Pr-3498/2020-43

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Jerki Kovačić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice OT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po pun. Mirku Kovaču, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Ordinacija dentalne medicine dr.dent.med. OTR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po pun. Leonu Zrniću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kasalo & Raić, odvj. u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 11. siječnja 2024. u nazočnosti zamj. pun. tužiteljice Ivane Grančić, odvj. vjež. kod Tanje Bota, odvj. u Splitu, i pun. tuženika Leona Zrnica, odvj. u OD Kasalo & Raić, objavljene dana 19. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Ordinacija dentalne medicine dr. med. dent. OTR, [adresa], dr. JT, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju OT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 795,74 EUR bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 56,84 EUR od 16.01.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 56,84 EUR od 16.02.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 56,84 EUR od 16.03.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 56,84 EUR od 16.04.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 56,84 EUR od 16.05.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 56,84 EUR od 16.06.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 56,84 EUR od 16.07.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 56,84 EUR od 16.08.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 56,84 EUR od 16.09.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 56,84 EUR od 16.10.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 56,84 EUR od 16.11.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 56,84 EUR od 16.12.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 56,84 EUR od 16.01.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 56,84 EUR od 16.02.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena te da plati trošak parničnog postupka zajedno s zakonskim zateznim kamatama prema navedenoj stopi koja teče od presuđenja pa do isplate, a sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici OT, OIB: 54423084522da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tuženiku Ordinacija dentalne medicine dr. med. dent. OTR, OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u iznosu od 2.750,00 eura, od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

Obrazloženje

1. U tužbi koja je kod ovog suda zaprimljena 30. prosinca 2020. navodi se kako je tužiteljica u razdoblju od 01. prosinca 2015. do 31. prosinca 2016. bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre. Tuženik da predstavlja javnu službu, u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama. U utuženom razdoblju da je tuženik obračunavao i tužiteljici isplaćivao plaću s nižom osnovicom. Naime, da je plaću izračunavao suprotno odredbama Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. Dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., suprotno odredbama Izmjene i dopune Dodataka sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., te suprotno odredbama Izmjena i dopuna dodataka sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012. Slijedom navedenog, predložila je tuženika obvezati na isplatu razlike plaće sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te tuženika obvezati na podmiru parničnog troška.

1.1. Podneskom od 18. listopada 2023. tužiteljica je precizirala tužbeni zahtjev sukladno izračunu vještaka dipl. oec. Darke Cecić od 26. rujna 2023., pa je predložila sudu tuženika obvezati na isplatu bruto iznosa od 795,74 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog mjesečnog iznosa pa do isplate, izuzimajući zatezne kamate na dosuđeni iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

2. U odgovoru na tužbu od 08. ožujka 2021. tuženik se usprotivio tužbenom zahtjevu tužiteljice u cijelosti, ističući kako nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika, međutim, tužbeni zahtjev tužiteljice da nije osnovan, te da isti treba u cijelosti odbiti. Naime, tuženik je istakao prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužiteljice i prigovor promašene pasivne legitimacije na strani tuženika. Tijekom postupka, tuženik je isticao da tužena Ordinacija dentalne medicine ne predstavlja javnu službu, u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama, da je tuženica privatni zdravstveni radnik, koji prema poreznom tretmanu nadležnog poreznog tijela predstavlja samostalnu djelatnost, odnosno svojevrsni obrt. U vrijeme potpisivanja sporazuma, tuženica kao poslodavac nije bila član ni jednog sindikata potpisnika Sporazuma, pa se na tuženicu nisu primjenjivale odredbe Temeljenog KU za službenike i namještenike u javnim službama. Na koncu, da tužena u utuženom razdoblju ni danas nema status javne službe, suprotno navodima tužiteljice, niti tužiteljica ima status javne namještenice, pa da tužbeni zahtjev kao neosnovan treba odbiti, štoviše, tužbu tužiteljice odbaciti.

2.1. Glede konačno preciziranog tužbenog zahtjeva, tuženik se istom u cijelosti usprotivio, osobito ističući prigovor pomanjkanja aktivne i prigovor promašene pasivne legitimacije.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23.11.2006.; Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13.05.2009. godine; Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011. godine; Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 28.12.2012.; Priopćenja za javnost Državnog zavoda za statistiku RH od 27.11.2015.; obračuna plaća za tužiteljicu za razdoblje od prosinca 2015. do siječnja 2017.; koeficijenta složenosti poslova za navedeno radno mjesto (medicinska sestra u dentalnoj ordinaciji); ostvarenog radnog staž radi utvrđivanja minulog rada; izveden je dokaz vještačenjem po vještaku financijske struke dipl. oec. Darki Cecić od 11 travnja 2023; kao i dokaz dopunskim vještačenjem o imenovanoj vještakinji od 26. rujna 2023.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

5. Pun. stranaka popisali su parnični trošak.

6. Među strankama u ovom postupku nije sporna činjenica da je tužiteljica u utuženom razdoblju od 01.12.2015.godine do 31.12.2016.godine bila zaposlenica kod tuženika.

7. Među strankama u ovom postupku kao sporno trebao je utvrditi predstavlja li tuženik kao poslodavac javnu službu u smislu odredbi članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama (''NN'' 27/01, 39/09), je li tužiteljičina plaća u tom smislu definirana odredbama navedenog Zakona o plaćama u javnim službama, te da li je u tom smislu osnovan prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije tužiteljice, te promašene pasivne legitimacije tuženice, te u tom smislu je li osnovano potraživanje razlike plaće temeljem odredbe iz članka III/ Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenim 23.11.2006.godine i Arbitražne odluke od 07.12.2011.godine.

8. U dokazne svrhe, a radi utvrđivanja aktivne legitimacije tužiteljice u ovom postupku ovaj sud je za potrebe postupka po prijedlogu tuženika zatražio od Porezne uprave, Ispostave Split podatak o statusu tuženice u poreznom sustavu, te podatak o tome u koju kategoriju poreznih obveznika se tuženik svrstava kod nadležnog tijela i kako se oporezuje. Također su u dokazne svrhe pregledane i platne liste temeljem kojih je tuženik tužiteljici obračunavao plaću u utuženom periodu.

9. Iz zaprimljenog očitovanja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Split od 06. rujna 2024., nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da dr. JTR obavlja samostalnu djelatnost dentalne medicine u kategoriji slobodnog zanimanja od 01. travanja 2004., te vodi poslovne knjige te da je isti dužan podnositi godišnju prijavu poreza na dohodak, da je upravo on obveznik plaćanja doprinosa za obvezna osiguranja.

10. Prema mišljenju ovog suda iz svih pregledanih i provedenih dokaza u ovom postupku nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da tužiteljica nije aktivno legitimirana podnijeti tužbu prema tuženici za isplatu razlike plaće i to sa osnova uvećanja osnovice na plaću od 6%. Naime, premda nije sporno da je tužiteljica zaposlenica tuženika na radnom mjestu medicinske sestre iz citiranog očitovanja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, razvidno je da tuženica, poslodavac tužiteljice ne predstavlja pravnu osobu. Slijedom navedenog, na istu se ne primjenjuje čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama. Naime, tuženica obavlja samostalnu djelatnost dentalne medicine u kategoriji slobodnog zanimanja, te je samostalni obveznik plaćanja doprinosa za obvezna osiguranja i drugih davanja, te isti samostalno osigurava novčana sredstva za plaću tužiteljice, a ne iz državnog proračuna. Naime, u tom smislu tužiteljica nije zaposlenica u javnoj službi budući tuženik spada u kategoriju slobodnog zanimanja koji samostalno obavlja djelatnost dentalne medicine, te se na istog ne primjenjuje odredba članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama (''NN'' 27/01, 39/08) budući je tim člankom propisano da su javne službe u smislu tog Zakona javne ustanove i druge pravne osobe kojim se sredstava za plaće osiguravaju u državnom proračunu. Tužiteljici novčana sredstva za plaću osigurava isključivo tuženik kao samostalni djelatnik, a koja činjenica je razvidna iz navedenog očitovanja Porezne uprave, Područnog ureda u Splitu, te iz obračunskih isprava plaće tužiteljice pa u tom smislu niti tuženik predstavlja javnu službu, niti je tužiteljica zaposlenica u javnoj službi već je ista zaposlenica kod osobe koja obavlja samostalnu djelatnost dentalne medicine. Također je potrebno istaći da se na tužiteljičin radni odnos i isplatu plaće ne primjenjuju ni odredbe Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 143/13) budući je člankom 1. tog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja propisano da se tim kolektivnim ugovorom uređuju prava i obveze iz rada i po osnovi rada u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja za koje se sredstva u iznosu većem od 50% troškova za plaće i druga materijalna prava radnika osiguravaju u državnom proračunu. Budući sredstva za plaću tužiteljice u stopostotnom odnosu osigurava tuženik koji kao poslodavac obavlja samostalnu djelatnost dentalne medicine na pitanje isplate razlike plaće u predmetnom slučaju se ne mogu primijeniti odredbe citiranog Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Također se na tužiteljicu ne mogu primijeniti ni odredbe Temeljnog Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''NN'' 141/12) budući je člankom 1. navedenog TKU-a propisano da se tim ugovorom utvrđuj prava i obveze iz rada i po osnovi rada službenika i namještenika u javnim službama, a na koje primjenjuje Zakon o plaćama službenika u javnim službama. Obzirom da tuženik kako je prethodno objašnjeno ne predstavlja sukladno odredbi članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama javnu službu u tom smislu ni tužiteljičina prava i obveze iz rada i po osnovi rada se ne mogu uređivati citiranim Temeljnim kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike. Tužiteljičina plaća i naknade plaće je u navedenom smislu propisana odredbom članka 90.stavka 2. Zakona o radu (''NN'' 93/14), a koji u svojim odredbama ne predviđa uvećanje osnovice plaće za 6% kako je to predviđeno Sporazumom o osnovici za plaće u javnim službama od 23.11.2006.godine, te Sporazumom o izmjenama i dopunama Sporazuma o osnovici za plaće u državnim službama (''NN'' 123/16), a prema kojim odredbama je propisano da osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosi 5.415,37 Kn. Potrebno je istaći da temeljem odredbe članka 3.stavka 2. citiranog Zakona o plaćama u javnim službama (''NN'' 27/2001,39/09) kolektivne ugovore na temelju tog Zakona sklapaju Vlada RH i sindikati javnih službi. Temeljem odredbe članka 194.stavka 1. Zakona o radu (''NN'' 93/2014) je propisano da kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja kolektivnog ugovora bile ili naknadno postale članovi udruge koja je sklopila ugovor. Obzirom da tužiteljica ničim nije dokazala da je njen poslodavac, tuženik u ovom postupku postao član sindikata ili udruge koja je sklopila Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 143/13) i Temeljni kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike (''NN'' 141/12) tada jasno proizlazi da se tužiteljica ni po kakvoj pravnoj osnovi ne može smatrati kao zaposlenica u javnoj službi niti tuženik predstavlja javnu službu slijedom čega je ovaj sud mišljenja da ne samo da tužiteljica nije aktivno legitimirana podnijeti tužbu u predmetnoj pravnoj stvari već da tuženik ne može ni biti stranka u ovom postupku budući isti ne predstavlja javnu službu.

11. Vještak dipl. oec. Darka Cecić u nadopuni vještva od 26. rujna 2023. iskazala je kako bi izračun bruto plaće kod isplate bio uvećan za 6%, pa da bi tako razlika za isplatu bruto plaće za razdoblje od prosinca 2015. do siječnja 2016. ukupno iznosila 795,74 eura, koliko je tužiteljica konačno preciziranim tužbenim zahtjevom i zatražila.

12. Međutim, navedeno se ne može primijeniti u konkretnoj situaciji budući je u provedenom postupku, a kako je prethodno kazano utvrđeno da se tužiteljica ne smatra zaposlenicom u javnoj službi već je ista zaposlenica kod poslodavca koji obavlja samostalnu djelatnost dentalne medicine u kategoriji slobodnog zanimanja pa isti u tom smislu ne predstavlja javnu službu, a slijedom čega tužiteljicu ne pripada razlika plaće po navedenoj uvećanoj osnovici od 6% (5.415,37 kuna) slijedom čega je tužiteljičin tužbeni zahtjev zbog promašene aktivne i pasivne legitimacije u cijelosti neosnovan.

13. Temeljem svih provedenih dokaza, osobito podatka pribavljenog od Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Split, a sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, te primjenom pravila o teretu dokazivanja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti i odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

14. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1., a u svezi s čl. 155. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14) pa se pun. tuženika, a imajući u vidu popisani trošak, valjalo priznati sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15) trošak za sastav odgovora na tužbu 200,00 eura, za sastav podnesaka od 03. svibnja 2022., 13. lipnja 2022., 14. rujna 2022. i očitovanja na preinaku po 200,00 eura, za sastav 2 podnesaka očitovanja na mišljenje vještaka po 200,00 eura, za zastupanje na ročišta održana 13. lipnja 2022., 13. siječnja 2023., 11. siječnja 2024., 14. studenog 2024. po 200,00 eura, za zastupanje na ročišta održana 05. svibnja 2022. i 15. rujna 2022. po 50,00 eura, za zastupanje na ročištu za objavu presude 100,00 eura, ovom iznosu valjalo je pridodati i iznos od 550,00 eura na ime pripadajućeg PDV-a, tako se pun. tuženika obistinjuje parnični trošak u ukupnom iznosu od 2.750,00 eura.

14.1. Na dosuđeni iznos parničnog troška tuženiku pripadaju zakonske zatezne kamate od presuđenja pa do isplate u smislu Odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (NN br. 114/22) i u smislu Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN br. 156/22), zato je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

U Splitu, 19. prosinca 2024.

S u d a c

Jerka Kovačić Garac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA: -pun. tužiteljice

-pun. tuženika

-u spis