REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11, Zagreb

Povrv-3706/2018.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Beatrix Crnogorac, u pravnoj stvari tužitelja: SAGA d.o.o., OIB: 26316291239, Žepče (Bosna i Hercegovina), Tatarbudžak bb, kojeg zastupa punomoćnik Draško Semren, odvjetnik u Zagrebu, Malešnica 31, protiv tuženika: SIT COLLECTION d.o.o., OIB: 25139588865, Sesvete, Ljudevita Posavskog 5, kojeg zastupa punomoćnik Pavao Mrkonjić, odvjetnik u Zagrebu, A.T.Mimare 24, radi isplate vps: 54.602,60 eur, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 18. rujna 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 19. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv- 60/2018 koji je dana 26. travnja 2018. donio javni bilježnik Marija Baković iz Zagreba, M. Matošeca 3 u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 36.659,41eura sa zateznim kamatama tekućim kako slijedi:

- na iznos od 8.493,41 eur od 26.02.2017.,

- na iznos od 15.902,00 eur od 02.03.2017.,

- na iznos od 12.264,00 eur od 04.03.2017., pa do isplate u razdoblju od navedenih dospijeća do 14.03.2020. po stopi od 12% godišnje propisanoj čl. 2. Zakona o visini stope zatezne kamate Federacije Bosne i Hercegovine, a u razdoblju od 15.03.2020. do isplate po stopi od 10% godišnje propisanoj čl.

3. Zakona o visini stope zatezne kamate Federacije Bosne i Hercegovine kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju nastali ovršni trošak u iznosu od 1.251,39 eura/9.428,60 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 26.04.2018. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Ukida se platni nalog sadržan rješenju o ovrsi broj Ovrv-60/2018 koji je dana 26. travnja 2018. donio javni bilježnik Marija Baković iz Zagreba, M. Matošeca 3 u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju predvidivi ovršni trošak u iznosu od 403,81eura /3.042,50 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 26.04.2018. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv- 6926/2019 koji je dana 03. prosinca 2019. donio javni bilježnik Božo Miletić iz Zagreba, Ulica Grge Tuškana 39 u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 17.748,04 eur sa zateznim kamatama tekućim 06.12.2017. do isplate po stopi od 12% godišnje propisanoj čl. 2. Zakona o visini stope zatezne kamate na neizmirena dugovanja Federacije Bosne i Hercegovine, na način propisan čl. 3. Zakona o visini stope zatezne kamate na neizmirena dugovanja Federacije Bosne i Hercegovine kao i nastali trošak ovog ovršnog postupka u iznosu od 557,36 eura /4.199,45 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos nastalih troškova od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, a na iznos predvidivih troškova u iznosu od 238,24 eura /1.795,00 kn od dana pravomoćnosti rješenja o ovrsi do isplate, sve po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanoj za 3 postotna poena te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 6.451,19 eura, sve u roku od petnaest dana.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je u ovom postupku povučena tužba za iznos od 17.943,19 eura te se u tom dijelu ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv- 60/2018 koji je dana 26. travnja 2018. donio javni bilježnik Marija Baković iz Zagreba, M. Matošeca 3.

Obrazloženje

1. U predmetu pod poslovnim brojem Povrv- 3706/2018 na prijedlog ovrhovoditelja – sada tužitelja, javni bilježnik Marija Baković, Zagreb, Matošeca 3, izdao je rješenje o ovrsi poslovnog broja Ovrv-60/2018. od 26. travnja 2018. kojim je ovršeniku – sada tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 54.602,60 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća pojedinih utuženih računa pa do isplate kao i trošak ovršnog postupka (list 1. do 5. spisa).

