R E P U B L I K A H R V A T S K A

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13, Slavonski Brod

Poslovni broj: P-588/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu Pavi Garić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC osiguranje d.d., OIB: 22694857747, iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, zastupan po punomoćnici Ivi Kaselj Šabić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri, Pisarnica Osijek I, protiv tuženika ŠU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Petru Krniću, odvjetniku u Slavonskom Brodu, radi regresa – isplate, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 8. studenog 2024., u nazočnosti punomoćnice tužitelja Ive Kaselj Šabić, odvjetnice, tuženika ŠU, osobno, i punomoćnika tuženika Petra Krnića, odvjetnika, nakon javne objave presude, 19. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Tuženik ŠU OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], dužan je tužitelju EUROHERC osiguranje d.d., OIB: 22694857747, iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, na ime regresa isplatiti ukupan iznos od 4.857,60 eur (slovima: četiri tisuće osamsto pedeset sedam eura i šezdeset centi) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje teku od 13. travnja 2010. do isplate.

II. Tužitelj EUROHERC osiguranje d.d., OIB: 22694857747, iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, dužan je tuženiku ŠU OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknaditi parnični trošak ovog postupka u iznosu od 1.432,75 eur (slovima: jedna tisuća četiristo trideset dva eura i sedamdeset pet centi) u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. tužitelj tuženiku

III. S viškom tužbenog zahtjeva u iznosu 4.266,83 eur, tužitelj se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 03.03.2008. godine u 22:55 sati tuženik upravljao OA marke Ford Sierra reg. oznake [registarska oznaka] pod utjecajem alkohola (analiza alkohola u krvi i urinu 2,02 g/kg) i kretao se kolnikom Ulice S. Radića u Brodskom Stupniku, pri izlasku iz lijevog zavoja izgubio nadzor nad upravljačem te u zanošenju sletio s kolnika i udario u stablo, a potom i u zid napuštene kuće kućnog broja 139, a nakon čega je sletio u kanal. Tom prilikom teške tjelesne ozljede po život opasne zadobio je suvozač ĐU. Nadalje tužitelj navodi budući je spomenuto vozilo bilo osigurano policom AO broj 8051380326 kod njega, te se oštećenik Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje za troškove liječenja OU obratio tužitelju. Tužitelj je istome isplatio iznos od 127.426,70 kuna dana 13.04.2010. godine. Obzirom je isplaćen iznos koji premašuje 12 prosječnih mjesečnih plaća u Republici Hrvatskoj za mjesec studeni 2011. godine, to tužitelj od tuženika potražuje sukladno Uvjetima za obvezno osiguranje od automobilske autoodgovornosti članak 3 stavak 5 iznos od 68.748,00 kuna. Također tužitelj smatra s obzirom da je tuženik nezgodu uzrokovao upravljajući vozilom pod utjecajem alkohola, to je tužitelj isplatom navedene štete stekao pravo regresa prema tuženiku temeljem odredbe članka 24 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu i temeljem odredbe člana 3 stavak 1 točka 2 a Uvjeta za osiguranje od automobilske odgovornosti, budući je tuženik izgubio prava iz osiguranja. Nadalje navodi da je tuženik prouzrokovao prometnu nezgodu kad je bio u tolikoj mjeri pod utjecajem alkohola da su njegove vozačke sposobnosti bile bitno smanjene odnosno u pijanom stanju kad su intelektualne funkcije bitno sužene i kad se gube svaka samokontrola i samokritičnost te dolazi do prostorne i vremenske dezorijentacije, shvaćanje opasnosti svedeno na minimum. Tužitelj navodi da se obraćao tuženiku zahtijevajući isplatu regresa mirnim putem no nije se uspio naplatiti. Stoga je tužitelj predložio sudu da donese presudu pobliže opisanu u izreci.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik je u cijelosti osporio tužbu i tužbeni zahtjev te navodi da smatra da do prometne nezgode nije došlo zbog njegove alkoholiziranosti, jer da je tuženik bio toliko alkoholiziran da nije sposoban upravljati automobilom, sigurno bi doživio nezgodu znatno ranije, s obzirom da je od mjesta polaska pa do mjesta nezgode prevalio put od 10 km. Nadalje tuženik navodi da je uzrok prometne nezgode činjenica nailaska i prelaska vozila iz suprotnog smjera, zbog čega je tuženik radi izbjegavanja izravnog sudara skrenuo u desno. Također tuženik je istaknuo prigovor podijeljene odgovornosti jer smatra da je sam oštećenik znao da je tuženik alkoholiziran, jer su zajedno pili, a isto tako prevozio se automobilom bez sigurnosnog pojasa, pa smatra bi njegov doprinos nastanku štete bio veći od 50%. Stoga je predložio sudu da odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u uvjete Euroherca za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti, zapisnik o očevidu str. 4-6 spisa, u optužni prijedlog str. 7 spisa, situacijski plan str. 8 spisa, podatke o alkoholiziranosti za tuženika na str. 9 i 10 spisa, zatim u predmet HZZO-a za PU na str. 11 spisa, u troškove liječenja u bolnici za Franu Prskalo na str. 12-18 spisa, zatim u podatke o prosječnoj neto plaći na str. 20 spisa, te u kazneni spis ovog suda K-205/08, zatim su saslušani svjedok ĐU i tuženik ŠU.

4. Ovaj sud donio je presudu P-85/2012-11 od 11. travnja 2013. kojom je naložio tuženiku da tužitelju isplati na ime regresa iznos od 68.748,00 kn (9.124,43 eur) sa zakonskim zateznim kamatama.

5. Tijekom žalbenog postupka Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi je svojim Rješenjem, poslovni broj: Gž-1292/13-2 od 28. siječnja 2015. uvažio žalbu tuženika te ukinuo Presudu ovog suda, poslovni broj: P-85/2012-11 od 11. travnja 2013. u cijelosti i predmet vratio na ponovni postupak.

6. U odluci Županijskog suda stoji da o visini doprinosa OU šteti koju je on pretrpio ovisi i odluka do kojeg iznosa je odgovoran tuženik za isplatu regresnog zahtjeva tužitelju. Ako bi nakon ocjenjivanja visine doprinosa oštećenika i izračuna do kojeg iznosa bi nakon odbijanja tog doprinosa iznos naknade štete koji je osnovano isplaćen oštećenika osobno i HZZO-u za troškove njegovog liječenja prelazili iznos 12 prosječnih osobnih dohodaka tj. iznos od 68.748,00 kn (9.124,43 eur), tada bi tužbeni zahtjev tužitelja bio osnovan u cijelosti, a u protivnom bi se morao razmjerno smanjiti.

7. U daljnjem postupku provedeno je medicinsko vještačenje po vještacima dr. Damiru Roško i dr Zoranu Jukiću, te je provedeno prometno vještačenje po vještaku Darku Konjeviću.

8. Tužitelj je na ročištu 25. rujna 2023. precizirao tužbeni zahtjev na način da je zatražio da mu tuženik isplati iznos od 9.124,43 eur sa zakonskim zateznim kamatama od 13. travnja 2010.

9. Na temelju provedenog dokaznog postupka te na temelju analize i ocjene svakog dokazan posebno i svih dokaza skupa, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u osnovan do iznosa navedenog u izreci, a s viškom koji je također naveden u izreci tužitelj je odbijen jer je isti previsoko postavljen obzirom na utvrđeni doprinos vlastitoj šteti svjedoka OU koju mu je tužitelj isplatio.

10. Sporan je osnov i visina tužbenog zahtjeva, te je stavljen prigovor doprinosa oštećenog OU nastanku štete jer u vrijeme štetnog događaja nije bio vezan sigurnosnim pojasom, te vožnja s vozačem koji je bio u alkoholiziranom stanju, a za što je oštećenik OU znao.

11. Također, stavljen je prigovor da je OU doprinio svojoj šteti jer je u vrijeme štetnog događaja bio pod utjecajem alkohola.

12. Uvidom u Presudu ovog suda broj: K-205/08-13 od 09. veljače 2009. godine utvrđeno je da je optuženi ŠU kriv što je dana 03. ožujka 2008. godine u 22,55 sati u Brodskom Stupniku ulicom Stjepana Radića , od istoka u smjeru zapada upravljao osobnim vozilom marke Ford Siera registarske oznake [registarska oznaka], pod utjecajem alkohola čija je koncentracija u krvi iznosila najmanje 2,02 g/kg, uslijed čega je njegova vozačka sposobnost bila bitno smanjena i pristajući na posljedicu takvog stanja u vožnji, nije brzinu kretanja vozila prilagodio osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, stanju vozila tako da vozilo može zaustaviti pred svakom zaprekom, koju u konkretnom slučaju može predvidjeti , odnosno da može pravovremeno postupiti po prometnom pravilu ili znaku suprotno odredbama čl. 51. st.

1. i čl. 199. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, već je upravljajući navedenim osobnim vozilom neposredno po izlasku iz lijevog zavoja, izgubio nadzor nad upravljačem, te je nakon zanošenja po kolniku sletio na površinu kolnog ulaza ispred kbr. 141 i 139, nakon čega je došlo do udara lijevog bočnog dijela osobnog vozila registarske oznake [registarska oznaka] u stablo kestena, a zatim i desnog bočnog dijela osobnog vozila u južni zid kuće na kbr. 139. vlasništvo UU i zaustavljanja na nogostupu i travnatoj površini s drvoredom sa sjeverne strane kolnika, sa stražnjim dijelom u odvodnom kanalu s iste strane kolnika i prednjim dijelom okrenutog u smjeru sjevera, kojom prilikom je suputnik u vozilu oštećeni ĐU zadobio udarac i nagnječenje pluća, serijsku frakturu rebara obostrano i to desno od II do X i lijevo IV i V s posljedičnim hematopneutoreksom , lom desne nadlaktice i lom gornje i donje grane stidne kosti, koje povrede su teške tjelesne ozljede, dakle, kršenjem propisa o sigurnosti prometa tako ugrozio promet da je izazvao prometnu nesreću u kojoj je neka druga osoba teško tjelesno ozlijeđena, čime je počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće- opisano i kažnjivo po čl. 272. st. 1. KZ, pa je na temelju čl. 272. st. 1. KZ osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, pa mu je temeljem čl. 67. KZ izrečena uvjetna osuda, te kazna zatvora na koju je optuženik osuđen neće biti izvršena ako u roku 3 /tri/ godine ne počine novo kazneno djelo.

13. S obzirom da je tuženik nezgodu uzrokovao upravljajući vozilom pod utjecajem alkohola čije je koncentracija u krvi iznosila najmanje 2,02 g/kg to je tužitelj isplatom navedene štete stekao pravo regresa prema tuženiku sukladno članku 24 Zakona o obveznom osiguranju u prometu i temeljem odredbi članka 3 stavak 1 točka 2 A uvjeta za osiguranje od automobilske odgovornosti obzirom da je tuženik izgubio prava iz osiguranja.

14. Glede visine tužbenog zahtjeva izvršen je uvid u dopis Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje tužitelju str. 11 spisa iz kojeg je vidljivo da HZZO potražuje od tužitelja na ime naknade štete 159.748,72 kune i to po računima koji su plaćeni 25.08.2008. g., 03.07.2008.g., 23.06.2008.g., 17.04.2008.g. i 13.11. 2008. godine.

15. Uvidom u potvrdu o izvršenom plaćanju vidljivo je da je tužitelj dana 13. travnja 2010. godine isplatio po naprijed navedenom traženju iznos od 127.426,70 kuna (16.912,43 eur).

16. Nadalje, tužitelj je u podnesku od 3. ožujka 2022. naveo da je na ime naknade neimovinske štete u vidu tjelesnih ozljeda isplatio ĐU 39.040,00 kn (5.181,50 eur), dok je isplatio HZZO-u iznos 127.426,70 kn (16.912,83 eur) napominjući kako su svi navedeni iznosi plaćeni uračunavajući umanjenje za 20% suodgovornosti.

17. Nadalje, uvidom u podatke o prosječnoj neto plaći u RH (str. 20 spisa) utvrđeno je da je prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenom u pravnim osobama Republici Hrvatskoj za studeni 2011. godine iznosila 5.729,00 kuna (760,37 eur).

