Poslovni broj P-298/2023-27

Republika Hrvatska

Općinski sud Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB 77561654785 po sucu Mariji Pavlović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja BR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Borisu Hlatki, odvjetniku iz Vukovara, protiv tuženika OTP Banka d.d. Split, OIB 52508873833, zastupana po punomoćniku Belizaru Tomaić odvjetniku iz Osijeka, radi utvrđenja i isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane u nazočnosti punomoćnika tužitelja ZR odvjetničku vježbenicu i punomoćnika tuženika odvjetnika Belizara Tomaić, 3. prosinca 2024. i objavljene na temelju čl. 335. ZPP-a, 19. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 9. Ugovora o kreditu, broj: 43793/06, od 31. svibnja 2006. godine, u dijelu u kojem se navodi da je kamatna stopa promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora, bez navođenja ikakvih objektivnih parametara za promjenu iste, a koji Ugovor je zaključen između tužitelja OR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ,kao korisnika kredita u visini novčanog iznosa od 31.470,00 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju na dan korištenja kredita i tuženika OTP BANKA d.d., Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833, te stoga isti članak ne proizvodi bilo kakav pravni učinak za ugovorne stranke.

II. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 10. Ugovora o kreditu broj: 43793/06, od 31. svibnja 2006. godine, koji je zaključen između tužitelja BR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika OTP BANKA d.d., Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833 , kojim se regulira otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku, te stoga isti članak ne proizvodi bilo kakav pravni učinak za ugovorne stranke.

III. Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d., Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833., da tužitelju BR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati na ime preplaćene razlike valutnog tečaja iznos od 8.353,89 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na novčane iznose kako slijedi:

- na iznos od 8,09 eura od 10.07.2006.

- na iznos od 7,40 eura od 10.08.2006.

- na iznos od 8,92 eura od 10.09.2006.

- na iznos od 10,27 eura od 10.10.2006.

- na iznos od 5,72 eura od 10.11.2006.

- na iznos od 7,22 eura od 10.12.2006.

- na iznos od 3,70 eura od 10.01.2007.

- na iznos od 2,80 eura od 10.02.2007.

- na iznos od 1,92 eura od 10.03.2007.

- na iznos od 0,74 eura od 10.04.2007.

- na iznos od 2,80 eura od 10.02.2008.

- na iznos od 8,44 eura od 10.03.2008.

- na iznos od 3,57 eura od 10.04.2008.

- na iznos od 0,11 eura od 10.05.2008.

- na iznos od 6,88 eura od 10.10.2008.

- na iznos od 14,24 eura od 10.11.2008.

- na iznos od 11,50 eura od 10.12.2008.

- na iznos od 27,13 eura od 10.01.2009.

- na iznos od 33,09 eura od 10.02.2009.

- na iznos od 40,40 eura od 10.03.2009.

- na iznos od 27,57 eura od 10.04.2009.

- na iznos od 25,29 eura od 10.05.2009.

- na iznos od 24,00 eura od 10.06.2009.

- na iznos od 26,58 eura od 10.07.2009.

- na iznos od 21,42 eura od 10.08.2009.

- na iznos od 23,77 eura od 10.09.2009.

- na iznos od 1 9,75 eura od 10.10.2009.

- na iznos od 23,32 eura od 10.11.2009.

- na iznos od 21,27 eura od 10.12.2009.

- na iznos od 30,36 eura od 10.01.2010.

- na iznos od 35,97 eura od 10.02.2010.

- na iznos od 34,78 eura od 10.03.2010.

- na iznos od 39,55 eura od 10.04.2010.

- na iznos od 46,41 eura od 10.05.2010.

- na iznos od 52,52 eura od 10.06.2010.

- na iznos od 64,24 eura od 10.07.2010.

- na iznos od 52,78 eura od 10.08.2010.

- na iznos od 81,90 eura od 10.09.2010.

- na iznos od 66,62 eura od 10.10.2010.

- na iznos od 69,58 eura od 10.11.2010.

- na iznos od 82,25 eura od 10.12.2010.

- na iznos od 99,00 eura od 10.01.2011.

- na iznos od 80,17 eura od 10.02.2011.

- na iznos od 86,02 eura od 10.03.2011.

- na iznos od 77,74 eura od 10.04.2011.

- na iznos od 96,46 eura od 10.05.2011.

- na iznos od 109,29 eura od 10.06.2011.

