Poslovni broj: K-1304/2022-30
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tibor Kovačiću, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Mile Lukić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog TŽ, zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/11., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj: KO-DO-1045/2022 od 16. kolovoza 2022., nakon održane javne rasprave 19. prosinca 2024. u prisutnosti zamjenika Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu OŽ i optuženika osobno te branitelja optuženika Marka Rafaja, odvjetnika iz Zagreba, dana 23. prosinca 2024. objavio je, a 19. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
I. Na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda i 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22. i 36/24., u tekstu: ZKP/08)
optuženi TŽ, sin RŽ i T r. O, rođen **.**.1984. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, bez zvanja i zanimanja, sa završena 2 razreda osnovne škole, bez imovine, OIB: [osobni identifikacijski broj], oženjen, otac sedmoro djece od toga jedno maloljetno, bez čina, bez odlikovanja, neosuđivan, vodi se po njegovom saznanju drugi kazneni postupak, na slobodi,
OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE
da bi
u vremenskom razdoblju od 4. ožujka 2020. pa do 6. siječnja 2021., u Zagrebu, u nakani da se nepripadno materijalno okoristi, nakon što je prethodno 4.ožujka 2020. sklopio Ugovor o najmu stana s vlasnicom AŽ na adresi [adresa]., ovjerenog kod javnog bilježnika Lucije Popov, a kojim ugovorom se obvezao plaćati mjesečnu najamninu za stan, s ciljem da stekne povjerenje oštećene da će izvršavati svoje obveze sukladno navedenom ugovoru platio najamninu za mjesec ožujak i travanj 2020., da bi nakon toga prestao s plaćanjem najamnine i režijskih troškova, te je tijekom svibnja 2020. od oštećene posudio novčani iznos od 1.060,00 eura neistinito joj predočivši da mu je navedeni iznos potreban za kupnju automobila, pa kada je oštećena nemajući razloga sumnjati u istinitost njegovih navoda posudila mu novčani iznos od 1.060,00 eura, okrivljeni je neistinito prikazivao da će predmetni iznos, kao i iznose dužnih najamnina vratiti nakon što dobije novčanu odštetu, iako je bio svjestan da ne vodi nikakav postupak kojim bi ishodio odštetu, pa je nakon toga u lipnju 2020. od AŽ posudio daljnji novčani iznos od 1.600,00 kn neistinito joj predočivši kako mu je predmetni novčani iznos potreban za plaćanje troškova zastupanja odvjetnika, iako je znao da nije angažirao odvjetnika i da mu ti troškovi nisu nastali, a na opisani način okrivljeni je sebi pribavio nepripadnu materijalnu korist u iznosu od 35.327,66 kn, a za koji iznos je oštetio AŽ,
dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i održavala ga u zabludi i time ga navela da na štetu svoje imovine nešto učini,
pa da bi time počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevarom, opisano i kažnjivo po članku 236. stavku 1. KZ/11.
II. Na temelju članka 158. stavka 3. ZKP/08 oštećena ZŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 4.688,79 eura / 35.327,66 kuna[1] , se upućuju u parnicu.
III. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08 padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je optužnicu protiv optuženog TŽ zbog kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11.
2. Oštećena ZŽ je na raspravi 25. travnja 2024. postavila imovinskopravni zahtjev u iznosu od 35.327,66 kuna.
3. Pozvan na raspravi da se očituje o tome kakav stav zauzima prema optužbi, optuženi TŽ očitovao se da se ne smatra krivim za kazneno djelo.
4. Tijekom dokaznog postupka pročitana je materijalna dokumentacija, i to: otkaz ugovora o najmu stana od 5. studenog 2020. (list 4), ugovor o najmu stana od 4. ožujka 2020. (list 5-7), rješenja Centra za socijalnu skrb Zagreb – Podružnica Trnje (list 79-80). Na kraju dokaznog postupka pročitan je i izvadak iz Kaznene evidencije (list 70-71) i Odjela za prekršajne evidencije za optuženika (list 92).
4.1. Tijekom postupka ispitana je svjedokinja VŽ (list 67-69), oštećena ZŽ (list 73-74), svjedok RŽ (list 76-78) i svjedokinja ŽŽ.
5. Nije sporno da su optuženik i oštećena ZŽ dana **.**.2020. sklopili Ugovor o najmu stana na adresi 1. [adresa]., ovjerenog kod javnog bilježnika Lucije Popov. Nije sporno da je optuženik predao novčani iznos od na ime dvije najamnine.
