REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3062/2023-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Gorani Žurić Juretić, u pravnoj stvari tužiteljice GŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Nicole Kwiatkowski, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kojeg zastupa punomoćnica Petra Vatavuk, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane javne i glavne rasprave, zaključene 8. studenog 2024., u prisutnosti tužiteljice osobno, zamjenika punomoćnice tužiteljice Marka Kraljevića, odvjetnika i punomoćnice tuženika Petre Vatavuk, odvjetnice, 19. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 9012101615 od 17. studenog 2006., sklopljenog između tužiteljice GŽ i tuženika Privredna banka Zagreb d.d. i to čl. 1. u koji glasi: "iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 18.009,89 CHF (slovima: osamnaesttisućadevet CHF i osamdesetdevet C) po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita." i čl. 6.2. u dijelu koji glasi: "...u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja..."

II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. isplatiti tužiteljici GŽ iznos od 2.389,25 EUR, sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 1,17 EUR od 27.03.2008. do isplate,

- na iznos od 13,53 EUR od 27.10.2008. do isplate,

- na iznos od 7,10 EUR od 14.11.2008. do isplate,

- na iznos od 12,11 EUR od 27.01.2009. do isplate,

- na iznos od 14,86 EUR od 23.02.2009. do isplate,

- na iznos od 9,19 EUR od 18.03.2009. do isplate,

- na iznos od 11,54 EUR od 25.04.2009. do isplate,

- na iznos od 7,93 EUR od 25.05.2009. do isplate,

- na iznos od 8,84 EUR od 24.06.2009. do isplate,

- na iznos od 7,87 EUR od 25.07.2009. do isplate

- na iznos od 8,34 EUR od 24.08.2009. do isplate,

- na iznos od 7,78 EUR od 22.09.2009. do isplate,

- na iznos od 6,70 EUR od 26.10.2009. do isplate,

- na iznos od 9,19 EUR od 26.11.2009. do isplate,

- na iznos od 9,72 EUR od 21.12.2009. do isplate,

- na iznos od 13,27 EUR od 27.01.2010. do isplate,

- na iznos od 13,99 EUR od 16.02.2010. do isplate,

- na iznos od 14,54 EUR od 17.03.2010. do isplate,

- na iznos od 17,01 EUR od 22.04.2010. do isplate,

- na iznos od 21,17 EUR od 17.05.2010. do isplate,

- na iznos od 25,56 EUR od 28.06.2010. do isplate,

- na iznos od 25,43 EUR od 20.07.2010. do isplate,

- na iznos od 27,65 EUR od 14.08.2010. do isplate,

- na iznos od 38,34 EUR od 15.09.2010. do isplate,

- na iznos od 31,14 EUR od 18.10.2010. do isplate,

- na iznos od 33,34 EUR od 16.11.2010. do isplate,

- na iznos od 41,73 EUR od 17.12.2010. do isplate,

- na iznos od 41,20 EUR od 15.01.2011. do isplate,

- na iznos od 38,10 EUR od 16.02.2011. do isplate,

- na iznos od 42,74 EUR od 17.03.2011. do isplate,

- na iznos od 39,67 EUR od 22.04.2011. do isplate,

- na iznos od 45,80 EUR od 13.05.2011. do isplate,

- na iznos od 55,03 EUR od 20.06.2011. do isplate,

- na iznos od 66,05 EUR od 16.07.2011. do isplate,

- na iznos od 72,24 EUR od 22.08.2011. do isplate,

- na iznos od 58,98 EUR od 20.09.2011. do isplate,

- na iznos od 52,32 EUR od 17.10.2011. do isplate,

- na iznos od 52,53 EUR od 17.11.2011. do isplate,

- na iznos od 56,18 EUR od 27.12.2011. do isplate,

- na iznos od 59,48 EUR od 18.01.2012. do isplate,

- na iznos od 60,95 EUR od 17.02.2012. do isplate,

- na iznos od 59,38 EUR od 17.03.2012. do isplate,

- na iznos od 58,81 EUR od 17.04.2012. do isplate,

- na iznos od 60,95 EUR od 17.05.2012. do isplate,

- na iznos od 61,11 EUR od 21.06.2012. do isplate,

- na iznos od 59,38 EUR od 17.07.2012. do isplate,

- na iznos od 58,47 EUR od 16.08.2012. do isplate,

- na iznos od 54,37 EUR od 17.09.2012. do isplate,

- na iznos od 59,49 EUR od 23.10.2012. do isplate,

- na iznos od 60,13 EUR od 20.11.2012. do isplate,

- na iznos od 59,74 EUR od 27.12.2012. do isplate,

- na iznos od 54,85 EUR od 17.01.2013. do isplate,

- na iznos od 56,97 EUR od 18.02.2013. do isplate,

- na iznos od 58,29 EUR od 21.03.2013. do isplate,

- na iznos od 59,90 EUR od 12.04.2013. do isplate,

- na iznos od 53,54 EUR od 27.05.2013. do isplate,

- na iznos od 54,30 EUR od 27.06.2013. do isplate,

- na iznos od 52,99 EUR od 26.07.2013. do isplate,

- na iznos od 53,44 EUR od 16.08.2013. do isplate,

- na iznos od 58,08 EUR od 27.09.2013. do isplate,

- na iznos od 57,06 EUR od 21.10.2013. do isplate,

- na iznos od 57,69 EUR od 15.11.2013. do isplate,

po stopi koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. naknaditi tužiteljici GŽ parnični trošak u iznosu od 1.539,21 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 19. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Privredna banka Zagreb d.d. za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.000 EUR, sa zateznim kamatama koje teku od donošenja ove presude do isplate.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj 27. travnja 2023. tužiteljica ističe da je s tuženikom 17. studenog 2006. sklopila Ugovor o kreditu broj 9012101615, temeljem kojeg je tuženik stavio tužiteljici na raspolaganje kredit u iznosu od 18.009,89 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita. Kamatna stopa ugovorena je u visini od 4,99% godišnje, promjenjiva, u skladu s odlukom banke o kreditiranju građana. Smatra da su predmetnim ugovorom o kreditu povrijeđena njezina prava kao potrošača, na način da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe i to prvenstveno odredbu koja se odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica – švicarski franak. Upućuje na presude donesene u kolektivnom sporu koji se vodio radi zaštite prava potrošača. Ističe kako je odredba čl. 1. Ugovora o kreditu nepoštena ugovorna odredba budući da je prilikom ugovaranja valutne klauzule u CHF tuženik propustio tužiteljicu u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora i u svezi zaključenja ugovora o kreditu, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Navodi kako je prilikom ugovaranja predmetnog pravnog posla banka sporni ''kreditni proizvod'' sa valutnom klauzulom u CHF prikazala kao povoljniji te je tužiteljica, postupajući s povjerenjem prema kreditnoj instituciji, prihvatila prezentirane činjenice kao točne. Također tuženik je svoje ''kreditne proizvode'' prikazao kao gotove, unaprijed pripremljene proizvode i nije ostavio mogućnost da se pregovara o pojedinačnim ugovornim odredbama. Nadalje navodi da su ugovor sklopili na unaprijed formuliranom standardnom obrascu te se ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale pa tužiteljica nije imala utjecaja na njihov sadržaj. Zbog ugovaranja valutne klauzule prema kojoj se glavnica veže uz valutu CHF, tužiteljica je tuženiku platila veći iznos nego što je to bila dužna platiti. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 4. srpnja 2024. predlaže donijeti presudu kojom se utvrđuju ništetnima dijelovi odredaba čl. 1. i čl. 6.2. Ugovora o kreditu te kojom se nalaže tuženiku platiti tužiteljici iznos od 2.389,25 EUR, sve s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor zastare u odnosu na cjelokupno potraživanje tužiteljice. Ističe kako je ugovor o kreditu sklopljen 17. studenog 2006., a primjenom relevantnih odredaba zakona te ustaljene sudske prakse i stajališta VSRH, potraživanje tužiteljice iz predmetne tužbe je zastarjelo, budući da zastarni rok od pet godina počinje teći od dana sklapanja ugovora o kreditu. Ističe i kako tražbine povremenih davanja, odnosno tražbine anuiteta zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinoga davanja. Zakon ne predviđa da do prekida zastare može doći podnošenjem tužbe od strane treće osobe koja nije vjerovnik. Ističe kako tužiteljica neosnovano smatra da povreda interesa pojedinačnog potrošača direktno proizlazi iz utvrđene povrede kolektivnih interesa u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača. Presuda u kolektivnom sporu nema pravni učinak erga omnes da bi se mogla primjenjivati na svaki pojedinačni spor pokrenut tužbom individualnog tužitelja. Ističe i da je kredit zatvoren 12. prosinca 2013., dakle, ugovor o kreditu u potpunosti je konzumiran i isplaćen čime je predmetni ugovorni odnos prestao te ne postoji povreda koju je potrebno otkloniti. Nadalje navodi kako je dopuštena odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. U odnosu na razumljivost značaja valutne klauzule i konkretno valutne klauzule u CHF, tuženik ukazuje da je tužiteljica poslovno sposobna osoba, pa je bila upoznata s time da između pojedinih stranih valuta postoje razlike zbog kojih rizik promjene vrijednosti svake od tih stranih valuta u odnosu na kunu nije jednak te je nelogično i neživotno da tužiteljica nije znala za rizik. Nadalje ističe, a s obzirom da je u konkretnom slučaju sporna odredba ugovora o kreditu tužiteljici bila jasna, lako uočljiva i razumljiva, ocjena poštenosti odredaba o valutnoj klauzuli nije dopuštena. U trenutku zaključenja ugovora na tržištu nisu postojale naznake koje bi upućivale na postojanje okolnosti koje bi izgledno i izvjesno utjecati na tečaj CHF prema kuni, a tuženik je tužiteljici dao sve potrebne informacije kojima je i sam raspolagao. Predlaže odbiti tužbu zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. Tijekom postupka izvršen je uvid u Ugovor o kreditu broj 9012101615 od 17. studenog 2006. (list 10-15), plan otplate (list 16-17), knjigovodstvenu karticu (list 18- 30), otplatnu tablicu (list 31-32), izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještakinji Petri Blašković (list 60-66) i saslušanjem tužiteljice (list 81-82).

4. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

5. Nije sporno da su stranke i to tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao kreditor, sklopili Ugovor o kreditu broj 9012101615 od 17. studenog 2006. na iznos 18.009,89 CHF (dalje: Ugovor o kreditu). Sporna je valjanost ugovornih odredbi kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica - švicarski franak, u vezi kojih tuženik kao trgovac nije tužiteljicu kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti te je sporno pripada li u tom slučaju tužiteljici utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo radi primjene takve ugovorne odredbe.

6. Iz odredbe čl. 1. Ugovora o kreditu proizlazi da je iznos kredita kunska protuvrijednost iznosa od 18.009,89 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita. Iz odredbe čl. 6.2. Ugovora o kreditu proizlazi da se kredit otplaćuje u 84 jednaka mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važećem na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio Ugovora o kreditu.

7. Presudom VSRH broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 96/03) u razdoblju od 1. studenog 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

8. Člankom 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

9. Prema odredbi čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 41/14. i 110/15. - dalje: ZZP) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP-a, o čemu se u ovom slučaju radi.

10. Imajući u vidu da je Ugovor o kreditu između tužiteljice i tuženika sklopljen upravo u periodu obuhvaćenom presudom donesenom u postupku pokrenutom radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, to je sud, sukladno citiranoj odredbi, vezan za pravna utvrđenja iz citiranih presuda.

11. Da je tome tako, proizlazi iz okolnosti predmetnog slučaja – sadržaja Ugovora o kreditu sklopljenog između tužiteljice i tuženika, koji sadrži sporne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF uz koju je vezana glavnica. Navedene odredbe spornog Ugovora o kreditu, identične su odredbama razmatranim presudom VSRH broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.

12. U svrhu utvrđivanja okolnosti informiranja tužiteljice prethodno zaključenju Ugovora o kreditu i pregovaranja s tuženikom, saslušana je tužiteljica. U svom iskazu navodi kako je 2006. odlučila kupiti novi auto za osobne potrebe. U auto salonu su joj dali uputu da imaju dogovoreno s PBZ-om i da mogu s PBZ-om sklopiti ugovor o kreditu. Svu dokumentaciju koju je prikupila donijela je u auto salon. U banku je prvi put išla kad su je pozvali na sklapanje ugovora. Tada je prvi put vidjela ugovor te je uočila da je ugovorena valutna klauzula u CHF. O tome joj nitko ranije nije ništa govorio u auto salonu. To joj je bilo neobično pa je pitala zašto CHF. U banci su rekli da je to najstabilnija valuta. O rizicima ugovaranja s valutnom klauzulom nisu joj ništa govorili. Ugovor je pročitala, a s njom je u banci bio suprug koji je bio sudužnik. Ugovori su ovjereni kod javnog bilježnika, a javni bilježnik ju je samo upozorio da ugovor treba pročitati. Kredit je otplatila u cijelosti. Osobno je otplaćivala kredit, svaki mjesec je nosila iznos anuiteta u banku. Kupljeno vozilo koristilo se za osobne potrebe, za vožnju do posla i natrag.

