Zakon.hr

Poslovni broj P-144/2024-10

Republika Hrvatska

Općinski sud u Metkoviću

Stalna služba u Pločama

Ploče, Vladimira Nazora 14

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, Stalna služba u Pločama, po sucu tog suda Darku Jelčiću, u pravnoj stvari tužitelja BP iz ploča, vlasnik obrta [obrt] „ BP“, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik mr. sc. Julijano Dropulić, odvjetnik u Pločama, Trg kralja Tomislava 5, protiv tuženika OTP banka d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 52508873833, koju zastupa kao punomoćnik Boris Bulj, odvjetniku u Splitu, Hrvatske mornarice 1F, radi proglašenje ovrhe nedopuštenom, nakon glavne rasprave zaključene 11. studenog 2024. u nazočnosti punomoćnika stranaka, prema članku 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP), 19. prosinca 2024.

p r e s u d i o j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev što glasi:

''1.Ovrha na nekretnini tužitelja k. č. [katastarska čestica] ZK uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] određena rješenjem Općinskog suda u Metkoviću, posl. br. Ovr-92/2020 (spojen sa predmetom Općinskog suda u Metkoviću posl. br. Ovr-46/2023, rješenjem suda od 23.10.2023. godine), a koja ovrha je određena temeljem ovršnih isprava, Općeg ugovora i sporazuma o osiguranju od 05.03.2018. godine solemniziranog od strane Javnog bilježnika Nikše Mozare iz Dubrovnika, 07.03.2018. godine posl. br. OV- 2208/2018 proglašava se nedopuštenom.''

II.Nalaže se tužitelju naknaditi parnične troškove tuženiku u iznosu od 600,00 eura u roku 15 dana sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate i koje se određuju za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena.

Obrazloženje

1.Tužitelj (ovršenik) je zaključkom Općinskog suda u Metkoviću posl. br. Ovr- 92/2020 od 22.05.2024. godine upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga propisanim čl. 50. st. 1. t. 7. i t. 10. Ovršnog zakona.

Tužitelj u tužbi navodi da je u

Članak 52. st. 1-3 Ovršnog zakona propisano:

(1)ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. do 11. ovoga Zakona, sud prvog stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana.

(2)Ako ovrhovoditelj prizna postojanje kojeg od razloga zbog kojih je žalba izbavljenja, sud će obustaviti ovrhu.

(3)Ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od 8 dana, sud prvoga stupanja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od 15 dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz st. 1. ovog članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

Čl.50. st. 1. toč. 7 i 10. Ovršnog zakona propisano je

(1)Protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu:

7. ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika,

10. ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, ili

Rješenjem Ovr-46/2023 od 17. ožujka 2023. godine Općinski sud u Metkoviću, odredio je, na prijedlog tuženika ovrhu nad ovršenikovom nekretninom upisanom u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Metkoviću, k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], broj uloška [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], oznake zemljišta ''Glog'', površine 15201 m2, u naravi dva dvorišta i šest gospodarskih objekata te put sve kako je prikazano u posjedovnici ZK uloška [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to: i zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi nad ovršenikovom nekretninom, utvrđenjem vrijednosti te nekretnine, prodajom te nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom, ovo u odnosu na tražbinu od 389.630,61 EUR te kamate u iznosu od 111.196,09 EURA. Ranije, točkom I rješenja Ovr-92/2020 od 26. travnja 2022. godine Općinski sud u Metkoviću, odredio je, na prijedlog ovrhovoditelja ovrhu nad ovršenikovom nekretninom upisanom u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Metkoviću, k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], broj uloška [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], oznake zemljišta ''Glog'' površine 15201, u naravi dva dvorišta i šest gospodarskih objekata te put sve kako je prikazano u posjedovnici ZK uloška [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to: zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi nad ovršenikovom nekretninom, utvrđenjem vrijednosti te nekretnine, prodajom te nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom, ovo u odnosu na tražbinu od 990.000,00 kuna te kamate u iznosu od 39.581,06 kuna.

Konačno, rješenjem suda posl. br. Ovr-46/2023 od 23.10.2023. godine spojeni su postupci pred ovim sudom i to posl. br. Ovr-92/2020 i Ovr-46/2023.

Uvodno, tužitelj osporava iznose tražbina ovršenika kako su istaknuti u ovršnim postupcima držeći da su iznosi tražbina znatno manji. Kao što je razvidno, iz prijedloga za ovrhu isto su podneseni temeljem isprava – Općeg ugovora kao i Sporazuma o osiguranju.

Ovrhovoditelj je u predmetnoj pravoj ovršnoj stvari, kako je razvidno, podnio prijedlog za ovrhu temeljem isprave Općeg ugovora i sporazuma o osiguranju od 05.03.2018. godine od solemniziranog od strane javnog bilježnika Nikše Mozare iz Dubrovnika, 07.03.2018. godine, psol. br. Ov-2208/2018.

Ovrhovoditelj, ovdje tuženik, u ovom postupku nema pravo tražiti ovrhu nad ovršenikom, ovdje tužiteljem obzirom da isprave na temelju kojih je doneseno rješenje o ovrsi nisu ovršne isprave na temelju kojih je moguće tražiti ovrhu nad ovršenikom odnosno iste su sukladno čl. 50. st. 1. toč. 3. Ovršnog zakona izgubile svoju djelotvornost te su vez učinka.

Sukladno čl. 50. st. 1. toč. 3. Ovršnog zakona ''U povodu žalbe iz st. 1. ovog članka sud pazi po službenoj dužnosti na razloge iz st. 1. toč. 1., 3. i 5. ovoga članka''. Svi solemnizirani ugovori o kreditu pa i Opći ugovor i sporazum o osiguranju od 05.03.2018. godine solemniziranog od strane Javnog bilježnika Nikše Mozare iz Dubrovnika, 07.03.2018. posl. br. OV-2208/2018 koji su priloženi uz prijedlog za ovrhu su prethodno jednostrano raskinutu (otkazani) od strane ovrhovoditelja, pa isti nisu niti mogu biti ovršna isprava s kojom se neposredno može pokrenuti ovršni postupak na temelju ovršne isprave na nekretninama ovršenika. Slijedom prethodnog prestao je ugovorni odnos između kreditora i korisnika kredita. Time su obje strane oslobođene svojih obveza (ugovor sada služi kao potvrda o postojanju pravnog posla) i s izvatkom iz poslovnih knjiga kao vjerodostojnom ispravom za preostalu, nenaplaćenu i sada dospjelu glavnicu duga, ovrhovoditelji trebaju pokrenuti ovršni postupak na temelju vjerodostojne isprave pred javnim bilježnikom.

Ovršenik, ovdje tužitelj drži da raskinuti solemnizirani Ugovori više nemaju svojstvo ovršene isprave, već da bi izvadak iz poslovne knjige ovrhovoditelja zajedno s pojedinačnim ugovorima (sada samo kao dokazom da je postojao pravni posao među strankama) bio vjerodostojna isprava po kojoj bi se mogao pokrenuti isključivo postupak ovrhe na temelju vjerodostojne isprave pred javnim bilježnikom. Nakon toga vodio bi se ovršni postupak na temelju vjerodostojne isprave (po čl. 278. do 289. OZ- a) pred javnim bilježnikom pa ako bi on ocijenio prijedlog dopuštenim i osnovanim, donio bi rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.

Dalje, prvostupanjski sud uopće nije niti utvrdio, što je njegova zakonska obveza, postoji li pravična ravnoteža između interesa ovršenika i ovrhovoditelja u smislu čl.