6. Kako je optuženik porekao počinjenje kaznenog djela, spornim se ukazuje gotovo cijeli činjenični opis, dakle je li optuženik postupao s prijevarnom namjerom u vrijeme sklapanja ugovora o najmu s oštećenom, znavši da preuzete obveze (isplatu najamnine i podmirenja režijskih troškova) neće izvršit, je li optuženik posudio 1.060,00 eura od oštećene za kupnju auta, zatim je li optuženik platio sve najamnine oštećenoj, zatim je li posudio iznos od 1.600,00 kuna od oštećene za odvjetničke troškove i za sve posuđene iznose naveo da će vratiti oštećenoj nakon što dobije parnicu koju vodi radi naknade štete te je li pri navedenom postupao s prijevarnom namjerom i održavao istu u zabludi da će joj novčani iznos vratiti. Ujedno, sporna je i visina pretrpjele štete, odnosno materijalne koristi koju je navodno optuženik stekao. 7. Optuženik je u svojoj obrani na kraju dokaznog postupka naveo da je tada prvi put u životu sklapao ugovor u najmu i našao se AŽ u kafiću, ona je napisala ugovor, nakon čega su to potpisali i misli da je on išao platiti porez. Prilikom ulaska u stan, AŽ predao 5.000,00 kuna, jer su to supruga i on dobili kao zaostatke od socijalne pomoći. Znao je zvati telefonski AŽ da im upali radijatore, a ona to nije htjela činiti, jer joj nitko nije plaćao struju osim njih. Tamo je živjelo puno podstanara, većinom kriminalaca i svi su bježali bez da su išta plaćali. Supruga i on su plaćali svu tu struju i vodu, uopće nisu znali odakle svi ti računi, a njegova supruga je sve to plaćala. Pitao je AŽ, ako bi mi posudila nešto novca za kupnju automobila, odnosno da mu posudi taj novac od stanarine, koji je dobila od njih, a on joj je onda mislio vraćati kroz nove stanarine. Stanarina je bila 2.450,00 kuna. Ona je znala nekad njima i ostaviti 100,00 ili 200,00 kuna da imaju za troškove. Kupio je automobil VW Polo s novcem koji mu je tata posudio i s tim njenim novcima. Njegova obitelj je s njom bila u dobrim odnosima, pomagali su joj i ona je znala doći k njima gdje bi jela i gledala televizor. Nakon toga je počeo dobivati prijetnje da se mora iseliti iz stana, da će ozlijediti njegovu suprugu i dijete, da će kidnapirati dijete, i to je neka muška osoba zvala i rekla da to nije cijela njena kuća. U jednom trenutku je bila isključena i struja i je više puta zvao AŽ da vidi u čemu je problem, naposljetku je zvao policiju. Nakon što je završio u zatvoru nekih desetak dana, njegova supruga je s djecom morala iseliti iz tog stana i kad je ona izašla iz stana, AŽ je promijenila bravu pa kada je izašao iz istražnog zatvora, nije mogao do svojih stvari. U tom stanu je ostao novi TV, peć za grijanje, tableti koje su koristila djeca za školovanje, knjige i druge stvari. Jednom prilikom je došao i neki gospodin rano ujutro i rekao da je iz "Elektre", AŽ ga je nazvala i rekla da ga pusti unutra i onda je on vratio sat na nulu. AŽ je prijavila njega i njegova sina, nije htjela prijaviti i suprugu da tamo prebiva. Oni su dobivali subvencije od Centra za socijalnu skrb odnosno vaučere za plaćanje struje te je njegova supruga, koja je inače nepismena, dobila račun od ZŽ i s njime otišla u FINA-u ga platiti. Kasnije su utvrdili, odnosno njegov otac da su plaćali račun za struju za drugu njenu kuću negdje na Vrapču, nisu uopće vodili računa oko toga, a kada su došli na FINA-u i tražili sve uplate, rekli su im da je previše vremena prošlo i da ne mogu to izlistati. U toj kući su bila tri stana koja su se iznajmljivala, a glavno brojilo za struju je bilo u optuženikovu stanu. Najamninu su davali u iznosu od 2.300,00 do 2.400,00 kuna mjesečno, iako je u ugovoru stajalo 500,00 kuna da je najamnina, a u oglasu je stajalo - cijena po dogovoru. Sjeća se da su odmah na početku oštećenoj dali 5.000,00 ili 5.200,00 kuna na ime najamnine. AŽ je rekla da idu kod njene sestre koja će napisati ugovor, jer da ona to ne zna s time da su oni plaćali velike račune za vodu od 400,00 d 800,00 kuna, a te račune nikada nisu dobili na ruke, već bi AŽ to samo rekla i tražila od njih novce. U tom stanu su bili 5 ili 6 mjeseci. Platili su sve najamnine oštećenoj, jednom prilikom je i njen sin došao po najamninu, čak je i napao suprugu SŽ. Misli da nije dobio nikakav otkaz Ugovora o najmu. Jednom prilikom je iskočila sklopka zbog pretjeranog opterećenja struje u kući, obzirom su sva tri stana bila na jednom brojilu i zvao je "Elektru", oni su otklonili kvar, međutim ponovno je iskočila sklopka i kada ih je ponovo zvao i oni su došli, AŽ je rekla da oni nema što uključivati struju. Posudio je od AŽ novčani iznos od 2.200,00 kuna, nije vodio nikakav postupak za naknadu štete, jer nemam razloga za to. Grijanje je bilo na struju odnosno na radijatore. Nakon što sud pita optuženika da objasni zašto je u obrani pred policijom rekao da je od AŽ posudio 1.600,00 kuna, a danas je naveo 2.200,00 kuna, optuženik je naveo da je on tražio od Jele Rajić 2.200,00 kuna, s time da je 1.600,00 kuna njemu donio nećak koji je živio u stanu do njega, i onda je on pitao AŽ da mu posudi taj iznos i onda je ona rekla da će mu dodati iznos od 600,00 kuna. Taj stan gdje je živio nećak, najam je iznosio 2.200,00 kuna. Optuženik upita da razjasni zašto je danas na raspravi rekao da nije ostao dužan nikakve najamnine AŽ, a u obrani pred policijom navodi da je ostao zadnje dvije ili tri najamnine dužan, optuženik odgovara da je istina da je ostao dužan neke najamnine, da se ne može točno sjetiti koliko, obzirom da je izašao iz toga stana. Mora navesti da je dosta bolesna osoba, pije antidepresive, i ovo mu sve teško pada, supruga mu je dobila neki dan moždani udar, a ima 29 godina, ima i tumor, i sve ga to pogađa pa se ne može točno skoncentrirati kada iznosi obranu. Najamnina je stvarno iznosila 2.450,00 kuna, iako je u ugovoru stajalo 500,00 kuna. Ne razumije se uopće u te pravne stvari, niti u te ugovore. Ovih 5.000,00 kuna koje su dali na početku, AŽ je od njih tražila, jer su joj rekli da imaju toliko novca. Nije im rekla koliko smiju biti u stanu za tih 5.000,00 kuna, odnosno koliko najamnina je pokriveno. Slijedeći mjesec su platili najamninu 2.200,00 ili 2.300,00 kuna, ne može se točno sjetiti zbog proteka vremena, a o tome nisu potpisivali nikakve pismene potvrde. Ne zna zašto ga oštećena tereti za tih 1.060,00 eura, nije od nje posudio. Posudio je i iznos od 1.600,00 kuna, i to je vraćao kroz najamnine od 200,00 do 300,00 kuna koliko je mogao. Ne smatra da je ostao išta AŽ dužan, iz razloga što je ona zadržala njegove stvari koje su isto vrijedne. Iz ovog gledišta smatra da nije ništa ostao dužan AŽ, upravo zato što su najamnine redovito plaćali, a ona je zadržala te njegove stvari.
7.1. Ispitan u svojstvu osumnjičenika sukladno članku 208.a ZKP/08 optuženik je naveo kako je prilikom sklapanja ugovora o najmu dao oštećenoj AŽ 5.000,00 kn. Navodi kako mu je oštećena dala 1.600,00 kn za automobil, a da će on joj vraćati po 200-300 kn kroz par mjeseci. Ističe kako nije platio 3 do 4 stanarine. Poriče da bi mu oštećena AŽ posudila 1.060,00 eura. Dodaje kako što se tiče potrošnje struje da su struju koristili i drugi stanari, a ne samo on, te da je možda ostalo nešto duga za struju. Također ističe kako je oštećena na ime potrošnje struje znala tražiti i 900 kn. U stan se uselio sa suprugom i sinom. Što se tiče najamnine ona je u ugovoru navedena da iznosi 500 kn, no u stvarnosti je bila veća i to 2.450 kn mjesečno.
8. Na okolnost utvrđivanja spornih okolnosti, sud je izvršio uvid u pročitanu materijalnu dokumentaciju te ispitao svjedokinju SŽ, oštećenu ZŽ, svjedoka RŽ i svjedokinju ŽŽ, te je na temelju analize svakog dokaza posebno te dovođenjem istih u međusobnu svezu i povezujući ih s obranom optuženika, utvrdio da nije dokazano da bi optuženi TŽ u inkriminirano vrijeme postupao s prijevarnom namjerom kako je to opisano u izreci presude, te ga je, sukladno članku 453. točke 3. ZKP/08, oslobodio od optužbe.
8.1. Oštećena ZŽ je u svome iskazu navela da je još 2020. pred policijom dala svoj iskaz, gdje je navela sve detalje. Optuženik joj nije ništa vratio do dan danas. Ne zna koliko je pisalo o ugovoru o najmu koliko iznosi najamnina, možda 300,00 eura. Osobno je uručila otkaz ugovora o najmu optuženiku. Nakon što se svjedokinji dao na uvid ugovor o najmu s lista 5-7 spisa, svjedokinja nje navela da je to taj ugovor o najmu i da zaista u njemu piše da je 500,00 kuna najamnina, što je stavljeno radi manjeg plaćanja poreza, iako je interni dogovor bio puno veća najamnina. Optuženik nije nikada platio nikakve režije, a brojilo za struju i vodu nije odvojeno po stanovima, već je zajedničko. U toj kući su stanovali još neki ljudi, nitko nije ništa plaćao, na kraju je sve ona platila. Ne zna točno kada je posudila novac optuženiku, ali zna da je bilo u dva navrata, a na upit zašto je uopće posuđivala, ako isti nije plaćao režije, svjedokinja odgovara da su je u više navrata on i žena molili i preklinjali da im pomogne, te da je ona pristala onda pomoći tim ljudima. Ona je živjela u [adresa], nije živjela u toj kući, i nije prethodno poznavala optuženika i obitelj pa nije mislila da joj neće vratiti. Ne zna je li prijavila ugovor o najmu poreznoj upravi, misli da oni to šalju. Uplatnice za režije su dolazile na tu adresu, međutim optuženik uopće nije plaćao te uplatnice, na kraju je sve morala platiti. Kada je optuženik s obitelji izašao iz stana, ona je već tada imala ovrhu na tim režijama. Ovrhu je dobila za struju i vodu. Kada je iznajmila taj stan optuženiku, nitko nije bio u kući i dogovor je bio da oni plaćaju režije. Nakon toga je on doveo svoju sestru i još jednog prijatelja u stanu iznad i onda je bio dogovor da će se oni međusobno dogovoriti o plaćanju režija. U jednom trenutku je Elektra isključila struju, obzirom da se optuženik nezakonito uključio, pa je ona obavijestila Elektru i to je u stvari onda događaj koji je prijavila kad joj je prijetio. U inkriminirano vrijeme uopće nije živjela u toj kući, živjela je u Dugom Selu. Optuženik, kada ga je pitala da vrati novac i plati režija, govorio da će on to sve platiti, ako treba i duplo, čim dobije tu odštetu. Optuženik je posudio od nje i novac i to 1.060,00 eura da bi sebi kupio automobil, tako joj je navodio, te da će otići raditi u Italiju. Ovaj iznos od 25.358,26 kuna odnosi se na neisplaćene najmove i režije, iako je optuženik njoj nanio štetu u vidu razbijenih vrata, prodao joj je stol i peć. Optuženik je na kraju s obitelji izašao iz kuće tek onda kada mu je isključena struja, obzirom da je to bilo zimsko doba. Nema dokaze o opomenama i neplaćenim računima i provedenim ovrhama, obzirom je to sve poplaćala i mislila da neće ništa biti niti od ovog postupka, niti da će joj optuženik nešto vratiti.
8.1.1. Ispitana u svojstvu svjedoka (žrtve) pred policijom AŽ je navela kako je 4. ožujka 2020. prizemlje obiteljske kuće na adresi 1. [adresa]. Odvojak br.11 iznajmila TŽ, te se on istog dana uselio sa suprugom i maloljetnim djetetom. O najmu stana je sastavljen i ugovor. Naime, za prva dva mjeseca najma okrivljenik je platio do prvog u mjesecu dogovorenu mjesečnu rentu u iznosu od 2.800,00 kuna, dok režije za ta dva mjeseca nije platio. Nadalje, optuženika je upozoravala, a s obzirom da isti nije plaćao najam, da će morati iseliti iz kuće, ukoliko ne podmiri troškove najma i troškove režija. Tim prigodama optuženik je davao lažna obećanja kako će sve nastale troškove podmiriti do sljedećeg mjeseca i tako je to činio u više navrata. Tijekom ljetnih mjeseci 2020. optuženik je oštećenoj pričao kako zbog tjelesnih povreda treba dobiti odštetu u iznosu od 100.000,00 kn, da treba samo platiti troškove odvjetnika i da će mu novac biti isplaćen do kraja godine, te je i na taj način odugovlačio s plaćanje troškova najma i režija. Također, na ljeto 2020. optuženik je oštećenu pitao za posudbu 1.060,00 eura da bi kupio vozilo s kojim bi pokrenuo posao dostave te je obećao da će novac vratiti kada dobije novac od odštete. Nadalje, također tijekom ljetnih mjeseci 2020. optuženik je tražio od oštećene da mu posudi iznos od 1.600,00 kako bi platio odvjetničke troškove za dobivanje odštete. Novac je u oba navrata dala optuženiku na ruke i nisu o tome sastavljali, niti potpisivali nikakve izjave. Kako do 5. studenog 2020. optuženik, a nakon više upita i molbi oštećene da vrati novac, plati najam i režije, predmetno dugovanje nije podmirio, oštećena je s danom 5. studenim 2020. optuženiku uručila otkaz ugovora o najmu stana, no unatoč tome isti je ostao u stanu s obitelji sve do 6.siječnja 2021., kada joj je prijetio, što je ona i prijavila policiji. Tek nakon tog događaja, optuženik se s obitelji odselio iz stana. Dodaje kako je oštećena za iznos od 25.358,26 kn za najam i režije, te 9.645,40 kn za novac koji je posudila optuženiku, što joj nije vratio.
8.2. Svjedok SŽ je u svome iskazu navela da je u braku s optuženikom, i tada 2020. su imali dijete starosti 1 i pol godinu. Preko Interneta je pronašla stan, čija vlasnica je bila ZŽ, a koji se nalazio u [adresa] i to bilo negdje 3. travnja 2020., jer je taman dobila zaostatke koje je primala od socijalne, i to je bilo oko 5.300,00 ili 5.400,00 kuna. ZŽ i njen suprug su sklopili ugovor o najmu, koji je ovjeren kod javnog bilježnika, te su suprug i ona na ruke predali ZŽ taj iznos. Ona im je tada rekla da je to dostatan iznos za cijelu godinu, jer je najamnina iznosila 500,00 kuna. Inače, ta kuća je imala više stanova, a oni su bili smješteni u prizemlju. ZŽ je prijavila samo njenog supruga i dijete. Nakon toga, oštećena joj je znala donositi račune za režije, a kako je nepismena, ona je znala dati svojim prijateljima da mi pročitaju za što su te režije, pa je utvrdila da je to i za drugu kuću koju ona ima. Njene račune je plaćala, iznosi su bili različiti, 2.800,0 kn, 2.200,00 kn, 500,00, 600,00, 700,00 kuna. Logično je da se ti računi ne mogu odnositi samo za njihov stan, jer su previsoki. Čak je otišla na FINA-u da joj izlistaju sva njena plaćanja, ali su rekli da je previše godina prošlo. Jednom je prije 6 sati ujutro došao nekakav gospodin te rekao da mora uzeti nekakav osigurač za struju, nije ga htjela pustiti, pa ju je nazvala oštećena i rekla da je to njen čovjek i da dolazi kontrola iz HEP-a, pa je shvatila da ona u stvari uzima struju na crno. Svakog 19. ili 20. u mjesecu je plaćala režije, dala bi joj na ruke novac, plaćala je i režije ostalih podstanara, jer su joj oni znali pobjeći. Naime, kuća ima jedan sat od vode i jedan sat od struje te bi joj oštećena rekla da je dužna sve to namiriti. Svjedokinja se osjeća prevareno, a plaćala je to samo kako bi suprug, dijete i ona imali gdje živjeti. Jednom je posudila 300,00 kuna od ZŽ, ali joj je to vratila čim je dobila dječji doplatak, čak je primala prijetnje od njenog sina dok nije to vratila. Njen suprug je u tom razdoblju kupio automobil, ali on nije posudio novac od ZŽ, a to bi znala kao njegova žena, već je skupio novac tako što mu je nešto dao njegov tata, imali smo nešto socijalne naknade, a i suprug je s ocem radio na Hreliću. Ne zna točno kojeg datuma je izašla iz stana, zna da je njen suprug završio u istražnom zatvoru, jer ga je prijavila upravo oštećena, pa je ona za neka 2-3 dana htjela otići po stvari. Kada je došla, vrata su bila zaključana pa joj je susjeda rekla da je oštećena promijenila bravu. Uz nagovor susjede, oštećena joj je otvorila vrata, ona je uzela svoju torbu i dvije presvlake za dijete. Oštećena je jedno vrijeme živjela i kod njih, znala je doći na ručak, pa bi gledala televiziju, imala je osjećaj kao da s njima živi, a ne da im je ona najmodavka. Njen suprug nije imao nikakav postupak pred građanskim sudom, a vezano uz naknadu štete. Oštećena je rekla da je iznos najamnine 500,00 kn i njoj to ništa nije bilo čudno, tako su se dogovorili. Znala joj je dati još 200, 300, 500 kn. Nije joj poznato da bi oštećena uručila njoj i njenom suprugu otkaz ugovora o najmu. Zvali su Elektru da su ostali bez struje, to je bilo vrijeme potresa, mislili su da je iskočio osigurač. Tada je oštećena živjela u sobici do njih. Kada je saznala da će doći Elektra, zabranila je da oni ulaze u kuću, rekla je da je ona isključila struju i još ih je napala. Davala je novac za vodu i struju na ruke. Naime, od socijalnog je dobivala vaučer za struju u iznosu od 400,00 kn (200,00 kuna ona i 200,00 kuna njeno dijete), i s tim vaučerom i računom za struju je otišla u FINA-u i platila struju. Razliku je onda davala oštećenoj na ruke. Oštećena joj nije davala nikakve potvrde o uplati niti joj nikada usmeno nije rekla da moraju izaći iz stana. Koliko joj je poznato, ona je podmirila sve obveze pri izlasku iz stana, režijske i najamnine. U to vrijeme optuženik je radio sa svojim ocem RŽ na Hreliću, s time da su bili korisnici pučke kuhinje i Caritasa, odnosno Crvenog križa. Uzimali su hranu, a sve kako bi im ostalo što više novca, kojeg bi dali oštećenoj.
8.3. Svjedok RŽ u svome iskazu je naveo da mu je poznato da je 2020. i 2021. njegov sin, ovdje optuženik, živio u [adresa], kod jedne gospođe, ne zna kako se sada točno zove. Ona je tamo imala kuću s više stanova i sve je to iznajmljivala, ona tamo nije stanovala. Tada je s optuženikom živjela njegova supruga, SŽ, te njihovo dijete. Ne zna koliko je plaćao najam stana, ali znam da je nosio račune za režije na socijalno u Zagrebu, Nova cesta. To mu je poznato, jer mu je SŽ pokazivala kako ima 800,00 kuna u nekakvim bonovima za plaćanje tih režijskih troškova i to je nosila onda u CZSS. On radi na Britancu i na Jakuševcu vikendima, podaje starinu. Poznato mu je da je u to vrijeme optuženik kupio jedan stari automobil Volkswagen Polo za 600,00 ili 700,00 eura, naime on mu je posudio 400,00 eura, a on je još dodao 200,00 ili 300,00 eura. Poznato mu je da je ta gospođa, čija je kuća, optuženiku posudila 1.500,00 ili 2.000,00 kuna, ali ne zna za što. Ne mogu se sjetiti je li umu posudila i za automobil. Optuženik nije vodio nikakav postupak pred sudom radi naknade štete. Nije mu poznata točno visina najma, ali misli da je to iznosilo 400,00 ili 500,00 kuna najam plus režije. Nije mu poznat razlog zašto je optuženik iselio, ali zna da je ta gospođa htjela to sve zapaliti i da je bila i policija. Znao je doći svakih 5, 6 dana u tu kuću, tamo su bili smješteni različiti ljudi i bilo je galame tuče, policija je znala dolaziti. Poznato mu je da je optuženik sklopio ugovor o najmu s tom gospođom, ali ne zna sadržaj i detalje tog ugovora. Često je dolazio svome sinu, on mi je jedini sin, a i s njim je živio i njegov unuk pa ga je posjećivao. Zna da su ostali stanari radili nered, da toj gospođi nisu ništa plaćali, razbijali joj stanove i stvari.
8.4. Svjedokinja ŽŽ je u svome iskazu navela da ne zna zašto je točno pozvana, prije rasprave je nazvala svoju sestru ZŽ i ona joj je rekla da je to nešto vezano uz podstanare. Ne zna koji je to dan i godina bio, zna da ju je navečer zvala sestra i rekla da joj podstanari lupaju i maltretiraju i vrijeđaju i neka ja zovem policiju što je ona i učinila. Ne zna tko je točno živio kod njene sestre, ne zna je li optuženik živio kod njene sestre, njega ne poznaje. Sjeća se da je AŽ jedne prigode došla u Importanne galeriju gdje radi s još jednim gospodinom i tamo je potpisivala ugovor o najmu, ne zna je li to optuženik. Ne zna koja je bila tadašnja najamnina, ne znam je li optuženik plaćao ili nije plaćao najamninu niti posuđivao novac. Njena sestra AŽ je imala kuću na Žitnjaku koju je iznajmljivala više osoba, u razdoblju od 2020. do 2021., ne zna tko je tamo živio, niti koliko je toga iznajmljeno bilo. Sestra joj se žalila da ima velikih problema s podstanarima, da ne plaćaju režije, ni najam. Nije joj ništa poznato oko posudbe novca za automobil. Ne zna je li sestra živi na toj adresi na kojoj je bila kuća koju je iznajmljivala. Sestra joj je rekla da podstanari ne plaćaju, nije rekla koliki je broj njih, niti imena i prezimena.
8.5. Iz Otkaza ugovora o najmu od 5. studenog 2020. razvidno je da je isti oštećena uputila optuženiku i zatražila da izađe iz stana, uslijed neplaćanja najamnina i režija.
8.6. Iz Ugovora o najmu od 4. ožujka 2020. proizlazi da su optuženik i oštećena isti sklopili radi najma dvosobnog stana u [adresa] te da najamnina iznosi 500,00 kuna i plaća se prvog u mjesecu. Isti Ugovor je ovjeren po javnom bilježniku Luciji Popov pod brojem OV-1690/2020 od 4. ožujka 2020.
8.7. Iz rješenja Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnice Trnje od 4. svibnja 2020. i 2. svibnja 2022. razvidno je da se SŽ priznaje status ugroženog kupca i pripada joj pravo na sufinanciranje troškova električne energije do najviše 200,00 kuna i narednih 200,00 kuna u odnosu na maloljetno dijete.
9. Na temelju analize svih izvedenih personalnih i materijalnih dokaza te povezujući iste s obranom optuženika ovaj sud smatra da nije dokazano da bi optuženik počinio kazneno djelo prijevare u iz članka 236. stavka 1. KZ/11, kako joj je stavljeno na teret optužnicom, zbog čega ga je oslobodio od optužbe.
10. Naime, za postojanje inkriminiranog kaznenog djela prijevare potrebno je utvrditi da je optuženik, u vrijeme dogovaranja pravnog posla s oštećenom, odnosno sklapanja ugovora o najmu stana te izvršenim posudbama, postupao s prijevarnom namjerom i oštećenoj neistinito prezentirao određene činjenice i time oštećenu doveo u zabludu da će joj isplaćivati najamnine i režije za stan te vratiti joj posuđeni novac.
