Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-6991/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Goranke Ratković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. MM, zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90. - pročišćeni tekst, 30/90., 47/90., 29/94.), odlučujući o žalbi okr. MM podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, od 20. svibnja 2021., broj: Pp-2721/2021-10, u sjednici vijeća održanoj 19. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba okr. MM i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22., dalje: PZ), okr. MM obvezuje se naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka od 30,00 (trideset) eura u roku 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okr. MM je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci presude počinio prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji je okrivljeniku izrečena kazna zatvora od 30 dana u koju je uračunato vrijeme oduzimanja slobode kao dva dana zatvora tako da mu je ostalo izdržati 28 dana zatvora, te je na temelju čl. 44. PZ-a primijenjena uvjetna osuda tako da se kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku od šest mjeseci ne počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža kazna zatvora od izrečene, a okrivljenik je dužan naknaditi trošak prekršajnog postupka od 200,00 kuna.

2. Protiv te presude okr. MM je pravodobno putem branitelja Edvarda Sušca, odvjetnika u Splitu podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući usvojiti žalbu i ukinuti pobijanu presudu.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Neosnovano okrivljenik u žalbi ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. PZ-a, koja bi se sastojala u povredi prava obrane što je utjecalo na presudu jer mu nije omogućeno sudjelovanje na ročištu u žurnom postupku, budući da iz Zapisnika o ispitivanju okrivljenika od 20. svibnja 2021. jasno proizlazi da okrivljenik koji je uredno pozvan na to ročište, nije pristupio niti je svoj izostanak opravdao, čime se smatra da se odrekao prava sudjelovanja u postupku na tom ročištu. Na istome je prvostupanjski sud pročitao optužni prijedlog i dopunu optužnog prijedloga (koja se odnosila na podatak o oštećenoj osobi uz službenu zabilješku policijskog službenika KM), izvršio uvid u Potvrdu Ministarstva pravosuđa o kažnjavanju (prema kojoj okrivljenik nije osuđivan za prekršaje iz javnog reda i mira) te u Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola i u Izvješće o uhićenju. Potrebno je istaknuti da je okrivljenik ranije u postupku na Zapisniku o ispitivanju okrivljenika od 4. ožujka 2021. iznio svoju obranu, dok na sljedeće ročište održano 28. travnja 2021. na kojem su ispitani svjedoci, uredno pozvan, nije pristupio, a putem telefona je opravdao svoj izostanak bolešću. Dakle, i na tom ročištu je imao mogućnost sudjelovanja u postupku koju nije iskoristio, a prvostupanjski sud je pravilno držao da nazočnost okrivljenika na tom ročištu nije nužna za zakonito i pravilno donošenje odluke.

1. Osim toga, okrivljenik je i u Obavijesti o počinjenom prekršaju iz čl. 109.a PZ-a koja mu je osobno uručena u ruke 3. ožujka 2021., upoznat između ostaloga i o tome da se rasprava može održati i u njegovoj odsutnosti. (t. 6.). Stoga se nedolazak okrivljenika na ročište u žurnom postupku na koje je uredno pozvan, smatra odricanjem od njegovog prava na aktivno sudjeluje u postupku, kako predlaganjem dokaza, tako i očitovanjem na izvedene dokaze te istome nije povrijeđeno pravo obrane u žurnom postupku koje bi otjecalo na presudu u smislu čl. 195. st. 2. PZ-a.

6. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik nadalje ističe da je postupao u nužnoj obrani, te da je neosnovano sud povjerovao ispitanim svjedocima koji su iskazali da je okrivljenik sklon „ekscesima“, budući da ti svjedoci nisu osposobljeni procijeniti takvo nešto pa se tim iskazima nije mogla pokloniti vjera.

2. Međutim, suprotno žalbenim navodima kojima se pobija pravilnost i potpunost činjeničnog utvrđenja, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo potrebne dokaze koje je prihvatio i pravilno ocijenio.

3. Prije svega nije osnovan navod žalbe da je okrivljenik oštećenika uhvatio u „kravatu“ u nužnoj obrani pokušavajući smiriti oštećenika kako ga više ne bi napadao. Naime, ističe se da se radi se o zakašnjelo iznesenoj činjenici budući da je za takvu činjenicu, ako je postojala, okrivljenik morao znati u vrijeme prvostupanjskog postupka, ali ju nije iznosio zbog čega ju ne može s uspjehom isticati niti u žalbi, a u smislu odredbe čl. 195. st. 3. PZ-a.

4. Ostalim žalbenim navodima okrivljenik bezuspješno pokušava obezvrijediti iskaze ispitanih svjedoka DM – oštećenika, RM i HM navodeći da su bez osnove iskazivali o okrivljeniku kao „ekscesnoj“ osobi, a koja okolnost nije relevantna i ne utječe na odluku o krivnji okrivljenika, već je odlučna nesporno utvrđena činjenica da se okrivljenik doista ponašao izuzetno drsko i agresivno na javnom mjestu, neovisno o tome kakva je osoba inače. Prvostupanjski sud, neposredno ocjenjujući iskaze navedenih svjedoka kao životno uvjerljive, nije našao niti jedan razlog zašto bi posumnjao u istinitost tih iskaza pa navodi žalbe ne dovode u pitanje objektivnost njihovog iskazivanja, zbog čega niti za ovaj sud nema dvojbe da je okrivljenik počinio terećeni prekršaj.

5. Sve provedene dokaze prvostupanjski sud je, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, već općim pravilima ljudske logike i razmišljanja te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani žalitelja. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio, te dao o svemu prihvatljive razloge koje prihvaća i ovaj sud.

6. Stoga, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe u kojima žalitelj ne navodi nove činjenice i ne predlaže nove dokaze, u smislu odredbe čl. 195. st. 3. PZ-a ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.

7. Iz sadržaja žalbe, vidljivo je da žalitelj u odnosu na žalbenu osnovu povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava zapravo ističe tzv. posrednu povredu materijalnog prekršajnog prava, koja bi proizlazila iz počinjenog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa se ne radi o samostalnoj žalbenoj osnovi iz čl. 194. t. 2. PZ-a te žalba ni u tom dijelu nije osnovana.

8. Nadalje, žaleći se zbog odluke o izrečenoj prekršajnopravnoj sankciji, okrivljenik navodi da je ista prestroga. Međutim, cijeneći sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, kao i cijeneći težinu i značaj prekršaja i stupanj odgovornosti okrivljenika, ovaj sud smatra da je primijenjena mjera upozorenja uvjetna osuda primjerena stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a. Pritom se naglašava da se radi o najblažoj vrsti prekršajnopravne sankcije koja se za ovaj prekršaj uopće može izreći. Naime, sama težina prekršaja odnosno protupravna količina u ponašanju okrivljenika za koju je proglašen krivim (u blizini škole i trgovine, fizički i verbalno napao djelatnika teleoperatera (T-Com-a), ustrajući u vikanju do dolaska policije), ukazuje na opravdanost izricanja kazne zatvora u trajanju od 30 dana, a okolnost dosadašnje neosuđivanosti zbog istovrsnih prekršaja, ukazuje na potrebu primjene uvjetne osude uslijed koje se kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku od šest mjeseci od pravomoćnosti ove presude ne počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene ovom presudom, pri čemu je prvostupanjski sud imao u vidu i da je otac dvoje maloljetne djece što je cijenio olakotnom okolnošću.

9. Ispitujući odluku o trošku prekršajnog postupka, a povodom žalbe okrivljenika, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud pravilno i zakonito, obvezalo okrivljenika na plaćanje paušalnog troška od 200,00 kuna (u odgovarajućoj protuvrijednosti u eurima prema fiksnom tečaju konverzije prilikom izvršenja), a koji je određen sukladno trajanju i složenosti postupka koji su određeni Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13, i to u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna) te po ocjeni ovog suda, ne postoje uvjeti za njihovu dosudu u nižem iznosu, odnosno za eventualno oslobađanje okrivljenika od plaćanja navedenih troškova.

10. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Stoga po ocjeni ovog suda, iznos od 30,00 eura koji predstavlja gotovo najniži iznos troška prekršajnog postupka, neće ugroziti egzistenciju okrivljenika niti osoba koje je eventualno dužan uzdržavati.

11. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 203. st. 1., u vezi s čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 19. prosinca 2024.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Robert Završki, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.