8.b st. 2. OZ.

Člankom 80. b st. 2. OZ-a propisano je:

(2) Ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži prelazi iznos od 40.000,00 kuna, sud može odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini ako ocijeni da bi prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja.

Člankom 80. b st. 3. OZ-a propisano je:

(3) Pri ocjeni je li narušena pravična ravnoteža iz stavka 2. ovoga članka, sud će uzeti u obzir okolnosti slučaja, a osobito:

– je li vrijednost tražbine koja se namiruje nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine na kojoj se predlaže provesti ovrhu,

– je li ovrhovoditelj učinio vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetima ovrhe bila bezuspješna, odnosno da nema drugih prikladnih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili u pretežnom dijelu namiri,

– služi li nekretnina za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika te ima li ovršenik drugih nekretnina ili drugih mogućnosti da svoje potrebe zadovolji,

– ima li ovrhovoditelj osobito opravdan interes za hitnim namirenjem tražbine radi ostvarenja vlastitoga uzdržavanja ili drugih važnih razloga,

– je li se ovršenik izjavom sadržanom u javnoj ispravi ili ovjerovljenoj privatnoj ispravi izričito suglasio s time da ovrhovoditelj radi namirenja određene tražbine zatraži namirenje prodajom određene nekretnine.

Iz pobijanog rješenja je razvidno da sud uopće nije utvrdio omjer vrijednosti tražbine u odnosu na vrijednost nekretnina na kojoj se predlaže provesti ovrhu.

Također sud nije utvrdio je li ovrhovoditelj učinio vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetnima ovrhe bila bezuspješna, odnosno da nema drugih prikladnih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili u pretežnom dijelu namiri.

Ovrhovoditelj nije dostavio sudu podatke iz kojih bi bilo razvidno da li provodi ili je provodio ovrhu na novčanim sredstvima po računima ovršenika putem Financijske agencije.

Ukoliko ovrhovoditelj ne dokaže da je Financijske agencija rješenje o ovrsi temeljem kojeg provodi ovrhu isknjižila iz Očevidnika redoslijed osnove za plaćanje, smatra se da je još uvijek u tijeku ovršni postupak na novčanim sredstvima po računima ovršenika slijedom čega nema uvjeta za promjenu predmeta i sredstva ovrhe, u smislu čl. 5. Ovršnog zakona.

Na isto je već ukazano u već spomenutom predmetu Općinskog suda u Metkoviću, posl. br. Ovr-92/2020 i drugostupanjski sud Županijski sud u Velikoj Gorici, posl. br. Gž Ovr-4/2021 od 07.5.2021. godine u svojoj ukidnoj odluci (str. 4. rješenja). (U tom smislu u spisu i Odluka Županijskog suda u Varaždinu broj Gž Ovr-1478/2018 od 01.03.2019. godine (sudska praksa).

Nadalje, odredbom čl. 91. Ovršnog zakona propisano je da ne mogu biti predmet ovrhe poljoprivredno zemljište i gospodarske zgrade poljodjelca u opsegu potrebnom za njegovo uzdržavanje i uzdržavanje članova njegove uže obitelji te drugih osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati. U konkretnom slučaju riječ je o nekretnini od koje se uzdržava ovršenik i članovi njegove obitelji ovo jer je razvidno da je ovršenik vlasnik poljoprivrednog obrta i da mu je poljoprivreda osnovna djelatnost. Stoga, to se sudu predlaže donijeti

P R E S U D U

"1.Ovrha na nekretnini tužitelja k. č. [katastarska čestica] ZK uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] određena rješenjem Općinskog suda u Metkoviću, posl. br. Ovr-92/2020 (spojen sa predmetom Općinskog suda u Metkoviću posl. br. Ovr-46/2023, rješenjem suda od 23.10.2023. godine), a koja ovrha je određena temeljem ovršnih isprava, Općeg ugovora i sporazuma o osiguranju od 05.03.2018. godine solemniziranog od strane Javnog bilježnika Nikše Mozare iz Dubrovnika, 07.03.2018. godine posl. br. OV- 2208/2018 proglašava se nedopuštenom.

2.Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi parnični trošak u roku 15 dana sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate i koje se određuju za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena."

2. Tuženik u odgovoru na tužbi navodi:

"Prigovor na naznačenu vrijednost predmeta spora

II. Prije upuštanje u raspravljanje, tuženik u smislu članka 40. stavak 3. Zakona oparničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82.,43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., "Narodne novine" br. 53/91.,91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11.,148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.,dalje u tekstu: „ZPP“) ističe prigovor suviše nisko naznačene vrijednosti spora u ovoj pravnoj stvari.

Naime, tužitelj je u tužbi vrijednost spora naznačio u iznosu od 7.000,00 EUR a što je suviše nisko obzirom predmet postupka predstavlja proglašenje nedopuštenom ovrhe koja je određena radi namirenja tražbine ovrhovoditelja u iznosu glavnica od ukupno 529.876,37 EUR, slijedom čega je jedino pravno ispravno i mjerodavno da vrijednost predmeta spora u ovoj vrsti postupka bude naznačena u visini glavnice tražbine radi čijeg namirenja je određena ovrha na nekretnini. Imajući u vidu navedeno, predlaže se naslovljenom sudu da pozivom na odredbu članka 40. stavak 3. ZPP-a odredi vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari u iznosu od 529.876,37 EUR, a koliko upravno iznosi dospjela, a nepodmirena glavnica prema ovršnim ispravama na temelju kojih je ovrha određena.

Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, osporava osnov, poriče sve istaknute navode tužitelja kao činjenično i pravno neutemeljene te predlaže naslovljenom sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz obvezu tužitelju naknaditi tuženiku prouzročeni trošak parničnog postupka. Naime, tužba obiluje cijelim nizom činjenično neutemeljenih navoda i konstrukcija kao i činjenično i pravno neutemeljenih interpretacija mjerodavnih zakonskih odredaba koje nisu ispravne već isključivo predstavljaju posljedicu selektivnog tumačenja mjerodavnih zakonskih odredbi kao i refleksiju subjektivnog dojma tužitelja o navedenim odredbama a sve s ciljem opstruiranja ovršnog postupka te s tim u svezi onemogućavanja tuženika kao ovrhovoditelja da naplati dospjele i nepodmirene tražbine provedbom ovrhe na nekretnini na kojoj je prethodno uknjiženo založno pravo u korist tuženika. Kronologija ovršnih postupaka koji su prethodili predmetnom parničnom postupku Radi boljeg razumijevanja i pojašnjenja cjelokupnog odnosa između parničnih stranaka tuženik smatra bitnim iznijeti kronologiju ovršnih postupaka koji su prethodili ovom parničnom postupku.

Naime, u predmetu Općinskog suda u Metkoviću, pod poslovnim brojem Ovr-92/2020 tuženik je kao ovrhovoditelj dana 09. studenoga 2020. godine podnio prijedlog za ovrhu, uređen i dopunjen 04. listopada 2021. godine, a na temelju sljedećih ovršnih isprava:

- Ugovora o dugoročnom kreditu broj 180112182625, sklopljenog dana 12. siječnja 2018. godine u Dubrovniku, solemniziran od strane javnog bilježnika Nikša Mozara iz Dubrovnika, dana 12. siječnja 2018. godine poslovni broj OV-314/2018, opskrbljen potvrdom ovršnosti s danom 23. kolovoza 2019,

- Dodatak broj 1. uz Ugovor o dugoročnom kreditu sklopljen dana 19. veljače 2018. godine u Dubrovniku, solemniziran od strane javnog bilježnika Nikša Mozara iz Dubrovnika, dana 19. veljače 2018. godine, poslovni broj: OV-1538/2018, opskrbljen potvrdom ovršnosti s danom 23. kolovoza 2019.;

- Opći Ugovor i Sporazum o osiguranju sklopljen dana 05. ožujka 2018. godine u Dubrovniku, solemniziran od strane javnog bilježnika Nikša Mozara iz Dubrovnika dana 07. ožujka 2018. godine, poslovni broj OV-2208/2018, opskrbljen s potvrdom ovršnosti s danom 23. kolovoza 2019.

