali razloga posumnjati u istinitost informacija koje su prikupili od svojih izvora, a tema koja je problematizirana u tekstu spornog članka u nespornom je interesu javnosti, obzirom se radi o odnosima unutar političke stranke čiji članovi kao zastupnici u Hrvatskom saboru sudjeluju u radu tijela zakonodavne vlasti. Tužiteljica predmetnom tužbom potražuje iznos od čak 70.000,00 kuna (!) na ime neimovinske štete, a da pri tome u tužbi ni na koji način ne navodi niti objašnjava u čemu se sastoji povreda, a niti svoje navode potkrepljuje bilo kakvim dokazima za štetu koju je navodno pretrpjela. Osim toga, čak i u slučaju da je tužiteljici bilo kakva šteta i nastupila objavom predmetnih informacija (što tuženik izričito osporava), a što je tužiteljica dužna dokazati, u konkretnom slučaju evidentno ne postoji odgovornost nakladnika na štetu. U konkretnom slučaju, tužiteljica ničime ne dokazuje da u konkretnom slučaju postoji potreba za ograničenjem slobode izražavanja niti koji bi to bio legitimni cilj zbog kojeg bi bilo opravdano ograničiti slobodu izražavanja u konkretnom slučaju i dosuditi traženi iznos na ime naknade štete. Nadalje, tuženik ističe kako u slučajevima povrede prava osobnosti koje se odnosi na povredu ugleda, časti i ugleda, naknada neimovinske štete kao oblik popravljanja štete samo se iznimno priznaje i to isključivo u situacijama kada je riječ o iznimno teškim povredama.

3. U tijeku postupka izvršen je uvid u presliku naslovne stranice Nacionala od 17. kolovoza 2021.g. te članka pod naslovom "Ovo su narukvica i prsten Škorine bliske suradnice koji su ubrzali njegovu ostavku", zahtjev za objavu ispravka od 16. rujna 2021.g., izvadak iz sudskog registra za tuženika, račune stranke Domovinski pokret, izvješće o obavljenoj financijskog reviziji Državnog ureda za reviziju od 02. prosinca 2021.g., ispise računa stranke Domovinski pokret, podatke o transakcijama i potvrdu Erste banke, snimke poruka upućenih od strane AZ i GZ, presliku tužbe koju je uputio EZ **.**.2021. i **.**.2021., proveden je dokaz saslušanjem svjedoka CZD, TZ, ĆZ, te tužiteljice i zastupnika tuženika.

4. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

5. Među strankama nije sporno da je u tiskanom izdanju tjednika Nacional, broj 1217, na naslovnoj strani objavljena najava članka naslova "OVO SU NARUKVICA I PRSTEN ŠKORINE BLISKE SURADNICE KOJI SU UBRZALI NJEGOVU OSTAVKU", podnaslova "EKSKLUZIVNI DOKUMENTI", oboje uz popratni tekst. Također, na stranicama 12-16 da je objavljen članak pod naslovom "OVO SU NARUKVICA I PRSTEN Škorine bliske suradnice koji su ubrzali njegovu ostavku" autorice ĐZD i autora PZ, da je tuženik nakladnik tjednika Nacional i da je tužiteljica podnijela zahtjev za ispravak objavljenih informacija naveden i priložen tužbi.

6. Nadalje nije sporno da su u navedenom tekstu objavljeni navodi kako to pobliže citira tužiteljica u činjeničnim navodima tužbe.

7. Utvrđeno je da su ispunjeni procesnopravni uvjeti za podnošenje tužbe, jer je tužiteljica prije podnošenja tužbe za naknadu štete zatražila na odgovarajući način zahtjev za objavu ispravka.

8. Prema čl. 23. Zakona o medijima (Narodne novine broj 59/04, 84/11, 81/13 i 114/22; dalje: ZM) tužba za naknadu štete može se podnijeti najkasnije u roku od tri mjeseca od dana saznanja za objavu informacije kojom je šteta prouzročena.

9. Sporne informacije objavljene su 17. kolovoza 2021. godine, a tužba u ovoj pravnoj stvari je podnesena 17. studenog 2021 godine, uz prethodno obraćanje tužiteljice tuženiku u smislu odredbe čl. 22. st. 2. ZM-a.

10. Pritom se prekluzivni rok iz čl. 40. st. 2. ZM-a ne primjenjuje u situacijama iz čl. 22. st. 2. ZM-a (poput ove) – kad se ispravak zahtijeva od nakladnika u vezi s pravom na podnošenje tužbe za naknadu neimovinske štete. Zbog toga je tužba dopuštena i pravovremena pa su prigovori tuženika u tom smislu neosnovani.

11. Prema odredbi čl. 21. ZM-a, nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi izuzev u slučajevima propisanim Zakonom.

12. Postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu dokazuje tužitelj dok postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti za štetu iz st. 4 istog članka dokazuje tuženik.

13. Prema odredbi čl. 22. ZM-a nematerijalna šteta u pravilu se naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika te isplatom naknade sukladno Općim propisima obveznog prava. Pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štete sukladno Općim propisima obveznog prava ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije, odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć.

14. Prema odredbi čl. 19. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, dalje: ZOO), svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Pod pravima osobnosti razumijevaju se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo.

