Poslovni broj: P-27/2024-8

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu Jasenki Pavišić Čačić kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja RIJEČKA INDUSTRIJA ODJEĆE d.o.o. za proizvodnju i trgovinu, OIB 60667234687, Izviđačka 13, Rijeka, kojeg zastupa Frane Dobrović, odvjetnik iz Rijeke, I. Grohovca 2, protiv tuženika ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, radi utvrđenja osnovanosti osporavanja tražbine, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 21. studenoga 2024. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja Frane Dobrovića, odvjetnika iz Rijeke, a objavljene dana 19. prosinca 2024. godine

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je osnovano osporavanje i da ne postoji tuženikova tražbina u iznosu od 129,92 EUR / 978,87 kn (Prijava 31.) u postupku St-483/2022 koji se vodi nad tužiteljem.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 156,25 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja ove odluke do isplate po stopi koja je propisana člankom 29. st. 2 (ostali odnosi) ZOO-a, a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužbom od 3. kolovoza 2023. godine tužitelj je zatražio da se tužbenim zahtjevom utvrdi osnovanost osporavanja tražbine prijavljene u predstečajnom postupku St-483/2022 otvorenim nad tužiteljem, a sve povodom rješenja o upućivanju u parnicu. Potraživanje tuženika, prijavljeno pod rednim brojem prijave 31. u iznosu od 129,92 EUR (978,87 kn), tužitelj smatra neosnovanim iz razloga što je nastupila zastara. Naveo je da se radi o prijavi u predstečajni postupak izvršenoj na temelju presuda Općinskog suda u Rijeci Povrv-1246/12 od 22. listopada 2012. godine, rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-498/13 od 4. travnja 2013. godine i rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-4373/14 od 7. srpnja 2014. godine. Dodatno, prijavljena potraživanja osporava i iz razloga što se radi o potraživanjima za koja tvrdi da su trebala biti utvrđena u prijašnjem postupku predstečajne nagodbe (Stpn-48/13) koji se vodio nad tužiteljem, a što da je izostalo.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da osporava osnovanost tužbenog zahtjeva u cijelosti, da se tužitelj nije očitovao u kojem dijelu osporava prijavljenu tražbinu zbog čega da se tuženik ne može detaljnije očitovati na prijavljeno potraživanje. Istaknuo je da se dug odnosi na ugovorene usluge (usluge odvoza i zbrinjavanja komunalnog otpada) koje je tuženik pružio tužitelju i za što je ispostavio tužitelju račune. Navodi da visina potraživanja proizlazi iz izvoda otvorenih stavki odnosno obračuna zateznih kamata. Istaknuo je prigovor mjesne nenadležnosti te naveo da tužbu smatra neurednom iz razloga što je podnijeta protiv tri različita tuženika po različitim pravnim osnovama.

3. Tužitelj je predložio razdvajanje postupka po tužbi tužitelja (str. spisa 251-252) prema tuženiku ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 41.

4. Na pripremnom ročištu održanom 16. siječnja 2024. godine sud je razdvojio postupak po tužbi tužitelja prema tuženiku ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, na temelju odredbe čl. 313. st. 3 ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23) budući da se ne radi o istom činjeničnom stanju, a sve radi donošenja posebnih odluka.

5. Odluku o mjesnoj nadležnosti naslovnog suda (na ročištu od 16. siječnja 2024. godine – str. spisa 253) sud je temeljio na odgovarajućoj primjeni odredbe čl. 63. ZPP-a i čl. 48. st. 6 SZ-a prema kojem se postupak radi utvrđivanja osporavanja tražbine u predstečajnom postupku provodi odgovarajućom primjenom pravila o postupku radi utvrđivanja osporenih tražbina u stečajnom postupku. Zbog navedenog, nadležan je naslovni sud kao sud pred kojim se provodi predstečajni

6. U podnesku od 29. siječnja 2024. godine tužitelj je naveo da je osporeno potraživanje u iznosu od 129,92 EUR/978,87 kn budući da prilikom prijave nisu dostavljene isprave iz kojih bi prijavljeno potraživanje proizlazilo. Smatra da je potraživanje prestalo na temelju samog zakona iz razloga što se radi o potraživanjima koja su dospjela, a nisu bila prijavljena odnosno utvrđena u postupku predstečajne nagodbe koji se vodio nad tužiteljem kao dužnikom kod Trgovačkog suda u Rijeci u predmetu pod poslovnim brojem Stpn-48/13. Smatra i da je utuženo potraživanje u zastari. Precizirao je tužbeni zahtjev.

7. U podnesku od 5. veljače 2024. godine tuženik je naveo da je tužiteljevo osporavanje paušalno, neodređeno i neobrazloženo zbog čega da se tuženik ne može preciznije očitovati. Rješenjem kojim je potvrđen plan restrukturiranja od 2. lipnja 2023. godine da je priznata tražbina u iznosu od 1.350,80 EUR, a da je osporena za iznos od 129,92 EUR. Naveo je da se potraživanje odnosi na uslugu odvoza i zbrinjavanja komunalnog otpada, a što tuženik dokazuje pravomoćnim i ovršnim ispravama; presudom Općinskog suda u Rijeci Povrv-1246/12 od 22. listopada 2012. godine te rješenjima o ovrsi poslovni broj Ovrv-498/13 od 4. travnja 2013. godine i Ovrv-4373/14 od 7. srpnja 2014. godine. Osim toga da je prijavljeno i potraživanje s osnova redovnog dugovanja za razdoblje od svibnja 2021. do listopada 2022. godine čija se osnovanost dokazuje ovjerovljenim izvodima otvorenih stavki. Naveo je da nije nastupila zastara zahtjeva za isplatom.

8. Na pripremnom i ročištu za glavnu raspravu održanom 21. studenoga 2024. godine tužitelj je naveo da je razlog osporavanja iznosa od 129,92 EUR taj što smatra da se radi o potraživanju koje je trebalo biti prijavljeno u prethodno vođenom postupku predstečajne nagodbe Stpn-48/13. Navedeno iz razloga što je presuda Općinskog suda u Rijeci Povrv-1246/12 stekla svojstvo pravomoćnosti 17. prosinca 2012. godine, a postupak predstečajne nagodbe (Stpn-48/13) da je otvoren 28. siječnja 2013. godine. U tom je postupku 10. rujna 2013. godine bilo odobreno sklapanje predstečajne nagodbe. Istaknuo je da potraživanja dospjela u 2021. odnosno 2022. godini tužitelj u predstečajnom postupku (St-483/2022) nije osporavao i da se na to ne odnosi tužbeni zahtjev. Dodatno je naveo da je predstečajni postupak u predmetu St-483/22 otvoren 14. siječnja 2022. godine, a da je prijava potraživanja tuženika u tom postupku izvršena 28. studenoga 2022. godine (FINA zaprimila prijavu 7. prosinca 2022. godine) prema primjerku prijave kojeg je dostavio u spis).

9. Sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu.

10. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog raspravljanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

11. Tuženikovo osporavanje osnovanosti dijela prijavljenog potraživanja sud je ocijenio utemeljenim.

12. Iz prijave tuženika u predstečajnom postupku otvorenim nad tužiteljem (str. spisa 171-173) utvrđeno je da je tuženik prijavio potraživanje u iznosu od 1.480,72 EUR/ 11.156,52 kn od čega na ime glavnice 790,11 EUR/5.953,05 kn, a kamata u iznosu od 690,62 EUR/5.203,47 kn.

13. Predmetnu prijavu, tuženik je temeljio za iznos od 1.291,90 EUR na ovršnim ispravama i to presudi i rješenju Općinskog suda u Rijeci Povrv-1246/12 od 22. listopada 2012. godine, rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrv-498/13 od 4. travnja 2013. godine i rješenju o ovrsi Ovrv-4373/14 od 7. srpnja 2014. godine.

14. Iz presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-1346/12 od 22. listopada 2012. godine (str. spisa 2011-213) proizlazi da je stekla svojstvo pravomoćnosti 17. prosinca 2012. godine i da je presudom naloženo ovdje tužitelju da isplati ovdje tuženiku iznos od 1.809,48 kn (240,16 EUR) kao i da naknadi troškove postupka u iznosu od 225,00 kn (29,86 EUR).

15. Uvidom u prijedloge za ovrhu i rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv-493/18 od 4. travnja 2013. godine sve prema dokumentaciji na str. spisa 214-217 utvrđeno je da postoji ovršna isprava za naplatu glavnice u iznosu od 134,04 EUR, a po rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrv-4373/14 od 7. srpnja 2014. godine ovršna isprava za naplatu glavnice u iznosu od 124,51 EUR sve prema dokumentaciji na str. spisa 220-223.

16. Do prijave u predstečajnom postupku u predmetu St-483/22 od 28. studenog 2022. godine (str. spisa 171-173) nije protekao desetogodišnji zastarni rok iz čl. 233. st. 1 ZOO-a zbog čega je osporavanje osnovanosti zbog prigovora zastare neutemeljeno.

17. Isto tako, potraživanja koja se temelje na rješenjima o ovrsi nisu mogla biti prijavljena u postupku predstečajne nagodbe (Stpn-48/13) koji je otvoren 28. siječnja 2013. godine iz razloga što se radi o rješenjima o ovrsi donijetim nakon tog datuma 4. travnja 2013. i 7. srpnja 2014. godine.