Nastavno na navedeno, dana 26. travnja 2022. godine sud je donio rješenje kojim je u točki I. određena ovrha na temelju ovršnih isprava Ugovora o dugoročnom kreditu broj 180112182625 sklopljenog dana 12. siječnja 2018. godine u Dubrovniku, solemniziran od strane javnog bilježnika Nikša Mozara iz Dubrovnika, dana 12. siječnja 2018. godine poslovni broj OV-314/2018 i Dodatka broj 1. uz Ugovor o dugoročnom kreditu sklopljen dana 19. veljače 2018. godine u Dubrovniku, solemniziran od strane javnog bilježnika Nikša Mozara iz Dubrovnika, dana 19. veljače 2018. godine, poslovni broj: OV-1538/2018, opskrbljen potvrdom ovršnosti s danom 23. kolovoza 2019. a radi naplate tražbina tuženika kao ovrhovoditelja i to:

- dospjele glavnice u iznosu od 990.000,00 kn uvećane za zateznu kamatu koja na navedeni iznos teče od dana 28. studenoga 2019. godine pa do isplate,

- dospjele redovne kamate u iznosu 39.581,06 kn,

- dospjele zatezne kamate od 02. siječnja 2019. godine do 27. studenoga 2019. godine u iznosu 27.100,65 kn,

te je određena ovrha na nekretninama u vlasništvu ovršenika upisanim u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Metkoviću, Zemljišnoknjižni odjel Metković, u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], označene kao zk.č.br. (kat. čest.) 2050, opisana kao GLOG, ukupne površine 15201 m2 od čega GOSPODARSKI OBJEKT površine 582 m2, DVORIŠTE površine 946 m2, DVORIŠTE površine 11227 m2, PUT površine 589 m2, GOSPODARSKI OBJEKT površine 102 m2, GOSPODARSKI OBJEKT površine 228 m2, GOSPODARSKI OBJEKT površine 344 m2, GOSPODARSKI OBJEKT površine 955 m2, GOSPODARSKI OBJEKT površine 228 m2

(dalje u tekstu: „predmetna nekretnina“)

zabilježbom ovrhe na gore opisanim nekretninama u zemljišnim knjigama, utvrđivanjem vrijednosti, njihovom prodajom i namirenjem tuženika kao ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom.

Međutim, točkom II. navedenog rješenja ukinuta je klauzula ovršnosti otisnuta na Opći Ugovor i Sporazum o osiguranju sklopljenog dana 05. ožujka 2018. godine u Dubrovniku, solemniziran od strane javnog bilježnika Nikša Mozara iz Dubrovnika, dana 07. ožujka 2018. godine, poslovni broj OV-2208/2018, te je u tom dijelu odbačen prijedlog za ovrhu.

Nadalje, upravo zbog dijela u kojem je odbačen prijedlog za ovrhu, tuženik je kao ovrhovoditelj dana 15. ožujka 2023. godine Općinskom sudu u Metkoviću podnio novi prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave – Općeg Ugovora i Sporazuma o osiguranju sklopljenog dana 05. ožujka 2018. godine u Dubrovniku, solemniziranog od strane javnog bilježnika Nikša Mozara iz Dubrovnika, dana 07. ožujka 2018. godine, poslovni broj OV-2208/2018, a koji postupak se vodi pred naslovljenim sudom pod poslovnim brojem OVR-46/2023.

Pri tome je bitno navesti kako je člankom 1., stavkom 2. Općeg Ugovora i Sporazuma o osiguranju ugovoreno da taj Opći ugovor obuhvaća i osigurava sve pojedinačne ugovore o odobravanju kredita, garancija, akreditiva, obvezujućih pisama namjere, ugovora o zaduženju i tražbina zasnovanih na njima koje će tuženik kao Banka sklopiti s tužiteljem kao Korisnikom I i//ili s društvom POLJOPRIVREDNO GOSPODARSTVO SRŠEN d.o.o. do dana 31. prosinca 2025.

Na temelju Općeg Ugovora i Sporazuma o osiguranju tuženik je kao Banka sklopio niže navedene pojedinačne Ugovore, i to:

- s tužiteljem kao Jamcem ad. 1. sklopio je Ugovor o okvirnom kratkoročnom kreditu korištenjem minusa po računu IBAN [broj bankovnog računa], dana 09. ožujka 2018., Oznaka OKVMIN 1-2-4, Oznaka: KO 010318

- s tužiteljem kao Jamcem ad. 1. sklopio je Ugovor o dugoročnom kreditu broj 180308405461 u Dubrovniku dana 09. ožujka 2018. godine, Oznaka DUGKN 1-2-4, Oznaka: KO 010318

- s tužiteljem kao Korisnikom kredita sklopio je Ugovor o okvirnom kratkoročnom kreditu korištenjem minusa po računu IBAN [broj bankovnog računa] sklopljen u Dubrovniku dana 09. ožujka 2018., Oznaka OKVMIN 1-2-4, Oznaka KO 010318

Ukupna tražbina tuženika kao ovrhovoditelja u navedenom postupku se sastoji od niže navedenih tražbina, i to:

- tražbine iz Ugovora o okvirnom kratkoročnom kreditu korištenjem minusa po računu IBAN [broj bankovnog računa], Oznaka OKVMIN 1-2-4, Oznaka KO010318, koja se sastoji od:

օ dospjele glavnice u iznosu 99.278,32 EUR uvećane za zateznu kamatu koja na navedeni iznos teče od dana 18.03.2023. godine pa do isplate,

օ dospjele redovne kamate u iznosu 1.336,73 EUR,

օ dospjele zatezne kamate od 28.02.2019. do 17.03.2023. u iznosu 27.294,10 EUR;

- tražbine iz Ugovora o dugoročnom kreditu broj 180308405461 u Dubrovniku dana 09. ožujka 2018. godine, Oznaka DUGKN 1-2-4, Oznaka: KO 010318, koja se sastoji od:

o dospjele glavnice u iznosu 193.624,32 EUR uvećane za zateznu kamatu koja na navedeni iznos teče od dana 18.03.2023. godine pa do isplate,

o dospjele redovne kamate u iznosu 7.845,46 EUR,

o dospjele zatezne kamate od 01.01.2019. do 17.03.2023. u iznosu 46.333,30 EUR;

- tražbine iz Ugovora o okvirnom kratkoročnom kreditu korištenjem minusa po računu IBAN [broj bankovnog računa], Oznaka OKVMIN 1-2-4, Oznaka: KO010318, sklopljen dana 09. ožujka 2018., koja se sastoji od:

o dospjele glavnice u iznosu 96.727,97 EUR uvećane za zateznu kamatu koja na navedeni iznos teče od dana 18.03.2023. godine pa do isplate,

o dospjele redovne kamate u iznosu 1.670,46 EUR,

o dospjele zatezne kamate od 28.02.2019. do 17.03.2023.. u iznosu 26.716,04 EUR;

S tim u vezi, radi ostvarenja predmetnih tražbina koje proizlaze iz navedenih pojedinačnih Ugovora o kreditu, a koje su osigurane Općim Ugovorom i Sporazumom o osiguranju, dana 17. ožujka 2023. godine Općinski sud u Metkoviću u predmetu pod posl. brojem: Ovr-46/2023 u cijelosti je odredio predloženu ovrhu na predmetnoj nekretnini u vlasništvu tužitelja i to zabilježbom ovrhe, utvrđivanjem vrijednosti, njihovom prodajom i namirenjem tuženika kao ovrhovoditelja i iznosa dobivenog prodajom te je ujedno naloženo Zemljišnoknjižnom odjelu Metković provesti upis zabilježbe ovrhe na navedenim nekretninama.

