Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-12736/2021
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. FJ i dr., zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine, broj 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94) odlučujući o žalbi okr. FJ, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Visu, broj: 1. Pp-8085/2021-7 od 6. listopada 2021., na sjednici vijeća održanoj 19. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba okr. FJ i potvrđuje prvostupanjska presuda u odnosu na tog okrivljenika.
II Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 I 114/22, dalje: PZ), okr. FJ obvezan je naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka 20,00 (dvadeset) eura, u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okr. FJ i okr. AJ proglašeni su krivim zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci pobijane presude za koji je na temelju istog propisa okr. FJ izrečena novčana kazna od 380,00 kuna (pogrešna protuvrijednost od 50,00 prema revalorizaciji po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan 31. prosinca 2001.) a okr. AJ novčana kazna od 100,00 kuna (pogrešna protuvrijednost od 200,00 DEM prema revalorizaciji po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan 31. prosinca 2001.), a koje novčane kazne su okrivljenici dužni platiti u roku 30 dana od dana primitka pravomoćne presude, uz pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa u tom roku, a svaki okrivljenik je dužan naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu po 150,00 kuna.
2. Protiv te presude okr. FJ je pravodobno osobno podnio žalbu zbog odluke o izrečenoj prekršajnopravnoj sankciji, predlažući usvojiti žalbu, ukinuti presudu i vratiti predmet na ponovno odlučivanje.
3. Žalba je neosnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Prije svega, u odnosu na žalbene navode u kojima okr. FJ pobija prvostupanjsku presudu u dijelu odluke o izrečenoj novčanoj kazni okr. AJ, ističe se da ovaj sud iste nije mogao uzeti u razmatranje. Naime, okr. FJ nije ovlašteni tužitelj u smislu čl. 109. st. 1. t. 4. i čl. 113. st. 1. PZ-a te prema odredbi čl. 192. st. 3. PZ-a nije ovlašten podnijeti žalbu na štetu okr. AJ, a što u konkretnom slučaju žalitelj čini kada u dijelu žalbe prigovara manje izrečenoj novčanoj kazni okr. AJ od novčane kazne izrečene njemu. Budući da je optužni prijedlog protiv okr. AJ podnijela Policijska uprava splitsko-dalmatinska, Policijska postaja Vis (a ne okr. FJ kao oštećeni tužitelj), jedino je ta policijska uprava kao podnositelj optužnog prijedloga ovlaštena podnijeti žalbu protiv okr. AJ, a što nije učinila.
6. Stoga, razmatrajući odluku o prekršajnopravnoj sankciji izrečenoj okr. FJ u povodu navoda žalbe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. PZ-a jer je izreka u dijelu izrečene novčane kazne proturječna razlozima u obrazloženju, ovaj sud je utvrdio da su ti žalbeni navodi neosnovani. Naime, iako je okr. FJ u pravu kada u žalbi ističe da u izreci presude iznos novčane kazne izražene u kunama (380,00 kuna) ne odgovara označenom iznosu protuvrijednosti u njemačkim markama (50,00 DEM), po ocjeni ovog suda se ne radi o takvom bitnom proturječju niti nejasnoći presude koje bi dovelo u dvojbu razumljivost izrečene novčane kazne tom okrivljeniku. Naime, pravilno je prvostupanjski sud izrekao okrivljeniku novčanu kaznu u tada važećoj hrvatskoj valuti – kunama te izrazio njenu protuvrijednost u njemačkim markama (iako u pogrešnom iznosu), u kojoj valuti su propisane novčane kazne u Zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja. Okolnost što je prvostupanjski sud pritom pogrešno označio vrijednost izrečene novčane kazne u njemačkim markama (prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke od 31. prosinca 2001. vrijednost 1 DEM=3,77 kuna) isto ne utječe na činjenicu da je tom okrivljeniku izrečena novčana kazna u tada važećoj hrvatskoj valuti (380,00 kuna), a koja je vrijednost, revalorizirana po navedenom tečaju, iznosila 100,80 DEM, a ne 50,00 DEM kako je to pogrešno naveo prvostupanjski sud.
6.1. Nadalje, razmotrivši vrstu i visinu prekršajnopravne sankcije izrečene okr. FJ, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, odnosno težini prekršaja tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, jer je izrečena prvenstveno blaža vrsta kazne, novčana kazna i to iznosu bližem donjoj granici novčane kazne propisane za taj prekršaj (od 50 do 200 DEM), a za koji prekršaj je kao teža kazna propisana kazna zatvora u trajanju do najviše 30 dana pa je iz navedenog evidentno da je prvostupanjski uzeo u obzir i sve olakotne okolnosti na strani žalitelja (neosuđivanost, djelomično priznanje). Pravilno je prvostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 152. st. 3. PZ-a ukazao okrivljeniku na pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa izrečene novčane kazne ukoliko istu plati u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.
6.1.1. Stoga su žalbeni navodi okrivljenika koji se odnose na odluku o kazni u dovoljnoj mjeri cijenjeni u prvostupanjskom postupku te po stavu ovog suda, nisu takve težine da bi predstavljali naročito olakotne okolnosti koje bi opravdali izricanje blaže kazne od izrečene kako se to sugerira u žalbi.
7. Ovdje je potrebno istaknuti da je nakon počinjenja predmetnog prekršaja stupio na snagu Zakon o izmjeni Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ("Narodne novine" broj: 114/22.) uslijed uvođenja eura kao službene valute u Republiku Hrvatsku, koji za predmetni prekršaj iz čl. 13. propisuje blažu najnižu (i najvišu) novčanu kaznu (20 do 100 EUR, a što prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 150,69 do 1.280,87 kuna), dok je Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja propisivao za taj prekršaj nešto višu najnižu (i najvišu) novčanu kaznu (50 do 200 DEM što je revalorizirano 1. siječnja 2001. iznosilo 188,50 do 1.319,50 kuna). Prema načelu primjene blažeg propisa iz čl. 3. PZ-a, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se najblaži propis za počinitelja.
7.1. Međutim, ovaj sud prilikom donošenja drugostupanjske presude nije izmijenio pravnu kvalifikaciju i primijenio tu, izmijenjenu pravnu kvalifikaciju i primijenio tu, izmijenjenu odredbu Zakona o izmjeni Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kao blažeg propisa, budući da je novčana kazna 380,00 kuna što je protuvrijednost od 100,80 DEM (u protuvrijednosti u eurima kao službene valute prema fiksnom tečaju konverzije) unutar okvira novčanih iznosa propisanih zakonom koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja te je ujedno i unutar okvira novčanih kazni propisanih novim, izmijenjenim zakonom. Stoga, prema načelu konkretnosti nema mjesta primjeni tog blažeg propisa jer je po stavu ovog suda, "novi" zakon, odnosno, Zakon o izmjeni Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ("Narodne novine" broj: 114/22) u izmijenjenog odredbi ne dobodoi do povoljnijeg rezultata za okrivljenika.
8. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna s obzirom na složenost i trajanje postupka, a po ocjeni ovog suda, plaćanje troškova u gotovo minimalno mogućem iznosu od 20,00 eura, neće ugroziti egzistenciju okrivljenika niti osoba koje je eventualno dužan uzdržavati.
9. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 19. prosinca 2024.
Zapisničaka:
Predsjednik vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Robert Završki, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 3 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
