REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Pr-1977/2022-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Domagoju Franji Frntiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice US iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Plavetić-Knežević-Kriković-Vujić, R. Boškovića 33, Čakovec, protiv tuženika HP- Hrvatska pošta d.d., Velika Gorica, Poštanska ulica 9, OIB: 87311810356, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 6. studenog 2024. u prisutnosti tužiteljice osobno, uz zamjenicu punomoćnika Irenu Plevanjak, odvjetnicu, te punomoćnice tuženika USL, dipl. iur., dana **.**.2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
"I. Utvrđuje se da Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od dana 10.01.2022. godine kojom je tuženik otkazao tužiteljici Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 21.01.2021.g. (osnovni Ugovor od 28.07.2007. godine) nedopuštena te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao.
II. Nalaže se tuženiku da tužiteljicu vrati na poslove radnog mjesta u roku od 8 dana.
III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnične troškove u iznosu jednokratne novčane naknade sukladno Tar.br.2.t.2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u iznosu od 3.125,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja odgovara eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena tekućom od donošenja presude do isplate, u roku od 8 dana.".
Obrazloženje
1. Tužiteljica je u tužbi i tijekom postupka navodila da joj je tuženik kao poslodavac otkazao ugovor o radu, za koji otkaz tužiteljica smatra da je nezakonit, kojim slijedom u ovom postupku traži utvrđenje nedopuštenosti istog, uz utvrđenje da temeljem predmetnog otkaza nije prestao njezin radni odnos, te uz nalog poslodavcu
P r
-
1 9 7 7 /
2 0
2 2 -12
da je vrati na posao na njezino radno mjesto, sve uz nadoknadu parničnih troškova s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
2. Tuženik je odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodio da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužiteljice, smatrajući da je predmetni otkaz utemeljen na zakonu, u kojem smislu se predlagalo odbijanje tužbenog zahtjeva, uz nadoknadu parničnih troškova, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
3. Sud je u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja tijekom postupka izvršio uvid u Ponudu tuženika od 23. ožujka 2015. (str. 8 spisa), ugovor o radu (str. 9-11, 83, 85- 87, 181-183 spisa), Prijavu HZMO-a od 17. siječnja 2022. (str. 12 spisa), Potvrdu tuženika od 14. siječnja 2022. (str. 13 spisa), Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 10. siječnja 2022., uz presliku povratnice (str. 14-15, 76-78, 169-171 spisa), Zahtjeve za zaštitu prava radnika, uz presliku povratnice (str. 16-22, 26-56, 93-97, 99 spisa), Zahtjev za dostavu pisanog odgovora o davanju osobnih podataka (str. 23-24 spisa), Zahtjev za davanje izjave o preuzimanju odgovornosti od posljedica medicinskog zahvata (str. 25 spisa), ispis prepiske sustava Viber (str. 57-70 spisa), dopis tuženika radničkom vijeću od 28. prosinca 2021. (str. 79-80, 177-178 spisa), dopise tuženika (str. 81, 82, 84, 91, 92, 172, 176, 180 spisa), Upozorenje tuženika od 10. prosinca 2021., uz presliku povratnice (str. 88-90, 173-175 spisa), Pravilnik o radu (str. 100-117, 184-201 spisa), Odluku Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske od 28. veljače 2022. (str. 206-209 spisa), ispis fotografije radnog prostora (str. 210 spisa) i liječničku potvrdu (str. 223 spisa), kao što je saslušana i sama tužiteljica te svjedoci CS, JS i NS, svi na ročištu održanom 6. studenog 2024. (str. 217-222 spisa).
4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91 i dr.) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan.
5. Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika te da joj je tuženik kao poslodavac otkazao ugovor o radu, za koji otkaz tužiteljica smatra da je nezakonit, kojim slijedom u ovom postupku traži utvrđenje nedopuštenosti istog, uz utvrđenje da temeljem predmetnog otkaza nije prestao njezin radni odnos, te uz nalog poslodavcu da je vrati na posao na njezino radno mjesto. Tuženik se u odgovoru na tužbu i tijekom postupka protivio tužbi i tužbenom zahtjevu, smatrajući da je predmetni otkaz utemeljen na zakonu, u kojem smislu se predlagalo odbijanje tužbenog zahtjeva.
6. U svrhu utvrđenja činjeničnog stanja, a s obzirom na prethodno iznesene suprotstavljene navode stranaka, tijekom postupka izvođeni su odgovarajući dokazi sukladno prijedlozima stranaka, te je tako saslušana tužiteljica, kao i naprijed spomenuti svjedoci, a izvršen je uvid i u priloženu dokumentaciju.
7. Tako je tužiteljica u svom iskazu iznosila da je u vrijeme na koje se odnosi ovaj postupak bila zaposlena kod tuženika, i to na radnom mjestu operatera u poštanskom uredu na području grada Čakovca, koji posao je obavljala još od 2007. pa do otkazivanja početkom 2022., i koji postupak uključuje rad sa strankama koje pristupaju.