2. Protiv rješenja o ovrsi koju je odredio javni bilježnik ovršenik/tuženik je pravodobno izjavio prigovor ( 42. -45. spisa) u kojem navodi kako ovršenik/tuženik priznaje činjenicu postojanja poslovne suradnje između ovrhovoditelja/tužitelja i ovršenika/tuženika. Sit collection d.o.o. je usmeno ugovorio poslovnu suradnju s ovrhovoditeljem/tužiteljem vezano za proizvodnju, zastupanje i izvoz proizvoda dobavljača Saga d.o.o. na tržište Europske unije. Navedeni proizvodi su bili isporučeni od stane društva Sit collection d.o.o. krajnjem njemačkom društvu Mebasa Uwe Jung G,BH sa sjedištem u [adresa] u Saveznoj Republici Njemačkoj. Ugovoreno je plaćanje robe u roku od 30 dana od dana isporuke, navedeni rokovi nisu ispoštovani od strane Sage d.o.o. te je zbog toga došlo do prekida predmetne poslovne suradnje. Poslovna suradnja je trajala od 9. mjeseca 2016. do 2. mjeseca 2017. godine. Navedenu poslovnu suradnju je u ime ovrhovoditelja/tužitelja vodio HD i ŽD, a u ime ovršenika/tuženika ČD. U navedenom razdoblju isporučena je roba u vrijednosti od 146.659,30 eur, a plaćeno je po navedenim računima iznos od 110.000,00 eur i to dana 28.2.2017., 22.03.2017. i 18.04.2017. godine. Nadalje ističe kako je u okviru poslovne suradnje ugovoreno 4% provizije od ugovorenog posla u korist Sit collection d.o.o. te da je ovrhovoditelj/tužitelj bio dužan ovršeniku/tuženiku isplatiti iznos provizije u visini od 5.866,38 eur. Nadalje, ovršenik/tuženik je ovrhovoditelju/tužitelju isplatio dogovoreni transport uzoraka i carinu u visini 1.140,00 eur. Nadalje, bila je dogovorena usluga zastupanja ovrhovoditelja/tužitelja na tržištu Europske unije u iznosu od 2.500,00 eur mjesečno. Navedena suradnja je trajala od 9. mjeseca 2016. do 2. mjeseca 2017. te ukupni trošak zastupanja iznosi 15.000,00 eur. Naime, od 2. mjeseca 2017. prestala je isporuka robe između društva Saga d.o.o. prema društvu Mebasa Uwe Jung GmBH zbog razloga nepoštivanja rokova isporuke te zbog razloga što su bili isplaćeni drugi artikli robe, a ne oni artikli robe što je krajnji kupac naručio. Navodi kako je dogovoreno prilikom plaćanja iznos od 40.000,00 eura i 10% popusta zbog angažiranja sredstava garancije za korist ovrhovoditelja/tužitelja od strane ovršenika/tuženika u visini od 4.000,00 eura. Također, je zbog nepoštivanja dogovora prilikom isporuke robe bio tužen Sit collection d.o.o. od strane Mebasa Uwe Jung GmBH za iznos od 5.900,00 eur. Tako da bi preostala ukupna razlika preostalih računa u iznosu od 4.752,92 eur,a što je dio koji se odnosi na reklamacije isporučene robe, neadekvatno pakiranje robe, isporuka robe u krivoj boji, neisporučena roba prema poslovnim predračunima te iznos sredstava za tužbu pokrenutu pred Njemačkim sudom. Predmetni navedeni iznosi se stavljaju u kompenzaciji prema utuženom iznosu. Slijedom navedenog, nije ostao dug u visini 54.602,60 eura te se osporava osnov i visinu duga u cijelosti.

3. Postupajući po prigovoru tuženika, primjenom izričite odredbe čl. 54. Ovršnog zakona, a uz primjenu čl. 252j i čl. 252e Ovršnog zakona (NN, br. 112/12, 25/13,93/14,55/16,73/17 dalje OZ), ovaj sud je svojim rješenjem broj 94 Povrv- 3706/18-3 od 08. studenoga 2018., stavio je izvan snage rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave broj Ovrv-60/2018 od 26.04.2018. doneseno po javnom bilježniku Mariji Baković iz Zagreb, Milivoja Matošeca 3 u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo sve provedene ovršene radnje te odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga (list 67. spisa).

4. U predmetu pod poslovnim brojem Povrv- 920/20 na prijedlog ovrhovoditelja – sada tužitelja, javni bilježnik Božo Miletić iz Zagreba, Ulica Grge Tuškana 39 , izdao je rješenje o ovrsi poslovnog broja Ovrv-6926/2019. od 3. prosinca 2019. kojim je ovršeniku – sada tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 17.748,04 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 06.12.2017. pa do isplate kao i trošak ovršnog postupka (list 183. do 185. spisa).

5. Protiv rješenja o ovrsi poslovnog broja Ovrv-6926/2019. od 3. prosinca 2019. koju je odredio javni bilježnik bilježnik Božo Miletić iz Zagreba, Ulica Grge Tuškana 39 ovršenik/tuženik je pravodobno izjavio prigovor (190. do 193. spisa) u kojem iznosi identične navode kao i u prigovoru iz parničnog predmeta poslovnog

6. Postupajući po prigovoru tuženika, primjenom izričite odredbe čl. 54. Ovršnog zakona, a uz primjenu čl. 252j i čl. 252e Ovršnog zakona (NN, br. 112/12, 25/13,93/14,55/16,73/17 dalje OZ), ovaj sud je svojim rješenjem broj 14 Povrv- 920/20 od 19. ožujka 2020., stavio je izvan snage rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave broj Ovrv-6926/2019 od 3.12.2019. doneseno po javnom bilježniku Boži Miletiću iz Zagreba, Ulica Grge Tuškana 39 u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo sve provedene ovršene radnje te odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga (list 199. do 200 spisa).

7. Spisu pod poslovnim brojem Povrv-3706/2018 priklopljen je spis Povrv- 920/2020.

8. Obzirom na činjenicu da se ovdje radi o sporu sa međunarodnim elementom (tužitelj inozemna pravna osoba (sjedište u [adresa]) sud je najprije dužan bio utvrditi mjerodavno pravo.

9. Mjerodavno pravo u sporu s međunarodnim elementom za ugovore o kupoprodaji utvrđuje se prema odredbama članka 19. i 20., točka 1. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima (Narodne novine broj 53/91, dalje: ZRS) koji se primjenjuje u ovom slučaju obzirom na to da se pravni odnos se odvijao tijekom 2016. i 2017.

