REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-2273/2023-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, na temelju prijedloga sudske savjetnice Stelle Vujković, u pravnoj stvari tužitelja Zavarovalnica Sava, zavarovalna družba, d.d., Sava osiguranje, društvo za osiguranje, d.d. - Podružnica Hrvatska, Zagreb, R. Frangeša Mihanovića 9, OIB: 45237012600, kojeg zastupa punomoćnik Dejan Kuharić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu mr. Dušanka Kuharić i Dejan Kuharić, Ludbreg, Vladimira Nazora 1, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnik Alen Čičak, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Župić & partneri d.o.o., Zagreb, Ulica Pere Budmanija 1, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. studenoga 2024., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, s danom objave 19. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.862,17 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 13. svibnja 2021. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.237,53 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19. prosinca 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 162,45 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 850,06 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 20. lipnja 2023. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj je naveo da se 22. ožujka 2021. u mjestu Jastrebarsko, Ulica Matije Gupca 1, dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovao ML kao vozač osobnog vozila marke Mercedes u vlasništvu društva UniCredit Leasing Croatia d.o.o., osigurano kod tužitelja policom kasko osiguranja, i to na način da je navedeno vozilo naletjelo na srnu, uslijed čega je nastala šteta na predmetnom vozilu. Uputio je na odgovornost tuženika kao osiguratelja Hrvatskog lovačkog saveza te se pozvao na odredbe članka 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima. Naveo je da je on isplatio naknadu štete u utuženom iznosu pa je predložio da sud na ime regresa prihvati tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 2.862,17 eura uz naknadu troškova parničnog postupka, sve sa zakonskim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu od 25. rujna 2023. tuženik je osporio da bi do štete došlo naletom divljači, a osporio je dinamiku i mehanizam nastanka oštećenja s obrazloženjem da nije jasno kako je došlo do prometne nezgode, odnosno, u što konkretno je vozač udario svojim vozilom i na koji način. Istaknuo je da navodna divljač nije pronađena na mjestu nesreće, a podredno je istaknuo da je lovoovlaštenik odgovoran za štetu samo ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Stoga, predložio je da sud po provedenom dokaznom postupku u cijelosti odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao prijavu štete od 22. ožujka 2021. (list 7.-8. spisa), policu osiguranja automobilskog kaska (list 9. spisa), policu osiguranja od automobilske odgovornosti (list 10. spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (list 11. i 102. spisa), presliku osobne i vozačke iskaznice (list 12.-16. spisa), potvrdu Policijske postaje Jastrebarsko od 22. ožujka 2021. (list 18.-19. spisa), izvid štete od 22. ožujka 2021. (list 20. -21. spisa), račun popravka vozila br. 17/1/1 od 3. svibnja 2021. (list 41. spisa), suglasnost za isplatu štete (list 42. spisa), potvrdu o uplati od 12. svibnja 2021. (list 43. spisa), policu osiguranja od odgovornosti br. 078700051615 (list 44. -45. spisa), regresni zahtjev od 25. veljače 2022. (list 46. spisa), odgovor na regresni zahtjev (list 47. -48. spisa), dopis punomoćnika tužitelja s povratnicom i računom (list 49. -50. spisa), službenu zabilješku (list 100.-101. spisa), službenu bilješku od 22. ožujka 2021. (list 103.-104. spisa) te izvješće o poduzetom (list 105. spisa).

4. Osim toga, sud je razgledao fotografije oštećenog vozila (list 22. -40. i list 106. spisa) i fotodokumentaciju očevida prometne nesreće Policijske postaje Jastrebarsko (list 84.-89. spisa) te je proveo dokaz saslušanjem svjedoka KL (list 113. spisa).

5. Nije proveden dokaz saslušanjem svjedoka UL budući da je tuženik na ročištu od 26. studenoga 2024. odustao od tog dokaznog prijedloga.

6. Sud nije niti proveo dokaz veterinarsko-biološkim vještačenjem radi utvrđenja porijekla dlake divljači budući da se navedena činjenica može utvrditi na temelju već izvedenih dokaza, pa bi izvođenje tog dokaznog prijedloga bilo nesvrhovito i protivno načelu ekonomičnosti parničnog postupka. Nije izveden niti dokaz knjigovodstvenim vještačenjem na okolnost isplaćene štete budući da navedena činjenica nije bila sporna, a iz istog razloga nije proveden dokaz prometnim vještačenjem na okolnost visine štete.

7. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.862,17 eura na ime regresa s osnove naknade imovinske štete koja je nastala naletom osobnog vozila u vlasništvu osiguranika tužitelja na divljač.

9. Između stranaka nije sporno postojanje aktivne legitimacije tužitelja, odnosno da je tužitelj isplatom osigurnine svom oštećeniku po osnovi štetnog događaja stupio u njegov pravni položaj (zakonska subrogacija). S time u vezi, nije niti sporno da je tužitelj isplatio utuženi iznos oštećeniku na ime predmetne štete, a nije sporna niti visina štete.

10. Nadalje, nije sporna niti pasivna legitimacija tuženika, odnosno da je tuženik u vrijeme nastanka štetnog događaja bio osiguratelj Hrvatskog lovačkog saveza i svih lovoovlaštenika u Republici Hrvatskoj, a navedeno ujedno proizlazi i iz police osiguranja od odgovornosti br. 078700051645 s lista 44. i 45. spisa.

11. Tuženik tijekom postupka ne tvrdi da bi vozač koji je upravljao vozilom u vlasništvu osiguranika tužitelja na bilo koji način doprinio nastanku štetnog događaja pa nije bilo potrebno izvođenje prometnog vještačenja, koji dokazni prijedlog tužitelja je sud odbio sukladno odredbi članka 292. stavak 4. ZPP-a. Tužitelj svoje tvrdnje o odgovornosti tuženika ne temelji na samom mehanizmu (dinamici) nastanka štetnog događaja, već na činjenici da je do nezgode došlo naletom vozila na divljač, a radi utvrđenja te činjenice nije bilo potrebno provesti dokaz prometnim vještačenjem. Naime, izvođenje dokaza prometnim vještačenjem bilo bi potrebno samo u situaciji da tuženik tvrdi da je vozač doprinio nastanku štetnog događaja na način da je postupio protivno odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a tuženik u ovom postupku nije iznio činjenicu sukladno odredbi članka 219. stavak 1. ZPP-a da bi vozač na bilo koji način doprinio nastanku štetnog događaja.

12. Međutim, između stranaka je sporna osnova tužbenog zahtjeva, odnosno je li do štetnog događaja došlo naletom vozila na divljač, kao i odgovornost tuženika.

13. Iz uvida u prijavu štete automobilskog kaska od 22. ožujka 2021. (list 7.-8. spisa) vidljivo je da je ML prijavio štetni događaj koji se dogodio toga dana, oko 6,50 sati, kada se kretao Ulicom Matije Gupca u Jastrebarskom te mu je na vozilo izletjela srna.

14. Uvidom o službenu zabilješku o dojavi Policijske postaje Jastrebarsko od 22. ožujka 2021. (list 100. -101. spisa) proizlazi da je ML istoga dana u 7,08 sati telefonski obavijestio policiju da je svojim vozilom naletio na divljač - srnu.

15. Iz potvrde, službene bilješke i izvješća Policijske postaje Jastrebarsko od 22. ožujka 2021. (list 18.-19. i list 103.-105. spisa) proizlazi da je do predmetne nezgode došlo na način da je s desne strane vozila, iz obrađene površine, na kolnik ceste istrčala divljač - srna, koju je vozač ML s prednjim desnim dijelom vozila udario u njezin lijevi bok, nakon čega je od siline udarca odbačena na kolnik te se potom udaljila u nepoznatom smjeru. Uslijed navedenog događaja, na vozilu je došlo do oštećenja prednjeg desnog dijela blatobrana, branika i sklopa svjetala.

16. Također, iz navedenih isprava proizlazi da je na predmetnom vozilu pronađena i izuzeta dlaka divljači, kao i da je o nastalom događaju izvješten predstavnik Lovačkog društva "Kuna Cvetković" UL, koji nije izišao na mjesto događaja. Osim toga, iz službene bilješke razvidno je da se predmetni događaj dogodio u naseljenom mjestu gdje je brzina kretanja vozila ograničena prometnim znakom na 50 km/h, da na mjestu događaja nema postavljenog prometnog znaka "divljač na cesti", kao i da nije utvrđeno kršenje prometnih propisa od strane vozača.

17. Iz iskaza svjedoka KL s ročišta od 26. studenoga 2024. (list 113. spisa) proizlazi da je predmetne zgode upravljao vozilom pri brzini od 40 km/h kada je u jednom trenutku s njegove desne strane istrčao srnjak koji je udario u prednju desnu stranu vozila, nakon čega se udaljio. Naveo je da predmetnu divljač nije opazio sve do same nezgode budući da se nalazila u njegovom mrtvom kutu, dok je neposredno prije udarca čuo senzore vozila.

18. Sud je u cijelosti prihvatio kao vjerodostojan iskaz navedenog svjedoka budući da je u u skladu s dokazima koji prileže spisu, posebno s prijavom štete i policijskim ispravama, a napominje se da je svjedok iskazivao uvjerljivo, objektivno i logično.

19. Slijedom navedenog, sud je na temelju analize provedenog dokaznog postupka utvrdio da je do prometne nezgode došlo u naseljenom mjestu, i to na način da je s desne strane vozila osiguranika tužitelja na kolnik ceste istrčala divljač - srna, kojim gospodari Lovačko društvo "Kuna Cvetković", kao i da se navedena srna nakon naleta vozila udaljila s mjesta događaja, no da su na vozilu pronađeni tragovi dlake od divljači. Osim toga, utvrđeno je da se vozač neposredno prije nezgode kretao brzinom od oko 40 km/h, dakle unutar propisanog ograničenja brzine, kao i da predmetnu srnu nije opazio sve do trenutka naleta budući da mu se nalazila u mrtvom kutu.

20. Prema odredbi članka 80. stavak 6. Zakona o lovstvu ("Narodne novine" broj 99/18., 32/19., 32/20. - koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja), za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, odnosno lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

21. U konkretnom slučaju utvrđeno je da je vozač vozila u vlasništvu osiguranika tužitelja upravljao vozilom dopuštenom brzinom od 40 km/h te da na dionici ceste na kojoj se dogodio štetni događaj nema prometnog znaka "divljač na cesti" , slijedom čega jasno proizlazi da je vozač upravljao vozilom u skladu s propisima kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, slijedom čega nema mjesta primjeni odredbe članka 80. stavak 6. Zakona o lovstvu kojim je propisana odgovornost vozača za štetu naletom vozila na divljač. Osim toga, potrebno je ponoviti da tuženik nije niti iznio tvrdnju da bi vozač na bilo koji način doprinio nastanku štetnog događaja.

22. Nadalje, prema gore citiranoj zakonskoj odredbi lovoovlaštenik je odgovoran za štetu nastalu naletom vozila na divljač ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Međutim, u slučajevima kada je do naleta vozila na divljač došlo u vremenu kada se nije provodio lov, činjenica što se u vrijeme nastanka prometne nezgode (i štete) nije provodio lov ne znači da lovoovlaštenik ne može odgovarati za štetu. Naime, važno je istaknuti da tužitelj u tužbi nije ni iznio činjenicu da je šteta nastala zbog provođenja lova, već se pozvao na odgovornost na temelju odredaba članaka 1063. - 1067. Zakona o obveznim odnosima.

23. Stoga, u situaciji kada je do štete na vozilu došlo naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, za odgovornost za štetu mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim odnosima. Naime, prema odredbi članka 76. stavak 2. Zakona o lovstvu, u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako Zakon o lovstvu ne propisuje drugačije.

24. Prema tome, s obzirom na to da Zakonom o lovstvu kao lex specialis nije propisano tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na vozilo u području lovišta kojim gospodari osiguranik tuženika kada se nije provodio lov, tada valja primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima kojima se uređuje odgovornost za štetu.

25. Divljač koja se kreće cestom je opasna stvar, a tako proizlazi i iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2101/86 od 29. siječnja 1987., Rev-2070/92 od 16. prosinca 1992., Gzz-4/04 od 30. lipnja 2004. i Rev-1312/07 od 9. srpnja 2008., pa u slučaju kada je šteta nastala u lovištu naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, lovoovlaštenik i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti u smislu odredbe članka 1063. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.; dalje: ZOO - koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja) u vezi člankom 76. stavak 2. Zakona o lovstvu.

26. Prema odredbi članka 1064. ZOO-a, za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi, s time da se vlasnik, ovdje konkretno lovoovlaštenik, oslobađa odgovornosti od obveze naknade štete nastale naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti (članak 1067. stavak 1. ZOO-a), odnosno ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, niti otkloniti (članak 1067. stavak 2. ZOO-a).

27. Stoga, budući da divljač na cesti na kojoj se uobičajeno kreću vozila, zbog povećane opasnosti nastanka štete za okolinu, predstavlja opasnu stvar, to je za štetu nastalu izlijetanjem divljači na cestu odgovoran ovdje tuženik, sve primjenom odredbe članka 1064. i 964. ZOO-a, dok tuženik nije tvrdio, niti dokazao, da je šteta u ovom postupku uzrokovana višom silom, odnosno radnjom oštećenika ili treće osobe (slično i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u svojim odlukama, poslovni broj Pž- 1450/2024-2 od 11. travnja 2024. i Pž-2098/2023-2 od 27. ožujka 2024.).