- na iznos od 115,11 eura od 10.07.2011.

- na iznos od 179,80 eura od 10.08.2011.

- na iznos od 44,13 eura od 10.09.2011.

- na iznos od 40,71 eura od 10.10.2011.

- na iznos od 41,55 eura od 10.11.2011.

- na iznos od 41,24 eura od 10.12.2011.

- na iznos od 44,22 eura od 10.01.2012.

- na iznos od 46,30 eura od 10.02.2012.

- na iznos od 46,94 eura od 10.03.2012.

- na iznos od 45,43 eura od 10.04.2012.

- na iznos od 46,23 eura od 10.05.2012.

- na iznos od 47,07 eura od 10.06.2012.

- na iznos od 45,82 eura od 10.07.2012.

- na iznos od 45,70 eura od 10.08.2012.

- na iznos od 43,35 eura od 10.09.2012.

- na iznos od 44,16 eura od 10.10.2012.

- na iznos od 45,90 eura od 10.11.2012.

- na iznos od 45,35 eura od 10.12.2012.

- na iznos od 46,15 eura od 10.01.2013.

- na iznos od 43,87 eura od 10.02.2013.

- na iznos od 42,99 eura od 10.03.2013.

- na iznos od 45,50 eura od 10.04.2013.

- na iznos od 43,04 eura od 10.05.2013.

- na iznos od 41,75 eura od 10.06.2013.

- na iznos od 40,29 eura od 10.07.2013.

- na iznos od 42,08 eura od 10.08.2013.

- na iznos od 43,06 eura od 10.09.2013.

- na iznos od 43,99 eura od 10.10.2013.

- na iznos od 44,19 eura od 10.11.2013.

- na iznos od 45,42 eura od 10.12.2013.

- na iznos od 43,78 eura od 10.01.2014.

- na iznos od 45,55 eura od 10.02.2014.

- na iznos od 46,32 eura od 10.03.2014.

- na iznos od 46,18 eura od 10.04.2014.

- na iznos od 44,93 eura od 10.05.2014.

- na iznos od 44,75 eura od 10.06.2014.

- na iznos od 45,83 eura od 10.07.2014.

- na iznos od 46,93 eura od 10.08.2014.

- na iznos od 47,50 eura od 10.09.2014.

- na iznos od 47,57 eura od 10.10.2014.

- na iznos od 48,61 eura od 10.11.2014.

- na iznos od 48,94 eura od 10.12.2014.

- na iznos od 49,36 eura od 10.01.2015.

- na iznos od 46,54 eura od 10.02.2015.

- na iznos od 46,54 eura od 10.03.2015.

- na iznos od 46,54 eura od 10.04.2015.

- na iznos od 46,54 eura od 10.05.2015.

- na iznos od 46,54 eura od 10.06.2015.

- na iznos od 46,54 eura od 10.07.2015.

- na iznos od 46,54 eura od 10.08.2015.

- na iznos od 46,54 eura od 10.09.2015.

- na iznos od 46,54 eura od 10.10.2015.

- na iznos od 46,54 eura od 10.11.2015.

- na iznos od 46,54 eura od 10.12.2015.

- na iznos od 46,54 eura od 10.01.2016.

- na iznos od 63,64 eura od 10.02.2016.

- na iznos od 62,38 eura od 10.03.2016.

- na iznos od 62,90 eura od 10.04.2016.

- na iznos od 59,46 eura od 10.05.2016.

- na iznos od 63,31 eura od 10.06.2016.

- na iznos od 64,25 eura od 10.07.2016.

- na iznos od 62,25 eura od 10.08.2016.

- na iznos od 61,07 eura od 10.09.2016.

- na iznos od 61,93 eura od 10.10.2016.

- na iznos od 65,02 eura od 10.11.2016.

- na iznos od 66,06 eura od 10.12.2016.

- na iznos od 67,12 eura od 10.01.2017.

- na iznos od 65,71 eura od 10.02.2017.

- na iznos od 63,56 eura od 10.03.2017.

- na iznos od 64,65 eura od 10.04.2017.

- na iznos od 59,87 eura od 10.05.2017.

- na iznos od 61,13 eura od 10.06.2017.

- na iznos od 59,06 eura od 10.07.2017.

- na iznos od 53,99 eura od 10.08.2017.

- na iznos od 53,15 eura od 10.09.2017.

- na iznos od 53,30 eura od 10.10.2017.