Dakle, u predmetu pod posl. brojem Ovr-46/2023 određena je ovrha na identičnoj nekretnini na kojima je određena ovrha i u predmetu pod posl. brojem Ovr-92/2020 a koja nekretnina je predmet ovog postupka odnosno proglašenje nedopuštenim određivanja ovrhe na istoj.

Visina iznosa tražbina iz ovršnih isprava

Nadalje, tužitelj u tužbi osporava iznose tražbina kako su istaknuti u opisanim ovršnim postupcima navodeći da su iznosi tražbina znatno manji.

Međutim, treba reći da se radi o paušalnim i neutemeljenim navodima tužitelja koji nisu potkrijepljeni nikakvim materijalnim dokazima.

Pri tome treba reći kako je dugovanje tužitelja kao dužnika potpuno, pravilno i pravovremeno upisano u poslovnim knjigama tuženika kao vjerovnika te usklađeno sa stvarno izvršenim uplatama od strane tužitelja te je ujedno nesporno kako je tužitelj upoznat sa stanjem u poslovnim knjigama tuženika te evidentiranim dugovanjem u cijelosti s obzirom na to da je tuženik kao ovrhovoditelj u ovršnim postupcima uz prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave dostavio, između ostalog, i Izvadak izposlovnih knjiga po predmetnim kreditima. Osim toga, treba reći kako navedene činjenice i prigovore tužitelj nije isticao u žalbama protiv rješenja o ovrsi u postupcima pod poslovnim brojevima Ovr-92/2020, Ovr-46/2023, slijedom čega u ovom parničnom postupku ne može isticati sada druge činjenice zbog kojih smatra da je ovrha nedopuštena već isključivo činjenice i razloge na temelju kojih je upućen u parnicu.

Svojstvo ovršnosti Općeg Ugovora i Sporazuma o osiguranju

Nadalje, tužitelj navodi da tuženik kao ovrhovoditelj nema pravo tražiti ovrhu obzirom da ranije navedeni Opći Ugovor i Sporazum o osiguranju nije ovršna isprava na temelju koje je moguće tražiti ovrhu nad ovršenikom, odnosno da je ista izgubila svoju djelotvornost te da je bez pravnog učinka. Preciznije, ovršenik navodi da je Opći Ugovor i Sporazum o osiguranju prethodno jednostrano raskinut od strane tuženika kao ovrhovoditelja pa da je prestao ugovorni odnos između stranaka stoga da tuženik nije mogao tražiti neposrednu ovrhu, već da je trebao pokrenuti ovršni postupak na temelju vjerodostojne isprave pred javnim bilježnikom. Međutim, takav stav ovršenika je neutemeljen i paušalan, odnosno protivan temeljnim pravnim postulatima i pravnoj logici. Naime, Opći Ugovor i Sporazum o osiguranju je sačinjen u formi javnobilježničkog akta sukladno Zakonu o javnom bilježništvu te je ovršenik u članku 4.6. izričito i neopozivo ovlastio tuženika da na temelju tog Ugovora radi naplate tražbina koje proizlaze iz Općeg Ugovora i/ili pojedinačnih ugovora, nakon dospjelosti, može neposredno tražiti i provesti prisilnu ovrhu na založenim nekretninama. S tim u vezi, u članku 8.1. Općeg Ugovora i Sporazuma o osiguranju tuženik je ovlašten jednostrano, bez pokretanja postupka, prije isteka ugovorenog roka raskinuti Opći Ugovor te raskinuti, odnosno otkazati sve pojedinačne ugovore te učiniti dospjelim s danom raskida Općeg Ugovora sve tražbine koje proizlaze po Općem Ugovoru i/ili pojedinačnim ugovorima, te bez posebnog roka zahtijevati naplatu svih tražbina provedbom neposredne ovrhe na založenim nekretninama. Dakle, tuženik je, sukladno ugovorenim odredbama, zbog neispunjenja obveza od strane korisnika kredita bio primoran raskinuti, odnosno otkazati Opći Ugovor i Sporazum o osiguranju te sklopljene pojedinačne ugovore, a nakon čega ustati s zahtjevom pred javnim bilježnikom radi iskazivanja klauzule ovršnosti na navedenu solemniziranu ispravu – Opći Ugovor i Sporazum o osiguranju te naposljetku pokrenuti navedeni ovršni postupak. Prema tome, činjenica raskida ugovora je ključna pretpostavka i predradnja da bi ovršna isprava mogla steći svojstvo ovršnosti. Imajući u vidu navedeno, kao neosporno proizlazi da je Opći Ugovor i Sporazum o osiguranju ovršna isprava, da je isti pravilno i zakonito opskrbljen potvrdom ovršnosti od strane javnog bilježnika Nikša Mozara te da je tuženik bio ovlašten na temelju navedene ovršne isprave, a radi naplate nepodmirenog potraživanja, pokrenuti navedeni ovršni postupak.

Ravnoteža između interesa ovršenika i ovrhovoditelja u smislu čl. 80b, st. 2. Ovršnog zakona

Nadalje tužitelj prigovora kako prvostupanjski sud nije sukladno zakonskoj obvezi utvrdio postoji li pravična ravnoteža između interesa stranaka u smislu odredbi čl. 80b. Ovršnog zakona te da tuženik nije dokazao da je ovrha na drugim predmetima ovrhe bile bezuspješna, odnosno da nema drugih prikladnih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili u pretežitom dijelu namiri. Međutim takve tvrdnje tužitelja su činjenično i pravno neutemeljene te u koliziji sa mjerodavnim odredbama OZ-a te stavu recentne sudske prakse. Naime, sukladno odredbi čl. 77. st. 1. OZ-a ako je ovrhovoditelj na temelju pravnoga posla s ovršenikom stekao na nekoj stvari ili pravu založno ili slično pravo radi osiguranja tražbine čije prisilno ostvarenje na tom predmetu traži, ovršenik se ne može protiviti takvoj ovrsi pozivajući se na razloge iz čl. 75. st. 1. i čl. 76. st. 1. te druge odredbe Ovršnog zakona o izuzimanju od ovrhe ili o ograničenju ovrhe. U tom pogledu treba reći kako je tužitelj kao zalogodavac na temelju Ugovora o dugoročnom kreditu broj 180112182625 sklopljenog dana 12. siječnja 2018. godine u Dubrovniku, solemniziran od strane javnog bilježnika Nikša Mozara iz Dubrovnika, dana 12. siječnja 2018. godine, poslovni broj OV-314/2018, Dodatka broj 1. uz Ugovor o dugoročnom kreditu sklopljen dana 19. veljače 2018. godine u Dubrovniku, solemniziran od strane javnog bilježnika Nikša Mozara iz Dubrovnika, dana 19. veljače 2018. godine, poslovni broj OV-1538/2018, te Općeg Ugovora i Sporazuma o osiguranju sklopljenog dana 05. ožujka 2018. godine u Dubrovniku, solemniziran od strane javnog bilježnika Nikša Mozara iz Dubrovnika, dana 07. ožujka 2018. godine, poslovni broj OV-2208/2018, izričito i neopozivo dozvolio da se uknjiže založna prava (hipoteke) u korist tuženika, a radi osiguranja svih tražbina tuženika koje proizlaze iz navedenih ovršnih isprava. Nastavno na navedeno, u zemljišnim knjigama Zemljišnoknjižnog odjela Metković na teret predmetne nekretnine u vlasništvu tužitelja uknjižena su založna prava kao sredstvo osiguranja povrata plasmana realiziranih upravo na temelju ranije navedenih ovršnih isprava koje su predmet ovršnog postupka i to:

