Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Katice Lučić, kao predsjednice vijeća te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika TISAK PLUS d. o. o. Zagreb, kao pravne osobe te AČ i NČ, kao odgovornih osoba u pravnoj osobi, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 3. i stavka 2. i dr. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14, 127/07, 98/19) i dr., odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Zagreb, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pp-5101/2021 od 10. studenoga 2021., na sjednici vijeća održanoj 19. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I Prihvaćanjem žalbe tužitelja preinačuje se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni na način da se okrivljeniku TISAK PLUS d. o. o. Zagreb, kao pravnoj osobi, uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 2. i točke 1. Prekršajnog zakona, za prekršaj iz članka 229. stavka 1. točke 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22), činjenično opisan u točki 1. izreke, na temelju istog članka, utvrđuje novčana kazna u iznosu od 2.000,00 (dvijetisuće) eura, za prekršaj iz članka 172. stavka 2. točke 5. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 109/19, 84/21, 119/22), činjenično opisan u točki 2. izreke, na temelju istog članka, u iznosu od 600,00 (šesto) eura, a za prekršaj iz članka 228. stavka 1. točke 13. Zakona o radu, činjenično opisan u točki 3. izreke u iznosu od 1.500,00 (tisućupetsto) eura, dok se okrivljenicima AČ i NČ, kao odgovornim osobama u pravnoj osobi, uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona, za prekršaj iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 109/19, 84/21, 119/22), činjenično opisan u točki 2. izreke, na temelju istog članka, utvrđuju novčane kazne u iznosima od po 100,00 (sto) eura.

II Uslijed odluke iz točke I izreke preinačava se prvostupanjska presuda u odluci o ukupnoj novčanoj kazni te se na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona okrivljenoj pravnoj osobi izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 4.100,00 (četiritisućesto) eura, a okrivljenim odgovornim osobama u iznosima od po 365,44 (tristošezdesetpet eura i četrdesetčetiri centa) eura, koje su dužni platiti u roku od 3 (tri) mjeseca od primitka ove presude.

III Ukoliko okrivljenici plate dvije trećine izrečenih novčanih kazni u roku određenom za plaćanje, smatrat će se da su novčane kazne u cjelini plaćene, sukladno članku 152. stavak 3. Prekršajnog zakona.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom presudom okrivljenici TISAK PLUS d. o. o. Zagreb, kao pravna osoba te AČ i NČ, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, proglašeni su krivima zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 3. i stavka 2. Zakona o radu, činjenično opisanog u točki 1. izreke prvostupanjske presude i članka 228. stavka 1. točke 13. i stavka 2. Zakona o radu, činjenično opisanog u točki 3. izreke, za koje su prekršaje primjenom članka 37. Prekršajnog zakona kažnjeni ukupnim novčanim kaznama u iznosima od 10.000,00 kuna pravna osoba te po 2.000,00 kuna svaka odgovorna osoba, uz pravilno upozorenje da će se, ako dvije trećine izrečenih novčanih kazni plate u roku za plaćanje, u smislu članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona smatrati da su iste u cjelini plaćene, dok su zbog prekršaja iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, činjenično opisanog u točki 2. izreke primjenom članka 38. stavka 2. točke 2. Prekršajnog zakona oslobođeni od kazne.

1.1. Za pojedine prekršaje okrivljenoj pravnoj osobi utvrđene su novčane kazne u iznosima od dva puta po 5.000,00 kuna, a okrivljenim odgovornim osobama u iznosima od dva puta po 1.000,00 kuna, svakoj.

1.2. Istom presudom okrivljenici su obvezani i na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 kuna, pravna osoba i po 100,00 kuna, svaka odgovorna osoba.

2. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

2.1. U žalbi u bitnom navodi da oslobađanjem okrivljenika od kazne neće biti postignuta svrha kažnjavanja.

2.2. Žalitelj predlaže da se, iz razloga navedenih u žalbi, okrivljenike za počinjene prekršaje kazni u rasponu propisanih kazni za prekršaje iz Zakona o radu i Zakona o mirovinskom osiguranju.