18. Sukladno uvjetima za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti članka 3 stavak 5, 12 prosječnih mjesečnih plaća u RH iznosi 68.768,00 kn (9.127,08 eur).

19. Tuženik je stavio prigovor da je oštećeni ČU doprinio svojoj šteti koju mu je tužitelj isplatio i to zbog vožnje sa vozačem koji je bio pod utjecajem alkohola, zatim zbog voženje bez korištenja sigurnosnog pojasa te nadalje da je ĐU doprinio šteti jer je sam bio pod utjecajem alkohola.

20. Na ove okolnosti saslušani su svjedok OU, tuženik, te su provedena medicinska vještačenja na iste okolnosti po vještacima medicinske struke dr. Damiru Roško i dr. Zoranu Jukiću, te je provedeno prometno vještačenje na okolnost vezivanja sigurnosnim pojasom OU po vještaku Darku Konjeviću.

21. Iz iskaza svjedoka OU, koji je bio u vozilu s tuženikom u vrijeme štetnog događaja, utvrđeno je da nije bio vezan sigurnosnim pojasom. Nadalje iz njegovog iskaza proizlazi da je prije štetnog događaja sjedio u svojoj kući sa više ljudi koji su pili alkohol, a on nije vidio da li je tuženik pio.

22. Sud je povjerovao iskazu svjedoka da nije bio vezan sigurnosnim pojasom u vrijeme štetnog događaja, ali ne i u dijelu da nije vidio da je tuženik pio alkohol obzirom da je vidio da su drugi ljudi pili.

23. Iz iskaza tuženika utvrđeno je da OU nije bio vezan sigurnosnim pojasom u vrijeme štetnog događaja te da je tuženik prije štetnog događaja konzumirao alkohol, a što je vidio i svjedok OU. Iskazu tuženika sud je poklonio vjeru posebno uzimajući u obzir Nalaz vještaka Darka Konjevića kojeg je sud prihvatio kao objektivan i sukladan pravilima znanosti i vještine.

24. Iz Nalaza prometnog vještaka Darka Konjevića kao bitno je utvrđeno da je prometna nesreća nastala kao slijetanje OA,,FORD SIERRA" reg. oz. [registarska oznaka] sa kojim je upravljao ŠU, a u kojem se kao suvozač nalazio ĐU. Slijetanje je ostvareno nakon lijevog zavoja niz desnu bankinu sa primarnim bočno klizećim udarom lijeve strane OA u stablo, a zatim desnom bočnom stranom u zid stambenog objekta. Primarna rotacija OA, na tragovima zanošenja, oko okomice koja prolazi težištem u smjeru okretanja kazaljke na satu uz istovremeno težišno translatorno gibanje pod djelovanjem centrifugalne sile ukazuje da je destabilizacija OA (dovođenje u nekontrolirano kretanje) ostvarena skretanjem u desno. Početak tragova zanošenja ukazuje da je pri korekciji smjera upravljačem u desno OA bio djelomičnom tlocrtnom površinom na lijevoj prometnoj traci. ĐU se nalazio na prednjem desnom sjedalu. Nije bio vezan sigurnosnim pojasom. Da je bio vezan sigurnosnim pojasom ostao bi u sjedalu i pri primarnom bočnom udaru u stablo niti jedan dio lijeve strane tijela ne bi ostvario kontakt sa unutarnjim konstruktivnim dijelovima OA sa posljedičnim grubim mehaničkim ozljedama, a pri sekundarnom bočnom udaru u zid ostao bi zdjelicom u sjedalu bez kontakta sa unutarnjim dijelom PD vrata, ali je mogao ostvariti ograničeni kontakt desnog gornjeg dijela tijela i glave sa unutarnjim dijelom vrata sa očekivano smanjenim posljedicama.

25. Također, na ročištu 22. listopada 2018. vještak Darko Konjević je naveo da prema fotografijama prednjih desnih vrata nije vidljivo da bi intenzitet utiskivanja vrata bio takav da je ušao u prostor suvozača i na taj način došao u kontakt sa tijelom. Prema fotodokumentaciji deformirana je vanjska oplata vrata, ali se ne može konstatirati da bi došlo do deformacije unutarnje obloge ili deformacije cijelih vrata prema unutarnjem dijelu. Ozljede suvozača sa desne strane su moguće od pucanja stakla vrata koje je pri pucanju kaljenog stakla ostvarilo grubo zrnate čestice koje su mogle ozlijediti glavu suvozača.

26. Iz nalaza medicinskih vještaka dr. Damira Roško i dr. Zorana Jukića utvrđeno je kao bitno da je OU u nezgodi 3. ožujka 2008. kao suvozač u automobilu zadobio osobito teške tjelesne ozljede: serijski prijelom rebara drugi do desetog desno, i četvrti do peti lijevo, izljev krvi i zraka u desno prsište, traumatski šok, natučenje desnog pluća, prijelom desne nadlaktične kosti, prijelom gornje i donje grane desne stidne kosti i razdorno gnječna rana na glavi obostrano sljepoočno. Također iz nalaza oba vještaka je utvrđeno da OU nije bio vezan sigurnosnim pojasom, što je doprinos karakteru i težini ozljeda. Sigurnosni pojas služi da bi spriječio ili smanjio mogućnost udara tijela o unutrašnjost kabine vozila prilikom sraza. Vještaci smatraju da bi ozljede bile manjeg intenziteta da je OU bio vezan sigurnosnim pojasom što se po jednom vještaku odnosi samo na prijelom rebara i nagnječenje pluća, a za ostalo nije siguran, dok se po vještaku Jukiću to odnosi na sve zadobivene ozljede.

27. Stoga sud na temelju iskaza svjedoka OU, tuženika, te medicinskih vještaka dr. Damira Roško i dr. Zorana Jukića, posebno prometnog vještaka Darka Konjevića sud utvrdio da svjedok OU nije bio vezan sigurnosnim pojasom u vrijeme štetnog događaja. Sud cijeni da protupravno postupanje svjedoka OU nevezivanjem sigurnosnim pojasom nije moguće promatrati odvojeno od protupravnog postupanja tuženika za kojeg je pravomoćnom presudom utvrđena krivnja za štetni događaj iz razloga jer kod odgovornosti za štetu po osnovi krivnje svaki štetnik odgovara za štetu razmjerno svojoj krivnji ako postoji uzročna veza. Stoga sud cijeni da se tuženik ne može osloboditi svoje odgovornosti zbog krivnje oštećenika, svjedoka OU, već svaki od njih odgovara za štetu prema svojoj krivnji. Naime, svjedok OU ne bi bio povrijeđen bez obzira na vezanje sigurnosnim pojasom da nije bilo upravo početne protupravne radnje ovdje tuženika. Stoga je sud utvrdio da je svjedok OU zbog vožnje u vozilu ne koristeći sigurnosni pojas doprinio svojoj štet,i a koju mu je isplatio tužitelj u iznosu od 30%.

28. Nadalje, iz iskaza tuženika te uvidom u kaznenu presudu sud je utvrdio da je tuženik u vrijeme štetnog događaja bio pod utjecajem alkohola 2,02 g/kg.

29. Sud cijeni da je svjedok OU vidio da je tuženik u njegovoj kući konzumirao alkohol jer je vidio da su i drugi nazočni pili alkohol. Naime, nije pravno bitno je li svjedok OU mogao točno procijeniti stupanj alkoholiziranosti tuženika s kojim se vozio u vozilu. Stupanj alkoholiziranosti utvrđuje se posebnom znanstvenom metodom, a ne procjenom izgleda i ponašanja osobe koja je konzumirala alkohol.

30. Kako je, dakle, sud utvrdio da je svjedok OU prije štetnog događaja s vozačem, ovdje tuženikom, konzumirao alkohol te je znao da je vozač pod utjecajem alkohola i unatoč tomu pristao na vožnju u automobilu sa alkoholiziranim vozačem, sud cijeni da je svjedoku OU moralo biti poznato da je vozač, ovdje tuženik, pod utjecajem alkohola. Svjedok OU je u vrijeme štetnog događaja bio u zrelim godinama te je pristajući na vožnju u takvim okolnostima (vožnja u automobilu kojim upravlja osoba pod utjecajem alkohola ne može se smatrati vožnjom bez određenog rizika) pristao i na eventualne štetne posljedice takve vožnje. Stoga je sud zbog činjenice da je svjedok OU pristao na vožnju s alkoholiziranim vozačem doprinio nastanku štete koju je on pretrpio, a koju mu je tužitelj isplatio u iznosu od 50%. Dakle, sud je utvrdio da je svjedok OU zbog nevezanja sigurnosnim pojasom i vožnje s vozačem koji je bio pod utjecajem alkohola doprinio visini svoje štete koju mu je isplatio tužitelj ukupno 80%.

31. Doprinos vlastitoj šteti svjedoka OU se temelji na odredbi članka 1092. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11,78/11, 78/15, 29/18, 126/21 – dalje ZOO).

32. Iz nalaza medicinskih vještaka dr. Zorana Jukića i dr. Damira Roško koji su neznatno razlikovali u ocjeni straha, sud je utvrdio da je svjedok OU trpio fizičke boli jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 14 dana, i slabog intenziteta 90 dana. Stoga je tužitelj s tog osnova svjedoku OU mogao isplatiti iznos od 9.750,00 kn (1.294,05 eur). Nadalje, na ime naknade štete za pretrpljeni strah tužitelj je svjedoku OU mogao isplati iznos od 6.000,00 kn (796,34 eur) jer je iz nalaza medicinskih vještaka utvrđeno da je svjedok OU pretrpio nakon štete sekundarni strah jakog antiteza 1 dan, srednjeg intenziteta 15 dana i slabog intenziteta 90 dana.

33. Nadalje, na ime naknade štete za umanjenje životne aktivnosti iz nalaza vještaka je utvrđeno da je kod svjedoka OU utvrđeno umanjenje životne aktivnosti u visini 10% te je s ovog osnova tužitelj mogao isplatiti svjedoku iznos od 7.500,00 kn (995,42 eur), odnosno tužitelj je mogao ukupno na ime pretrpljenih ozljeda isplatiti 23.250,00 kn (3.085,81 eur).

34. Iz nalaza oba vještaka u bitnome je utvrđeno, a na temelju uvida u račune HZZO-a koji se nalaze u spisu kao i specifikacije postupaka i usluga koji su napravljeni, vještaci smatraju da troškovi liječenja odgovaraju i u uzročnoj su vezi s ozljedama i stanjem svjedoka OU.

35. Sud je nalaze medicinskih vještaka prihvatio kao objektivne i sukladne pravilima znanosti i vještine.

36. Dakle, tužitelj je svjedoku OU trebao isplatiti štetu na ime tjelesnih ozljeda 3.085,81 eur te je trebao ispaliti HZZO-u po računima (strana 11 spisa) iznos od 159.748,72 kn (21.202,30 eur).

37. Obzirom na doprinos OU šteti od 80% to je isti imao pravo na 20% od utvrđenog iznosa 3.085,81 eur. Također, tužitelj je HZZO-u trebao isplatiti umjesto zatraženih 21.202,30 eur iznos od 20% obzirom da je OU doprinio šteti 80%.

38. Dakle, tuženik je obvezan tužitelju isplatiti iznos od 4.857,60 eur

39. Tuženik u ovom postupku nije dokazao uzročno posljedičnu vezu između toga da bi svjedok OU doprinio šteti koju je pretrpio i činjenice da je on bio pod utjecajem alkohola u vrijeme štetnog događaja.

40. Odluka o glavnoj stvari u ovom postupku temelji se na odredbi članka 963. ZOO- a jer isplatom naknade iz osiguranja prelazi na osiguratelja po samom zakonu do visine isplaćene naknade sve osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

41. Tuženik je obvezan tužitelju naknaditi i z.z. kamate po članku 27. ZOO-a obzirom da je tužitelj štetu isplatio 13. travnja 2010. godine, a što je vidljivo iz potvrde o izvršenom plaćanju (str. 19 spisa).

42. Sukladno članku 154. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) odlučeno je o troškovima postupka.

42.1. Tužitelju je dosuđen parnični trošak u iznosu od 3.795,83 eur koji troškovi su osnovani i sukladni Odvjetničkoj tarifi, a sastoje se od sastava podneska 20. veljače 2012. 200,00 eur prema Tbr.8.točka 1.OT, zastupanje na ročištima 5. veljače 2013., 27. ožujka 2013., 12. svibnja 2015., 19. studenog 2015. i 30. svibnja 2018. 5x200,00 eur sve prema Tbr.9.točka 1.OT, zastupanje na ročištu 11. travnja 2013. 100,00 eur prema Tbr.9.točka 3.OT, sastav podneska 16. listopada 2018. 200,00 eur prema Tbr.8.točka 1.OT, zastupanje na ročištu 22. listopada 2018. 200,00 eur prema Tbr.9.točka 1.OT, sastav podneska 24. listopada 2018. 200,00 eur prema Tbr.8.točka 1.OT, sastav podnesaka 12. svibnja 2020., 9. rujna 2020., 23. listopada 2020., 3. prosinca 2020., 23. svibnja 2022., 5. travnja 2023. i 5. prosinca 2023. 7x50,00 eur sve prema Tbr.8.točka 4.OT, sastav podneska 3. ožujka 2022. 200,00 eur prema Tbr.8.točka 1.OT, zastupanje na ročištu 25. rujna 2023. 200,00 eur prema Tbr.9.točka 1.OT, zastupanje na ročištu 8. studenog 2024. 200,00 eur prema Tbr.9.točka 1.OT. Osnovica za PDV iznosi 2.850,00 eur, a PDV iznosi 712,50 eur. Također, tužitelju je dosuđen i trošak sudske pristojbe na tužbu 138,30 eur i sudske pristojbe na presudu 95,03 eur. Obzirom na uspjeh tužitelja u ovom postupku od 53% to mu pripada pravo na naknadu parničnog troška u iznosu 2.011,00 eur.

42.2. Nadalje, tuženiku su dosuđeni parnični troškovi koji su osnovani i sukladni Odvjetničkoj tarifi, a sastoje se od odgovora na tužbu u iznosu 200,00 eur prema Tbr.8.točka 1.OT, zastupanje na ročištima 8. studenog 2024., 30. svibnja 2018., 27. ožujka 2013., 25. rujna 2023., 19. studenog 2015., 5. veljače 2013., 12. svibnja 2015., 14. listopada 2021. i 22. listopada 2018. 9x200,00 eur prema Tbr.9.točka 1.OT, zastupanje na ročištima 29. studenog 2021. i 11. travnja 2013. 2x100,00 eur sve prema Tbr.9.točka 3.OT, sastav podnesaka 6. svibnja 2024., 22. listopada 2018., 26. svibnja 2022. i 7. rujna 2018. 4x200,00 eur sve prema Tbr.8.točka 1.OT, sastav podnesaka 14. ožujka 2022., 27. listopada 2015., 18. veljače 2022. i 12. veljače 2019. 4x100,00 eur sve prema Tbr.8.točka 3.OT, sastav žalbe od 6. svibnja 2013. u iznosu 250,00 eur, obavijest stranci 100,00 eur, konferencija sa strankom 100,00 eur i ročište za objavu presude 100,00 eur prema Tbr.9.točka 3.OT. Osnovica za PDV iznosi 3.950,00 eur, a PDV iznosi 987,50 eur, što ukupno iznosi 4.937,50 eur. Obzirom na uspjeh tuženika u ovom postupku sa 57% to mu pripada pravo na naknadu parničnog troška u iznosu 2.320,00 eur. Iznosu od 2.320,00 eur dodan je i cijeli trošak prometnog vještačenja u iznosu 265,45 eur, zatim medicinsko vještačenje 358,35 eur i medicinsko vještačenje 500,00 eur, što ukupno iznosi 3.443,75 eur.

42.3. Nakon prijeboja dosuđenih troškova tužitelju u iznosu 2.011,00 eur i dosuđenih troškova tuženiku u iznosu 3.443,75 eur, tužitelj je dužan tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.432,75 eur.

43. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 19. prosinca 2024.

Sudac

Pavo Garić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, u tri istovjetna pisana primjerka.