- pod poslovnim brojem Z-2214/2018 uknjiženo je založno pravo Temeljem ugovora o dugoročnom kreditu broj 180112182625 od 12. siječnja 2018.god., solemniziran po javnom bilježniku Nikša Mozara iz Dubrovnika pod br. Ov. 314/2018 dana 12. siječnja 2018.god., Dodatka br 1 ugovoru o dugoročnom kreditu od 19. veljače 2018.god., solemniziran kod javnog bilježnika Nikša Mozara iz Dubrovnika pod br. Ov1538/2018 dana 19. veljače 2018.god., radi osiguranja svih tražbina tuženika prema tužitelju nastalih po osnovi navedenih isprava u iznosu od 1.100.000,00 kn (slovima: milijunistotisućakuna) uz redovnu kamatnu stopu te uz ostale uvjete i rokove utvrđene kao i za osiguranje svih tražbina tuženika po osnovi plaćenih troškova;

- pod poslovnim Z-3113/2018 uknjiženo je založno pravo temeljem Općeg Ugovora i Sporazuma o osiguranju sklopljen dana 05. ožujka 2018. godine, solemniziran od strane javnog bilježnika Nikša Mozara iz Dubrovnika, dana 07. ožujka 2018. godine, poslovni broj OV-2208/2018 radi osiguranja svih tražbina tuženika prema tužitelju nastalih po osnovi navedenog Općeg ugovora i sporazuma o osiguranju u iznosu od 5.000.000,00 kn (slovima: petmilijunakuna) uvećano za ugovorene promjenjive redovne kamate, zatezne kamate, interkalarne kamate, naknade i druge troškove, uz uvjete i rokove utvrđene Općim ugovorom i sporazumom o osiguranju, odnosno radi osiguranja svih tražbina Banke po pojedinačnim ugovorima iz stavka 1.2. članka 1. Općeg ugovora i sporazuma o osiguranju, uvećano za ugovorene promjenjive redovne kamate, zatezne kamate, naknade i druge troškove, uz uvjete i rokove utvrđene tim pojedinačnim ugovorima, kao i radi osiguranja svih tražbina po osnovi plaćenih troškova u postupku uknjižbe i brisanja založnog prava, te troškova prinudne naplate odnosno realizacije založnog prava. Imajući u vidu navedeno, sasvim je jasno da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbi članka 80.b. st. 2. i 3. OZ-a obzirom da je tuženik u ovršnim ispravama izrijekom ovlašten da se radi osiguranja predmetnih tražbina uknjiži založna prava (hipoteke) na teret predmetne nekretnine te da radi namirenja te tražbine provede prisilnu ovrhu na založenoj nekretnini.

Gornje navode tuženika potvrđuje i stajalište Vrhovnog suda RH prihvaćeno na sastanku predsjednika Građanskih udjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH održanom dana 11. ožujka 2022. godine, cit:

“7. Da li žalbene navode ovršenika o narušenoj pravičnoj ravnoteži pozivom na čl.80b Ovršnog zakona treba ocjenjivati primjenom čl.80b st.3 istog Zakona i u slučaju kada je na nekretnini upisano založno pravo ? Žalbene navode ovršenika o narušenoj pravičnoj ravnoteži pozivom na odredbu čl. 80.b Ovršnog zakona ne treba ocjenjivati primjenom čl. 80. B”

Slijedom svega navedenog, sukladno stavu Vrhovnog suda RH, čiji zadatak je osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, u ovom slučaju nema mjesta primjeni odredbi čl. 80.b., st. 2. i 3. OZ-a obzirom da je tužitelj u ovršnoj ispravi izrijekom ovlastio tuženika da se radi osiguranja tražbina koje proizlaze upravo iz navedenih ovršnih isprava u zemljišnim knjigama uknjiži založno pravo (hipoteka) te da radi namirenja te tražbine provede prisilnu ovrhu na založenoj nekretnini.

Ovrha na poljoprivrednom zemljištu i zgradi

Nadalje, tužitelj u istom tonu ističe kako je odredbom članka 91. OZ-a propisano da predmet ovrhe ne može biti poljoprivredno zemljište i gospodarske zgrade poljodjelca u opsegu potrebnom za njegovo uzdržavanje i uzdržavanje članova njegove uže obitelju te da se u konkretnom slučaju radi o nekretnini od koje se uzdržava tužitelj i članovi njegove obitelji. Međutim, navedeno predstavlja još jedan nesuvisli pokušaj ovršenika da selektivnim i parcijalnim tumačenjem devijantno prikaže citiranu odredbu nastojeći na taj način dovesti sud u zabludu a obzirom da svjesno izbjegava stipulaciju stavka 3. istog članka OZ-a. Naime, člankom 91. stavak 3. OZ-a propisano je kako: „Odredbe stavaka 1. i 2. ovoga članka ne primjenjuju se u slučajevima iz članka 77. ovoga Zakona, osim ako posebnim zakonom nije drukčije određeno“ što jasno implicira da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni stavka 1. istog članka odnosno da u konkretnom slučaju ovrha nije određena na predmetu koji je izuzet iz ovrhe. U tom pogledu potrebno je još jednom ukazati na odredbu članka 77. stavak 1. OZ-a kojom je navedeno ako je ovrhovoditelj na temelju pravnoga posla s ovršenikom stekao na nekoj stvari ili pravu založno ili slično pravo radi osiguranja tražbine čije prisilno ostvarenje na tom predmetu traži, ovršenik se ne može protiviti takvoj ovrsi pozivajući se na razloge iz čl. 75. st. 1. i čl. 76. st. 1. te druge odredbe Ovršnog zakona o izuzimanju od ovrhe ili o ograničenju ovrhe.

Zaključno

Rezimirajući sve navedene činjenice i dokaze iznesene u ovom odgovoru na tužbu nedvojbeno se može zaključiti kako su navodi iz historijata tužbe u cijelosti činjenično i pravno neutemeljeni te isti nisu niti u najmanjoj mjeri ukazali da je u predmetnim ovršnim postupcima bilo nepravilnosti i nedostataka koji bi rezultirali sa nedopuštenošću ovrhe već se jasno može razlučiti kako su takvi navodi tužitelja usmjereni isključivo prema opstruiranju tuženika da u ovršnom postupku naplati dospjele tražbine. Zaključno, tuženik predlaže naslovljenom sudu odbiti tužbeni zahtjev kao u cijelosti neosnovan te obvezati tužitelja da nadoknadi tuženiku prouzročene troškove ovog postupka zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate.

3. Rješenjem ovog suda na pripremnom ročištu određena je vrijednost spora u iznosu od 10.000,00 eura, a nakon što je sud omogućio strankama da se o tome očituju.