3. Žalba je osnovana.

4. Odlučujući o žalbi tužitelja te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona(„Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/21), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske postupajući po službenoj dužnosti, nalazi da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona prekršajnog progona, međutim da je prvostupanjski sud, utvrđenim novčanim kaznama za pravnu osobu primjenom odredbe članka 37. Prekršajnog zakona, te oslobađajući okrivljenike od kazne primjenom članka 38. stavka 2. točke 2. Prekršajnog zakona, prekoračio ovlast koju ima po zakonu i u korist okrivljenika povrijedio odredbu materijalnog prekršajnog prava navedenu i opisanu u odredbi članka 196. točki 5. Prekršajnog zakona, na što osnovano ukazuje žalitelj u svojoj žalbi.

5. Člankom 37. Prekršajnog zakona propisani su uvjeti za ublažavanje novčane kazne, s granicama koje su prema stavku 3. točki 1. i 2. citiranog članka, ovisno o propisanoj novčanoj kazni za prekršaj, opći zakonski minimum kazne propisan tim Zakonom za odgovarajuću vrstu okrivljenika ili četverostruki iznos općeg zakonskog minimuma kazne propisan tim Zakonom za odgovarajuću vrstu okrivljenika (članak 33. Zakona).

5.1. Kako je za pravnu osobu kao počinitelja prekršaja opisanog u točki 1. izreke pobijane presude u vrijeme počinjenja prekršaja propisana novčana kazna u rasponu od 61.000,00 do 100.000,00 kuna, a za prekršaj opisan točkom 3. u rasponu od 31.000,00 do 60.000,00 kuna, to s obzirom na propisane kazne, sukladno članku 37. stavku 3. točki 2. Prekršajnog zakona, u vezi s člankom 33. stavku 1. Prekršajnog zakona, pravnoj osobi kao počinitelju prekršaja opisanih u točkama 1. i 3. izreke novčana kazna ne može biti ublažena u iznosu nižem od 8.000,00 kuna (sada 1.040,00 eura).

5.2. Stoga je prvostupanjski sud odmjeravanjem novčane kazne u iznosima od po 5.000,00 kuna pravnoj osobi prekoračio ovlast koju ima po zakonu i u korist okrivljenika povrijedio odredbu materijalnog prekršajnog prava navedenu i opisanu u odredbi članka 196. točki 5. Prekršajnog zakona u vezi sa člankom 37. stavkom 3. Prekršajnog zakona, na što osnovano ukazuje žalitelj u svojoj žalbi.

6. Nadalje, odredbom članka 38. Prekršajnog zakona propisano je da će sud osloboditi od kazne počinitelja kad to zakon izričito propisuje (stavak 1.), a da može osloboditi od kazne počinitelja, kad ga posljedice prekršaja tako pogađaju da je njegovo kažnjavanje nepotrebno radi ostvarenja svrhe kažnjavanja; kad je otklonio ili umanjio posljedice prekršaja ili naknadio štetu koju je njime prouzročio, ili je platio ili je ispunio propisanu obvezu zbog čijeg neplaćanja odnosno neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak; kad se pomirio s oštećenikom i naknadio štetu (stavak 2.).

6.1. Međutim, u konkretnom slučaju okrivljenici su radnicu koja je započela raditi 15. siječnja 2021. prijavili na obvezno mirovinsko osiguranje 19. siječnja 2021. s početkom rada 20. siječnja 2021., dakle ne od početka njenog rada, pa po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud u konkretnom slučaju, koji za oslobađanje okrivljenika od kazne kao razloge navodi ispunjenje obveze i prekršajnu nekažnjavanost, nije imao mogućnost primijeniti institut oslobođenja od kazne za prekršaj iz točke 2. izreke, čime je također prekoračio ovlast koju ima po zakonu i u korist okrivljenika počinio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 5. u vezi sa člankom 38. stavkom 2. Prekršajnog zakona, kako se u žalbi i navodi.

7. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud pogrešno je okrivljenoj pravnoj osobi za prekršaje opisane u točkama 1. i 3. izreke utvrdio novčane kazne u iznosima nižima od općeg zakonskog minimuma te okrivljenike oslobodio od kazne za prekršaj iz točke 2. izreke, čime je prekoračio ovlast koju ima po zakonu i u korist okrivljenika počinio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 5. u vezi sa člankom 38. stavkom 2. i 37. stavkom 3. Prekršajnog zakona, pa je prihvaćanjem žalbe tužitelja pobijana presuda preinačena na način da su okrivljenoj pravnoj osobi za prekršaje iz točke 1. i 3. izreke prvostupanjske presude utvrđene novčane kazne u višim iznosima koji su u skladu s propisanim granicama ublažavanja kazni, dok su okrivljenicima za prekršaj iz točke 2. izreke utvrđene novčane kazne, čime je navedena povreda zakona time sanirana i otklonjena.

8. Prilikom odmjeravanja kazni, ovaj drugostupanjski sud uzeo je u obzir sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja i koje okolnosti su po prvostupanjskom sudu pravilno utvrđene.

8.1. Cijeneći navedene okolnosti u granicama zakonom propisanih novčanih kazni za terećene prekršaje, ovaj sud smatra da utvrđene olakotne okolnosti, uz protek vremena od počinjenja prekršaja, daju dostatnu osnovu da se okrivljenoj pravnoj osobi izreknu kazne primjenom odredbi o ublažavanju kazni, kao i odgovornim osobama kojima je prvostupanjski sud pravilno odmjerio kazne za prekršaje opisane u točkama 1. i 3. izreke, međutim koje je pogrešno za prekršaj iz točke 2. izreke oslobodio od kazne.

8.2. Stoga je ovaj sud, prihvaćanjem žalbe tužitelja, a imajući na umu okolnosti počinjenja prekršaja i s time povezanu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, preinačio pobijanu presudu u odluci o kazni i okrivljenoj pravnoj osobi, uz primjenu članka 37. stavka Prekršajnog zakona, za počinjene prekršaje odmjerio novčane kazne u iznosima ispod najnižih zapriječenih kazni za odnosne prekršaje, kao i okrivljenim odgovornim osobama za prekršaj iz točke 2. izreke, smatrajući da će se ovako ublaženim novčanim kaznama ostvariti opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona,

8.3. Nadalje, ako okrivljenici plate dvije trećine izrečenih novčanih kazni u roku za plaćanje, sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona smatrat će se da su novčane kazne u cjelini plaćene.

9. Iako su nakon počinjenja prekršaja opisanih u izreci izmijenjeni propisi o prekršaju te su 1. siječnja 2023. na snagu stupili Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu („Narodne novine“ broj 151/22) i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 119/22), koji za počinitelje prekršaja propisuje blaže novčane kazne, ovaj sud je, pazeći na pravilnu primjenu materijalnog prava i u smislu članka 3. Prekršajnog zakona na načelo primjene blažeg propisa, prema kojem se na počinitelja prekršaja primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jedan ili više puta, primjenjuje propis najblaži za počinitelja, utvrdio da s obzirom na odmjerene novčane kazne unutar okvira novčanih iznosa propisanih i zakonima koji su bili na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja i sada propisanih novčanih kazni, prema načelu konkretnosti nema mjesta primjeni tih blažih propisa, jer po stavu ovog suda Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju, ne dovode do povoljnijeg rezultata za okrivljenike, uvažavajući pri tom i da je stupanjem na snagu Zakona o izmjenama Prekršajnog zakona 1. siječnja 2023. („Narodne novine“, broj 114/22) promijenjen iznos općeg zakonskog minimuma novčane kazne na niži od onoga koji je bio propisan u vrijeme počinjenja prekršaja.

s time da je u odnosu na pravnu osu odgovornu osobu kojoj su u konkretnom slučaju novčane kazne pravilno odmjerene.

10. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 19. prosinca 2024.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Katica Lučić, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 6 (šest) otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.