15. Svjedok PZD u svom iskazu navodi da je autorica članka pod naslovom "Ovo su narukvica i prsten Škorine bliske suradnice koji su ubrzali njegovu ostavku", a koji je objavljen 17. kolovoza 2021. godine u tiskanom izdanju tjednika Nacional. U tom periodu su se bavili strankom Domovinski pokret i ovo je bio samo jedan u nizu članaka, misli treći. Započeli su se baviti tom temom na temelju informacija koje su se pojavljivale u javnosti, a koji su iznosili izvori iz same stranke, a osim toga i na temelju nalaza državne revizije. Pojedini članovi stranke, koji su naravno željeli ostati neimenovani, bunili su se protiv situacije u stranci, konkretno protiv g. TZ, nisu se slagali sa njegovim načinom upravljanja te su mu se pripisivale pojedine radnje za koje su tvrdili da idu na štetu stranke. Konkretno, radilo se o priči da je g. EZ prodao svojoj stranici vlastite CD i vino i baš se s time bavila državna revizija. Radilo se o početku unutarstranačkih previranja u stranci koja je bila značajna parlamentarna stranka jer je osvojila čak 16 mandata i g. EZ je bio i podpredsjednik Sabora. Stoga se radilo o temi od velikog interesa javnosti, a oni su u članku prenijeli navedeni nalaz državne revizije, račune do kojih su uspjeli doći te informacije koje su dobili od izvora iz same stranke. Nije razgovarala sa svim navedenim izvorima, već je to učinio glavni rednik Nacionala, a sa nekima je razgovarala ona. Uglavnom se svodilo na to da su članovi stranke optuživali EZ za nedosljedno vođenje financija stranke, ukazivali na određene putne naloge, da je omogućavao ovdje tužiteljici da službenim vozilom stranke putuje svojoj majci na Murter, da tužiteljica nije na takvom položaju u stranici da bi na to imala pravo. Također su optuživali da g. EZ koristi saborskog vozača za prijevoz tužiteljice i to u više navrata kada nije niti bio prisutan g. EZ. Dakle, navodi su se temeljili na više izvora iz same stranke pa čak i na nekim izvorima koji su bili saborski zastupnici, a koji su najavljivali da će ovisno o daljnjim događanjima u stranci glasati na određeni način. Uglavnom, sve je ukazivalo na nezadovoljstvo unutar same stranke, a također je u to vrijeme i USKOK ispitivao račune vezano uz nalaz državne revizije. Vezano uz to se pojavila priča da je tužiteljica sakrila određene račune i da je pristupila u prostorije stranke kada su tamo bili djelatnici USKOK-a, iako je u to vrijeme bila na bolovanju. Dakle, nedvojbeno je da se u stranci svašta događalo, međutim, sve te navode s obzirom na njihovu prirodu nije bilo moguće provjeriti. Ističe kako nisu naveli da su tužiteljica i g. EZ bili u intimnoj vezi, već su prenijeli navode da je i samom vrhu stranke zapeo za oko njihov odnos i da je kao takav izazivao pažnju. Također su prenosili i njihove izjave u Saboru, a i status g. Đ koji je u njemu objavio da je nazvao tužiteljicu na njezin mobitel, a da mu se javio g. EZ. Na pitanje da li je objavljene navode prije objavljivanja provjeravala kod tužiteljice, odgovara kako ona osobno nije zvala tužiteljicu, međutim, konkretno vezano uz narukvicu i prsten nisu tvrdili da je to uistinu Cartierova narukvica i prsten niti da ju je kupio g. EZ, već su naveli da ljudi unutar stranke sumnjanju da je g. EZ kupio tužiteljici tu narukvicu i prsten i da ta narukvica i prsten jako nalikuju originalu Cartierove narukvice i prstena. U tom smislu su objavili fotografije narukvice i prsten koje je tužiteljica često nosila i koje su bile javno dostupne sa fotografijama koje je objavio C na svojoj stranici. Ističe kako su im navedene fotografije prvenstveno dostavili ljudi iz same stranke kojima je to zapelo za oko i koji su im na to ukazali, a potom su identične fotografije pronašli u sustavu Pixela. Također su istaknuli kako niti jedna stranka za svoje tvrdnje nije predočila dokaze. Navodi kako je informacija o narukvici i prstenu dobivena od izvora iz stranke, a nije svejedno da li je Cartier ili neki drugi proizvođač, jer Cartier ima svoju cijenu i upravo su time izvori iz stranke željeli ukazati na netransparentno trošenje sredstava stranke i na jedan neprimjeren odnos koji je počeo utjecati na poslovanje stranke. Nisu tvrdili da tužiteljica nije sama kupila navedeni nakit niti su tvrdili da ga je kupio g. EZ, već da tako tvrde izvori iz stranke, a da niti jedna stranka nije predočila dokaz. Želi pojasniti kako je već iz samog naslova razvidno da se željelo ukazati kako su narukvica i prsten bili jedan u nizu događaja koji su doveli do nezadovoljstva u stranici i koji su ubrzali ostavku g. TZ. To iz razloga jer se naslagalo više toga kao što su CD, vino, navod određenih izvora da su čuli g. EZ da je rekao da mu je tužiteljica važnija od cijele stranke i tome sl. Odlučili su u naslov staviti narukvicu i prsten iz razloga što je to bila kap koja je prelila čašu ljudima iz stranke. Ne zna kojeg je datuma objavljen nalaz državne revizije. Ne sjeća se da li je prilikom pisanja predmetnog članka imala navedeni nalaz državne revizije. Pojedinačno su razgovarali sa više različitih izvora. Status navedenih izvora te razina informacija koja im je bila dostupna ukazivali su da ne moraju sumnjati u ono što ti izvori tvrde. Na taj način su procijenili i razinu uvjerljivosti navedenih izvora, pri čemu ističe da je Nacional poznat po tome da uvijek ima visoke i dobro upućene izvore. Također su od izvora saznali da je USKOK provodio izvide u Domovinskom pokretu. Ne sjeća se da li su imali neku pisanu dokumentaciju vezanu uz to. Međutim, u članku su upravo problematizirali navode da je određena dokumentacije iz stranke nestala i za to su optuživali tužiteljicu. Optuživali su je upravo visoki stranački izvori. Od strane navedenih izvora su im predočeni određeni dokumenti koji su ukazivali na njihovu uvjerljivost. Nekada nisu u mogućnosti objaviti sve dokumente koje dobiju na uvid. Ne osporava nalaz državne revizije, već ukazuje kako nema dokaza da su isporučeni vino i CD. Ne zna da li je državna revizija utvrdila da postoje računi vezani uz narukvicu i prsten koji nisu sukladni poslovanju stranke. Kada joj se predočava potvrda Erste banke, odgovara kako je iz potvrde razvidno tko su korisnici kartice, ali to ne dokazuje da nije bilo netransparentno trošenje novaca stranke.