4. Tužitelj na pripremnom ročištu ustraje u svim navodima iz tužbe, a posebice o navodu da isprave na kojima se temelji ovršni postupak nisu vjerodostojne. Ovo kako je istaknuto u tužbi, a tuženik i ne osporava odgovor na tužbu budući sam ističe da su predmetni opći ugovori o predmetu o osiguranju doista i raskinuti. Raskidom ugovora otpada osnova na temelju koje je nešto stečeno u sovom slučaju isprave na koje se referiramo pa u slučaju raskida ugovora svaka strana pa tako i tuženik ima pravo zahtijevati da joj se vrati ono što je dala, međutim ne na temelju isprava koje su izgubile svoju vjerodostojnost upravo postupkom tužene. Budući u suštini u osnovi pravno pitanje tužitelj se u kontekstu prijašnjeg izlaganja poziva na odluke Visokog trgovačkog suda RH Pž-531/2024 od 16.07.2027. iz koje doista proizlazi da raskidom ugovora otpada osnova na temelju koje je nešto stečeno. Tužitelj dalje predlaže uzimajući u obzir je riječ u osnovi o materijalnom pravnom pitanju zaključiti prethodni postupak i održati glavnu raspravu te zaključiti glavnu raspravu već na ovom ročištu te tužitelju priznati troškove postupka.

5. Tuženik je predložio da sud izvrši uvide spise Općinskog suda u Metkoviću br. Ovr-92/2020, Ovr-46/23 imajući u vidu činjenicu da je u tim predmetima ovdje tužitelj izjavio žalbu na rješenje o ovrsi, a sukladno odredbama Ovršnog zhakona predmetnu tužbu množe temeljiti samo na činjenicama istaknutim u toj žalbi. Predlaže da se pribave ovršni spisi kako bi se moglo uvidom u iste provjeriti rokovi za podnošenje tužbe u ovom predmetu, ali i razlozi žalbe na okolnost jesu li činjenice i prigovori tužitelja istaknuti u tužbi identični sadržaju žalbe povodom koje je tužitelj upućen u parnicu u ovom predmetu. Osim toga predlaže se izvršiti uvid i u isprave čiju vjerodostojni tužitelj osporava u ovom postupku, a koje se bile temelj za ovrhama čija se nedopuštenost traži ovim putem.

6. U dokaznom postupku pregledani su rješenja i zaključak OS u Metkoviću od 22.05.2024. listovi 9-13 spisa, obavijest o raskidu općeg ugovora i sporazum o osiguranju listovi 14-16 spisa, izvadak iz obrtnog registra list 17 spisa, promjena premeta i sredstva ovrhe list 18 spisa, rješenje OS Metković Ovr-92/20 listovi 36-40 spisa, prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave list 41-47 spisa, rješenje o ovrsi OS Metković Ovr-46/23 list 49 spisa, izvod iz zapisnika VARH od 11.03.2022. listovi 51-52 spisa (točka 7.), sentenca VS Trgovačko suda list 56 spisa, te pribavljeni spis OS u Metkoviću Ovr-92/2020 koji će se po zahtjevu OS Metković od 30.10.2024. nakon obavljenog uvida vratiti tom sudu jer je predmet u fazi utvrđenja tržišne vrijednosti nekretnine koja je predmet ovrhe. Iz tog spisa pregledavaju se listovi 1-8, 31-66, 73-91, 96, 102-103, 105, 107-125, 126-134, 138-173, 180-182, 193-198, 199- 201, 202-218, 227, 230-268, 270-311, 319-337, 338-409, 412-456, 481-487, 513- 518, 609-651, 652-689, 725-742, 750-754, te potvrde o otpravku na poleđini lista 754 spisa.

7. Odbijen je tuženikov prijedlog za izvođenje dokaza saslušanjem parničnih stranaka jer se time ne bi bitno utvrdilo činjenično stanje u ovom predmetu.

8. Tužbeni zahtjev neosnovan je u potpunosti iz slijedećih razloga:

9. Tužba je podnesena u roku jer je tužitelj zaključkom Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj Ovr-92/2020 (spojen Ovr-46/2023) od 22. svibnja 2024. upućen u tom predmetu kao ovršenik na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga propisanog čl. 50. st. 1. t.7. i t. 10. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112712, 95/13, 93/14, 73/17 i 131/2020. Dalje: OZ), u roku 15 dana od dana primitka ovoga zaključka.

10. Tužba je elektronskim putem predana sudu 4. lipnja 2024., a datum početka procesa je 5. lipnja 2024., pa je očito da je tužba podnesena u roku s obzirom da je rješenje o upućivanju na parnicu doneseno 22. svibnja 2024.

11. Uvidom u spis Općinskog suda u Metkoviću, posl. broj: Ovr-92/2020 utvrđeno je sljedeće:

U predmetu Općinskog suda u Metkoviću, pod poslovnim brojem Ovr-92/2020 tuženik je kao ovrhovoditelj dana 09. studenoga 2020. godine podnio prijedlogza ovrhu, uređen i dopunjen 04. listopada 2021. godine, a na temelju sljedećih ovršnih isprava:

- Opći Ugovor i Sporazum o osiguranju sklopljen dana 05. ožujka 2018. godine u Dubrovniku, solemniziran od strane javnog bilježnika Nikša Mozara iz Dubrovnika dana 07. ožujka 2018. godine, poslovni broj OV-2208/2018,opskrbljen s potvrdom ovršnosti s danom 23. kolovoza 2019.

Dana 26. travnja 2022. godine sud je donio rješenje kojim je u točki I. određena ovrha na temelju ovršnih isprava Ugovora o dugoročnom kreditu broj 180112182625 sklopljenog dana 12. siječnja 2018. godine u Dubrovniku, solemniziran od strane javnog bilježnika Nikša Mozara iz Dubrovnika, dana 12. siječnja 2018. godine poslovni broj OV-314/2018 i Dodatka broj 1. uz Ugovor o dugoročnom kreditu sklopljen dana 19. veljače 2018. godine u Dubrovniku, solemniziran od strane javnog bilježnika Nikša Mozara iz Dubrovnika, dana 19. veljače 2018. godine, poslovni broj: OV-1538/2018, opskrbljen potvrdom ovršnosti s danom 23. kolovoza 2019., a radi naplate tražbina tuženika kao ovrhovoditelja i to:

- dospjele glavnice u iznosu od 990.000,00 kn uvećane za zateznu kamatu koja na navedeni iznos teče od dana 28. studenoga 2019. godine pa do isplate,

- dospjele redovne kamate u iznosu 39.581,06 kn,

- dospjele zatezne kamate od 02. siječnja 2019. godine do 27. studenoga 2019. godine u iznosu 27.100,65 kn,

(dalje u tekstu: „predmetna nekretnina“)

zabilježbom ovrhe na gore opisanim nekretninama u zemljišnim knjigama, utvrđivanjem vrijednosti, njihovom prodajom i namirenjem tuženika kao ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom.

Tuženik je upravo zbog dijela u kojem je odbačen prijedlog za ovrhu kao ovrhovoditelj dana 15. ožujka 2023. godine Općinskom sudu u Metkoviću podnio novi prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave – Općeg Ugovora i Sporazuma o osiguranju sklopljenog dana 05. ožujka 2018. godine u Dubrovniku, solemniziranog od strane javnog bilježnika Nikša Mozara iz Dubrovnika, dana 07. ožujka 2018. godine, poslovni broj OV-2208/2018, a koji postupak se vodi pred naslovljenim sudom pod poslovnim brojem OVR-46/2023.