10. Prema odredbi iz članka 19. ZRS-a propisano je da je za ugovore mjerodavno pravo što su ga izabrale ugovorne strane, osim ako navedenim zakonom ili međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno. Iz odredbe članka 20. točka 1. proizlazi da u slučajevima kada nije izabrano mjerodavno pravo i kada posebne okolnosti slučaja ne upućuju na drugo pravo , kao mjerodavno pravo ima se primijeniti pravo mjesta gdje se u vrijeme primitka ponude nalazilo prebivalište odnosno sjedište prodavatelja dakle u ovom slučaju pravo Federacije Bosne i Hercegovine odnosno Zakon o obligacionim odnosima (Službeni list SFRJ broj 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, Službeni list RBiH br.2/92,13/93,13/94, Službeni glasnik RS 17/93, 3/96 - list. 98. do 109. spisa) kao i Zakon o visini stope zatezne kamate (Službene novine Federacije BIH broj 27/98,51/01,101/16,18/20 - list 499. do 516. i 95. spisa) koji je dostavio tužitelj u spis.

11. Podneskom od 16. listopada 2018. tužitelj se očitovao na prigovor tuženika te je naveo kako nije točan navod tuženika da je dogovoren rok plaćanja od 30 dana od isporuke robe nego je dogovoreno plaćanje po isporuci robe, što znači da vjerovnik ispunjenje obveze može zahtijevati odmah, tj. u roku od 8 dana, kako je to uobičajeno u poslovnoj i sudskoj praksi. Stoga je i tijek zateznih kamata određen u skladu s navedenim i čl. 314. navedenog Zakona o obligacionim odnosima Federacije Bosne i Hercegovine, kako je i navedeno u prijedlogu za ovrhu. Datumi isporuke robe navedeni su u računima i prijevoznoj dokumentaciji. Sporne iznose iz tih računa tuženik prihvaća i prebija sa svojim navodnim potraživanjima prema tužitelju iz istog ovog odnosa u vezi s istom tom robom. Navodi kako je u skladu s navedenim određena i visina kamatne stope koja iznosi 12% prema Zakonu o visini stope zatezne kamate na neizmirena dugovanja Federacije Bosne i Hercegovine, kako je također obrazloženo u prijedlogu za ovrhu. S obzirom na sve navedeno, navodi tuženika su neosnovani i usmjereni na odugovlačenje i opstrukciju postupka.

Tužitelj ponovo ističe kako je u poslovnom odnosu bio s tuženikom i to na način da je tužitelj kao proizvođač i prodavatelj tuženiku kao kupcu prodavao robu (namještaj). Tužitelj nije u nikakvom poslovnom odnosu s trgovačkim društvom iz SR Njemačke koje navodi tuženik. Slijedom toga nije istina da je tuženik bio posrednik između tužitelja i kupca iz Njemačke ili zastupnik tužitelja na tržištu EU i da bi time imao bilo kakva prava ili potraživanja u odnosu prema tužitelju te da bi nastali bilo kakvi odnosi i troškovi u vezi s tim (posredovanje, provizije, troškovi, garancije i bilo što drugo). Tužitelj ovdje skreće pažnju na činjenicu da tuženik i sam čini nespornim i priznaje svoj dug (prema navodima tuženika to bi bio iznos od 36.659,30 EUR jer navodi da je od ukupno 146.659,30 EUR platio 110.000,00 EUR, pa ostaje navedena razlika), ali ga neosnovano stavlja u prijeboj.

12. U dokaznom postupku izveden je dokaz saslušanjem svjedoka i to HD i ĐD, saslušanje stranke zakonskog zastupnika tužitelja ND te je proveden dokaz financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku Ljupko Omazić, dipl.oec., stalni sudski vještak iz društva Omazić d.o.o. za knjigovodstveno financijsko vještačenje iz Zagreba, Bužanova 12a.

13. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 89/21, 80/22, u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud smatra tužbeni zahtjev tužitelja koji je postavljen u postupku pod poslovnim brojem Povrv-3706/2018 osnovanim (točka I. tužbenog zahtjeva) osim u dijelu koji se odnosi na predvidivi ovršni trošak (točka II. tužbenog zahtjeva), dok je tužbeni zahtjev postavljen u postupku pod poslovnim brojem Povrv-920/20, koji je priklopljen na spis Povrv-3706/2018, ocijenjen kao neosnovan u cijelosti (točka III. tužbenog zahtjeva).

14. U predmetu pod poslovnim brojem Povrv-3706/2018 tužitelj potražuje iznos od 54.602,60 eura sa zakonskim zateznim kamatama temeljem ispostavljenih računa tuženiku s osnova poslovne suradnje odnosno kupoprodaje robe (namještaj).

15. Među strankama je sporno jesu li stranke bile u poslovnom odnosu kupoprodaje ili je tuženik bio zastupnik i posrednik tužitelja u odnosu prema trećem trgovačkom društvu iz Republike Njemačke. Također, tuženik stavlja u kompenzaciju iznose od 5.866,38 eura (iznos provizije), 1.140,00 eura (transport uzoraka i carina), 15.000,00 eura usluga zastupanja na tužitelja na tržištu Europske unije od 9. mjeseca 2016. do 2. mjeseca 2017.), 4.000,00 eura (popust zbog angažiranja sredstava garancije za korist tužitelja), 4.752,92 eura (reklamacija isporučene robe). Tuženik također ističe da je uplatio iznos od 120.652,92 eura, dakle sporna je visina i osnova tužbenog zahtjeva.