13. Sud je povjerovao iskazu tužiteljice jer je iskazivala iskreno i uvjerljivo. Na temelju iskaza tužiteljice te s obzirom na utvrđeni sadržaj spornih ugovornih odredbi, sud je utvrdio da predmetni Ugovor o kreditu ne sadrži parametre pomoću kojih je tužiteljica mogla shvatiti promjenu visine anuiteta uslijed promjene tečaja CHF, a niti joj je prilikom potpisivanja Ugovora dana dokumentacija iz koje bi jasno proizlazili parametri promjenjivosti. Te okolnosti tuženik nije dokazao.

14. Imajući na umu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013., presudu Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj poslovni Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 2221/18 od 3. rujna 2019. te odredbu čl. 81. ZZP-a, posljedica nepoštenih odredbe čl. 1. i čl. 6.2. predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena otplata kredita vezano za švicarski franak je ništetnost takih odredbe (čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima; "Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje: ZOO).

15. Odredbom čl. 81. st. 1. i 2. ZZP-a propisano je kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Stavak 4. istog članka propisuje ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed pregovaralo dužan je to dokazati.

16. Na temelju iskaza tužiteljice te svih okolnosti konkretnog slučaja, sud je utvrdio da je ugovor bio unaprijed sastavljen od strane tuženika te tužiteljica nije imala mogućnost o odredbama istoga pregovarati s tuženikom. Stoga, kako je u konkretnom slučaju ugovor o kreditu bio unaprijed formuliran od strane tuženika, u smislu naprijed citirane odredbe čl. 81. ZZP-a, smatra se da se o prijepornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo.

17. Radi navedenog, sud je utvrdio ništetnim dio odredbe čl. 1. i čl. 6.2. Ugovora o kreditu, kako je to odlučeno u točki I. izreke presude.

18. U smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti sve ono što je primila na temelju takva ugovora. Stoga tužiteljica ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužiteljica platila na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja svakog anuiteta i iznosa obračunatog prema početnom srednjem tečaju tuženika za CHF na dan isplate kredita. U svrhu utvrđenja spornih iznosa koje u ovom postupku potražuje tužitelj, izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještakinji Petri Blašković.

19. Vještakinja u svom nalazu i mišljenju navodi da je Ugovor o kreditu sklopljen 17. studenog 2006., isplaćen 20. studenog 2006. Ugovorena je promjenjiva kamatna stopa koja je iznosila 4,99% godišnje te je ugovorena otplata u 84 jednaka mjesečna anuiteta po srednjem tečaju banke na dan plaćanja. U svom mišljenju vještakinja utvrđuje, a pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate nije mogao mijenjati tečaj, kako je ukupan iznos preplata uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita, 2.389,25 EUR. Ukupan iznos koji je tužiteljica manje platila posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita ukupno iznosi 82,81 EUR. Sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) slijedom promjene tečaja na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita iznosi 2.306,44 EUR.

20. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje Petre Blašković, jer je isti jasan, obrazložen i neproturječan, a ni stranke nisu prigovarale matematičkom izračunu vještakinje.

21. U odnosu na prigovore tuženika u pogledu zadatka kojeg je sud dao vještakinji treba reći da je vještakinji zadatak dan s obzirom na okolnost da su tužiteljica i tuženik na dan sklapanja ugovora o kreditu izričito naveli da je iznos kredita u Ugovoru određen kao kunska protuvrijednost 18.009,89 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan isplate kredita te da se tako utvrđeni tečaj kreditora ima smatrati transparentnim i jasnim, od stranaka, utvrđenim (tako i VSRH u odluci Revt-249/14).

22. Zbog toga nije prihvaćen prijedlog tuženika da se dopuni nalaz i mišljenje na način da vještak usporedi predmetni kredit s ugovorom o kreditu s drugom valutnom klauzulom, kao ni da se za izračun koristi promjenjiva kamatna stopa koja je vrijedila za kunske kredite.

23. Tužiteljici su dosuđeni iznosi čiju isplatu je zatražila konačno postavljenim tužbenim zahtjevom prema nalazu i mišljenju vještakinje, uzimajući u obzir samo tzv. pozitivne razlike, odnosno samo iznose koje su više plaćeni bez uračunavanja negativnih razlika koje su nastale s osnova nižeg tečaja od početno ugovorenog, jer tužiteljica nije nepoštena stjecateljica. Ovo iz razloga što je u postupku utvrđeno da je tuženik sam propustio tužiteljicu upoznati s parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa tuženik ne može crpiti koristi iz svog nezakonitog postupanja. Osim toga, plaćanjem anuiteta, prema nižem tečaju od početnog, tužiteljica nije ništa primila, niti je bilo što stekla po osnovi ništetnih ugovornih odredbi pa da bi se tim iznosima trebala umanjivati predmetna tražbina. Zaključno valja reći i to da tuženik u postupku nije postavio protutužbeni zahtjev, a nije istaknuo niti prigovor radi prebijanja uslijed kojeg bi bilo potrebno utvrđivati i postojanje i visinu zahtjeva tuženika prema tužiteljici (tako i VSRH u odluci broj Rev 549/2023 od 18. prosinca 2023.).

24. Članak 1111. ZOO-a, određuje da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Članak 1115. ZOO-a, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

25. Kako je tuženik utužene iznose primio s obzirom na ugovorne odredbe koje su utvrđene ništetnim, to je, temeljem citirane odredbe ZOO-a, dužan vratiti ih tužiteljici. Ugovaranjem srednjeg tečaja kreditora za CHF važećeg na dan plaćanja pojedinog anuiteta, tuženik je sam propustio tužiteljicu upoznati s parametrima koje je primjenjivao, slijedom čega je njegovo postupanje ocijenjeno nepoštenim, a zatezna kamata tužiteljici je priznata od dana tuženikovog stjecanja utuženih iznosa.

26. Visina stope zatezne kamate za razdoblje od dospijeća do 31. srpnja 2015. određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznom odnosima (''Narodne novine'' br. 35/05, 41/08 i 125/11), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. sukladno odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. sukladno odredbi čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22.) i čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 156/22), a od 1. siječnja 2024. pa do isplate sukladno odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23.)

27. Neosnovan je tuženikov prigovor zastare. Naime, potraživanje tužiteljice zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina prema odredbi čl. 255. ZOO-a. S obzirom da se u ovom postupku u smislu odredbe čl. 502.c ZPP-a primjenjuje pravno utvrđenje iz pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu, među inim, i spram tuženika, to i zastara zahtjeva za isplatom preplaćenih anuiteta kredita po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli teče od pravomoćnosti sudske presude donesene u kolektivnom sporu, to jest od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. To stoga što je tek danom pravomoćnosti te presude tužiteljica kao potrošač stekla saznanje da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF nepoštene, pa posljedično tomu i ništetne, a time i stekla mogućnost zahtijevati povrat novčanih iznosa plaćenih po osnovi takvih ništetnih ugovornih odredbi. Takvo je pravno shvaćanje izraženo u odluci Suda Europske unije od 10. lipnja 2021. u spojenim predmetima pod oznakom C-776/19 i C-782/19.

28. To znači da zastara zahtjeva za isplatom preplaćenih anuiteta kredita uslijed tečajnih razlika teče od 14. lipnja 2018. kada je presuda iz kolektivnog spora postala pravomoćna glede ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF. Kako je tužba u ovom postupku podnesena 27. travnja 2023. to zastara utuženog potraživanja nije nastupila.

29. Iz Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o namjenskom kreditu u svrhu kupnje vozila, a sklopila ga je tužiteljica kao fizička osoba. Iz iskaza tužiteljice, kojeg je sud u cijelosti prihvatio, proizlazi da je kredit iskorišten upravo u svrhu u koju je podignut, odnosno ne proizlazi da bi kredit bio korišten u svrhu obavljanja poslovne djelatnosti. Iz svega navedenog sud zaključuje da tužiteljica ima svojstvo potrošača, a da je predmetni ugovor upravo potrošački ugovor.

30. Odluka o trošku tužiteljice temelji se na čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23 - dalje: Tarifa). Tako je tužiteljici priznat trošak sastava tužbe u visini 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), trošak sastava podnesaka od 18. rujna 2023. i 4. srpnja 2024. u visini 100 bodova za svaki podnesak (Tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima održanim 19. travnja 2024. i 8. studenog 2024. u visini 100 bodova za svako ročište (Tbr. 9/1 Tarife), odnosno 500 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR prema Tbr. 54. Tarife (1.000,00 EUR), uvećano za 25% PDV-a (250,00 EUR), sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 39,21 EUR te trošak vještačenja u iznosu od 250,00 EUR, ukupno iznosi 1.539,21 EUR.

31. Na ukupno dosuđeni trošak tužiteljici su dosuđene zatezne kamate koje teku od 19. prosinca 2024. do isplate, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi propisanoj čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23.).

32. Kako tuženik nije uspio u ovom postupku to je odbijen i njegov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.000,00 EUR (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

33. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Zagreb, 19. prosinca 2024.

Sutkinja

Gorana Žurić Juretić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila,

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Punomoćnici tužiteljice

2. Punomoćnici tuženika