16. Svjedok EZ u svom iskazu naveo da je pročitao navedeni članak koji je objavljen prije dvije godine, a radilo se samo o jednom u nizu malicioznih članaka koje je Nacional objavljivao i kojima je jedini cilj bilo diskreditirati njega. Žao mu je što tužiteljica sada plače, međutim, ona je bila samo kolateralna žrtva. Vezano uz navode koji su objavljeni u spornom članku, može reći da se radi o gomili laži i da ništa što je objavljeno u tom članku nije točno. On nije nikada imao karticu niti trošio tuđe novce, vrlo dobro zna što se smije, a što se ne smije i zapravo je jedini cilj bio da se time što će se diskreditirati njega preuzme stranka. U tu stranku uložio je i svoje ime i svoje novce, a njega je vrlo teško kupiti i to ne može učiniti niti jedan tajkun pa su upravo zbog toga se udružili kako bi diskreditirali njega, njegovu obitelj. Vezano uz predmetni članak i iznesene navode nitko ga iz Nacionala prije objave nije kontaktirao niti provjeravao njihovu istinitost. Želi istaknuti kako nije osoba do koje se ne može doći jer je upravo glavni urednik tuženika kada je to htio došao do njega i s njim razgovarao tri sata. Nije nikada bilo nikakvog neprimjerenog odnosa između njega i tužiteljice niti joj je ikada išta kupovao. Njemu je žalosno da netko na temelju takvih fotografija insinuira nešto takvo jer su onda mogli objaviti bilo što. Što se tiče raspolaganja stranačkim novcem, ističe kako je stranka Domovinski pokret imala svoj statut kojim je uređeno poslovanje i iz odredbe tog statuta je jasno da je za poslovanje stranke odgovaran isključivo tajnik stranke, BZ. On je imao kreditnu karticu koju je koristio za nabavu svega i svačega i točno je da je nastao problem kada je zaustavio tu mogućnost. Financijsko poslovanje stranke je ustrojio na način da je odvojio autorizaciju od plaćanja, pa tako je jedna osoba, odnosno glavni tajnik, dok je druga osoba izvršavala plaćanje. Tako je puno toga plaćala i tužiteljica, ali ona nije mogla odlučiti što će se i kome platiti. Što se tiče putnih naloga, sa njima nije imao nikakve veze jer ne zna da li je u tih godinu dana potpisao jedan ili dva putna naloga. Sa tužiteljicom nije prekinuo poslovni odnos, ona i nadalje za njegovu tvrtku obavlja određene poslove. Upoznao ju je i privatno i zna da se radi o vrlo emotivnoj osobi iz male sredine, konkretno iz [adresa], gdje se svi poznaju i svi su rodbina te je vrlo teško podnijela sve natpise u navedenom članku. Zna da je uzimala lijekove i još ih uzima, a on osobno ju je vodio dva puta na hitnu zbog napadaja panike. Kao podpredsjednik Sabora imao je pravo 24 sata koristiti službeni automobil i dva vozača. Za korištenje navedenog automobila nije morao ispunjavati putne naloge. Mnogi su se vozili u navedenom automobilu pa tako i gospođica ĆZ. Sve je moralo biti u svrhu rada Sabora ili stranke. Poznato mu je da je državna revizija radila izvide, poznato mu je izvješće državne revizije, te mu je poznato da je ukazala na propuste. Poznato mu je da se ukazivalo najviše na probleme uz ustroj stranke, a također i na evidentiranje na kupnju njegovih CD i vina. Vezano uz navedeno želi pojasniti kako se stranka zvala Domovinski pokret TZ i sve je bilo brendirano njegovim imenom i prezimenom, dakle, ne samo vino i CD, već i cijeli promidžbeni materijal, kape i sl. Slogan stranke je bio stih iz njegove pjesme. Želi ukazati da je računovodstveno knjigovodstveno razlika između reprezentacije i promidžbeni materijal. Promidžbeni materijal je ograničen iznosom, ali nije potrebno evidentirati kome se daje, dok s druge strane kod reprezentacije nema ograničenja iznosa, ali se svaki primatelj mora evidentirati. Zašto je ovaj materijal bio evidentirani kao reprezentacija, ne zna. Sporni članak izašao je u kolovozu 2021. godine, dok je izvješće revizije uslijedilo bar 6 mjeseci nakon toga. Ponovno želi istaknuti kako je osnovni problem nastao kada je zaustavio određeno korištenje automobila, kartice stranke i tako dalje, a sve drugo je posljedica toga i pokušaj da ga se diskreditira, a to konkretno u ovom slučaju kroz tužiteljicu.

17. Svjedok ĆZ u svom iskazu navodi da su svi navodi koji su iznesenih predmetnim člankom neistiniti i nakon što su objavljeni svi su bili u jako lošem stanju i još uvijek su, a najviše tužiteljica. Žive u malom mjestu sa 500 stanovnika gdje se svi poznaju, te su se stalno nalazili u situacijama da moraju objašnjavati, opravdavati se za nešto što je neistina. Ljudi su ih postali gledati sa zadrškom i zbog sveg toga tužiteljica je završila na psihijatriji. Iako je imala veliku podršku obitelji, nisu mogli biti s njom 24 sata, jer imaju još bolesnog sina. Također ističe da je imala veliku podršku cijele obitelji EZ, međutim, bez obzira na sve to je tužiteljica jako loše podnijela navedene informacije, bila je pod stresom, tabletama. Nikada prije nije čitala Nacional, ali jedino što su ovakvim neistinama postigli to je da im je porasla tiraža u [adresa] za 0 prodanih primjeraka na 5. Tužiteljica je nakon objave predmetnog članka bila na bolovanju, puno je plakala, još uvijek plače i to je za sve njih vrlo ružno razdoblje života. Tada se i povukla u sebe, nije izlazila u selo, a to je sve vrlo teško s obzirom da se svi znaju, idu u crkvu, na folklor i da se ljudi počinju distancirati. Iako misle kako to sigurno ne može biti istina, ipak nakon što je napisano i objavljeno počinju se postavljati pitanja. Također je nakon objave predmetnog članka tužiteljicu ostavio dečko.

18. Tužiteljica u svom iskazu navodi da u odnosu na predmetni članak može samo navesti kako je sve što je u njemu navedeno laž i netočno. Nije joj jasno od kuda takve informacije i zbog čega su objavljene baš tada. Već od samog naslova u kojem se navodi postojanje ekskluzivnih dokumenata i uz koju je objavljena njezina fotografija, iako ona nije javna osoba i nema nikakve veze sa time o čemu se u članku piše. Također joj nije jasno što je sporno u njezinom nakitu, obzirom ima i drugi nakit, čak i skuplji i kakve veze taj nakit ima sa cijelom pričom. Prije objave ovog predmetnog članka nitko je nije zvao niti pitao bilo što. Zbog svega objavljenog se i danas ne osjeća dobro i nije joj jasno koji je bio njen krimen i s čime je zaslužila takve navode. I danas pije tablete za smirenje i ne spava. Prije par dana je bio rođendan gospođe EZ i dobila je par poruka od njoj nepoznatih osoba sa upitima; da li je ona pekla tortu, radila kolače i sl. Smatra da je sve to proizašlo iz navedenih tekstova. Stoga je jedan od razloga i podnošenje ove tužbe, što bi htjela znati i koji su to dokumenti na koje se pozivaju koje i čije novce je trošila i kome je naštetila. Od navoda koji su navedeni u spornom članku, a koji su izdvojeni u tužbi, ništa nije istinito. Za predmetni članak je saznala tako da su je svi zvali, od njezinih prijatelja do nepoznatih osoba, obzirom da je njezin broj bio javno objavljen. To je znatno utjecalo na nju i njezinu obitelj, pa je tako raskinula vezu u kojoj je tada bila i to iz razloga što su roditelji njezinog dečka bili šokirani i nisu se mogli nositi s time. Također i ostatak njezine obitelji osjeti posljedice jer žive u malom mjestu koje ima 300 stanovnika pa se gotovo svakodnevno netko našali i to spomene. Tako se i sinoć jedan od gostiju njihovog restorana u kojem je bila s roditeljima našalio i to spomenuo. Još želi dodati kako su autori predmetnog teksta time obezvrijedili sva načela po kojima živi njezina obitelj i sve što je njezina obitelj uložila u njezino obrazovanje i rad, kao i sve što je do sada ona i radila. Naime, uistinu nije takva osoba kakva je prikazana, časno radi i nije oštetila niti ugrozila nikoga. Obrazovala se i u Zagrebu i u inozemstvu i prije navedenog posla radila na benzinskoj postaji, samo iz razloga što se nije željela vratiti u [adresa]. Prije objave predmetnog članka nije kontaktirana njoj neka bliska osoba, već je večer prije objave članka bila kontaktirana njezina odvjetnica. Tvrdnja da je tužiteljica oštetila stranku proizlazi iz cijelog članka koji je vrlo maliciozno napisan i gdje je sve opisano s konotacijom o njezinom odnosu sa EZ i da se radilo o neprimjerenom odnosu sa EZ i da se kupnjom nakita oštetila stranka. Poruke koje je dobila nakon rođendana gsp. EZ sa predmetnim člankom povezuje iz razloga što je objavljena njezina i Škorina slika na naslovnici sa zumiranim mojem nakitu i insinuacijama o našem neprimjeren odnosu. Bila je tajnica središnjeg ureda Domovinskog pokreta. Na to radno mjesto je došla razgovorom na posao sa UZ. Ne sjeća se kada se zaposlila, ali nakon parlamentarnih izbora. Vezano uz to javno mjesto nije bio objavljen javni natječaj, već je za njega saznala obzirom je volontirala u stranci. Nije bila politički aktivna. Njezine ovlasti su bile otvaranje vrata, kuhanje kave, plaćanje računa i javljanje na telefon. Bila je jedina ovlaštena za plaćanje računa koji su bili autorizirani od strane glavnog tajnika. Njezin odnos sa gosp. EZ je bio poslovan, kako je i danas, jer mu je menadžerica. Nije bila osobna asistentica gosp. TZ, dogodilo se tek kasnije kada je druga tajnica otišla na drugo radno mjesto, da su pozivi i mailovi bili preusmjereni na nju, radi čega je dogovarala sastanke. Upoznala je gosp. EZ prije parlamentarnih izbora kada je došao na sastanak kada je i ona bila prisutna, a radilo se o sastanku odbora za razvoj gospodarstva. Bila je zaposlena na Ininoj benzinskoj postaji, kada se u Zagrebu dogodio potres i tada je njezin otac došao po majku, brata i nju i odveo ih u [adresa]. Drugi dan je [adresa] bila blokirana i iz nje se nije moglo otići, a ona je trebala u Zagreb kako ne bi dobila otkaz, te je stoga pisala svim medijima, davala izjave iz Šibenika, pisala svim političkim strankama kako bih dobila propusnicu za vraćanje u Zagreb i nakon toga su je zvali iz stranke DP. Zvali su je otprilike mjesec dana nakon što im je poslala mail, te su je pozvali da dođe na navedeni odbor i priča o turizmu. Na navedenom odboru je bilo i 30-ak drugih ljudi. Ne zna tko je formalno donio odluku o njezinom zaposlenju u stranci, misli da je glavni tajnik, s obzirom da glavni tajnik po funkciji ustrojava urede. Ne sjeća se tko je tada bio glavni tajnik. S EZ prije objave predmetnog članka nije imala tako dobar odnos kakav imaju danas. Dobro su surađivali, međutim, zahvaljujući svemu tome što je tuženik ružno pisao, zbližili su se i to obiteljski. EZ je zajedno sa svojom suprugom je ispao veliki gospodin. Naime, nakon objave predmetnog članka je došao u [adresa] kod njezine obitelji, a isto tako su njezin otac i ona otišli kod njega, njegove supruge i djece. Tu se razvio obiteljski odnos koji je doveo do toga da mu je danas menadžerica. Odluka o podizanju predmetne tužbe bila je njezina samostalna odluka, a naravno da je zajedno s E posjetila odvjetnika.