16. Podneskom od 16.10.2018. tužitelj smanjuje tužbeni zahtjev za iznos od 17.943,19 eura tako da potražuje iznos od 36.659,41 eura sa zateznim kamatama, a koji iznos se odnosi na račun broj 23/2017 od 17.02.2017 (iznos od 8.493,41 eura), račun broj 26/17 od 21.02.2017(iznos od 15.902,00 eura), račun broj 28/17 od 23.02.2017. (12.264,00 eura) jer je tuženik izvršio uplatu u iznosu od 30.000,00 eura 18.04.2017. Tužitelj navodi da je navedenu uplatu primio na svoj račun 19.04.2017. te je obzirom na opis plaćanja tuženika u nalogu, tužitelj tom uplatom podmirio račune koji nisu predmet ovog postupka i dio računa broj 23/2017 od 17.02.2017. te stoga sada tužitelj potražuje smanjeni iznos od 8.493,41 eura u odnosu na navedeni račun. Tužitelj ističe da se navedene uplate od strane tuženika ne odnose na utužene iznose u postupku poslovni broj Povrv-3706/2018.

17. Ovo smanjenje tužbenog zahtjeva sud je tretirao kao povlačenje tužbe, a kako se tuženik o povlačenju tužbe o tome nije izjasnio pa je sukladno čl. 193. st. 2. ZPP-a, sve u vezi čl. 456. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci rješenja.

18. U predmetu pod poslovnim brojem Povrv-920/2020 tužitelj potražuje iznos od 17.748,04 eura sa zakonskim zateznim kamatama. U navedenom predmetu tužitelj ističe kako potražuje navedeni iznos s osnove ostatka duga odnosno kako navodi utužen je navedeni iznos na temelju izvoda sa stanjem ukupnog duga od 54.407,45 eura (izvod priložen uz rješenje za ovrhu) umanjen za iznos od 36.659,41 eura koji iznos je utužen u predmetu poslovni broj Povrv- 3706/2018.

19. Na ročištu 16. lipnja 2020. saslušan je svjedok HD, djelatnik tužitelja koji je u iskazu potvrdio da je sva roba za koju tužitelj potražuje utuženi iznos otpremljena tuženiku. U konkretnom slučaju tužitelj je izrađivao robu po narudžbi tuženika, dok je tuženik bio u poslovnom odnosu kupoprodaje s tužiteljem te je dalje prosljeđivao naručenu robu na Njemačko tržište. Prema njegovim saznanjima tuženik je naručio robu ukupne vrijednosti 400.000 eura, a od čega mu je isporučeno otprilike 200.000 eura. Između stranaka nije bila ugovorena provizija, troškovi transporta, carina, zastupanja na tržištu EU, kao i što nije postojala nikakva garancija ili međusobni popusti. Tuženik je dobio garanciju od strane dotičnog Njemačkog trgovačkog društva za cjelokupan iznos poslovnog poduhvata, no društvo tužitelja nije dobilo garanciju od strane tuženika. Poslovna suradnja prestala je zbog neplaćanja od strane tuženika, iako je tuženik naknadno imao manje primjedbe vezane za ambalažu u kojoj je isporučivana roba. Rokovi isporuke robe nisu bili jasno definirani te koliko on zna tužitelj nije bio u zakašnjenju s isporukom naručene robe.

Navodi kako se poslovna suradnja između stranaka se odvijala između 2016. i 2017. te da je plaćanje bilo ugovoreno po isporuci robe. Cijeli poslovni odnos se bazirao na modelu narudžba - isporuka - plaćanje. Ističe kako je sve poslove on dogovarao osobno s djelatnikom tuženika, i to ČD, bez ikakvog upliva ŽD. Međutim, ŽD je inicijalno stvorio kontakte s tuženikom radi zasnivanja poslovne suradnje. ŽD je u to vrijeme bio direktor podružnice društva Arkada d.o.o. koje je u to vrijeme izrađivalo stolice za tužitelja, budući da tužitelj nije mogao isporučiti dovoljno stolica pa je dio naručio od društva Arkada d.o.o. Navodi kako je kod inicijalnih dogovora oko suradnje prisustvovao je i direktor njemačkog trgovačkog društva koje je trebalo otkupiti sve proizvode od strane tuženika, a sve kako bi se uvjerio u proizvodne mogućnosti tužitelja. Ukupna narudžba nije bila jasno definirana što se tiče rokova isporuke, već je trebala biti ispunjavana u više dijelova prema svakoj pojedinoj narudžbi. Primjerice, ukupna narudžba iznosi otprilike 400.000 eura, dok mi sukladno nalogu tuženika isporučimo na primjer 50.000 eura protuvrijednosti robe. Svjedok nije upoznat s točnim rokovima izvršenja naloga.