- na iznos od 52,83 eura od 10.11.2017.

- na iznos od 51,68 eura od 10.12.2017.

- na iznos od 49,90 eura od 10.01.2018.

- na iznos od 52,11 eura od 10.02.2018.

- na iznos od 49,06 eura od 10.03.2018.

- na iznos od 47,83 eura od 10.04.2018.

- na iznos od 45,12 eura od 10.05.2018.

- na iznos od 49,18 eura od 10.06.2018.

- na iznos od 49,28 eura od 10.07.2018.

- na iznos od 51,95 eura od 10.08.2018.

- na iznos od 56,18 eura od 10.09.2018.

- na iznos od 53,05 eura od 10.10.2018.

- na iznos od 52,84 eura od 10.11.2018.

- na iznos od 55,04 eura od 10.12.2018.

- na iznos od 56,95 eura od 10.01.2019.

- na iznos od 54,61 eura od 10.02.2019.

- na iznos od 55,26 eura od 10.03.2019.

- na iznos od 56,39 eura od 10.04.2019.

- na iznos od 53,97 eura od 10.05.2019.

- na iznos od 57,09 eura od 10.06.2019.

- na iznos od 57,33 eura od 10.07.2019.

- na iznos od 60,84 eura od 10.08.2019.

- na iznos od 60,89 eura od 10.09.2019.

- na iznos od 61,63 eura od 10.10.2019.

- na iznos od 60,61 eura od 10.11.2019

- na iznos od 61,28 eura od 10.12.2019.

- na iznos od 63,77 eura od 10.01.2020.

- na iznos od 66,15 eura od 10.02.2020.

- na iznos od 69,00 eura od 10.03.2020.

- na iznos od 72,70 eura od 10.04.2020.

- na iznos od 71,68 eura od 10.05.2020.

- na iznos od 67,79 eura od 10.06.2020.

- na iznos od 69,25 eura od 10.07.2020.

- na iznos od 848,24 eura od 21.07.2020.

