REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1717/2023-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Siniši Marinoviću, a po prijedlogu više sudske savjetnice-specijaliste EK, u pravnoj stvari tužitelja FK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Maja Buhin, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA osiguranja d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa zaposlenica ČK, prema generalnoj punomoći Su-493/24, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. prosinca 2024. u prisutnosti tužitelja osobno, zamjenice punomoćnice tužitelja AK, odvjetničke vježbenice i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 20. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranju d.d. isplatiti tužitelju FK iznos od 2.809,16 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 25. listopada 2023. do isplate, prema stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za iznos od 25,20 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 25. listopada 2023. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.762,50 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 20. prosinca 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 4. srpnja 2023. pretrpio ozljedu na radu. Tužitelj je zaposlen kod poslodavca Zagrebački Holding d.o.o., Podružnica Čistoća, Radnička cesta 82, 10000 Zagreb, na radnom mjestu vozača kamiona. Navedenog datuma, tužitelj se ozlijedio tijekom radnog vremena, prilikom obavljanja svojih redovitih radnih zadataka. Preciznije, tužitelj je prilikom vožnje kamiona bio primoran naglo zakočiti te je zadobio trzajnu ozljedu vrata. Obzirom da je poslodavac tužitelja na dan nastanka štetnog događaja imao kod tuženika sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti za štetu koju radnici istog poslodavca pretrpe na radu odnosno prilikom obavljanja redovitih poslova svojeg radnog mjesta, to je uvodno naznačeni tuženik pasivno legitimiran i odgovoran za naknadu štete tužitelju. Tužitelj je isti dan zaprimljen u Kliničku bolnicu Merkur, Klinika za kirurgiju, gdje mu je ordinirano mirovanje, pošteda od napora, uzimanje normabela te nošenje Shanzovog ovratnika. Tužitelj 11. srpnja 2023. ponovno posjećuje KB Merkur zbog vrtoglavica, mučnina i temperature te mu je ordinirano mirovanje i uzimanje analgetika prema potrebi. Tužitelj je 21. srpnja 2023. u Kliničkoj bolnici Dubrava, Klinički zavod za dijagnostiku i intervencijsku radiologiju bio podvrgnut pregledu snimanja kralježnice te je utvrđena njena smanjena gibljivost. Zbog perzistirajućih tegoba tužitelju je ordinirano stavljanje obloga, uzimanje ketoprofena te provođenje fizikalne terapije. Tužitelj cijelo vrijeme trpi vrtoglavice, glavobolje, mučnine te uzima analgetike. Slijedom navedenog, tužitelj potražuje od tuženika pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 2.000,00 € i to zbog pretrpljenog straha, fizičkih bolova i duševnih boli zbog umanjenja životne i radne aktivnosti, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate te iznos imovinske štete od 200,00 € za pruženu tuđu pomoć i njegu, zajedno sa zateznim kamatama, tekućim od podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate. Dana 25. listopada 2023. tužitelj je podnio odštetni zahtjev tuženiku vezano uz predmetni štetni događaj, kojeg je tuženik zaprimio, sve u cilju mirnog rješenja spora, do kojeg međutim nije došlo.

1.1. Nakon nalaza i mišljenja vještaka tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 26. rujna 2024., na ime naknade neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti, potražuje u okviru kvalifikatornih okolnosti: za pretrpljene bolove iznos od 1.200,00 EUR, za pretrpljeni strah iznos od 800,00 EUR, za duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti iznos od 600,00 EUR, za tuđu pomoć i njegu iznos od 234,36 EUR (3,72 EUR po satu pružene tuđe pomoći i njege) dakle ukupan iznos od 2.600,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 25. listopada 2023. do isplate te naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje da je ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., u vrijeme nastanka štetnog događaja bio osiguran kod tuženika po polici osiguranja broj [broj police osiguranja], kojom policom je pokrivena odgovornost prema djelatnicima. Međutim, iz Uvjeta za osiguranje od javne (izvanugovorne) odgovornosti, a koji se primjenjuju na predmetnu policu, u čl. 8. st. 4. toč. 1. propisano je kako osiguranjem prema ovim uvjetima nisu pokrivene štete koje proizlaze iz odgovornosti za štete iz uporabe motornih vozila i drugih vozila na motorni pogon u prometu kada je šteta nastala za vrijeme dok je vozilo/radni stroj bio u funkciji prijevoznog sredstva namijenjenog za kretanje po cesti. Naime, u tužbi se navodi kako je do navodnog štetnog događaja došlo za vrijeme vožnje, odnosno dok se vozilo kretalo po cesti, i to zbog naglog kočenja. Tuženik nadalje osporava nastanak štetnog događaja, osnovu i visinu tužbenoga zahtjeva, odgovornost osiguranika tuženika za predmetnu štetu, kao i uzročnu vezu između navodnog štetnog događaja i predmetnih ozljeda. Naime, tužitelj uz tužbu dostavlja samo Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu, dok propušta dostaviti dokaz o nastanku navodne prometne nezgode. Tužba se temelji isključivo na navodu tužitelja da je naglo zakočio. Nadalje, tuženik je dopisom pozvao osiguranika kako bi mu isti dostavio Izjavu osiguranika vezano uz nastanak štetnog događaja, a što isti nije dostavio, iz čega proizlazi kako ni njemu nisu poznati detalji navodnog štetnog događaja. Iz samog opisa navodnog štetnog događaja od strane tužitelja proizlazi isključiva odgovornost tužitelja za štetu. Tužitelj navodni događaj nije prijavio poslodavcu niti je tužitelju priznata ozljeda na radu, što je još jedan argument u prilog osporavanja nastanka samog štetnog događaja. Kako iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je tužitelj naglo zakočio kod brzine od 10 km/h, postavlja se pitanje kakve je je ozljede mogao pritom zadobiti, pa se u tom smislu predlaže provođenje kombiniranog prometno-medicinskog vještačenja na okolnost mogućnosti zadobivanja ozljeda opisanih u medicinskoj dokumentaciji. Tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva, smatrajući ga previsokim, obzirom na jačinu i karakter ozljeda koje je tužitelj zadobio u štetnom događaju, orijentacijske kriterije te sudsku praksu u istovjetnim slučajevima. Tuženik se ne protivi prijedlogu tužitelja za provođenjem medicinskog vještačenja na okolnost ocjene povrede prava osobnosti. Naime, za sve one posljedice koje su danas prisutne kod tužitelja, a nisu u svezi sa štetnim događajem, tuženik ne može odgovarati, a radi utvrđenja tog činjeničnog stanja, nužno je izvršiti uvid u cjelokupni ovjereni zdravstveni karton tužitelja i ostale gore predložene dokaze. Opreza radi, tuženik ističe da sve i kada bi se utvrdila obveza tuženika na isplatu iznosa s osnova naknade štete, tuženik osporava zatraženi tijek zateznih kamata na neimovinsku štetu budući da se iste računaju od završetka liječenja i stabilizacije tužiteljeva zdravstvenog stanja narušenog štetnim događajem te na imovinsku štetu koju tužitelj potražuje na ime tuđe njege i pomoći iz razloga što tužitelj nije uz tužbu dostavio dokaz da je istu plaćao pa se pretpostavlja da su mu istu pružali ukućani. S obzirom da se radi o nerepariranoj šteti, zatezne kamate se mogu računati jedino od dana kada visina nereparirane štete bude utvrđena, odnosno od dana presuđenja. Zaključno, tuženik predlaže da sud nakon provedenog dokaznog postupka odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, kao i da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u Odštetni zahtjev (str. 5-6 spisa), Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga i lijekova u organizmu (str. 8 spisa), Obavijest tuženika o neosnovanom odštetnom zahtjevu (str. 9-10 spisa), medicinsku dokumentaciju (str. 11-25 spisa), Uvjete osiguranja od javne (izvanugovorne) odgovornosti (str. 31-36 spisa), Police osiguranja broj [broj police osiguranja] (str. 37-38 spisa), privitke Polici broj [broj police] (str. 39-42 spisa), dopis Zagrebačkog holdinga d.o.o., Podružnice Čistoća od 26. listopada 2023. (str. 43-44 spisa), pravomoćnu Presudu Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 3. rujna 2024. (str. 98 spisa), Prijavu o ozljedi na radu (str. 101-105 spisa), saslušan je tužitelj (str. 106-107 spisa) te je provedeno medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. ŠK (str. 62-63 spisa). Pri tome valja navesti da je podneskom od 27. studenog 2024. tuženik odustao od dokaznog prijedloga za provođenjem kombiniranog vještačenja.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan. 5. Čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom dok je čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

6. Čl. 1095. st. 1. ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je nadoknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

7. Odredbom čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava. U slučaju osiguranja od odgovornosti osiguratelj odgovara za štetu nastalu osiguranim slučajem u smislu odredbe čl. 964. i 965. ZOO-a.

8. Čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj: 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18 - dalje: ZZR) propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. istoga članka propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

9. Među strankama je sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija, odgovornost, uzročno-posljedična veza te osnova i visina tužbenog zahtjeva.