Tuženik bitno ističe kako je člankom 1., stavkom 2. Općeg Ugovora i Sporazuma o osiguranju ugovoreno da taj Opći ugovor obuhvaća i osigurava sve pojedinačne ugovore o odobravanju kredita, garancija, akreditiva, obvezujućih pisama namjere, ugovora o zaduženju i tražbina zasnovanih na njima koje će tuženik kao Banka sklopiti s tužiteljem kao Korisnikom I i//ili s društvom POLJOPRIVREDNO GOSPODARSTVO SRŠEN d.o.o. do dana 31. prosinca 2025. Na temelju Općeg Ugovora i Sporazuma o osiguranju tuženik je kao Banka sklopio niže navedene pojedinačne Ugovore, i to:

- s tužiteljem kao Jamcem ad. 1. sklopio je Ugovor o dugoročnom kreditu broj 180308405461 u Dubrovniku dana 09. ožujka 2018. godine, Oznaka DUGKN 1-2-4, Oznaka: KO 010318

- tražbine iz Ugovora o okvirnom kratkoročnom kreditu korištenjem minusa po računu IBAN [broj bankovnog računa], Oznaka OKVMIN 1-2-4, Oznaka KO010318, koja se sastoji od:

o dospjele glavnice u iznosu 99.278,32 EUR uvećane za zateznu kamatu koja na navedeni iznos teče od dana 18.03.2023. godine pa do isplate,

o dospjele redovne kamate u iznosu 1.336,73 EUR,

o dospjele zatezne kamate od 28.02.2019. do 17.03.2023. u iznosu 27.294,10 EUR;

- tražbine iz Ugovora o dugoročnom kreditu broj 180308405461 u Dubrovnikudana 09. ožujka 2018. godine, Oznaka DUGKN 1-2-4, Oznaka: KO 010318, koja se sastoji od:

o dospjele glavnice u iznosu 193.624,32 EUR uvećane za zateznu kamatu koja na navedeni iznos teče od dana 18.03.2023. godine pa do isplate,

o dospjele redovne kamate u iznosu 7.845,46 EUR,

o dospjele zatezne kamate od 01.01.2019. do 17.03.2023. u iznosu 46.333,30 EUR;

- tražbine iz Ugovora o okvirnom kratkoročnom kreditu korištenjem minusa po računu IBAN [broj bankovnog računa], Oznaka OKVMIN 1-2-4, Oznaka: KO 010318, sklopljen dana 09. ožujka 2018., koja se sastoji od:

o dospjele glavnice u iznosu 96.727,97 EUR uvećane za zateznu kamatu koja na navedeni iznos teče od dana 18.03.2023. godine pa do isplate,o dospjele redovne kamate u iznosu 1.670,46 EUR,

o dospjele zatezne kamate od 28.02.2019. do 17.03.2023.. u iznosu 26.716,04 EUR; S tim u vezi, radi ostvarenja predmetnih tražbina koje proizlaze iz navedenih pojedinačnih Ugovora o kreditu, a koje su osigurane Općim Ugovorom i Sporazumom o osiguranju, dana 17. ožujka 2023. godine Općinski sud u Metkoviću u predmetu pod posl. brojem: Ovr-46/2023 u cijelosti je odredio predloženu ovrhu na predmetnoj nekretnini u vlasništvu tužitelja i to zabilježbom ovrhe, utvrđivanjem vrijednosti, njihovom prodajom i namirenjem tuženika kao ovrhovoditelja i iznosa dobivenog prodajom te je ujedno naloženo Zemljišnoknjižnom odjelu Metković provesti upis zabilježbe ovrhe na navedenim nekretninama.

12. Ove činjenice proizlaze iz uvida u spis Općinskog suda u Metkoviću, posl. broj: Ovr 46/2023 i Rješenje o ovrsi Općinskog suda u Metkoviću, posl. broj: Ovr- 46/2023.

13. Tužitelj u tužbi osporava iznose tražbina kako su istaknuti u opisanim ovršnim postupcima navodeći da su iznosi tražbina znatno manji. Tuženik tvrdi da se radi o paušalnim i neutemeljenim navodima tužitelja koji nisu potkrijepljeni nikakvim materijalnim dokazima, bitno ističući kako je dugovanje tužitelja kao dužnika potpuno, pravilno i pravovremeno upisano u poslovnim knjigama tuženika kao vjerovnika te usklađeno sa stvarno izvršenim uplatama od strane tužitelja te je ujedno nesporno kako je tužitelj upoznat sa stanjem u poslovnim knjigama tuženika te evidentiranim dugovanjem u cijelosti s obzirom na to da je tuženik kao ovrhovoditelj u ovršnim postupcima uz prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave dostavio, između ostalog, i Izvadak iz poslovnih knjiga po predmetnim kreditima. Tuženik napominje kako navedene činjenice i prigovore tužitelj nije isticao u žalbama protiv rješenja o ovrsi u postupcima pod poslovnim brojevima Ovr-92/2020, Ovr-46/2023, slijedom čega u ovom parničnom postupku ne može isticati sada druge činjenice zbog kojih smatra da je ovrha nedopuštena već isključivo činjenice i razloge na temelju kojih je upućen u parnicu. Tužitelj navodi da tuženik kao ovrhovoditelj nema pravo tražiti ovrhu obzirom da ranije navedeni Opći Ugovor i Sporazum o osiguranju nije ovršna isprava na temelju koje je moguće tražiti ovrhu nad ovršenikom, odnosno da je ista izgubila svoju djelotvornost te da je bez pravnog učinka. Tužitelj kao ovršenik navodi da je Opći Ugovor i Sporazum o osiguranju prethodno jednostrano raskinut od strane tuženika kao ovrhovoditelja pa da je prestao ugovorni odnos između stranaka stoga da tuženik nije mogao tražiti neposrednu ovrhu, već da je trebao pokrenuti ovršni postupak na temelju vjerodostojne isprave pred javnim bilježnikom. Ovakva tužiteljeva tvrdnja u potpunosti je neosnovana iz razloga koje je naveo tuženik, a koje u potpunosti prihvaća ovaj sud. Naime, a kako to pravilno tvrdi tuženik Opći Ugovor i Sporazum o osiguranju sačinjeni su u formi javnobilježničkog akta sukladno Zakonu o javnom bilježništvu te je ovršenik u članku 4.6. izričito i neopozivo ovlastio tuženika da na temelju tog Ugovora radi naplate tražbina koje proizlaze iz Općeg Ugovora i/ili pojedinačnih ugovora, nakon dospjelosti, može neposredno tražiti i provesti prisilnu ovrhu na založenim nekretninama. S tim u vezi, u članku 8.1. Općeg Ugovora i Sporazuma o osiguranju tuženik je ovlašten jednostrano, bez pokretanja postupka, prije isteka ugovorenog roka raskinuti Opći Ugovor te raskinuti, odnosno otkazati sve pojedinačne ugovore te učiniti dospjelim s danom raskida Općeg Ugovora sve tražbine koje proizlaze po Općem Ugovoru i/ili pojedinačnim ugovorima, te bez posebnog roka zahtijevati naplatu svih tražbina provedbom neposredne ovrhe na založenim nekretninama. Dakle, tuženik je, sukladno ugovorenim odredbama, zbog neispunjenja obveza od strane korisnika kredita bio primoran raskinuti, odnosno otkazati Opći Ugovor i Sporazum o osiguranju te sklopljene pojedinačne ugovore, a nakon čega ustati s zahtjevom pred javnim bilježnikom radi iskazivanja klauzule ovršnosti na navedenu solemniziranu ispravu – Opći Ugovor i Sporazum o osiguranju te naposljetku pokrenuti navedeni ovršni postupak. Prema tome, činjenica raskida ugovora je ključna pretpostavka i predradnja da bi ovršna isprava mogla steći svojstvo ovršnosti. Imajući u vidu navedeno, kao neosporno proizlazi da je Opći Ugovor i Sporazum o osiguranju ovršna isprava, da je isti pravilno i zakonito opskrbljen potvrdom ovršnosti od strane javnog bilježnika Nikše Mozare pa je tuženik bio ovlašten na temelju ovršne isprave radi svoje novčane tražbine pokrenuti ovršni postupak.