8. Navodi da je svoj posao uredno obavljala tijekom vremena, bez primjedbi poslodavca, čak je po potrebi bila i zamjenik voditelja, te je redovito ostvarivala zadane
P r
-
1 9 7 7 /
2 0
2 2 -12
poslovne ciljeve. U odnosu na ovaj postupak te podnesenu tužbu s njezine strane, može reći da je poslodavac u vrijeme pandemije Covid-19 odredio određene mjere, koje su se svodile na to da nije moguće pristupiti na radno mjesto bez dokaza o provedenom cijepljenju odnosno u drugom slučaju provedenom testiranju na dnevnoj bazi. Takvo postupanje tužiteljici nije bilo prihvatljivo, te se stoga nije cijepila niti je pristupila testiranju, iz zdravstvenih razloga, s obzirom na zdravstvene tegobe koje ima, i što trpi kroz duže razdoblje a i u vrijeme na koje se odnosi ovaj postupak, i u vezi čega je predala odgovarajuću liječničku potvrdu od 5. studenog 2024..
9. Osim toga navodi da je svoj posao obavljala u manjoj prostoriji, možda veličine prosječne sudnice, sa još dvije kolegice, i pristup stranaka je bio u bitnome neograničen tj. nije postojao nitko tko bi provjeravao da li već prilikom ulaska u poštanski ured imaju potvrdu odnosno dokaz o testiranju, tako da bi tek oni u svojoj prostoriji zatražili uvid u navedeno, dakle tek na samom šalteru. U tom smislu smatra da je bila izložena virusu od strane trećih tj. stranaka.
10. Ističe da je inače kroz cijelo vrijeme na koje se poziva poslodavac svakodnevno pristupala na posao tj. ispred ureda, te je putem Viber-a i na sličan način obavještavala nadređene da je pristupila, dakle nije izbjegavala posao, no pristup joj nije bio dozvoljen. Misli inače da je poslodavac osigurao testiranje u nekoj zdravstvenoj ustanovi, misli Domu zdravlja ili bolnici, ne sjeća se više, ionako nikada nije pristupila.
11. Točno je da ju je poslodavac negdje u prosincu 2021. pisano upozorio, u vezi čega ukazuje da se više puta pisano obratila poslodavcu sa određenim zahtjevima koji su dostavljeni u spis predmeta, na koje poslodavac nije odgovarao, da bi joj naknadno dao otkaz. Nije joj data mogućnost prije otkazivanja da se očituje tj. iznese obranu.
12. Ukazuje da su poštanski uredi u vrijeme vrhunca epidemije praktički jedini radili za građanstvo, nije čak bila obaveza nošenja maski i sl., bili su proglašavani herojima no njoj je ipak nakon dugogodišnjeg staža dan otkaz.
13. Što se tiče sadržaja Odluke o otkazu, poslodavac u bitnome navodi da je neopravdano izostajala s posla te da se nije pridržavala uputa vezanih za pristup tj. cijepljenje odnosno testiranje. Što se tiče samog načina njezinog pristupa na rad u spornom razdoblju, navodi da bi se uvijek javila voditeljici koja je rekla da se ne može zadržavati na poslu ako nema potvrdu o cijepljenju odnosno o testiranju, te se onda ona u miru povukla.
14. Dodatno još pojašnjava svoje razloge za izbjegavanje tj. neprovođenje cijepljenja odnosno testiranja. Naime, što se tiče testiranja, radi se o invazivnom postupku tj. ulaženje medicinskim instrumentom u nos, a za što je smatrala da može pogoršati njezino stanje vidljivo iz priložene liječničke potvrde. Vezano za cijepljenje navodi da je od rođaka i kolega saznala da kao prvo isto nije potpuna zaštita od moguće zaštite budući da je bilo kolegica koje su se zarazile usprkos čak i višekratnom cijepljenju, dok je npr. jedan njezin rođak dobio čak i privremeno slijepilo nakon cijepljenja, tako da se bojala istog, smatra opravdano.
15. Navodi i da su same mjere poslodavca ukinute prilično kratko nakon što je dobila otkaz.
P r
-
1 9 7 7 /
2 0
2 2 -12
16. Ocjenjujući naprijed navedeno, prvenstveno se ukazuje da je u konkretnom slučaju tužiteljica dobila izvanredni otkaz ugovora o radu, u smislu čl. 116. st. 1. Zakona o radu (NN, 93/14 i dr.), kod čega je iz same Odluke o otkazu vidljivo da se tužiteljici stavlja na teret neopravdani izostanak s posla u naznačenom razdoblju odnosno odbijanje da sukladno uputama poslodavca prilikom dolaska na posao predoči EU digitalnu Covid potvrdu odnosno drugi odgovarajući dokaz o cijepljenju, preboljenju odnosno testiranju na virus SARS Cov-2, i što po stajalištu tuženika predstavlja osobito teško kršenje obveza iz radnog odnosa.
17. Nadalje se ističe da je ocjenom provedenih dokaza, i to iskaza same tužiteljice, kao i iskaza saslušanih svjedoka, kao i temeljem uvida u priloženu dokumentaciju, utvrđeno da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan, i to iz razloga što proizlazi da je u razdoblju na koje se odnosi ovaj postupak na snazi bila Odluka Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske o uvođenju posebne sigurnosne mjere obveznog testiranja dužnosnika, državnih službenika i namještenika, službenika i namještenika u javnim službama, službenika i namještenika u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi te zaposlenika trgovačkih društava i ustanova (među koje spadaju i stranke u ovom postupku), od 12. studenog 2021.. Temeljem citirane Odluke radnici koji nisu preboljeli spomenutu bolest bili su dužni prilikom dolaska na posao ili predočiti potvrdu (EU digitalna Covid potvrda, odnosno drugi odgovarajući dokaz), ili se podvrgnuti testiranju brzim antigenskim testom, i koje testiranje je osigurao poslodavac tj. tuženik, i navedeno je bilo uvjet za pristup na sam posao, za sve radnike, što je vidljivo iz priložene dokumentacije.
18. Utvrđeno je i da tužiteljica nije pristala niti na predočenje potvrde, koju nije niti imala, a niti na testiranje, u kojem smislu joj onda nije bilo dopušteno pristupanje na rad i obavljanje poslova, što su potvrdili u bitnome i saslušani svjedoci, a što nije osporavala niti tužiteljica. Na taj način onda proizlazi da je osnovano stajalište tuženika da je tužiteljica neopravdano izostala sa posla te da je kršila naloge poslodavca vezane za Odluku Stožera, koja je između ostalog prošla i ustavno-pravnu kontrolu (Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-II-7149/2021 i dr. od 15. veljače 2022., na koji način se onda ne može govoriti o eventualnim povredama ustavnih prava na rad i dr.).
19. Pritom nije od značaja da je tužiteljica nesporno pristupala na mjesto rada te se i prijavljivala nadređenima (što sud kao utvrđenje prihvaća), no navedeno ne umanjuje okolnost da se tužiteljica vlastitim (ne)postupanjima, a s obzirom na postojanje pandemije te prethodno citirane Odluku Stožera, dovela u situaciju da joj poslodavac nije u mogućnosti omogućiti obavljanje njezinih poslova, i što u naravi predstavlja kršenje od strane tužiteljice obveze iz radnog odnosa tj. predstavlja odstupanje tužiteljice od redovitog i savjesnog obavljanja poslova te postupanja po uputama poslodavca, te po prirodi stvari dovodi do poremećaja u radu te gubitka povjerenja. Obzirom na navedeno nisu od značaja tvrdnje tužiteljice vezane za izloženost pristupu stranaka te manjoj površini prostora u kojem je radila (vidljivo iz ispisa fotografije na str. 210 spisa), budući da predmetne okolnosti ne derogiraju obvezu tužiteljice postupiti po uputama poslodavca, a sukladno Odluci Stožera.
20. U tom smislu onda proizlazi da je tuženik, na kojem je teret dokazivanja, s uspjehom dokazao postojanje opravdanog razloga za izvanredno otkazivanje tužiteljici zbog skrivljenog ponašanja, u smislu već citirane odredbe čl. 116. st. 1. Zakona o radu,
P r
-
1 9 7 7 /
2 0
2 2 -12
na koji način je onda tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem se traži utvrđenje nedopuštenosti otkaza neosnovan, kao posljedično i u dijelu u kojem se traži utvrđenje postojanja radnog odnosa te vraćanja na rad.
21. Pritom nije od značaja niti što tuženik kao poslodavac nije odgovarao na više upita tužiteljice vezanim za njezin status i sl., budući da navedeno ne utječe tj. ne derogira počinjenje povrede od strane tužiteljice, a kako je to prethodno navedeno. Za ukazati je također i da je tužiteljica prije otkazivanja bila pisano upozorena iz istih razloga, te da temeljem predmetnog upozorenja nije došlo do promjena u postupanju tužiteljice tj. i nadalje prilikom pristupanja na radno mjesto u kritičnom razdoblju nije predočavala zatražene dokumente (EU Covid potvrda i dr.). U tom smislu su neosnovani navodi tužiteljice da bi do otkaza došlo protekom roka iz čl. 116. st. 2. Zakona o radu, budući da je iz dokumentacije dostavljene u spis vidljivo da je tužiteljica počinila predmetne teške povrede i unutar roka od 15 dana prije izvanrednog otkazivanja.
22. Tim slijedom odlučeno je kao u izreci ove presude, s tim da tužiteljica u smislu odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku nema pravo na nadoknadu parničnih troškova, s obzirom da je u cijelosti izgubila u ovoj parnici.
Zagreb, 19. prosinca 2024.
Sudac:
Domagoj Franjo Frntić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.
DNA:
- punomoćniku tužiteljice
- tuženiku