obračunatim po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022. godine, a od 01. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d., Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833., da tužitelju BR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.425,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja pa do isplate, do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022. godine, a od 01. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja i isplate. U tužbi navodi da je s pravnim prednikom tuženika HVB Splitska banke d.d. 31.svibnja 2006. zaključio je Ugovor o kreditu, broj: 43793/06., prema kojem mu je tuženik kao kreditor, kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 31.470,00 CHF prema kupovnom tečaju Hrvatske narodne banke za CHF važećem na dan korištenja kredita, da je ugovoren rok otplate kredita od 84 mjeseca kroz otplatu u jednakim mjesečnim anuitetima kunske protuvrijednosti, te da su dana 01 rujna 2011. su zaključili Dodatak Ugovora o kreditu, broj: 43793/06, prema kojem mu je tuženik kao kreditor, odobrio dodatni iznos od 3.835 ,97CHF , te da je predmetnim dodatkom ugovora, produljen rok otplate kredita za 99 mjeseci. Nadalje tužitelj navodi da je člankom 4. predmetnog Ugovora o kreditu ugovorena redovna godišnja kamatna stopa od 6,99 % promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, te je ugovoren rok otplate kredita od 84 mjeseca kroz otplatu u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora za CHF, dok je člankom 10. ugovoreno je da će se povrat kredita izvršen u kunama, obračunavati u CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF na dan uplate anuiteta. Tužitelj smatra da je takva odredba ugovora ništeta obzirom da je ista mijenjala, a da mu tuženik prilikom zaključenja ugovora nije tužitelju pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje Ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule CHF. Tužitelj dalje navodi da je predmetnim ugovorom ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatama i naknadama Kreditora, a koja se s početnih 5,39% godišnje, tokom otplate kredita u više navrata mijenjala na njegovu štetu, to tužitelj smatra da je takav način promjene kamatne stope ništetan obzirom da se ista mijenjala bez tužitelju jasnih parametara, odnosno bez pregovaranja o istome. Tužitelj navodi da u odredbe o promjenjivim kamatnim stopama i valutnoj klauzuli protivne su kogentnim odredbama članka 81. i 82 Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03 i dr.) te članka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07 i dr.), koji su bili na snazi kako u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, tako za vrijeme njegovog izvršavanja, s tim da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost. Tužitelj se nadalje poziva na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda br: Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018. god. kojom je u točki I. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.07.2013. god. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je, između ostalih, i tuženik, u razdoblju od 01. siječnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima. Također navodi da je navedenom odlukom utvrđeno je da je, između ostalih, i tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008 godine, a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Tužitelj smatra da je obzirom da je pravomoćnim presudama VTS-a utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope kao i ništetnost ugovorene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, to je tuženik sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 125/11), dužan vratiti sve što je primio na temelju takvih odredbi ugovora, s općim zastarnim rokom od 5 godina. Stoga tužitelj predlaže sudu da utvrdi nišetnim pojedine odredbe ugovora, te naloži tuženiku da isplati tužitelju iznos od 8.353,89 eura, na ime preplaćene razlike valutnog tečaja, sve sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu čini nespornim da je tuženik pravni slijednik HVB Splitske banke d.d., te ne osporava činjenicu da je između prednika tužitelja i pravnog prednika tuženika zaključen ugovor o kreditu. Međutim, tuženik navodi da je sporno je su li u konkretnom slučaju pojedine odredbe Ugovora nepoštene, a time i ništetne. Tuženik prvenstveno ističe prigovor zastare tužiteljevog novčanog potraživanja, te smatra da se ovom pojedinačnom predmetu ne primjenjuje utvrđenja iz kolektivne parnice u predmetu P-1401/12 (Trgovački sud u Zagrebu) i Pž-7129/13 (Visoki trgovački sud RH u Zagrebu. Nadalje navodi da bi potraživanje tužitelja iz tužbe bilo i pod zastarom, obzirom da petogodišnji zastarni rok počinje teći od dana sklapanja Ugovora o kreditu (22.06.2006.g.), a tužba je podnesena tek 17. 6. 2021.g. Također, tuženik navodi da U ovom sporu nema mjestu preslikavanju utvrđenja iz parnice „Potrošač“ (P-1401/12, Trgovački sud u Zagrebu i Pž-6632/17, Visoki trgovački sud RH) jer je u toj parnici utvrđivana tek apstraktna pravna zaštita, čiji učinci se ne mogu neposredno primijeniti na pojedini ugovorni odnos, nego se u tom odnosu tek treba izvesti dokazivanje jesu li utvrđenja iz parnice „Potrošač“ i na koji način primjenjiva u pojedinačnom slučaju. Kolektivnom zaštitom osigurava se preventivna zaštita i kontrola nepoštenih ugovornih odredaba u odnosu na „prosječnog potrošača“, ali se njome ne mogu zamijeniti učinci koji se ostvaruju individualnom pravnom zaštitom, s obzirom da se u pojedinačnim parnicama uređuju pravni učinci pojedinačnog potrošačkog ugovora u odnosu na konkretnog potrošača. Nadalje tuženik navodi da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli jasna, lako uočljiva i razumljiva, slijedom čega osporavana ugovorna odredba uopće ne može biti predmetom ocjene poštenosti (članak 84. ZZP-a), da bi se određena ugovorna odredba mogla kvalificirati nepoštenom, prema mišljenju tuženika takva odredba mora prouzročiti: nominalnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača; a koja neravnoteža mora biti značajna. Nadalje tuženik navodi da je nepobitna je činjenica da je on, kao i sam tužitelj, bio izložen riziku valutne klauzule, odnosno svim posljedicama promjene tečaja CHF, okolnost da je kretanje tečaja dovelo do promjene visine obveza na jednoj ugovornoj strani nikako ne može predstavljati razlog ništavosti takve odredbe, već okolnost koja hipotetski može dovesti do primjene drugih pravnih instituta, ako su ispunjene sve zakonske pretpostavke. Zaključno, tuženik navodi da je pravnog shvaćanja, pretpostavka neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja nije ispunjena u ovom slučaju. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i obvezati tužitelja naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka.

Na ročištu od 6. ožujka 2024. tuženik je istaknuo prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 250,00 eura i to od dana dospjelosti prvog anuiteta do isplate sa kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a. Stoga tuženik predlaže sudu konstitutivnom odlukom izvršiti prijeboj tražbine tuženika s tražbinom tužitelja.

3.U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu br. 43793/06, dodatak Ugovora o kreditu br. 43793/06, otplatni plan, obavijesti o promjeni kamatne stope, pregled uplata po kreditu, izveden je dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Tomislavu Borković, kao i dopuna nalaza, te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja.

4.Tužitelj je tužbeni zahtjev precizirao nakon provedenog knjigovodstvenog- financijskog vještačenja kao i dopune istoga.

Tuženik se protivio preinaci tužbe i tako preciziranom tužbenom zahtjevu. Budući je tužbeni zahtjev za isplatu povećan, radi se u preinaci tužbe u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP-a.

Prema odredbi i čl. 190. st. 1. ZPP-a, tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu.

Prema st. 2. navedenog članka iznimno od odredbe st. 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Prema prijelaznim i završnim odredbama čl.117. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ( Narodne novine RH br. 70/19), odredba čl. 39. toga Zakona primjenjuje se na sve postupke u tijeku, dakle i na ovoj postupak.

Ocjenjujući da prije provođenja knjigovodstveno-financijskog vještačenja tužitelj nije mogao postaviti preciziran tužbeni zahtjev, sud je utvrdio da je tužitelj u konkretnom slučaju mogao preinačiti tužbu, te je sukladno čl. 190. st. 3. ZPP-a, unatoč protivljenju tuženika dopustio preinaku tužbe smatrajući da je to svrsishodno za končano rješenje spora među strankama, te je sud raspravnim rješenjem od 3. 12. 2024. dopustio preinaku tužbe.

4.1.Ovakvo stajalište je zauzeo Vrhovni sud u zaključku donesenom na sastanku predsjednika građanskih odjela Županijskih sudova i Vrhovnog suda RH od 26.11. 2021.prema kojem je u predmetima po tužbi korisnika kredita u CHF dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog financijskog vještačenja.

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. ZPP –a, ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da sud utvrdi ništetnim odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i kojima je ugovorena valutna klauzula. Također tužitelj zahtjeva da sud naloži tuženiku da mu s osnove preplaćene razlike valutnog tečaja isplati iznos od 8.353,89 eura, sa zakonskim zateznim kamatama.

6.Nesporno je:

- da su tužitelj i prednik tuženik sklopili Ugovor o kreditu broj 43793/06 na iznos od 31.470,00 CHF koji je tuženik isplatio tužitelju u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita,

- da su dana 01 rujna 2011. godine su zaključili Dodatak Ugovora o kreditu, broj: 43793/06, prema kojem je tuženik kao kreditor, tužitelju kao korisniku kredita odobrio dodatni iznos od 3.835 ,97CHF ,

- da je ugovorena redovna kamatna stopa koja se tijekom postojanja obveze može mijenjati u skladu s promjenom tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama Privredne banke, te na dan sklapanja Ugovora iznosi 6,99%,

- da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja, prvi anuitet je iznosio 477,17 CHF, da je tuženik tužiteljici uz navedeni kredit dostavio otplatni plan sukladno kojem je tužitelj i očekivao da će se kretati rate kredita

- da se redovna kamatna stopa mijenjala

- da je kredit otplaćen 21.07.2020.

7.Sporno je:

-

da li su navedene ugovorne odredbe protivne pozitivnim propisima RH i obvezujućem pravu Europske unije i njezine pravne stečevine, odnosno jesu li ništetne.

-

da li posljedično ništetnosti navedenih ugovornih odredbi, tužitelj ima pravo na isplatu razlike u visini anuiteta do koje je došlo zbog promjena tečaja CHF u odnosu na HRK,

-

da li je nastupila zastara utuženog potraživanja.

8.U odnosu na istaknuti prigovor zastare, za navesti je da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva, prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjev iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedica utvrđenja nišetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora , s tim da je podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa došlo do prekida zastare, te je zastara individualni restitucijskih zahtjeva počela teći od trenutka pravomoćnosti odluke donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa u skladu s odredbom čl. 241. ZOO-a

Sukladno pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH pod br. SU-4-33/22 od 31.1.2022. da ako je ništetnost ustanovljena već u postupku zaštite potrošača, a što je slučaj u ovoj pravnoj stvari, da tada zastarni rok počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku zaštite potrošača, neovisno od ( naknadno) utvrđene ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovorenih odredbi kredita u CHF, odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donese u postupku kolektivne zaštite.

Stoga u smislu čl. 225. ZOO-a tražbina nije zastarjela.

9.U odnosu na prijepor o nepoštenosti ugovorne odredbe o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutne klauzule vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt-249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva.

9.1. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da su određene odredbe ugovora o kreditu ništene u dijelu kojem je odrediva kamatna stopa i valutna klauzula vezana uz CHF, a isti stav potvrđuje i sud Europske unije u predmetu C-186/16 Ruxandra AR i dr. protiv Banca Romaneasca SA.