14. Tužitelj prigovora kako prvostupanjski sud nije sukladno zakonskoj obvezi utvrdio postoji li pravična ravnoteža između interesa stranaka u smislu odredbi čl. 80 b. Ovršnog zakona te da tuženik nije dokazao da je ovrha na drugim predmetima ovrhe bile bezuspješna, odnosno da nema drugih prikladnih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili u pretežitom dijelu namiri. Odredbom članka 77. st. 1. OZ-a ako je ovrhovoditelj na temelju pravnoga posla s ovršenikom stekao na nekoj stvari ili pravu založno ili slično pravo radi osiguranja tražbine čije prisilno ostvarenje na tom predmetu traži, ovršenik se ne može protiviti takvoj ovrsi pozivajući se na razloge iz čl. 75. st. 1. i čl. 76. st. 1. te druge odredbe Ovršnog zakona o izuzimanju od ovrhe ili o ograničenju ovrhe. Tužitelj je kao zalogodavac na temelju Ugovora o dugoročnom kreditu broj 180112182625 sklopljenog dana 12. siječnja 2018. godine u Dubrovniku, solemniziran od strane javnog bilježnika Nikša Mozara iz Dubrovnika, dana 12. siječnja 2018. godine, poslovni broj OV-314/2018, Dodatka broj 1. uz Ugovor o dugoročnom kreditu sklopljen dana 19. veljače 2018. godine u Dubrovniku, solemniziran od strane javnog bilježnika Nikša Mozara iz Dubrovnika, dana 19. veljače 2018. godine, poslovni broj OV-1538/2018, te Općeg Ugovora i Sporazuma o osiguranju sklopljenog dana 05. ožujka 2018. godine u Dubrovniku, solemniziran od strane javnog bilježnika Nikša Mozara iz Dubrovnika, dana 07. ožujka 2018. godine, poslovni broj OV-2208/2018, izričito i neopozivo dozvolio da se uknjiže založna prava (hipoteke) u korist tuženika, a radi osiguranja svih tražbina tuženika koje proizlaze iz navedenih ovršnih isprava. Stoga su u zemljišnim knjigama Zemljišnoknjižnog odjela Metković na teret predmetne nekretnine u vlasništvu tužitelja uknjižena su založna prava kao sredstvo osiguranja povrata plasmana realiziranih upravo na temelju ranije navedenih ovršnih isprava koje su predmet ovršnog postupka i to:

- pod poslovnim Z-3113/2018 uknjiženo je založno pravo temeljem Općeg Ugovora i Sporazuma o osiguranju sklopljen dana 05. ožujka 2018. godine, solemniziran od strane javnog bilježnika Nikša Mozara iz Dubrovnika, dana 07. ožujka 2018. godine, poslovni broj OV-2208/2018 radi osiguranja svih tražbina tuženika prema tužitelju nastalih po osnovi navedenog Općeg ugovora i sporazuma o osiguranju u iznosu od 5.000.000,00 kn (slovima: petmilijunakuna) uvećano za ugovorene promjenjive redovne kamate, zatezne kamate, interkalarne kamate, naknade i druge troškove, uz uvjete i rokove utvrđene Općim ugovorom i sporazumom o osiguranju, odnosno radi osiguranja svih tražbina Banke po pojedinačnim ugovorima iz stavka 1.2. članka 1. Općeg ugovora i sporazuma o osiguranju, uvećano za ugovorene promjenjive redovne kamate, zatezne kamate, naknade i druge troškove, uz uvjete i rokove utvrđene tim pojedinačnim ugovorima, kao i radi osiguranja svih tražbina po osnovi plaćenih troškova u postupku uknjižbe i brisanja založnog prava, te troškova prinudne naplate odnosno realizacije založnog prava. U pravu je tuženik kada tvrdi da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbi članka 80.b. st. 2. i 3. OZ-a obzirom da je tuženik u ovršnim ispravama izrijekom ovlašten da se radi osiguranja predmetnih tražbina uknjiži založna prava (hipoteke) na teret predmetne nekretnine te da radi namirenja te tražbine provede prisilnu ovrhu na založenoj nekretnini. Gornje navode tuženika potvrđuje i stajalište Vrhovnog suda RH prihvaćeno na sastanku predsjednika Građanskih udjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH održanom dana 11. ožujka 2022. godine, cit:

Stoga sud prihvaća stajalište tuženika da u ovom slučaju nema mjesta primjeni odredbi čl. 80.b., st. 2. i 3. OZ-a obzirom da je tužitelj u ovršnoj ispravi izrijekom ovlastio tuženika da se radi osiguranja tražbina koje proizlaze upravo iz navedenih ovršnih isprava u zemljišnim knjigama uknjiži založno pravo (hipoteka) te da radi namirenja te tražbine provede prisilnu ovrhu na založenoj nekretnini. Odredbom članka 91. OZ-a propisano je da predmet ovrhe ne može biti poljoprivredno zemljište i gospodarske zgrade poljodjelca u opsegu potrebnom za njegovo uzdržavanje i uzdržavanje članova njegove uže obitelju te da se u konkretnom slučaju radi o nekretnini od koje se uzdržava tužitelj i članovi njegove obitelji, dok je člankom 91. stavak 3. OZ-a propisano: „Odredbe stavaka 1. i 2.ovoga članka ne primjenjuju se u slučajevima iz članka 77. ovoga Zakona, osim ako posebnim zakonom nije drukčije određeno“ što jasno implicira da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni stavka 1. istog članka odnosno da u konkretnom slučaju ovrha nije određena na predmetu koji je izuzet iz ovrhe. Odredbom članka 77. stavak 1. OZ-a prpopisano je da ako je ovrhovoditelj na temelju pravnoga posla s ovršenikom stekao na nekoj stvari ili pravu založno ili slično pravo radi osiguranja tražbine čije prisilno ostvarenje na tom predmetu traži, ovršenik se ne može protiviti takvoj ovrsi pozivajući se na razloge iz čl. 75. st. 1. i čl. 76. st. 1.

15. Zbog svega izloženog presuđeno je kao u izreci.

16. O troškovima je odlučeno na temelju odredbe članka 154. st.1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/2023- OT).

17. Tuženiku su priznati troškovi za sastav odgovora na tužbu 200,00 eura (Tbr.8.t.1. OT), za zastupanje na ročištima 19.9.2024. i 11.11.2024. 400,00 eura (Tbr.9.t.1. OT) ili za svako ročište 200,00 eura, pa su parnični troškovi tuženika 600,00 eura (članak 155. St. .1. ZPP-a).

U Pločama, 19. prosinca 2024.

S u d a c:

Darko Jelčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu u roku 15 dana od dana kada je održano ročište za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka.

DN-a:

1.Punomoćnik tužitelja mr. sc. Julijano Dropulić, odvjetnik u Pločama, Trg kralja Tomislava 5

2.Punomoćnik tuženika Boris Bulj, odvjetnik u Splitu, Hrvatske mornarice 1F

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte