REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Posl. br. P-448/2023-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sucu Željki Štrk-Vozila, kao sucu pojedincu u parničnom predmetu po tužbi tužitelja SATO d.o.o. Zabok, Vodovodna ulica 2, OIB: 65194295219, kojeg zastupa Saša Anđelković, odvjetnik u Zagrebu, Vrbanićeva 20, protiv tuženika Sato & Company d.o.o. Rijeka, Matačićeva 1, OIB: 30754109342, radi prestanka upotrebe tvrtke i brisanja iz sudskog registra, nakon održane glavne i javne rasprave, dana 19. studenog 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Saše Anđelkovića, odvjetnika u Zagrebu, i u odsutnosti tuženika, dana 19. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Sato & Company d.o.o., Matačićeva 1, Rijeka, OIB: 30754109342, prestati upotrebljavati tvrtku „Sato & Company društvo s ograničenom odgovornošću za usluge“ i skraćenu tvrtku „Sato & Company d.o.o.“ kao i riječ „SATO“ ili drugu sličnu riječ u ukupnoj tvrtki društva.

II. Nalaže se tuženiku Sato & Company d.o.o., Matačićeva 1, Rijeka, OIB: 30754109342, da u roku od 15 dana poduzme sve potrebne radnje i izvrši upis promjene tvrtke i skraćene tvrtke u sudski registar Trgovačkog suda u Rijeci i to na način da nova tvrtka neće sadržavati riječ “SATO“ ili drugu sličnu riječ.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.295,18 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 19. prosinca 2024. do isplate po stopi u visini kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećane za 3 postotnih poena, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.319,92 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u ovosudni sudski registar upisano društvo tuženika čija tvrtka nema dovoljna razlikovna obilježja u odnosu na tvrtku tužitelja. Tužitelj da je osnovan dana 20. veljače 2008., i upisan u sudski registar trgovačkog suda u Zagrebu, te da tvrtku u nepromijenjenom obliku koristi od svog osnivanja. Tuženik da je osnovan dana 28. prosinca 2021., i upisan u ovosudni sudski registar, pod tvrtkom navedenom u uvodu presude. Tvrtka tužitelja da glasi SATO društvo s ograničenom odgovornošću za usluge, a tvrtka tuženika da glasi Sato & Company društvo s ograničenom odgovornošću za usluge. Skraćena tvrtka tužitelja da glasi SATO d.o.o., a skraćena tvrtka tužitelja da glasi Sato & Company d.o.o. Tvrtke da, dakle, sadrže identične riječi s time da tuženik ima dodanu jednu riječ na engleskom jeziku – Company. Već sama činjenica da tvrtka tuženika sadrži riječ SATO, koja riječ je identična riječi u tvrtki tužitelja, da upućuje na nedovoljno razlikovanje tvrtki jer da ta riječ predstavlja ključnu identifikacijsku komponentu obiju tvrtki, i to tim više jer da se radi o specifičnoj riječi koja nema značaj u hrvatskom jeziku, pa stoga nema generičku upotrebu. Generička riječ Company na engleskom jeziku da ne predstavlja bitnu komponentu tvrtke, te da dodatno komplicira razlikovanje tvrtke, jer da predstavlja generički pojam za trgovačko društvo, što da se odnosi i na tuženika i na tužitelja. Za ocjenu da li se tvrtke dovoljno razlikuju, da su mjerodavna njihova zajednička obilježja, a ne razlikovna obilježja, jer da običan čovjek svoju pažnju najprije usmjerava na ono što je zajedničko a ne na ono što je različito. Stoga dodavanje riječi Company da nema nikakav utjecaj za ocjenu da se radi o identičnim tvrtkama. Tužitelj dalje navodi da je regionalni lider u industrijskoj proizvodnji i prodaji etiketa, a njegovi kupci da su fizičke osobe, srednji i veliki poduzetnici. Tužitelj da ima značajnu poslovnu ekspanziju i rast, zahvaljujući visokoj tehnološkoj proizvodnji i raznovrsnim proizvodima izuzetne kvalitete, te naporima za kontinuirano razvijanje novih proizvoda i podizanje kvalitete. Tužitelj da je pokrenuo ciklus investicija radi širenja na inozemna tržišta, u kojem cilju osniva povezana društva na tim tržištima pod istoimenom tvrtkom SATO. Tužitelj da je stvorio snažnu tržišnu prepoznatljivost brenda SATO, zahvaljujući ulaganjima u razvoj brenda. Činjenica da se ovdje radi o skoro identičnim tvrtkama, da može izazvati za tužitelja niz negativnih pravnih posljedica, istovjetnost tvrtke da stvara konkretnu opasnost da prava tužitelja i njegov položaj u tržišnoj utakmici budu povrijeđeni ili ugroženi. Naime, tužitelj da značajni dio svoje prodaje, kao i zahtjeve novih kupaca i potencijalnih poslovnih partnera zaprima putem interneta, iz Hrvatske i inozemstva, odnosno osobe koje se tužitelju obraćaju da su kontakt i preporuku pronašle pretražujući Internet. Stoga da istovjetnost tvrtki tužitelja i tuženika kod svake osobe, pa i posebno pažljive osobe može izazvati zabunu u pogledu identiteta tih dvaju društava. Također da može doći do stvaranja netočne slike vlasničke povezanosti tužitelja i tuženika, jer da povezana društva dijele karakterističnu riječ tvrtke uz dodavanje pojedinih generičkih riječi. Stoga da je izvjesno da će doći do zabune kod kupaca i poslovnih partnera, kao i kod svih trećih osoba. Tužitelju da stoga prijeti šteta u vidu propuštenih zahtjeva novih kupaca koji su zahtjeve zabunom uputili tuženiku. Tužitelj da se obratio tuženiku izvan suda, međutim, dogovor da nije postignut. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže donošenje presude citirane u izreci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti. Najprije ističe da tužitelj nije pokušao spor riješiti mirnim putem. Nitko od strane tužitelja da mu se nije obratio, čak ni nakon primitka tužbe. Tuženik ističe da nije sporno da stranke imaju tvrtke kako ih je naveo tužitelj, te da je odmah vidljiva neosnovanost tužbenog zahtjeva i da nema elemenata iz odredbe članka 14. i 31. ZTD-a. Niti po samim riječima, niti vizualno, niti po mjestu sjedišta, da ne postoji sličnost, pa da ne može biti zablude da se radi o istim poduzetnicima. Tvrtke da se jasno razlikuju na prvi pogled, a još i više kad se te dvije tvrtke pretražuju na internetu. Tužiteljevo pozivanje na zajedničku riječ SATO u obje tvrtke, da je neosnovano. Tuženikova tvrtka da ne sadrži velika štampana slova SATO, već mala štampana slova odnosno riječi i znakove Sato & Company. Protivno tužitelju, ističe da je uobičajeno da na području istog registarskog suda ili na području dva različita registarska suda, dva poslovna subjekta sadrže istu riječ ili dio riječi. Zabranom upotrebe istih riječi da bi se ograničila ili onemogućila poduzetnička sloboda. Sam Zakon o sudskom registru da dozvoljava osnivanje tvrtke potpuno istog naziva, ako nisu na području istog registarskog suda. Tuženik dalje navodi definiciju pojma riječ, te zaključuje da tužitelj neosnovano traži od tuženika da ne koristi neku riječ, jer da SATO po definiciji nije riječ, već da predstavlja kombinaciju početnih slova imena osnivača tuženika L i R. Osnivač tuženika da ima poduzeća u Italiji i Argentini sa slovima SaTo u nazivu, te da posluje po cijelom svijetu. U sudskom registru da je upisano dvadesetak pravnih osoba koja sadrže slova SATO u svom nazivu, a da tužitelj nije svih tužio. Do sada da nije bilo nikakvih zabuna sa talijanskom i argentinskom tvrtkom osnivača tuženika, društva Sa.To. & Co. International, koja tvrtka posluje po cijelom svijetu. Tužitelj da nije izmislio niti zaštitio tvrtku SATO. Tvrtka SATO da u međunarodnom prometu postoji još od 1940. godine, a da ju je osnovao LD, te je nazvao po svom prezimenu. Tužitelj da je prilikom svoje registracije 2008. godine povrijedio prava tvrtke SATO GLOBAL iz Japana, te da je možda kopirao njihovu tvrtku, jer da je ta tvrtka bila uspješna baš u proizvodnji etiketa, čime se bavi i tužitelj. Tuženik da se, naprotiv, bavi gradnjom postrojenja za pročišćavanje voda i biogorivom. Pri tome da nije bitno da originalni SATO ne posluje u Hrvatskoj, jer da posluje drugdje u svijetu, a da je bitnije da se tužitelj i društvo SATO GLOBAL bave proizvodnjom etiketa. Društvo SATO GLOBAL da je osnovao društvo SATO EUROPE, i tužitelj da nije društvo kćer tog društva. U svijetu da postoji mnogo tvrtki koje sadrže SATO u nazivu, najviše u Japanu. Tuženik daje primjere nekih od tih tvrtki koje je pronašao na internetu. Tužitelj da nije predložio dokaze na okolnost da tvrtka tuženika vrijeđa njegova prava ili ugrožava položaj u tržišnoj utakmici, odnosno da postoji opasnost od navedenog, ili da se tuženik upotrebom svoje tvrtke nepovlasno koristi tužiteljevim poslovnim ugledom, ili ga prisvaja. To da je nemoguće jer da je nemoguće pomiješati tvrtke tužitelja i tuženika, pogotovo danas kad se posluje putem interneta. Tuženik da ne prodaje naljepnice, već da je vodeća tvrtka na području bio goriva i obrade otpadnih voda, te da je lider u proizvodnji postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda. Stoga da nema opasnosti da tuženik tužitelju oduzme kupca koji želi etikete, a niti obratno odnosno da nema opasnosti da tuženik izgubi posao projektiranja i izgradnje složenih industrijskih postrojenja kojim se bavi. Tužitelj da je dovoljno veliki poduzetnik, tako da mu ne treba tužiteljev ugled, te da ne postoji objektivna opasnost da prosječni čovjek dođe u zabludu, odnosno zamijeni tužitelja i tuženika kao dva poduzetnika različitih, a sličnih tvrtki, te potpuno različitih djelatnosti i sjedišta. Tuženik stoga predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

3. Tužitelj u podnesku od 15. siječnja 2024. ističe da nije točno da postoji razlika između tvrtki stranaka, jer da se ne radi o dovoljno jasnoj razlici. U normalnoj poslovnoj komunikaciji putem telefona, emaila i slično, da se ne vodi računa o razlici u veličini slova, i o dodatku riječi "company". Ističe da nije bitno da li je SATO riječ ili ne, kao niti koji su motivi osnivača tužitelja da osnuje tvrtku tog naziva. Dalje tvrdi da je netočno da u Republici Hrvatskoj postoji dvadesetak drugih pravnih osoba koje u nazivu sadrže SATO. Jedina društva u Republici Hrvatskoj koja u nazivu svojih tvrtki sadrže riječ SATO da su SATO d.o.o. iz Zaboka (tužitelj), SATO ETIKETE d.o.o., i SATO & Company d.o.o. iz Rijeke (tuženik). U ovom postupku da je relevantna samo sličnost tvrtke, odnosno identičnost. Tvrtke tužitelja i tuženika da su gotovo identične te da sadrže glasovno identičnu riječ "SATO". Riječ "company" da nije dovoljno razlikovna, jer da u prijevodu znači tvrtka, tako da se npr. direktori oba društva na engleskom jeziku predstavljaju istim riječima (director of Sato Company). Tužitelj dalje ističe da je mjerodavan ukupni dojam koji tvrtka ostavlja na obične ljude, tako da je izvjesno da u uobičajenom prometu prosječno pažljiv čovjek bude doveden u zabludu glede utiska o identitetu tuženika ili njegovoj povezanosti s tužiteljem, a što da dovodi do opasnosti da tužiteljeva prava budu povrijeđena. Nadalje, tuženik da u svojoj email adresi uopće ne koristi riječ "company", već njegova mail adresa [adresa elektroničke pošte], dok tužiteljeva adresa [adresa elektroničke pošte]. Na taj način, da tuženik još više vrijeđa prava tužitelja i ugrožava njegov položaj u tržišnoj utakmici.

4. Tužitelj u podnesku od 28. veljače 2024. ističe da iz izvatka iz sudskog registra vidi da parnične stranke u znatnoj mjeri imaju registrirane istovjetne djelatnosti. Iz liste djelatnosti tuženika da se ne može zaključiti kojim se točno djelatnostima tuženik stvarno bavi, odnosno da li se bavi istim djelatnostima kao i tužitelj, ali da je bitno da se tuženik može baviti svim djelatnostima koje su upisane u sudski registar kao predmet njegovog poslovanja, odnosno kao evidencijske djelatnosti, a to da može i tužitelj. Sve da se tuženik sada i ne bavi djelatnostima kojima se bavi i tužitelj, a koje su mu upisane kao predmet poslovanja, da ne znači da se tuženik i dalje u tijeku vremena neće početi baviti tim djelatnostima. Tužitelj da osporava tvrdnju tuženika da obavlja samo djelatnost pročišćavanja voda i slično.

5. Tužitelj u podnesku od 31. svibnja 2024. ističe da se računi koje je tuženik priložio uz podnesak od 23. svibnja 2024., ne mogu koristiti kao dokaz u ovom postupku, jer ih je tuženik dostavio u spis na dan održavanja ročišta, pozivom na odredbu članka 299.a. ZPP-a. Neovisno o navedenom, tužitelj da osporava valjanost i istinitost tih računa, te ističe da isti ne predstavljaju dokaz kojom djelatnošću se tuženik pretežno bavi. Ti računi da nisu potpisani i ovjereni od strane odgovorne osobe društva tuženika. Osim toga, da se radi o računima za usluge koje su izvršene u Argentini, pa da je plaćanje trebalo biti izvršeno na neki inozemni račun, a ne na račun tuženika u Republici Hrvatskoj. Tuženik da, međutim, uopće nema otvoren račun u Republici Hrvatskoj. Tuženik da nema zaposlenih radnika, a dostavljenim računima od kupca u Argentini da traži plaćanje troškova kvalificirane radne snage. Zbroj dostavljenih računa da iznosi 89.165,86 kn, a tuženik da je za 2022. godinu dostavio godišnje financijsko izvješće u kojem se navodi ukupni prihod tuženika u 2022. godini u iznosu od 62.034,00 kn. Tuženik da nije prijavio potraživanja od kupaca. Slijedom navedenog, računi koje je dostavio tuženik, da ne dokazuju da se tuženik ne bavi djelatnostima kao i tužitelj, ali sve i da se bavi različitim djelatnostima, te da ne znači da se tuženik naknadno neće početi baviti djelatnostima kojima se bavi tužitelj, u kojem slučaju tužitelj više ne bi imao mogućnost za pravnu zaštitu jer je protekao zastarni rok od tri godine. Tužba da je pravodobna jer je podnesena u roku od 3 godine od upisa tuženika u sudski registar. Djelatnosti upisane u sudski registar za obje stranke da su gotovo identične. Tužitelj da ne želi da ga se dovodi u bilo kakvu vezu sa tuženikom i njegovim poslovanjem.

6. Na ročištu za glavnu raspravu dana 19. studenog 2024., tužitelj je ustrajao kod tužbenog zahtjeva, dok tuženik nije pristupio na ročište.

7. Sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu, i uvidom u ovosudni spis posl.br.P-437/2022.

8. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

9. Nije sporno da tvrtka tužitelja glasi SATO društvo s ograničenom odgovornošću za usluge, a tvrtka tuženika SATO & Company društvo s ograničenom odgovornošću za usluge.

10. Nije sporno da je tvrtka tužitelja upisana u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu, dana 20. veljače 2008., a tvrtka tuženika u sudski registar Trgovačkog suda u Rijeci, dana 28. prosinca 2021.

11. Sporno je da li se tvrtke tužitelja i tuženika jasno razlikuju, odnosno da li stvaraju zabunu glede predmeta poslovanja, utiska o identitetu, ili povezanosti sa drugim društvom.

12. Sporno je da li postoji opasnost da tužiteljeva prava i položaj u tržišnoj utakmici budu povrijeđeni odnosno ugroženi, upisom i upotrebom tvrtke tuženika, dok nije sporno da do sada do zabune na tržištu nije došlo.

Glede zaštite tvrtke:

13. Prema odredbi članka 11. stavak 2. Zakona o trgovačkim društvima (NN 111/93, NN 34/99, NN 52/00, NN 118/03, NN 107/07, NN 146/08, NN 137/09, NN 111/12, NN 68/13, NN 110/15 i NN 40/19), dalje ZTD, tvrtka trgovačkoga društva mora se jasno razlikovati od tvrtke drugoga trgovca sa sjedištem u [adresa].

14. Prema odredbi članka 13. stavak 1. ZTD-a, tvrtka trgovačkoga društva mora uz naznaku kojom se pobliže obilježava ime društva sadržavati naznaku predmeta poslovanja društva, a prema odredbi stavka 2. točka 4. istog članka, tvrtka društva s ograničenom odgovornošću mora sadržavati riječi "društvo s ograničenom odgovornošću", ili oznaku "d.o.o."…

15. Prema odredbi članka 14. stavak 1. ZTD-a, sastojci tvrtke ne mogu biti takvi da stvaraju zabunu glede predmeta poslovanja trgovačkoga društva, utiska o identitetu ili povezanosti sa drugim društvom, da vrijeđaju prava intelektualnog i industrijskog vlasništva, ni druga prava drugih osoba.

16. Odredbom članka 31. stavak 1. ZTD-a, regulirana je zaštita imatelja ranije prijavljene tvrtke. Po toj odredbi, trgovac kome druga osoba upotrebom ili upisom iste ili slične tvrtke koja je upisana u sudski registar istoga ili drugoga suda, vrijeđa njegova prava ili ugrožava njegov položaj u tržišnoj utakmici ili postoji opasnost da njegova prava i položaj u tržišnoj utakmici budu povrijeđeni, odnosno ugroženi, ili se druga osoba upotrebom tvrtke nepovlasno koristi njegovim poslovnim ugledom ili ga prisvaja, može tužbom zahtijevati da druga osoba prestane upotrebljavati tu tvrtku, da se tvrtka te druge osobe izbriše iz sudskog registra te da ju se obveže da nadoknadi štetu pričinjenu upotrebom tvrtke.

Glede istovjetnosti ili sličnosti tvrtki tužitelja i tuženika:

17. Usporedbom tvrtki tužitelja i tuženika, sud uočava da jedina riječ odnosno skup glasova/znakova u tvrtki tužitelja glasi SATO, a u tvrtki tuženika istovjetni skup glasova/znakova čini prvi dio tvrtke tuženika, s time da se radi o prevladavajućem elementu u tvrtki tuženika, što je naglašeno time da pojam SATO nema značenje u hrvatskom jeziku, te se doživljava kao osobno ime ili ime brenda. Razlika u izgovoru pojma SATO ne postoji, dok je vidljiva razlika u pisanju, budući je u tvrtki tužitelja taj pojam pisan velikim slovima, a u tvrtki tuženika malim slovima. Međutim, iz računa na strani 64 do 66 spisa, koji računi su ispostavljeni od strane tuženika, razvidno je da tuženik u poslovnom prometu odnosno na memorandumu rabi velika slova u pisanju pojma SATO. Tvrtka tuženika pored pojma SATO, sadrži još i znak "&", i riječ "Company", međutim, navedeno po ocijeni suda, nije dovoljan razlikovni element u odnosu na tvrtku tužitelja. Ovo stoga jer je sam znak "&" zanemariv u ukupnom dojmu, dok je riječ "Company" generički pojam na engleskom jeziku, koji u prijevodu na hrvatski jezik znači društvo (tvrtka, kompanija), koja riječ je uobičajena u Republici Hrvatskoj, odnosno prosječni primatelj poruke zna značenje te riječi. Upravo riječ društvo nalazi se u sastavu obje tvrtke, u dijelu oznake oblika organiziranja društva (društvo s ograničenom odgovornošću). Nadalje, oznaka djelatnosti u obje tvrtke je istovjetna, i glasi "za usluge". Istovjetan je i oblik društva – društvo s ograničenom odgovornošću, odnosno d.o.o. u skraćenoj tvrtki. Sve navedeno pridonosi ukupnom dojmu velike sličnosti u tvrtki tužitelja i tuženika, budući da razlike s obzirom na značenje nema, dok postoji minimalna razlika u vizualnom i zvučnom dojmu. Iz svega navedenog sud zaključuje da s obzirom na neznatnu razliku u ukupnom dojmu, tvrtke tužitelja u tuženika se jasno ne razlikuju, što je protivno odredbi članka 11. stavak 2. ZTD-a.

Glede opasnosti od povrede ili ugrožavanja položaja tužitelja u tržišnoj utakmici:

18. U konkretnom slučaju, nije ispunjena pretpostavka da je već došlo do nepovlasnog korištenja ili prisvajanja ugleda tužitelja ili do povrede ili ugrožavanja položaja tužitelja u tržišnoj utakmici. Međutim, prema prije citiranoj odredbi članka 31. stavak 1. ZTD-a, dovoljno je i ako uz istovjetnost ili sličnost tvrtki postoji opasnost od povrede ili ugrožavanja položaja tužitelja u tržišnoj utakmici. Po ocjeni suda, takva opasnost u konkretnom slučaju postoji, a proizlazi iz činjenice da su obje stranke registrirane za obavljanje istih ili sličnih djelatnosti, a što je razvidno iz izvadaka iz sudskog registra za obje stranke (strana 6-9 i 10-13 spisa). Tako je razvidno da su obje tvrtke registrirane npr. za usluge informacijskog društva, projektiranje i građenje građevina, posredovanje u prometu nekretnina, iznajmljivanje i održavanje strojeva i opreme, prijevoz putnika i tereta u unutarnjem i međunarodnom cestovnom prometu, kao i za vlastite potrebe, zatim za računovodstvene poslove, turističke usluge aktivnog i pustolovnog turizma, usluge iznajmljivanja vozila. Osim toga, i oznaka djelatnosti u tvrtki im je identična i glasi "za usluge". Tuženik nije dokazao da se stranke ne bave svim djelatnostima za koje su registrirane. Iz dostavljenih računa (strana 64 i 66 spisa), se može samo zaključiti da se tuženik eventualno bavi (i) pružanjem u tim računima fakturiranih usluga (najam radne snage, usluga rukovanja strojevima te obrtničkim uslugama). U svakom slučaju, tuženik je ovlašten baviti se svim registriranim djelatnostima, kako to osnovano ukazuje tužitelj, što bi onda izvjesno dovelo do zabune na tržištu. Pored toga, opasnost od povrede ili ugrožavanja tužiteljevog položaja na tržištu, proizlazi i iz izvjesne mogućnosti zabune glede povezanosti društava tužitelja i tuženika, upravo zbog nedovoljne razlikovnosti tvrtki, odnosno doživljavanja prevladavajuće riječi SATO, kao osobnog imena ili imena brenda, kako je prije obrazloženo, što je protivno prije citiranoj odredbi članka 14. stavak 1. ZTD-a.

19. Prema odredbi članka 31. stavak 2. ZTD-a, tužba iz stavka 1. tog članka, podnosi se sudu koji vodi sudski registar u koji je upisana tvrtka druge osobe, a može se podnijeti u roku od tri godine od upisa druge tvrtke u sudski registar.

20. Tužiteljeva tvrtka nesporno je upisana dana 20. veljače 2008., a tvrtka tuženika dana 28. prosinca 2021. Isto je razvidno iz povijesnih izvadaka sudskog registra za obje stranke (str. 6-9 i 10-13 spisa), pa slijedi da je tuženikova tvrtka registrirana kasnije. Tužitelj je tužbu podnio dana 30. kolovoza 2023., dakle, unutar zakonskog roka od tri godine, računajući od upisa tvrtke tuženika.

21. Stoga sud zaključuje da su ispunjeni svi uvjeti iz odredbe članka 31. stavka 1. i 2. ZTD-a za zaštitu tvrtke tužitelja. Kako tužitelj sukladno odredbi članka 31. stavak 1. ZTD-a zahtijeva prestanak uporabe tvrtke tužitelja, te brisanje tvrtke tuženika iz sudskog registra, odnosno zahtijeva da tuženik izvrši upis promjene tvrtke u sudskom registru, tako da nova tvrtka ne sadržava riječ "SATO" ili drugu sličnu riječ, valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja usvojiti u cijelosti i presuditi kao u točki I. i II. izreke presude.

22. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, NN 91/92, NN 112/99, NN 117/03, NN 88/05, NN 2/07, NN 84/08, NN 123/08, NN 57/11, NN 25/13, NN 70/19, NN 80/22, NN 114/22 i NN 155/23), dalje ZPP.

23. Tužitelju je kao potreban trošak priznat trošak zastupanja po odvjetniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23), dalje OT, i to: sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7.1 OT), pristup na pripremna ročišta dana 20. veljače 2024. i 23. svibnja 2024. po 50 bodova (Tbr. 9.2. OT), pristup na ročište za glavnu raspravu dana 19. studenog 2024. 100 bodova (Tbr. 9.1. OT), sastav podneska od 15. siječnja 2024. 100 bodova (Tbr.8.1.OT – očitovanje na odgovor na tužbu), sastav podnesaka od 28. veljače 2024. i 31. svibnja 2024. po 25 bodova (Tbr.8.3.OT), odnosno ukupno 900 bodova (vrijednost boda 2,00 EUR – Tbr. 53.OT), PDV 25 % 225,00 EUR, pristojba na tužbu 56,73 EUR, pristojba na presudu 113,45 EUR.

24. Tužitelju nije priznat trošak vezan za činjenicu da sjedište odvjetnika tužitelja nije u sjedištu suda (trošak izbivanja iz pisarnice i materijalni trošak za pristup ročištima), budući sud te troškove ne ocjenjuje potrebnim, jer ih je tužitelj mogao izbjeći angažiranjem odvjetnika u sjedištu suda. Po toj osnovi, tužitelju nije priznato ukupno 1.201,32 EUR uvećano za PDV, zatim troškovi zastupanja po odvjetniku nisu priznati u preostalom dijelu iznad prije specificiranih priznatih troškova, i nije priznat trošak sudskih pristojbi iznad stvarnog iznosa sudskih pristojbi. Slijedom navedenog, valjalo je za troškove iznad priznatih riješiti kao u točki IV. izreke presude.

U Rijeci, 19. prosinca 2024.

Sudac

Željka Štrk - Vozila

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste, u smislu odredbe članka 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu (čl. 348. st. 1. i čl. 500.t. 2. ZPP- a).