18. Neovisno od osnove na temelju koje su donijeta rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv-498/13 i Ovrv-4373/14 prema dokumentaciji na str. spisa 214-218 i 220-223 razlozi pravne sigurnosti nalažu da se u ovom postupku, a s obzirom da se radi o pravomoćnim rješenjima o ovrsi, što je nesporno, ne može ispitivati ispravnost donijetih rješenja. Zbog toga je osporavanje tražbina po rješenjima o ovrsi ocijenjeno neutemeljenim, a ista se utvrđenja odnose i na pozivanje na zastaru tražbina s osnove sporednog potraživanja na ime zakonskih zateznih kamata.

19. Osnovano je međutim, osporavanje tražbine po presudi Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-1246/12 od 22. listopada 2012. godine (str. spisa 211-213) kojom je dosuđena tuženiku glavnica u iznosu 240,16 EUR i trošak postupka u iznosu od 29,86 EUR. Navedeno iz razloga što se s obzirom na utvrđenu pravomoćnost citirane presude od 17. prosinca 2012. godine (str. spisa 211-213) radi o potraživanju koje je utvrđeno pravomoćnom sudskom odlukom i koje je trebalo biti prijavljeno u postupku predstečajne nagodbe koji je nad tužiteljem bio otvoren 28. siječnja 2013. godine, a kako je to naveo tužitelj na ročištu od 21. studenoga 2024. godine. Naime, odredbom čl. 71. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (NN 108/12,144/12,81/13, 112/13,71/15,78/15), važećom u vrijeme otvaranja postupka predstečajne nagodbe, bilo je propisano da pravne posljedice otvaranja postupka predstečajne nagodbe nastaju za sve tražbine vjerovnika prema dužniku koje su nastale do otvaranja postupka, a kakva je predmetna. Stoga se, s obzirom na utvrđenu pravomoćnost presude poslovni broj Povrv-1246/12 od 17. prosinca 2012. godine radilo o tražbini koja je trebala biti prijavljena u postupku predstečajne nagodbe Stpn-48/13 otvorenim 28. siječnja 2013. godine. Kako okolnost prijave u tom postupku tuženik nije dokazao, utvrđeno je da je prestalo potraživanje tuženika prema tužitelju po sili zakona. Navedeno iz razloga što se učinci postupka predstečajne nagodbe procjenjuju prema, u to vrijeme, važećem Zakonu o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (čl. 442. st. 1 SZ-a) pa imajući u vidu odredbu čl. 81. st. 1 Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi prema kojoj je bilo propisano da se na temelju predstečajne nagodbe dužnik oslobađa obveza da vjerovniku isplati iznos koji je veći od postotka prihvaćenog u predstečajnoj nagodbi, a rokovi plaćanja odgađaju se u skladu s predstečajnom nagodbom, sud zaključuje da je dužnik oslobođen svih obveza dospjelih do otvaranja tog postupka koje nisu utvrđene predstečajnom nagodbom. U prilog tome, govori i u ono vrijeme važeća odredba čl. 81. st. 2 Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi prema kojoj je propisano da, nakon pravomoćnosti rješenja o potvrdi predstečajne nagodbe nije dopušteno pokretanje postupka protiv dužnika radi utvrđenja i ostvarenja tražbina koje su nastale prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe, a u tom postupku nisu prijavljene od strane vjerovnika niti je tu tražbinu dužnik uvrstio u popis obveza prema vjerovnicima.

20. Slijedom navedenog, a s obzirom da je osporeni iznos u predstečajnom postupku niži od iznosa dosuđenog po naznačenoj presudi (Povrv-1246/2012) valjalo je ocijeniti osnovanim osporavanje prijavljenog potraživanja u utuženom iznosu pa je na temelju odredbe čl. 48. st. 5 i 6 i odgovarajućom primjenom čl. 266. st. 4 SZ-a (NN 71/15, 104/17, 36/22, 27/24) odlučeno kao u točki I. izreke.

21. Dokazni prijedlog za provođenjem uvida u predmet St-483/22 sud je odbio provesti cijeneći ga suvišnim i nepotrebnom budući da su bitne činjenice utvrđene iz dostavljenih pisanih isprava.

22. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 i čl. 155 ZPP-a. Tužitelju je s obzirom na uspjeh u sporu (v.p.s. 129,92 EUR) valjalo priznati troškove zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za zastupanje na pripremnom ročištu od 16. siječnja 2024. godine 25,00 EUR (T.br. 9.2.), sastav podneska od 29. siječnja 2024. godine 50,00 EUR (T.br. 8.1.), zastupanje na pripremnom i ročištu za glavnu raspravu od 21. studenoga 2024. godine 50,00 EUR (T.br. 9.1.) i PDV 25% 31,25 EUR. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Rijeci, 19. prosinca 2024. godine

Sudac

Jasenka Pavišić Čačić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.