20. Na ročištu održanom 16. lipnja 2020. saslušan je svjedok ĐD, koji iskazuje da je u vrijeme na koje se odnosi utužena tražbina bio djelatnik društva Arkada d.o.o. Tužitelj je dao nalog društvu Arkada d.o.o., da mu izradi dio stolarije prema ranijem nalogu tuženika. Arkada d.o.o., je naručenu robu isporučivala tužitelju koji je otkupljivao navedenu robu. Robu koju su izrađivali za tužitelja su direktno isporučivali tuženiku, budući da je njihovo postrojenje bliže sjedištu tuženika od postrojenja tužitelja. Naručeno je otprilike 8.000 stolica koje su su isporučivali u dogovoru s tuženikom, i to prema mogućnostima proizvodnje i transporta obje strane. Roba koja je naručena nije u cijelosti isporučena , određena količina robe je ostala u skladištu. Nije mu poznata činjenica je li između stranaka bila ugovorena provizija, troškovi transporta, carina, zastupanja na tržištu EU. Nije upoznat s razlozima prestanka poslovne suradnje stranaka. Navodi kako je jedina reklamacija koja je bila upućena od strane tužitelja se odnosila na kvalitetu ambalaže te su poslali novu ambalažu, nije bio upoznat s rokovima isporuke robe. Poslovni odnos je trajao otprilike tri mjeseca.

21. Na ročištu održanom 16. ožujka 2023. saslušan je zakonski zastupnik tužitelja ND koji je naveo kako je suradnja sa tuženikom bila bazirana na planu isporuka u vrijednosti otprilike u iznosu od 400.000,00 eura, odnosno tužitelj je prodavalo stolice i stolove društvu tuženika, a tuženik bi ih dalje prosljeđivao svom klijentu u Njemačku. Društvo tužitelja u tom trenutku nije imalo dovoljno veliki kapacitet za veliku količinu isporuke te je napravila zajedničku suradnju sa svojim dobavljačima i partnerima. Suradnja se bazirala na način da će se slati precizne narudžbe u količini jednog šlepera-kamiona te maksimalno 8 dana nakon isporuke će se ista roba platiti. Nakon određenog razdoblja suradnje tuženik je prestao plaćati te je društvo SAGA prestalo isporučivati robu. Navodi kako je prisustvovao telefonskom razgovoru ČD i ŽD u kojem mu je ŽD rekao ČD da se više ne može isporučivati roba dok se dospjeli dug ne plati, stoga je tuženik počeo plaćati te je tužitelj ponovno počeo sa isporukom robe do trenutka kada je tuženik potpuno prestao plaćati. Ističe kako je tužitelju ostala velika količina robe na skladištu koja je bila namijenjena tuženiku te su oni morali navedenu robu prodati ispod cijene kako bi pokrili troškove koji su im nastali U odnosu na reklamaciju navodi kako je tuženik reklamirao samo kartonsku ambalažu koju su oni zamijenili. Ističe kako je tuženik bio kupac i da nije bilo nikakvog spomena o posredovanju što dokazuju i računi koji glase na ime tuženika.

22. Sud je prihvatio u cijelosti iskaze svjedoka kao i tužitelja jer su isti vjerodostojni, uvjerljivi, logični i u skladu s dokumentacijom sadržanom u spisu.

23. U Nalazu i mišljenju od 07. travnja 2024. stalni sudski vještak Ljupko Omazić, dipl.oec. iz društva Omazić d.o.o. za knjigovodstveno financijsko vještačenje navodi kako potraživanje tužitelja od tuženika po utuženim računima s prilozima u predmetnom spisu, list 7. do 37. spisa, iznosi ukupno 54.602,60 eur, a sastoji se od iznosa po pojedinim računima iz tablice 1. stupac 4. točka 1. nalaza. Tužitelj je u poslovnim knjigama, odnosno na analitičkoj knjigovodstvenoj kartici konto 2120000 Kupci u inostranstvu partner Sit Collection, Sesvete (tuženik), uredno evidentirao ispostavljene račune iz tablice 1. nalaza u ukupnom iznosu od 54.602,60 eur (stupac 3. tablica 1.), a neplaćeni i utuženi iznos navedenih računa iznosi 54.602,60 eur, i sastoji se od iznosa po pojedinim računima iz tablice 1. stupac 4. (točka 1. nalaza). Nadalje navodi kako prema dostavljenim nalozima za prekogranično/međusobno plaćanje od strane tuženika u predmetni spis list 46. do 48., proizlazi da je tuženik izvršio ukupnu uplatu tužitelju u iznosu od 110.000,00 EUR, a navedenim uplatama što je vidljivo iz opisa plaćanja, prve dvije uplate (28.02.2017. i 22.03.2017.) odnose se na plaćanje računa koje nisu predmet spora, a uplatom od 18.04.2017. plaćen je račun 22/2017. i dio računa 23/2017. (točka 2.1. nalaza).

Nadalje, ističe da prema dostavljenim nalozima za prekogranično/međunarodno plaćanje od strane tuženika u predmetni spis list 46. do 48., a prikazani u tablici 2. točka 2.1. nalaza, proizlazi da je tuženik izvršio uplatu tužitelju u iznosu od 17.943,19 eur koja se odnosi na plaćanje računa koji su predmet spora (točka 2.2. nalaza).