19. Zakonski zastupnik tuženika PZ u svom iskazu navodi da je autor predmetnog članka te ujedno glavni urednik Nacionala, te u tom smislu odgovoran za obradu i sadržaj teksta. Prikupio je najveći dio informacija koje su iznesene i obrađene u članku i to na način da je razgovarao sa izvorima koji o tome imaju neposredna saznanja, jer se radi o osobama iz neposredne blizine TZ i vrha Domovinskog pokreta. Inače osobno poznaje EZ, bio je više puta gost u njegovoj kući zajedno sa navedenim izvorima i sam, upoznao je i njegovu suprugu i djecu. Tako je EZ sa njim razgovarao kada se planirao priključiti Domovinskom pokretu i kandidirati se za predsjednika države. Stoga je svjedočio razvoju i raspadu navedene stranke i zaključio da se ponašaju kao amebe, odnosno da nakon svakog izbora puknu po pola. U toj fazi kada se dogodilo prvo pucanje dogodilo se to da su se svi ljudi iz vrha stranke koje je upoznao počeli udaljavati od TZ i svi su naravno razgovarali sa njim o tome i rekli mu kako se EZ doslovce "pobenavio" i zaljubio se kao tele. Na taj su način uveli u središte priče tužiteljicu, te iznosili kako je zapravo ona okosnica zagonetnog zaokreta u ponašanju TZ, a koje ponašanje je drugim članovima stranke postalo nepodnošljivo. Navodili su kako do TZ više nitko nije mogao doći, pa i njegovi najbliži suradnici, osim preko tužiteljice. Opisivali su mu i razne druge stvari o kojima nisu pisali pa ih ne bi niti iznosio, ali želi reći kako se radi o strukturi ljudi za koje ne vidi da bi ga imali razloga lagati. Uglavnom su naveli niz detalja koji ukazuju da se radilo o odnosu koji je izišao iz strogo poslovne kategorije, a koja je točno bila njegova priroda ne želi ulaziti, a još manje osuđivati. Međutim, prepričavali su mu niz epizoda gdje su viđani tužiteljica i EZ i to bez njegove supruge i to u situacijama koje nemaju veze sa prirodom njihovih poslova. Sigurno je razlog tadašnje podjele Domovinskog pokreta bio znatno kompleksniji i sigurno se nije dogodio samo zbog tužiteljice, međutim, u predmetnom članku i u drugim člancima se radilo o njihovom viđenju kako EZ vidi svoje političko djelovanje, odnosno da je stranci fakturirao kupnju njegovih CD, vina koje proizvodi. EZ je govorio da je stranci iznajmio upotrebu njegovog osobnog imena, a zakonski zastupnik smatra kako EZ ima granični poremećaj osobnosti, iako se radi o vrlo pametnoj i talentiranoj osobi. Sve su to opisali, ilustrirali i pripisali izvorima iz stranke koje ne želi imenovati. Javni interes za navedene objave vidi u tome što su se kao najutjecajniji politički tjednik bavili implikacijama vezanim uz Domovinski pokret, a posredno sa utjecajem odnosa tužiteljice i TZ, kakav god taj odnos bio. Smatra da su svoj posao profesionalno odradili, jer kad sudjeluje osobno u nekim stvarima i kad prenosi taj dojam koji je osobno stekao i koji su mu drugi prenijeli bez navoda da je to tako, smatra da ne treba zvati tužiteljicu i kod nje to provjeravati. Naravno da tužiteljica ima pravo tumačiti cijeli članak na svoj način, međutim, kad su je pitali gdje određena tvrdnja izričito piše, nije ju mogla pronaći. Također želi navesti kako nije točno da tužiteljica nije bila javna osoba, jer osobni asistent podpredsjednika sabora je svakako javna osoba. O jednom takvom predstojniku ureda potpredsjednika sabora su pisali i ovaj tjedan, a bio je na naslovnici i prošli tjedan. Namjera Nacionala nikako nije bila izazvati duševne boli niti se osobno obračunavati sa tužiteljicom. Ona je jednostavno postala tema. U odnosu na iskaz tužiteljice želi navesti kako je isti neprovjeren i proturječan, s obzirom da tvrdi da se do danas nije smirila, da bi potom objavila da je objava u Nacionalu dovela do toga da se zbliži s obitelji TZ. Misli da u predmetnom tekstu nije izneseno nešto o osobnom životu tužiteljice, a što nije vezano uz njezino zaposlenje, jer u Nacionalu strogo paze na razdvajanje privatnog i javnog interesa. Izvori su mu predočili neku dokumentaciju koja bi upućivala na vjerodostojnost o onome o čemu su pričali. Navodi da su tu te dokumente objavili. Ne sjeća se da li su mu predočeni neki putni nalozi. Ako je objavio nalaz državne revizije, onda ga je i pročitao. Vjerovao je izvorima jer su mu pokazali određene dokumente. U tom trenutku se više radilo o tome da je bila njihova frustracija, što se ne može platiti neki račun kako se to uobičajeno radi u pravnim osobama, a sve je išlo isključivo preko privatne tužiteljice i to ne samo što se tiče dinamike plaćanja, već i procjene što treba platiti. To im je išlo na živce i ukazivalo im da je EZ uveo tužiteljicu u zonu koja je prelazila poslove njezinog radnog mjesta i da si je uzela veće ovlasti nego što su joj pripadale. Želi istaći kako je apsolutno imao razloga vjerovati da je ono što je objavio istina, ali je unatoč tome koncipirao tekst na način da je samo prenio navode tih izvora. Sporno o nakitu je bilo ljudima s kojima je razgovarao i koji su bili uvjereni da joj je taj nakit T kupio, a što su povezivali s odnosom za koji su smatrali da nije primjeren. Ističe kako se ne bi bavio ni sa čijim satom na osobnoj razini, međutim, na to je upravo ukazala struktura ljudi koji su tužiteljici bili nadređeni i po njima je to bio legitiman razlog koji su oni izvukli i to je bio indikativan detalj. Ne može se sjetiti da li je postojao račun navedenog nakita. Sve ekskluzivne dokumente su objavili i naveli ih. U kontekstu predmetnog članka objava fotografije na kojoj se nalazi tužiteljica i T i na kojoj se vidi sporna narukvica i prsten može se smatrati ekskluzivnim dokumentom. Na daljnje pitanje odgovaram kako je navedena fotografija ekskluzivna po detalju koji se izdvaja u kontekstu teksta koji se objavljuje. Na daljnje pitanje da li imam saznanja o tome kakve je tužiteljica račune plaća odgovaram da je sama tužiteljica izjavila da je plaćala račune, ali u ovom trenutku nema saznanja kakvi su to bili računi. Nema saznanja da li je stranka DP nekada dobila opomenu zbog neplaćanja računa niti ima saznanja koje je to račune tužiteljica plaćala. Tekst se ne bavi tužiteljicom već raspadom jedne stranke.

20. Analizirajući iskaze saslušanog tužitelja i zastupnika tuženika i dovodeći ih u vezu sa drugim dokazima provedenim u postupku, utvrđeno je da tuženik nije dokazao da bi sporne objavljene informacije bile točne, odnosno da bi bile utemeljene na točnim činjenicama, činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i da je poduzeo sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a niti to proizlazi samo iz iskaza zastupnika tuženika.

21. U odnosu na iskaze svjedoka PZD i zakonskog zastupnika tuženika, valja istaći kako sud nema razloga ne vjerovati da su do objavljenih informacija došli na opisani način, međutim, njihovi iskazi ne dokazuju istinitost objavljenih informacija, a niti postojanje nekog drugog ekskulpacijskog razloga.

22. Naime, tuženik informacije objavljene u spornom tekstu ne dokazuje ni na kakav objektivan i pouzdan način. Iz iskaza zastupnika tuženika i svjedokinje PZD, kao i samog teksta, proizlazi da se isti temelje na izjavama neimenovanih izvora, pa stoga istinitost tih navoda nije moguće provjeriti ni utvrditi.