10.1. Analizirajući i ocjenjujući navedenu obranu optuženika, a dovodeći je u vezu s ostalim izvedenim dokazima, ovaj sud je istu prihvatio obranu optuženika kao vjerodostojnu, životnu i logičnu, u dijelu u kojem je naveo da su on i ZŽ sklopili ugovor o najmu stana, da je tom prilikom predao novčani iznos na ime dvije najamnine, obzirom da su to potvrdila i sama oštećena. Nadalje, prihvaćen je i dio obrane u kojem je optuženik naveo da je u kući u kojem se nalazio stan u najmu, živjelo više osoba, jer su to potvrdile svjedokinje SŽ i ŽŽ te svjedok RŽ. Ujedno, prihvaćen je i dio obrane u kojem je optuženik naveo da je obračunski sta za struju i vodomjer bio u njegovom stanu, obzirom je isto potvrdila i ZŽ. Ujedno, prihvaćeno je i da su on i supruga SŽ plaćali sve režije za cijelu kuću, jer u prilog tome iskazuje SŽ, a iz rješenja Centra za socijalnu skrb Zagreb proizlazi da je SŽ priznato sufinanciranje električne energije u iznosu od ukupno 400,00 kuna, pa je nelogično da optuženik i supruga ne bi plaćali struju, kad već imaju navedenu subvenciju koja se može isključivo koristiti za plaćanje električne energije. Ujedno, sud je prihvatio i dio obrane optuženika da je posudio dio novca od stanarine od ZŽ, radi kupnje automobila. Da je optuženik kupio automobil svjedočili su SŽ i RŽ, koji je isto posudio svome sinu, optuženiku, novac za kupnju automobila. Također, RŽ je svjedočio i da su optuženik i njegova supruga plaćali visoke račune za režije, a ustvari da su plaćali račune za cijelu kuću i drugu kuću ZŽ. Naime, SŽ je bila nepismena i nije znala ništa oko plaćanja računa,a isto tako prihvaćen je dio obrane gdje je optuženik naveo da nikada nije dobio račune od ZŽ, već bi mu ona samo to rekla koliko iznosi, obzirom da i sama oštećena u svome iskazu pred sudom nije znala navesti koje režije i za koje mjesece optuženik nije platio, niti je imala ikakve dokaze u vidu materijalne dokumentacije da računi nisu plaćeni, odnosno da je ona podmirila sve račune i troškove ovrhe. Sud je prihvatio dio obrane optuženika u kojoj je isti pojasnio da je posudio od ZŽ ustvari iznos od 2.200,00 kuna, dakle 1,600,00 kuna mu je dao njegov nećak koji je živio također u toj kući u drugom stanu i toliko je iznosila najamnina za taj stan (koji novac je ustvari pripadao ZŽ), pa je oštećena pristala dati taj iznos i još mu je posudila iznos od 600,00 kuna. Naime, i sama oštećena je navela u iskazu da je u njenoj kući, u jednom od stanova bio i nećak optuženika, što govori u prilog obrani optuženika. Prihvaćena je i obrana optuženika u kojoj je isti naveo da je ostao dužan dvije ili tri najamnine, međutim, kako je oštećena zadržala više vrijednih stvari optuženika (televizor, laptop, tablete i slično). Također, prihvaćen je dio obrane optuženika da nije posudio 1.060,00 eura od ZŽ, obzirom niti jedan svjedok nema saznanja o navedenom, a sama oštećena nema uopće nikakvu materijalnu dokumentaciju kojom bi navedeno potkrijepila, a i nelogično i neživotno je da bi posudila toliki iznos osobi, koja ne plaća najamnine i režije. Navedena obrana optuženika u skladu je s iskazima svjedoka SŽ i ŠŽ, koji su suglasno iskazivali da su optuženik i SŽ iznajmili stan ZŽ, da su joj predali na ruke 5.000,00 kuna na ime najamnina, da su plaćali dalje najamnine i da su plaćali sve režije, čak i pretjerane iznose (kako je to RŽ i potvrdio). Sama SŽ je u iskazu navela da je plaćala režije u iznosima od 200,00 kuna, 300,00 kuna, 500,00 kuna i 700,00 kuna svakog 19. ili 20. u mjesecu, dala bi oštećenoj na ruke novac, plaćala je i režije ostalih podstanara, jer su joj oni znali pobjeći, obzirom kuća ima jedan sat od vode i jedan sat od struje, a sama svjedokinja je navela da je ona podmirila sve obveze pri izlasku iz stana, režijske i najamnine. Nije prihvaćen dio iskaza svjedokinje SŽ u kojem je ista navela da optuženik nije posudio novac od ZŽ za kupnju automobila, obzirom da oštećena i optuženik suglasno potvrđuju to, ali je ista navela da je dio novca dobio od oca, a što je potvrdio optuženik i svjedok RŽ. I svjedok RŽ je u svome iskazu potvrdio da je ZŽ imala kuću s više stanova i sve je to iznajmljivala. Potvrdio je da je SŽ plaćala režije, jer mu je pokazivala kako ima 800,00 kuna u nekakvim bonovima za plaćanje tih režijskih troškova i to je nosila onda u CZSS. Potvrdio je da je optuženik kupio stari automobil, a on da mu je posudio 400,00 eura, kao i da je oštećena optuženiku posudila 1.500,00 ili 2.000,00 kuna, ali ne zna za što.
10.2. S druge strane, sud je iskaz oštećene ZŽ djelomično prihvatio kao logičan i životan, u skladu s materijalnom dokumentacijom. Naime, nelogičan i neživotan je dio iskaza u kojem oštećena ne zna koliko je iznosila najamnina, ali zna točan iznos duga optuženika, doduše, koji je različit u iskazu pred policijom i u iskazu pred sudom. Nije prihvaćen dio iskaza u kojem je imenovana navela da optuženik nije plaćao nikakve režije, iz razloga koji su već naprijed spomenuti, a posebice jer je SŽ imala pravo sufinanciranja plaćanja električne energije. Također, oštećena je u iskazu pred sudom navela da optuženik nije ništa platio, dok u iskazu pred policijom je navela da je platio za prva dva mjeseca najma dogovorenu mjesečnu rentu u iznosu od po 2.800,00 kuna. Ujedno, nelogično je i neživotno da oštećena zna koliki je dug od režija, ako kuća s više stanova ima jedno brojilo za struju i vodu, a u kući je živjelo više osoba. Također, nelogičan je iskaz oštećene u kojem je navela da ne zna točno kada je posudila novac optuženiku, ali zna da je bilo u dva navrata, i nelogično je da je ista pristala u više navrata posuditi novac osobi, koja joj ne plaća najam i režije i s kojom ima probleme u financiranju, dok ista nije predala nikakvu materijalnu dokumentaciju kojom bi dokazala postojanje duga optuženika, da je plaćala režije za njega i podmirila troškove ovrhe. Prihvaćen je dio iskaza u kojem je ista navela da je predala raskid ugovora o najmu stana optuženiku, da je i sklopila ugovor o najmu s optuženikom i da je namjerno stavljen iznos od 500,00 kuna najma (radi manjeg plaćanja poreza), jer je i to sam optuženik u obrani potvrdio, a i sto proizlazi i iz materijalne dokumentacije, odnosno ugovora o najmu i raskida istoga.
10.3. Ujedno, prihvaćen je iskaz svjedokinje ŽŽ, naime ista nema nikakvih neposrednih saznanja o predmetnom događaju. Ista je potvrdila da je oštećena iznajmljivala više stanova u svojoj kući više osoba, da neki nisu plaćali najamninu i režije, međutim nije znala o kome je riječ. Ujedno, nije joj ništa poznato oko posudbe novca za automobil.
10.4. Sud je prihvatio i materijalnu dokumentaciju u cijelosti, obzirom da tijekom postupka vjerodostojnost iste nije dovedena u pitanje.
10.4. Slijedom naprijed navedenog, ovaj sud je zaključio da nije dokazano da je optuženik počinio kazneno djelo za koje ga se tereti. Naime, nije dokazano da bi isti na bilo koji način doveo oštećenu u zabludu da neće plaćati najamnine i režijske troškove, odnosno vratiti posuđeni novac. Naime, prilikom sklapanja ugovora o najmu, nesporno je utvrđeno da je optuženik predao novac oštećenoj, u iznosu dviju najamnina, svjedoci SŽ i RŽ su potvrdili da je optuženik uredno plaća najamnine i režije, dok sama oštećena je u svome iskazu veoma nelogično i kontradiktorno navela da najprije ne zna koliko je najamnina iznosila, da optuženik nije platio nikakve najamnine, niti režije (iako je primila iznos od 5.000,00 kuna), zatim da je osobi koja, po njenim navodima ništa ne plaća, pristala posuditi iznos novca u dva navrata, iako ne zna koliko je to posudila, da bi na kraju potraživala naknadu štete od 25.358,26 kuna za najam i režije, te 9.645,40 kuna za novac koji je posudila optuženiku, bez da postoji ikakav pisani trag o dugu, odnosno o neplaćenim režijama. Upravo nepreciznost iskaza oštećene, u korelaciji s nepostojanjem nikakva materijalne dokumentacije kojom bi se potvrdili navodi iste, primjerice dokazi o plaćenim režijama, dokaz o podmirenju troškova ovrhe ili izjava o pozajmljenom novcu, ali i činjenici da svi ispitani svjedoci (izuzev svjedokinje ŽŽ koja nema nikakva saznanja o inkriminiranom događaju) potvrđuju navode obrane optuženika, dovelo je do zaključka da zaista ne postoje dokazi koji bi potvrdili činjenične navode optužnice. Slijedom navedenoga, činjenični navodi optužnice nisu potkrijepljeni provedenim dokazima, nije dokazana prijevarna namjera optuženika u inkriminirano vrijeme, pa je optuženik, sukladno članku 453. točki 3. ZKP/08, a oslobođen od optužbe.
11. Kako je optuženik oslobođen od optužbe, to je oštećena AŽ, sukladno članku 158. stavku 3. ZKP/08, upućen s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom u parnicu.
12. Kako je optuženik oslobođen od optužbe, to sukladno članku 149. stavku 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.
U Zagrebu, 19. prosinca 2024.
Zapisničar:
Sudac:
Mila Lukić
Tibor Kovačić
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi pisanim putem u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka ovome sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud kao sud drugog stupnja.
DNA:
1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu, KO-DO-1045/2022,
2. Optuženi TŽ,
3. Branitelj optuženika Marko Rafaj, odvjetnik iz Zagreba,
4. Oštećena ZŽ,
5. Spis.