10. Prije svega valja reći da je iako tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je u ovom predmetu isključena njegova odgovornost za štetni događaj temeljem čl. 8. st. 4. Uvjeta za osiguranje od javne (izvanugovorne) odgovornosti navedeni prigovor sud je ocijenio neosnovanim. Naime, tužba nije podnesena temeljem police osiguranja od javne (izvanugovorne) odgovornosti za štetu koju pretrpe treće osobe vezano uz djelatnost poslodavca, već temeljem police osiguranja od odgovornosti kojom se osigurava odgovornost za štetu koju radnici, odnosno zaposlenici kod navedenog poslodavca pretrpe na radu i prilikom obavljanja poslova svojeg radnog mjesta. Tako su policom osiguranja od odgovornosti broj 078700103018 od 31. ožujka 2023. po kojoj tužitelj i potražuje naknadu štete, zaposlenici poslodavca tužitelja Zagrebački holding d.o.o. bili osigurani na dan štetnog događaja za štete koje pretrpe prilikom obavljanja redovitih poslova svoga radnog mjesta kod toga poslodavca do ugovorenog iznosa od 236.436,87 EUR. Istom policom ugovorena je i javna odgovornost prema trećim osobama, te se isključeni rizik osiguranja određen čl. 8. st. 4. Uvjeta za osiguranje od javne (izvanugovorene) odgovornosti odnosi upravo na osiguranje od javne izvanugovorne odgovornosti, a ne na osiguranje od odgovornosti prema djelatnicima. Tim više što se prema čl. 2. citiranih Uvjeta za osiguranje trećim osobama ne smatraju djelatnici osiguranika, osim ako to nije posebno ugovoreno i naznačeno na polici osiguranja, a što ovdje nije slučaj. Stoga predmetni štetni događaj nije isključen iz osiguranja predviđenog predmetnim ugovorom o osiguranju.

11. Nadalje, iz Prijave o ozljedi na radu sud je utvrdio da se tužitelj ozlijedio 4. srpnja 2023. 16.00 sati u Donjoj Dubravi, kao vozač kamion prilikom vožnje naglo zakočio, a radi prometne nesreće. Iz prijave proizlazi i da je ozlijedio vrat, uključujući vratnu kralježnicu i vratne kralješke.

11.1. Temeljem podataka koji su navedeni u prijavi o ozljedi na radu, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje priznao je tužitelju ozljedu ozljedom na radu i to ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu, sukladno čl. 129. st. 1 Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj: 80/13, 137/13 i 98/19) kojim je propisano da o priznavanju ozljede na radu Zavod odlučuje u pravilu bez donošenja pisanog rješenja, ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu, odnosno profesionalne bolesti. Iz navedenog proizlazi da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje tužitelju priznao ozljedu od 4. srpnja 2023. kao ozljedu na radu, a protiv navedene odluke Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje bila je dopuštena žalba Direkciji Zavoda u roku od 15 dana od dana primitka ovjerene tiskanice prijave o ozljedi na radu, što je vidljivo iz ovjerene tiskanice prijave o ozljedi na radu (list 105 spisa). Tuženik nije dostavio u spis dokaz iz kojeg bi bilo vidljivo da je protiv navedenog rješenja podnesena žalba, niti je to tvrdio tijekom postupka, slijedom čega je rješenje HZZO-a postalo pravomoćno.

12. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je navedenog dana bio na poslu i obavljao redovite zadatke prikupljanja otpada, a navedenog trenutka bio je u kamionu i vozio u Vukovarskoj ulici u Dubravi. U jednom trenutku, iz desne ulice u lijevu izletjelo je vozilo koje je imalo brzinu negdje oko 80-ak km/h. Navodi da je bio iznenađen te je automatski prikočio. Navodi također da je tim trenucima vozio oko 10-15 km/h, bio je vezan sigurnosnim pojasom. Odmah pri kočenju osjetio je trzaj u vratu. Kako je zakočio, tijelo mu je krenulo prema naprijed, a sigurnosni pojas je tijelo zakočilo te je osjetio tada trzaj u vratu, najviše sa desne strane. Navodi da je nakon toga nazvao poslodavca i rekao mu što se dogodilo, a poslodavac mu je rekao da u takvim slučajevima trzajne ozljede ne idu po njega, nego da se javi u Hitnu. Nakon što se javio u Hitnu, Hitna je došla po njega oko 16,30 sati. Na pitanje pun. tužitelja, tužitelj navodi da je u trenutku nastanka štetnog događaja kod tuženika bio zaposlen oko pet godina. Na pitanje pun. tužitelja, tužitelj navodi da je na temelju naloga poslovođe taj dan radio odnosno vozio otpad na navedenom području. Na pitane pun. tužitelja, tužitelj navodi da mu je nakon ozljeđivanja bila potrebna tuđa pomoć i njega, i to prije svega ukućana, a posebno brata koji ga je vodio na terapije kada je bilo potrebno, sve navedeno imajući u vidu da je jedno vrijeme nosio shanzov ovratnik. 13. Iz Presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pp- 8832/2024 od 3. rujna 2024., sud je utvrdio da je tužitelj oslobođen od optužbe da bi dana 04. srpnja 2023. godine, u 16,30 sati, u Zagrebu, na križanju ulica Kijevska ulica, Okučanska ulica, Vukovarska ulica, kao vozač, upravljao vozilom marke "Renault", registarske oznake [registarska oznaka], te da za vrijeme vožnje nije koristio sigurnosni pojas koji je ugrađen u vozilo (pregledom vozila u kućištu kopče sigurnosnog pojasa pronađena lažna plastična kopča sigurnosnog pojasa), odnosno na način koji je odredio proizvođač sigurnosnog pojasa, čime bi počinio djelo prekršaja opisano po čl. 163. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23), kažnjiv po čl. 163. st. 8. istog Zakona.

14. Sud je prihvatio kao istinit iskaz tužitelja jer je jasan, logičan i uvjerljiv te u skladu sa Prijavom o ozljedi na radu i ostalom priležećom dokumentacijom.

15. Imajući u vidu sve provedene dokaze, a osobito iskaz tužitelja, sud je utvrdio da je do ozljeđivanja tužitelja došlo 4. srpnja 2023., prilikom voženje za vrijeme obavljanja redovitih radnih zadataka, kada je jednom trenutku izletjelo vozilo koje je imalo brzinu negdje oko 80-ak km/h te je radi toga automatski prikočio. Sud je utvrdio i da je u tim trenucima vozio oko 10-15 km/h te da je bio vezan sigurnosnim pojasom, kao i da je odmah pri kočenju osjetio trzaj u vratu.

16. Iz odredaba 111. st. 1. ZR-a i čl. 25. ZZR-a proizlazi da poslodavac odgovara radniku za štetu pretrpljenu na radu po načelu objektivne odgovornosti, dakle na temelju činjenice da je radnik pretrpio štetu na radu. Poslodavac se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da postoje okolnosti pod kojima može biti oslobođen odgovornosti, međutim, iako je tuženik osporio odgovornost za nastanak štetnog događaja sud je utvrdio da tuženik nije dokazao postojanje okolnosti pod kojima se može osloboditi odgovornost kao niti da postoji doprinos tužitelja. Imajući u vidu da je ozljeda od 4. srpnja 2023. rješenjem HZZO-a tužitelju priznata kao ozljeda na radu sud je utvrdio da je tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja slijedom čega je dužan tužitelju nadoknaditi štetu koju je pretrpjela u predmetnom štetnom događaju.

17. Radi utvrđenja postojanja uzročno-posljedične veze te osnove i visine tužbenog zahtjeva sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku dr. ŠK. Vještak je naveo da je tužitelj u štetnom događaju od 4. srpnja 2023 zadobio laku tjelesnu ozljedu – trzajnu ozljedu vratne kralježnice. Nakon propisno provedenog konzervativnog kirurškog liječenja i fizikalne terapije zaostale su trajne posljedice u vidu blažeg post traumatskog cervikobrahijalnog sindroma. Između nastanka ozljeda i trajnih posljedica postoji direktna uzročno posljedična veza. Duševne boli zbog smanjenja općih životnih i radnih sposobnosti ocjenjujem sa 3% ,te će on u tom opsegu morati ulagati pojačane napore u svom budućem životu i radu. Primarni strah bio je intenzivan i kratkotrajan. Sekundarni strah zbog brige za zdravlje i ishod liječenja jakog intenziteta imao je 3 dana, srednjeg intenziteta 7 dana, a slabijeg intenziteta još 2 tjedna. Fizičke boli jakog intenziteta imalo je 3 dana, srednjeg intenziteta 10 dana, a slabijeg intenziteta još 5 tjedana. Kasniji i sadašnji bolovi ulaze u ocjenu pojačanih napora. Tuđa pomoć u smanjenom opsegu od 3 sata dnevno bila mu je potrebna kroz 3 tjedna.

18. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika dr. ŠK budući da je sačinjen stručno, jasno i obrazloženo, na temelju relevantne medicinske dokumentacije, cjelokupnog zdravstvenog kartona te pregleda tužitelja, a slijedom čega niti stranke nisu imale primjedbi na navedeni nalaz i mišljenje. Iz navedenog nalaza i mišljenja sud je utvrdio postojanje uzročno-posljedične veze te osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.

19. Na temelju odredbe čl. 19. ZOO-a, a u vezi s čl. 1046. i čl. 1100. istog zakona, tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti. Provedenim dokazima sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za pretrpljene fizičke boli, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i strah temeljem odredbe iz članka 1100. ZOO-a, a temeljem odredbe čl. 1095. ZOO-a i pravo na naknadu štete zbog pružene tuđe pomoći i njege. Visine pojedinih zahtjeva sud je cijenio po slobodnoj ocjeni imajući u vidu sve relevantne okolnosti značajne za svaki pojedini vid štete, odnosno, pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu neimovinske štete te o visini njezine naknade sud je vodio računa o značenju povrijeđenoga dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom.

20. Cijeneći utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet bolova, lokalitet povrede i način liječenja sud je ocijenio tužitelju primjerenom naknadu u iznosu 1.200,00 EUR. Imajući u vidu u nalazu i mišljenju vještaka opisanu vrstu i intenzitet pretrpljenog straha i dužinu trajanja sud je ocijenio primjerenom naknadu u visini od 800,00 EUR. Zbog navedenih ozljeda tužitelju je smanjena radna i opća životna sposobnost za 3 % te trpi duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti. Imajući u vidu životnu dob tužiteljice (rođen 2000. godine) te očekivani životni vijek kao i lokalitet ozljede, sud smatra da tužitelju na ime duševnih boli zbog umanjenja životne aktivnosti pripada primjerena naknada u iznosu od 600,00 EUR. S obzirom na sve izloženo, te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužitelju na pravičnu novčanu naknadu, to sud smatra da tužitelju temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO-a pripada ukupan iznos 2.600,00 EUR.

21. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, sud je primijenio čl. 1089. st. 2. u vezi s čl. 1095. st. 1. ZOO-a, te smatra kako je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi imovinsku štetu. Troškovi naknade za tuđu pomoć i njegu koju su tužiteljici pružali susjede, utvrđeni su u skladu s iskazom nalazom i mišljenjem vještaka prema intenzitetu i trajanju potrebe za ovakvom pomoći i njegom od ukupno 63 sata s tim da je cijena jednog sata od 3,32 EUR utvrđena u smislu čl. 223. st. 1. ZPP-a. Stoga je sud tužitelju dosudio s ove osnove ukupan 209,16 EUR.

22. Imajući u vidu navedeno ovaj sud smatra da tužitelju na ime neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti pripada ukupan iznos od 2.809,16 EUR, dok je u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva za iznos od 25,20 EUR s pripadajućim kamatama sud tužbeni zahtjev odbio.

23. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Obzirom tužitelj potražuje zateznu kamatu počevši od 25. listopada 2023. pa do isplate odnosno od dana podnošenja odštetnog zahtjeva sud je zahtjev koji se odnosi tijek kamate ocijenio osnovanim. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22).

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 - dalje: Tarifa) prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva i zatraženom trošku. Tako je tužitelju valjalo priznati trošak sastava odštetnog zahtjeva po Tbr. 32 – 100 bodova, sastava tužbe po Tbr. 7/1 – 100 bodova, zastupanja na ročištu 21. lipnja 2024. po Tbr. 9/1 – 100 bodova, trošak sastava podneska od 16. srpnja 2024. po Tbr. 8/4 – 25 bodova, trošak sastava podneska 26. rujna 2024. po Tbr. 8/1 – 100 bodova, zastupanja na ročištu 14. studenog 2024. i 19. prosinca 2024. po Tbr. 9/1 – po 100 bodova odnosno ukupno 625 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda iznosi 1.250,00 EUR, a što uz PDV od 25% iznosi 1.562,50 EUR. Tužitelju je priznat i trošak plaćenog predujma za provođenje medicinskog vještačenja u iznosu od 200,00 EUR, dakle tužitelju je ukupno priznat trošak u iznosu od 1.762,50 EUR.

25. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 26. lipnja 2024. obzirom istim samo dostavlja dokaz o uplati predujma za medicinsko vještačenje, dok trošak sastava podneska od 12. studenog 2024. nije priznat obzirom je svu dokumentaciju na koju se poziva, a koju dostavlja predmetnim podneskom, bio dužan dostaviti u trenutku podnošenja tužbe.

26. Na dosuđeni parnični trošak tužitelju je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.

27. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 20. prosinca 2024.

Sudac

Siniša Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku