Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-11356/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Goranke Ratković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. KC i dr., zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90. - pročišćeni tekst, 30/90., 47/90., 29/94. i 114/22.), odlučujući o žalbi okr. UC podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, od 16. rujna 2021., broj: Pp 10311/2021, u sjednici vijeća održanoj 19. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okr. UC, te u povodu te žalbe, a po službenoj dužnosti, u odnosu na žalitelja se preinačuje pobijana presuda u pravnoj oznaci na način da se prekršaj činjenično opisan u izreci pobijane presude za koji je okr. UC proglašen krivim, pravno označava kao prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 5/90. - pročišćeni tekst, 30/90., 47/90., 29/94. i 114/22.) te u odluci o prekršajnopravnoj sankciji na način da se okr. UC na temelju tog zakonskog propisa izriče novčana kazna od 150,00 (sto pedeset) eura te određuje obročna otplata izrečene u 6 (šest) jednakih mjesečnih obroka, s time da prvi obrok dospijeva u roku od 15 dana od primitka ove presude, a svaki daljnji obrok 15.-og dana u svakom narednom mjesecu, a ako okr. UC u navedenom roku plati dvije trećine novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini.

II U ostalom dijelu se odbija kao neosnovana žalba okr. UC te prvostupanjska presuda u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje.

III Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), okr. UC je oslobođen dužnosti naknade paušalnog troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okr. KC i okr. UC su proglašeni krivim da su, na način činjenično opisan u izreci presude počinili prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji im je izrečena novčana kazna od po 1.320,00 kuna, odnosno 350 DEM (u protuvrijednosti domaće valute), u koju kaznu je okrivljenicima uračunato vrijeme provedeno u uhićenju kao 2 dana zatvora, odnosno 600,00 kuna tako da je svakom okrivljeniku ostalo za platiti 720,00 kuna u roku od 30 dana od primitka pravomoćne presude uz pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne te su dužni naknaditi trošak prekršajnog postupka, svaki od po 300,00 kuna.

2. Protiv te presude okr. UC je pravodobno podnio žalbu ne navodeći žalbene osnove, ali sadržajno pobijajući presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji predlažući odlučiti u smislu žalbenih navoda.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se sadržajno zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik u bitnome poriče prekršaj, ne smatra se krivim, ponavlja iznesenu obranu te ističe da je postupao u nužnoj obrani jer je bio napadnut, da nije htio da se to dogodi jer se s KC zna od djetinjstva, dobri su prijatelji, ali se on odjednom naljutio i sve je krenulo u krivom smjeru, ističe i da je u teškoj financijskoj situaciji pa moli da mu se odobri otplata na rate.

6. Međutim, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud analizom i ocjenom izvedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Osnovano je prvostupanjski sud na temelju obrana oba okrivljenika koji su u bitnome priznali prekršaj za koji se terete (međusobna tučnjava i vika na javnom mjestu u alkoholiziranom stanju na naročito drzak i nepristojan način), imao dovoljno osnova za zaključak da je i okr. UC opisanim ponašanjem ostvario zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Prvostupanjski sud je pravilno, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio provedene dokaze, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani žalitelja. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio i dao u svemu prihvatljive razloge, koje razloge prihvaća i ovaj sud.

1. Nije osnovan navod žalbe da je okr. UC postupao u nužnoj obrani braneći se od okr. KC, budući da se radi o zakašnjelo iznesenoj činjenici za koju je, ako je i postojala, okrivljenik morao znati u vrijeme prvostupanjskog postupka te ju nije iznosio zbog čega ju ne može s uspjehom isticati niti u žalbi, a u smislu odredbe čl. 195. st. 3. PZ-a.

2. Slijedom iznesenog, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe, u kojima žalitelj ne navodi nove činjenice i ne predlaže nove dokaze u smislu čl. 193. st. 5. PZ-a, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku te niti za ovaj drugostupanjski sud nema mjesta nikakvoj dvojbi u pogledu odlučnih činjenica i postojanja krivnje na strani žalitelja.

7. Potrebno je istaknuti da je nakon počinjenja predmetnog prekršaja stupio na snagu Zakon o izmjeni Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj: 114/22.) uslijed uvođenja eura kao službene valute u Republiku Hrvatsku, koji za predmetni prekršaj iz čl. 6. tog zakona propisuje blažu najnižu (i najvišu) novčanu kaznu (20,00 do 150,00 eura, a što prema fiksnom tečaju konverzije - 7.53450, iznosi 150,69 do 1.130,18 kuna), dok je Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja propisivao za taj prekršaj nešto višu najnižu (i najvišu) novčanu kaznu (50 do 350 DEM što je revalorizirano 1. siječnja 2001. iznosilo 188,50 do 1.319,50 kuna). Prema načelu primjene blažeg propisa iz čl. 3. PZ-a, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se najblaži propis za počinitelja.

3. Stoga je ovaj sud u konkretnom predmetu, pazeći na pravilnu primjenu materijalnog prava po službenoj dužnosti, preinačio pobijanu presudu u odluci o kazni na način da je pravilno pravno označio postupanje žalitelja činjenično opisano u izreci pobijane presude kao prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 5/90. - pročišćeni tekst, 30/90., 47/90., 29/94. i 114/22.) te istome izrekao novčanu kaznu propisanu za taj prekršaj novim, blažim propisom, odnosno, novčanu kaznu od 150,00 eura, a iz razloga navedenih u t. 7. ove presude.

8. Iz navedenih razloga je odluka o izrečenoj novčanoj kazni razmatrana uslijed preinake u pravnoj oznaci djela, budući da je sukladno tome promijenjen i temelj za izricanje kazne, kao i uslijed podnesene žalbe.

9. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni žalitelju, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud okr. UC za počinjeni prekršaj izrekao vrstu i mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a. Prije svega, za prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira je propisana novčana kazna od najmanje 20,00 do 150,00 eura (iz razloga kao u t. 7. ove odluke) ili kazna zatvora u trajanju do 30 dana pa izrečena novčana kazna od 150,00 eura, predstavlja prvenstveno blažu vrstu kazne – novčanu kaznu, pri čemu je prvostupanjski sud pravilno cijenio olakotnim obiteljske i imovinske prilike žalitelja. Međutim, sama težina prekršaja odnosno protupravna količina u ponašanju žalitelja za koju je proglašen krivim (tučnjava i vika pod utjecajem alkohola na očigled brojne djece) ukazuje na opravdanost izricanja najvećeg iznosa novčane kazne za taj prekršaj, unatoč dosadašnjoj neosuđivanosti. I po ocjeni ovog suda, a imajući u vidu da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdavale primjenu instituta ublažavanja kazne, otklonjena je mogućnost izricanja ublažene kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u žalbi. Stoga su žalbeni navodi okrivljenika koji se odnose na odluku o kazni, u dovoljnoj mjeri cijenjeni u prvostupanjskom postupku te po stavu ovog suda, nisu takve težine da bi dovele do izricanja niti manje kazne od izrečene.

10. Međutim, ovaj drugostupanjski sud smatra opravdanim u konkretnom slučaju, a vodeći računa o molbi izraženoj u žalbi, dopustiti da se izrečena novčana kazna plati u šest jednakih mjesečnih obroka, kako je to i navedeno u izreci ove presude, što je u skladu s odredbom čl. 33. st. 11. PZ-a budući da ovaj sud smatra da će obročna otplata žalitelju olakšati plaćanje novčane kazne.

4. Iz tog razloga je djelomično prihvaćena žalba okr. UC te preinačena pobijana presuda u odluci o novčanoj kazni kao pod t. I. izreke ove presude, koju novčanu kaznu je okrivljenik dužan platiti sukladno obročnoj otplati.

11. Na temelju odredbe čl. 139. st. 6. PZ-a, a u vezi s odredbom čl. 138. st. 2. t. 3. c) PZ-a, koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, ovaj sud je okrivljenika oslobodio obveze plaćanja paušalnog iznosa troška ovog žalbenog postupka, uzimajući u obzir navod žalbe o slabom materijalnom stanju okrivljenika budući da ovaj sud smatra da bi plaćanjem troškova žalbenog postupka bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje, zbog čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke.

12. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 205. (t. II. izreke) i čl. 207. (t. I. izreke) PZ-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 19. prosinca 2024.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Robert Završki, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 3 ovjerena prijepisa: za spis, žalitelja i tužitelja.