28. S obzirom da visina štete u iznosu od 2.862,17 eura nije sporna, niti je sporno da je tužitelj navedeni iznos isplatio oštećeniku 12. svibnja 2021. (što ujedno proizlazi i iz potvrde o uplati s lista 43. spisa), tužitelj ima pravo na zakonske zatezne kamate od prvog sljedećeg dana od izvršene isplate, dakle od 13. svibnja 2021. pa do isplate. Naime, odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi članka 29. stavak 1. ZOO-a, prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zakonsku zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom, kao i odredbi članka 183. stavka 1. i članka 1086. ZOO-a prema kojoj se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, dok prema odredbi članka 300. stavak 1. ZOO-a, rok određen u danima počinje teći prvog dana poslije događaja od kojega se rok računa.

29. Odluka o visini stope zateznih kamata donesena je na temelju odredbe članka 29. stavak 2. ZOO-a, članaka 2. i 5. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22.), članka 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 156/22.) te članka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23.), po stopi za ostale odnose.

30. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude.

31. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 151., članka 154. stavka 1. i 2., članka 155. te članka 164. stavka 2. ZPP-a budući da je tužitelj u cijelosti uspio u parnici, dok je visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.; dalje: Tarifa), Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23., dalje: ZSP) te Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.).

32. Stoga, tužitelju su kao potrebni priznati troškovi zastupanja po odvjetniku, primjenjujući pritom Tbr. 52.1. i Tbr. 54. Tarife, i to za sastav tužbe od 20. lipnja 2023. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7.1. Tarife), za sastav obrazloženog podneska od 11. listopada 2023. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8.1. Tarife), za zastupanje na ročištu od 14. svibnja 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9.1. Tarife), za zastupanje na ročištu od 17. rujna 2024. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9.2. Tarife) te za zastupanje na ročištu od 26. studenoga 2024. u iznosu od 200,00 eura, što iznosi ukupno 900,00 eura, odnosno uvećano za PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) sveukupno 1.125,00 eura.

33. Osim toga, tužitelj ima pravo na naknadu troškova na ime plaćene sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 37,54 eura te na sudsku pristojbu za presudu u zatraženom iznosu od 74,99 eura, sve na temelju Tar. br. 1. stavak 1. i Tar. br. 2. stavak 1. Uredbe o tarifi te članka 2. stavak 1. ZPP-a.

34. Na ime troškova parničnog postupka tužitelj ima pravo i na zakonske zatezne kamate po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.) za ostale odnose, koje teku od 19. prosinca 2024., kao dana donošenja ove presude, pa do isplate (članak 151. stavak 2. ZPP-a).

35. Stoga, tužitelj ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.237,53 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

36. S druge strane, tužitelju ne pripada pravo na naknadu troškova za zastupanje na ročištu od 17. rujna 2024. preko priznatog iznosa od 100,00 eura, uvećano za PDV, budući da nije riječ o ročištu na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi (Tbr. 9.1. Tarife), već o ročištu na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima (Tbr. 9.2. Tarife).

36. Tužitelj nema pravo niti na naknadu troškova ime sudske pristojbe za tužbu preko priznatog iznosa od 37,54 eura budući da mu je na ime navedene pristojbe nastao trošak upravo u priznatom iznosu od 37,54 eura, koji odgovara visini polovice propisanog iznosa pristojbe koju je on podmirio prilikom podnošenja tužbe putem e- Komunikacije 20. lipnja 2023. (list 5. spisa) te pritom koristio pogodnost plaćanja polovice propisanog iznosa pristojbe sukladno odredbi članka 7. stavak 1. ZSP-a.

37. Tuženik je u cijelosti izgubio spor pa stoga nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka, već ih je u obvezi naknaditi tužitelju.

38. Slijedom iznesenog, o troškovima parničnog postupka odlučeno je kao pod točkama II. - IV. izreke presude.

U Zagrebu 19. prosinca 2024.

Sudac:

Goran Iskra

Nacrt odluke izradila:

Stella Vujković, sudska savjetnica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od petnaest dana od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se predaje ovom sudu u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a). Nepravovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu odbacit će rješenjem sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda bez održavanja ročišta (članak 358. stavak 1. ZPP-a).