U odnosu na visinu duga tuženika prema tužitelju po utuženim računima nakon izvršenih uplata koje se odnose na utužene račune prikazane u tablici 3. točka 2.2. nalaza, ona iznosi ukupno 36.659,41 eur, a sastoji se od duga po slijedećim računima, i to: -dio duga po računu broj 23/2017. od 17.02.2017. u iznosu od 8.493,41 eur, -dio duga po računu broj 26/2017. od 21.02.2017. u iznosu od 15.902,00 eur, -dio duga po računu broj 28/2017. od 23.02.2017. u iznosu od 12.264,00 eur (točka 2.2. nalaza).

Napominje kako tužitelj kroz cijelo vrijeme poslovanja sa tuženikom nije vršio usklađenje analitičkog računa kupca (tuženika sa stanjem u knjigovodstvu kupca (tuženika), iako najmanje jedanput godišnje trebao je uskladiti svoje stanje sa stanjem u knjigovodstvu tuženika, te ispostaviti pisanu potvrdu o izvršenom usklađenju salda koja se u gospodarskoj praksi naziva "Izvadak otvorenih stavaka"

– IOS, koji vjerovnik dostavlja dužniku. Isto tako dostavljeni Izvod Raiffeisen bank od strane tužitelja na dane kada su evidentirane uplate izvršene od strane tuženika "OPISU PROMJENE" ne sadrže kompletnu specifikaciju što je plaćeno od tuženika dok u Nalozima za prekogranično/međunarodno plaćanje dostavljenim od strane tuženika u "OPISU PLAĆANJA" navedena je točka specifikacija što se plaća uplatom zbog navedenog kod utvrđenja duga korišteni su podaci o plaćanjima utuženih računa iz Naloga za prekogranično/međunarodno plaćanje dostavljenim od strane tuženika u predmetni spis. Vještak ističe kako je tužitelj podneskom od 16.10.2018. (list 55. do 58. spisa) uredio tužbeni zahtjev na način da potražuje iznos od 36.659,41 eur, a po računima broj 23/2017. iznosi 8.493,41 eur, broj 26/2017. iznos od 15.902,00 eur i broj 28/2017. iznos od 12.264,00 eur. Vještak navodi kako je predmetnom spisu Povrv-3706/2018, priklopljen je spis Povrv-920/2020 u kojem tužitelj potražuje iznos od 17.748,04 eur bez specifikacije koji su računi utuženi nego samo navodi "budući da se radi o jednom istom poslovnom odnosu, a utužena su odvojeno dva dijela istog potraživanja ..." (list 183. do 184. spisa prijedlog za ovrhu i podnesak list 203. spisa). Vještak navodi kako u nalazu nije vršio usklađenje salda između tužitelja i tuženika kroz cijelo vrijeme poslovanja, nego sukladno zadatku samo utvrđivao visinu duga tuženika prema tužitelju po utuženim računima temeljem raspoložive dokumentacije.

24. Uvidom u račune broj, 23/2017 od 17.02.2017, 26/2017 od 21.02.2017. i 28/2017 od 23.02.2017. (list 7. do 38.) razvidno je kako isti glase na tuženika te da glase na utuženi iznos od 36.659,41 eura (smanjen iznos) i da je na njima navedeno da se radi o namještaju (stolice, drveni stolovi), na istima su navedeni datumi isporuke robe.

25. Iz iskaza svjedoka proizlazi kako je plaćanja bilo ugovoreno po isporuci robe te da se poslovni odnos kupoprodaje odvijao po modelu narudžba isporuka plaćanje. Iz iskaza svjedoka kao i tužitelja ne proizlazi da je tuženik za tužitelja obavljao poslove posredovanja ili zastupanja niti da bi bili ugovoreni neki dodatni troškovi.

26. Uvidom u isprave koje su sadržane u spisu te navoda stranaka, sud utvrđuje kako obvezno-pravni odnos zasnovan među strankama po svojoj naravi predstavlja ugovor o prodaji reguliran odredbom čl. 454. Zakona o obligacionim odnosima( Službeni list SFRJ broj 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, Službeni list RBIH br.2/92,13/93,13/94, Službeni glasnik RS 17/93, 3/96 - list. 98. do 109. spisa)

27. Člankom 454. Zakona o obligacionim odnosima određeno je da ugovorom o prodaji obvezuje se prodavatelj da stvar koju prodaje preda kupcu tako da kupac stekne pravo raspolaganja , odnosno pravo vlasništva, a kupac se obvezuje prodavatelju platiti cijenu.

28. Sud smatra kako tuženik neosnovano ističe kako se radilo o poslovnom odnosu posredovanja za treću pravnu osobu, jer iz dokumentacije sadržane u spisu kao i izvedenih dokaza proizlazi da su stranke u ovom postupku bile u poslovnom odnosu temeljem ugovora o prodaji (kupoprodaji) na način da je tužitelj prodavao robu (namještaj) tuženiku.

29. Sukladno čl. 7. st. 1. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a temeljem čl. 219. st. 1. ZPP-a, a temeljem čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Temeljem čl. 221 a. ZPP-a pak, sud ako na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Na strankama je da sud uvjere u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost njihovih zahtjeva. Ukoliko sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu te formirati određeno uvjerenje, oslanjajući se na svoju savjest i slobodnu ocjenu dokaza, primijeniti će pravila o teretu dokazivanja. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koje je mjerodavno za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva. Ona obavezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu u svoju korist poziva, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

30. Prema svemu gore navedenom, uzimajući svaki pojedini dokaz i sve dokaze zajedno, sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev koji glasi na iznos od 36.659,41 eura osnovan.

31. Obzirom na gore navedeno, a imajući u vidu da su tvrdnje tužitelja potkrijepljene dokazima o činjenicama ispunjenju ugovorne obveze (iskaz svjedoka , stranke , računi, uplate po računima od strane tuženika) koje predstavljaju logičan slijed radnji koje proizlaze iz ugovornog odnosa, sud se cijeneći svaki dokaz posebno te sve zajedno kao i rezultat cijelog postupka priklonio tvrdnjama tužitelja. Sud je zaključio da je iz priloženih dokaza vidljiva osnova tužiteljeve tražbine u iznosu od 36.659,41 eura, dok je visina utvrđena vještačenjem tužiteljeve tražbine.

32. U ovom postupku tuženik je istaknuo prigovor prijeboja utužene tražbine sa svojim tražbinama prema tužitelju. Naime, tuženik osporava tužiteljevu tražbinu koja se stavljajući u prijeboj svoja potraživanja s različitih osnova (iznos provizije, transport uzoraka i carina, usluga zastupanja na tužitelja na tržištu Europske unije od 9. mjeseca 2016. do 2. mjeseca 2017., popust zbog angažiranja sredstava garancije za korist tužitelja, reklamacija isporučene robe kao i naknada za posredovanje).

33. Kompenzacija ili prebijanje je jedan od načina prestanka obveze kroz međusobno obračunavanje postojećih tražbina i protutražbina koje potječu iz dvostrano postojećih međusobnih obvezno-pravnih odnosa. Obveza prestaje kompenzacijom u slučaju kada jedna strana prije i izvan parnice dade drugoj strani izjavu o prijeboju – prigovor prijeboja (čl. 337. Zakona o obveznim odnosima, NN 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje ZOO), zatim kada u parnici tuženik izjavi da prema tužitelju ima protutražbinu te predloži sudu da izvrši kompenzaciju tražbine tužitelj sa njegovom protutražbinom – prigovor radi prijeboja (čl. 338. st. 3. ZPP-a) i u slučaju tzv. kompenzabilne protutužbe (čl. 189. st. 1. ZPP- a). U slučaju istaknutog prigovora radi prijeboja i u slučaju istaknutog prigovora prijeboja tuženik u osnovi implicitno priznaje postojanje tražbine tužitelja, s tim da kod prigovora radi prijeboja predlaže istovremeno sudu da konstitutivnom odlukom izvrši prijeboj, a u slučaju prigovora prijeboja tvrdi da je tužiteljeva tražbina prestala prijebojem, dakle, prije i izvan parnice.

34. U konkretnom slučaju, može se zaključiti kako tuženik ističe prigovor procesne građanske kompenzacije. U odnosu na dokumentaciju koju je tuženik dostavio (e-mail od 02.06.2017) ističe se da iz iste nije razvidno je li se odnosi na robu koja je predmet postupka Povrv-3706/2018.

35. Sud je zaključio da tuženik nije dokazao postojanje svoje protutražbine prema tužitelju. Osnovna pretpostavka za postojanje prijeboja, uopće, je tražbina (tuženika prema tužitelju) u odnosu na navedeno tuženik nije dostavio kao niti predložio izvođenje adekvatnih dokaza radi utvrđivanja postojanja njegovih protutražbina to primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 7. st. 1. i 219. st. 1. ZPP-a) tuženik nije dokazao postojanje svojih protutražbina.

36. Imajući u vidu sve navedeno sud je uzeo kao dokazanom činjenicu da je među strankama u ovome postupku nastao sporni ugovorni odnos (kupoprodaja), temeljem čega je osnovana tražbina tužitelja u iznosu od 36.659,41 eura, koja ujedno predstavlja i ugovornu obvezu tuženika. Slijedom navedenog, primjenom članka 454. Zakona o obligacionim odnosima odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

37. Kako je obveza tužitelja dospjela, a tuženik tu tražbinu o dospijeću nije podmirio, to tužitelju pripada pravo i na zakonsku zateznu kamatu od dospijeća do isplate za svaki pojedinačni utuženi iznos primjenom odredbe 314. Zakona o obligacionim odnosima. Visinu stope zatezne kamate sud je odredio na temelju zahtijevane stope i članka 3. Zakona o visini stope zatezne kamate na neizmirena dugovanja Federacije Bosne i Hercegovine koji iznosi 12%, a od 15.03.2020. do isplate po stopi od 10% godišnje.

38. Tužitelju je priznat trošak ovršnog postupka koji se odnosi na trošak javnobilježničke nagrade kao i nastali troškovi sukladno odredbi čl. 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj: 8/11 i 114/12) te trošak sastava prijedloga za ovrhu stoga je tužitelju ukupno priznat nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.251,39 eura /9.428,60 kn, kako je i navedeno u rješenju o ovrsi te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude. Tužitelju nije priznat zatraženi predvidivi trošak ovršnog postupka (što zajedno sa PDV-om od 25% iznosi 403,81 eura/3.042,00 kn), jer tijekom postupka nije dokazano da su tužitelju ovi troškovi stvarno nastali te uzimajući u obzir činjenicu kako navedeno rješenje o ovrsi nije postalo niti ovršno niti pravomoćno zbog ovršenikovog izjavljenog prigovora, stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

39. U odnosu na tužbeni zahtjev kojim tužitelj potražuje iznos od 17.748,04 eura (priklopljeni Povrv 920/2020) sa zakonskim zateznim kamatama valja istaknuti kako je isti neosnovan. Naime, tužitelj potražuje na temelju izvoda sa stanjem ukupnog duga od 54.407,45 eura ( otvorene stavke) koji iznos je umanjen za iznos od 36.659,41 eura koji iznos je prvotno utužen u predmetu poslovni broj Povrv- 3706/2018. Valja istaknuti kako je utuženi izvod predstavlja vjerodostojnu ispravu sukladno Ovršnom zakonu, međutim isti predstavlja interni dokument tužitelja na temelju kojeg se ne može presumirati da je njegovo potraživanje po tom izvodu osnovano, imajući u vidu prigovor tuženika, kao i utvrđenja vještaka iz Nalaza i mišljenja. Dakle, takve isprave jednostrano ispostavljene od tužitelja bez drugih dokaza same po sebi nisu dovoljan dokaz o osnovanosti i visini tužiteljeve tražbine. U ovom slučaju je sporna visina utuženog potraživanja, a vještak bez specifikacije koji su računi utuženi nije mogao utvrditi visinu potraživanja u iznosu od 17.748,04 eura. Tužitelj je naknadno nakon izrade nalaza i mišljenja dostavio određene račune međutim nije predložio dopunu vještačenja slijedom svega navedenog odlučeno je kao u točki III. izreke ove presude.

40. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 2. i članka 155. ZPP-a te je tužitelju priznat trošak, a trošak se sastoji od troška zastupanja po odvjetniku odmjerenim prema Tarifi o nagradi i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 dalje OT) te se sastoji i to za sastav podneska od 16.10.2018. u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr.8. t.1. OT-a), podneska od 12.06.2019. u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr.8. t.3. OT-a), podneska od 27.06.2019. u iznosu od 1.000,00 eura (T br.8. t.1. OT-a) podneska od 13.05.2019. u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr.8. t.1. OT-a), ročišta od 13.05.2019. u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr.9. t.1. OT-a), ročišta od 10.03.2020. u iznosu od 1.000,00 eura ( Tbr.9.t.1.OT-a),ročišta od 08.09.2020. u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr.9. t.1. OT- a), ročišta od 16.06.2020. u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr.9. t.1. OT-a),ročišta od 08.06.2022. u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr.9. t.1. OT-a),ročišta od 24.01.2023.. u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr.9. t.1. OT-a),ročišta od 16.03.2023. u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr.9. t.1. OT-a), sastav prijedloga za osiguranje prethodnom mjerom u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr.7. OT-a), ročišta od 12.06.2024. u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr.9. t.1. OT-a), ročišta od 18.09.2024. u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr.9. t.1. OT-a) što sveukupno sa PDV-om od 25% iznosi 17.500,00 eura.

41. Tužitelju je priznat i trošak predujma za vještačenje u iznosu od 800,00 eura, kao i trošak naknade Fine za provedbu mjere u iznosu od 265,45 eura i materijalni trošak prijevoda dokumentacije po sudskom tumaču predano na ročištu 16.06.2020. u iznosu od 79,63 eura što sveukupno iznosi 18.645,08 eura. Obzirom na činjenicu da je tužitelj uspio sa 67,30%, a tuženik 32,70% u ovom postupku to je od postotka tužitelja koji je u većoj mjeri uspio u postupku oduzet postotak tuženika te je odmjerena naknada parničnog troška tužitelja u iznosu od 6.451,19 eura, sve sukladno članku 154. st. 2. ZPP-a te je odlučeno kao u točki IV. izreke ove presude.

42. Tužitelju nije priznat trošak podneska od 23.06.2020. u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr.8. t.1.OT-a),podneska od 05.11.2020. u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr.8. t.1.OT-a), podneska od 08.06.2022. u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr.8. t.1.OT-a),podneska od 24.01.2023. u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr.8. t.1.OT- a),podneska od 16.03.2024. u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr.8. t.1.OT-a),podneska od 11.06.2024. u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr.8. t.1.OT-a),podneska od 24.05.2024. u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr.8. t.1.OT-a) što sveukupno sa PDV-om od 25% iznosi 8.750,00 eura, iz razloga što je sukladno odvjetničkoj tarifi strankama priznat trošak po punomoćniku za obrazložene podneske, ali ne više od 4. takva podneska.

U Zagrebu 19. prosinca 2024.

SUDAC:

Beatrix Crnogorac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku uz nalog za sudsku

pristojbu na presudu

2. Tuženiku po punomoćniku

3. Spis u kalendar 60 dana – parnična pisarnica