23. Neosnovano tuženik navodi da je predmetni članak napisan u skladu s pravilima novinarske struke, jer da su ukazali kako se ne radi o njihovim riječima, već o riječima izvora iz "vrha stranke".

24. Naime, nije dopušteno niti u skladu s pravilima struke plasirati štetne tvrdnje o nekoj osobi, zapravo napisati cijeli članak sa brojnim optužbama i insinuacijama, pozivajući se na "neimenovane izvore" bez ikakve provjere točnosti tih informacija i bez omogućavanja drugoj strani očitovati se o njima. U takvom slučaju se smatra da su iznesene štetne tvrdnje, tvrdnje tuženika.

25. Iako se u tekstu navodi da posjeduju ekskluzivne dokumente kojima dokazuju svoje navode, takvih dokumenata nema, odnosno sveli su se na uvećanu sliku jednog prstena i narukvice.

26. S obzirom na pravila o teretu dokazivanja, utvrđeno je da informacije koje je tužiteljica označila kao štetne nisu istinite, a iste su takvog sadržaja da upućuju na postojanje neprimjerenog odnosa između TZ i nje, da joj je kupio prsten i narukvicu, da je financijski oštetila stranku Domovinski pokret, da je lažirala putne naloge, da je ishodila potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad kako bi izbjegla otkaz, da ju je samu vozio saborski vozač, da je dobila ogromne novce i kontrolirala račun stranke, što sve ukazuje da se radi o informacija koje su objektivno podobne prouzročiti štetu jer ukazuju na nemoralnu i pohlepnu osobu sklonu kriminalu.

27. Sporni tekst i objektivno je podoban izazvati prezir, prijekor i omalovažavanje, te je kao takav mogao narušiti osobni i profesionalni ugled i čast tužiteljice.

28. S obzirom na svoj sadržaj, informacije koje mogu biti podobne za počinjenje štete u medijima mogu biti i činjenične tvrdnje i vrijednosni sudovi. Činjenične tvrdnje su iskazi koji se odnose na određene ljudske radnje, događaje, stanja, odnose, pojave i ostale okolnosti koje su nastale u stvarnosti i čija se istinitost, odnosno neistinitost može objektivno utvrditi uglavnom za sve ljude suglasno, odnosno na jednak način. Bit je činjenične tvrdnje da je ona podložna provjerljivosti i da se njezina točnost, odnosno netočnost može dokazati i objektivno utvrditi. Neistinita odnosno netočna činjenična tvrdnja jest ona tvrdnja koja je u suprotnosti sa stvarnosti, koja se nije odigrala ili dogodila ili koja se nije odigrala ili dogodila na način na koji se prikazuje. Istinitost je temelj novinarstva. Vijest je ili istinita ili nije vijest.

29. S druge strane, vrijednosni sudovi su iskazi koji nastaju misaonim procesom i sadržavaju mišljenje, ocjenu ili zaključak o određenom pitanju. Oni izražavaju subjektivno stajalište o ljudskim radnjama, događajima, stanjima, odnosima, osobinama i pojavama o čemu mogu postojati i ostala različita shvaćanja, zbog čega vrijednosni sud nije podoban za objektivno utvrđivanje. Za razliku od činjenične tvrdnje, vrijednosni sud izražava mišljenje koje podliježe ocjenjivanju, ali nikad ne podliježe dokazu istinitosti i o njemu se ne može raspravljati sa stajališta istinitosti ili neistinitosti. Tako se za vrijednosni sud ne može reći da je istinit ili neistinit, ali može da je pravilan ili nepravilan.

30. Činjenične tvrdnje i vrijednosni sudovi mogu biti tako povezani da se vrijednosni sud pojavljuje kao logičan zaključak iza određenih činjenica, pa je u svakom konkretnom slučaju potrebno ispitati koji element prevladava te je u ocjeni pitanja je li riječ o činjeničnim tvrdnjama ili vrijednosnim sudovima bitan kontekst u kome je određena izjava dana. U svakom slučaju, novinari su pri objavljivanju ne samo činjeničnih tvrdnji, već i informacija koje sadrže vrijednosne sudove, obvezni poštovati dostojanstvo, čast i ugled osobe o kojoj pišu i izbjegavati uporabu uvredljivih i omalovažavajućih riječi.

31. Novinari istražuju i upozoravaju otvoreno i kritički na sve nepravilnosti, negativne pojave u društvu s ciljem da se one isprave.

32. Stoga imaju pravo na slobodu izražavanja, slobodu mišljenja, slobodu primanja i širenja informacija i ideja od interesa za javnost.

33. Pri tome osobe koje obnašaju javne funkcije trebaju pokazati veći stupanj tolerancije na kritiku od običnog građanina.

34. Dostojanstvo čovjeka je vrijednost koja ulazi u krug temeljnih osobnih prava. Sastavni elementi te vrijednosti su svakako čast, kao vlastiti osjećaj vrijednosti, i ugled, kao uvažavanje od drugih u društvu. U konkretnom slučaju na tužitelju je da dokaže da su postojale takve reakcije okoline i da je došlo do osjećaja manje vrijednosti koji se mogu ocijeniti da su posljedica sporne informacije.

35. U konkretnom se slučaju radi o postupku u kojem se međusobno sukobljavaju dva prava istog ranga, s jedne strane to je pravo na zaštitu privatnosti tužiteljice koje uključuje pravo na zaštitu prava osobnosti, a s druge strane pravo tuženika kao nakladnika na slobodu izražavanja koja prava se jamče Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine – Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 8/99-ispravak, 14/02, 1/06, 13/17, dalje: Konvencija) i Ustav Republike Hrvatske.

36. Odredbe ZM-a i ZOO-a kojim je općenito uređeno pitanje naknade štete, valja primjenjivati i tumačiti sukladno Konvenciji, kako je uostalom izričito propisano člankom 1. stavkom 2. ZM-a, odnosno sukladno judikaturi Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) te Ustavnog suda Republike Hrvatske (dalje: Ustavni sud). U konkretnom slučaju radi se o konkurenciji dvaju ljudskih prava - prava na slobodu izražavanja zaštićenu člankom 10. Konvencije i člankom 38. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14, dalje: Ustav) i prava na poštivanje privatnog života (kroz kojega se štiti i pravo na čast i ugled) zajamčenog člankom 8. Konvencije i člankom 35. Ustava.

37. ESLJP je u nizu odluka izrazio pravno shvaćanje da sloboda izražavanja predstavlja jedno od temeljnih načela demokratskog društva i jedan od osnovnih uvjeta za njegov napredak i za ispunjenje svakog pojedinca. Kako ostvarivanje te slobode obuhvaća dužnosti i odgovornosti, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanima zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni. Ta ograničenja moraju biti strogo tumačena, a potreba za njima mora biti uvjerljivo utvrđena.

38. Prema članku 10. stavku 2. Konvencije ograničenje slobode izražavanja dopušteno je samo ako su kumulativno ispunjena tri uvjeta: a) da je ograničenje propisano zakonom (načelo legaliteta); b) da je ograničenje propisano radi zaštite legitimnog cilja (načelo legitimiteta) i c) da je ograničenje neophodno u demokratskom društvu (načelo nužnosti, uključujući načelo razmjernosti).

39. I odredbom članka 3. stavka 3. ZM-a propisano je da je slobode medija dopušteno ograničiti samo kada je i koliko je to nužno u demokratskom društvu radi, između ostaloga, zaštite ugleda ili prava drugih. Prema članku 7. stavku 1. ZM-a svaka osoba ima pravo za zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti.

40. Test nužnosti u demokratskom društvu zahtijeva da sud pred kojim se nađe "zahtjev" za ograničenje nečije slobode izražavanja utvrdi je li ograničenje slobode izražavanja prijeko društveno potrebno i je li ono razmjerno legitimnom cilju te da za to ograničenje navede relevantne i dostatne razloge. Ograničenje prava na slobodu izražavanja mora se razmotriti u kontekstu slučaja u cjelini, uključujući sadržaj izjava i kontekst u kojem su one dane (Europapress holding d.o.o. protiv Hrvatske, zahtjev broj 25333/06, presuda od 22. listopada 2009.).

41. Pri ocjenjivanju razmjernosti/nužnosti miješanja u pravo na slobodu izražavanja treba uzeti u obzir prirodu i ozbiljnost nametnute sankcije. Dosuđivanje naknade štete oštećenoj osobi mora biti u razumnom odnosu razmjera s pretrpljenim narušavanjem ugleda (Narodni list d.d. protiv Hrvatske, zahtjev broj 2782/12, presuda od 8. studenoga 2018..; Europapress holding d.o.o. protiv Hrvatske).

42. Kako bi se osigurala dosljednost i izbjeglo diskrecijsko odlučivanje pri odgovaranju na pitanje koje od sukobljenih prava preteže u konkretnom slučaju i kojemu od njih je potrebno pružiti zaštitu, ESLJP je u predmetu Axel Springer AG protiv Njemačke (zahtjev broj 39954/08, presuda od 7. veljače 2012.) naveo sljedeće okolnosti prema kojima načelno ocjenjuje je li u konkretnom slučaju postignuta pravična ravnoteža između sukobljenih prava: a) doprinos raspravi u javnom interesu; b) u kojoj mjeri je osoba u pitanju poznata javnosti i kakav je sadržaj danih izjava; c) prethodno ponašanje osobe na koju se izjava odnosi; d) metode prikupljanja informacija i njihova provjerljivost; e) sadržaj, forma i posljedice objavljene informacije; f) ozbiljnost dosuđene sankcije i obeshrabrujući učinak. 43. Kada se u parničnom postupku potražuje naknada štete zbog povrede prava osobnosti na čast i ugled kao dijela prava privatnosti, a koja je šteta nastala objavom informacija u mediju, tada je u tom postupku nužno ocijeniti koje je od tih dvaju suprotstavljenih prava istog ranga u okolnostima konkretnog slučaja pretežnije pri čemu je nužno naći razumnu ravnotežu između ta dva prava. Pri razrješenju tog sukoba potrebno je imati na umu jedno od temeljnih pravnih načela, a to je da se uporabom jednog prava ili slobode ne smije ugroziti ili ukinuti neko drugo pravo i sloboda, nego se svako pravo i sloboda u određenoj mjeri ograničuje kako bi opstalo i ono drugo pravo ili sloboda.

44. U konkretnom slučaju se ne radi o iznošenju vrijednosnih sudova autora teksta, već isti iznosi činjenične tvrdnje koje se u bitnom svode na navode da je tužiteljica od TZ dobila prsten i narukvicu koji podsjećaju na Cartierov nakit, da postoji neprimjereni odnos između tužiteljice i TZ, da je tužiteljica financijski oštetila stranku Domovinski pokret, da je lažirala putne naloge, da je ishodila potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad kako bi izbjegla otkaz, da ju je vozio saborski vozač i to bez TZ, da je kontrolirala račun stranke Domovinski pokret, da je od te stranke, a uz pomoć TZ, dobila velike novce i dr.

45. Prvenstveno valja navesti kako je svakako zadatak novinara istraživati i ukazivati na sve moguće nepravilnosti i nezakonitosti, osobito kada su akteri istih političari ili osobe koje im pomažu u radu i imaju ulogu u političkoj stranci ili djelovanju određenog političara. U tom smislu je nedvojbeno postojanje interesa javnosti da zna za svaku takvu pojavu. Međutim, pri tome se novinari trebaju držati točnih činjenica i vrlo dobro provjerenih činjenica koje mogu dokazati i argumentirati, pa i kada iznose svoje sumnje one moraju biti odmjerene i utemeljene na provjerljivim izvorima.

46. U konkretnom slučaju objavljene informacije su kod trećih osoba stvarale dojam ne samo da postoji neprimjereni odnos između tužiteljice i TZ, već i da ona zapravo kontrolira i koristi cijelu stranku za osobne potrebe i osobni probitak, da o njoj ovise bitne odluke u stranci, uslijed čega je zaslužna i za sami raspad stranke.

47. Slijedom navedenog, po stavu ovog suda, autor utuženog članaka nije postupao u skladu s pravilima svoje profesije i nije poduzeo sve potrebne mjere radi provjere istinitosti iznesenih informacija niti su informacije objavljene u dobroj vjeri imajući pri tom u vidu da dobra vjera predstavlja savjesnost najšire shvaćenu, postupanje osobe dobrih namjera.

48. Tuženik nije bio u dobroj vjeri, jer iz provedenog dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi da nisu kontaktirali tužiteljicu prije objave spornog članka niti su dokazali da se navodi temelje na relevantnim dokazima koji bi eventualno ukazivali na to da je tuženik imao osnovnog razloga povjerovati da su iste točne.

49. Pozivanje na neimenovani izvor iz stranke Domovinski pokret ne predstavlja ekskulpacijski razlog u smislu odredbe čl. 21. st. 4. ZM-a.

50. Stoga tuženik neosnovano otklanja svoju odgovornost jer se ne može isključiti protupravnost štetne radnje, a tijekom provedenog postupka utvrđeno je postojanje svih općih i posebnih pretpostavki odgovornosti za štetu i to štetna radnja u vidu objavljivanja informacije, protupravnosti štetne radnje, šteta ali i uzročna veza između štete, dakle pretrpljenih duševnih bolova i štetne radnje koja predstavlja postupanje kojim se oštećeniku nanosi šteta, jer je upravo objava iznesenih informacija povrijedila tužiteljevo pravo osobnosti -pravo na dostojanstvo, čast i ugled.

51. Pri tome u ovom konkretnom slučaju nije postojala dostatna činjenična osnova koja bi tuženikove navode o tužiteljici podržavala, već upravo konkretne okolnosti i "opći" ton tih navoda ukazuju kako su oni neistiniti i objektivno uvredljivi za tužiteljicu.

52. Navodi tuženika da tužiteljica u odnosu na predmetni članak nije pokrenula parnicu radi objave ispravka informacije ne može ga dovesti u povoljniju pravnu procesnu situaciju u odnosu na odluku o postojanju njegove odgovornosti za štetu, jer je tužiteljica u konkretnom slučaju postupila sukladno odredbi čl. 22. st. 2. ZM- a, odnosno zatražila je objavu ispravka informacije, koji zahtjev je po tuženiku otklonjen.

53. Stoga u konkretnom slučaju preteže tužiteljičino pravo na zaštitu časti i ugleda u odnosu na tuženikovo pravo na slobodu izražavanja.

54. Prema odredbi čl. 1100. st. 1. i 3. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti sud će ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kada nje nema.

55. U konkretnom slučaju valja istaći da je sud poklonio vjeru iskazu tužiteljice, cijeneći ga objektivnim i logičnim te da je ista i dokazala da je zbog toga trpila duševne boli zbog povrede časti, ugleda i dostojanstva, opsega i jakosti kako je navela u svom iskazu.

56. Njezin iskaz potvrđuju i iskazi saslušanih svjedoka ĆZ i TZ.

57. Pri tome je sud imao u vidu da tužiteljica živi u vrlo malom mjestu ([adresa]), u kojem se svi znaju i da je objava jednog ovakvog članka sasvim sigurno dovela tužiteljicu u sam centar svih lokalnih priča, nagađanja i komentara. Tužiteljica je zbog svega bila izrazito uznemirena, potražila je pomoć psihijatra te koristila lijekove jer je doživljavala i napade panike, patila od nesanice.

58. Naknada nematerijalne štete za povredu prava osobnosti po pravnom stavu ovog suda priznaje se samo iznimno i to onda kada je ta povreda izuzetno teška, tako da je kod povrijeđenog mogla izazvati osobito intenzivnu duševnu bol. Navedene i utužene tvrdnje, a koje također treba promatrati i analizirati i u vremenu kada su iznesene, su kako po svom doslovnom značenju tako i po svom sadržaju i zaključcima na koje upućuju, takve da su podobne kod tužitelja izazvati iznimno jaku bol koja po svom intenzitetu, trajanju i u sredini u kojoj su iznesene, a imajući u vidu i zanimanje i zvanje tužitelja, kod istog uzrokovale jasno izraženu i manifestiranu povredu prava osobnosti. Tuženik objavljujući navedene informacije, kao što je već rečeno, nije postupao u dobroj vjeri i pri tom je isti znao ili je barem morao znati da su iste i štetne za tužitelja.

59. U pogledu jakosti pretrpljenih duševnih boli zbog povrede prava osobnosti, a koje je sud utvrdio saslušanjem tužiteljice i svjedoka TZ i ĆZ, utvrđeno je da je njihov intenzitet bio takvog stupnja i trajanja da opravdava dosuđenje naknade u novcu, imajući u vidu da je svrha i cilj naknade duševna zadovoljština.

60. Na temelju navedenog, po stavu ovog suda, utvrđeno je da postoji osnov za naknadu neimovinske štete tužitelju za pretrpljene duševne boli zbog povrede prava osobnosti, pri čemu je sud uzeo u obzir da je predmetni članak objavljen u tjedniku Nacional, koji je jedan od najčitanijih tjednika u Republici Hrvatskoj, čime je isti bio dostupan širokom krugu čitatelja.

61. Stoga je istoj dosuđen iznos od 4.000,00 eur, dok je s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva odbijena i odlučeno je kao u izreci pod točkom I i II. 62. Zatezne kamate na dosuđenu naknadu neimovinske štete dosuđene su tužitelju od podnošenja tužbe, sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a, a odluka o kamatnoj stopi se temelji na odredbi čl. 29. ZOO-a.

63. Točka III. izreke presude temelji se na odredbi čl. 1099. ZOO-a.

64. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, a tužiteljica je u konkretnom slučaju djelomično uspjela u odnosu na visinu zahtjeva.

65. Primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a sud je utvrdio postotak uspjeha tužiteljice (71,53%) i postotak uspjeha tuženika (28,47%) te nakon oduzimanja postotka uspjeha tuženika od postotka uspjeha tužiteljice odmjerio tužiteljici naknadu troškova parničnog postupka od 43,06%. Omjer s kojim je uspio tuženik odnosi se na djelomičnu osnovanost njegova prigovora visini postavljenog tužbenog zahtjeva. Taj djelomičan uspjeh tužitelja u parnici ne daje pravo tuženiku na naknadu razmjernog dijela troškova postupka. To stoga jer tuženik ni na koji način nije uspio u sporu i stoga što se njegov eventualni uspjeh valorizira kroz neuspjeh tužitelja.

66. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku i to za sastav zahtjeva za ispravak prema Tbr. 7. toč. 1. - 100,00 eur, za sastav tužbe prema Tbr. 7. – 200,00 eur, te za zastupanje na ročištima 01.06.2022.g., 29.09.2022.g., 21.03.2024.g. i 05.09.2024.g. što ukupno iznosi 1.100,00 eur. Navedenom iznosu pribrojen je trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 139,35 eur i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 139,35 eur, što iznosi 1.378,70 eur, a razmjerno uspjehu tužiteljice u postupku od 43,06% iznosi 593,67 eur.

67. Stoga je odlučeno kao u izreci pod točkom I.

U Zagrebu, 19. prosinca 2024. godine

Sudac:

Vanesa Brizić Bahun

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.