10.Tuženik je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) na način da je sklapajući ugovore o kreditima, te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, te u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa.

10.1.Sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba ugovora o promjenjivoj stopi redovne kamate i odredba o valutnoj klauzuli. Odredbe Zakona o zaštiti potrošača o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima implementirane su temeljem Direktive vijeća 93/13 EEZ od 5. 4. 1993., kao temeljnom aktu donesenom sa svrhom usklađivanja zakona i drugih propisa država koji se odnose na nepoštene odredbe u ugovorima koji se sklapaju između prodavatelja robe i pružatelja usluge i potrošača. U odnosu na pravne odnose i sporove koji su nastali prije ulaska RH u Europsku uniju u kojem se razdoblju neposredno nije primjenjivalo pravo Europske unije, postojala je obveza suda da tumači nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine ( što uključuje i praksu suda EU), a na što se RH obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005.

12.Na okolnost dostupnosti informacija i načina pregovaranja i pojašnjenja značenja ugovornih odredbi prilikom zaključenja ugovora, izveden je dokaz saslušanjem tužitelja

12.1. Tužitelj saslušan kao stranka izjavio je da je 2006. godine zaključio nenamjenski ugovor s tuženikom, da su mu u banci predložili ugovor s valutnom klauzulom u CHF jer da se radi o stabilnoj valuti i da tečaj ne raste, da nije s osobnim bankarom razgovarao o rizicima, jer je ugovor već bio pripremljen kada je došao u banku, da ga je pročitao, ali da ga nije baš previše razumio, da je ugovor bio takva kakav je i da nije mogao pregovarati s osobnim bankarom o odredbama tog ugovora. Nadalje je izjavio da je Banka mene obavijestila o promjeni kamatne stope, s tim nije razumio da promjenjiva kamatna stopa znači da se može mijenjati na više i na niže, da se nakon obavijesti banke informirao o tome kako je došlo do povećanja rate, ali da nije mogao utjecati na to. Nadalje je izjavio da je u trenutku zaključenja ugovora bio zaposlenik Stanoservisa, kao i da u vrijeme sklapanja ugovora nije bio vlasnik obrta niti član trgovačkog društva. Također ističe da je tada znao da će tečaj toliko porasti da ne bi zaključio taj ugovor s bankom, te da ga službenici banke nisu upozorili da će doći do značajnog rasta kredita, da se ne može sjetiti koji je vremenski period prošao od trenutka kada je odlučio podići kredit do same realizacije, da se prije potpisivanja ugovora nije konzultirao s nikim tko bi bio ekonomske struke, da je klijent Splitske banke i da se zato nije informirao kod drugih banaka, pa je podigao kredit u toj banci

13. Sukladno čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, stoga proizlazi kako su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive. Nadalje, sukladno čl. 295. Zakona o obveznim odnosima, opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva, opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove. O odredbama Općih uvjeta poslovanja koji su sadržani u samom ugovoru stoga se niti ne može pojedinačno pregovarati. Čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača, kao što je ranije navedeno, propisano je što mora sadržavati ugovor o potrošačkom zajmu. Prema članku 26. st. 3. Zakona o obveznim odnosima, ako su kamate ugovorene, ali nije određena njihova stopa, između osoba od kojih barem jedna nije trgovac, vrijedi kamatna stopa u visini četvrtine stope zakonskih zateznih kamata, a između trgovaca polovina stope zakonskih zateznih kamata određene sukladno stavku 1. ovoga članka. Prema članku 272. Zakona o obveznim odnosima činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavila trećoj osobi da je odredi, a ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan.

14. 1.Sud smatra kako ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci tuženika, nije razumljiva, obzirom kako predmetni ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, kao niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, već je ista određena samo općenito, paušalno i neprecizno. Očito je, da je promjena kamatne stope isključivo vezana uz jednostranu odluku tuženika bez sudjelovanja druge strane, odnosno bez pregovora o toj promjeni sa tužiteljem, kao i bez određivanja koliko će tih promjena do kraja otplate kredita odnosno trajanja ugovora biti, kada će te promjene prestati i iz kojeg razloga. Iz takvog ponašanja tuženika kao i iz odgovora na tužbu, proizlazi da je tuženik prilikom mijenjanja kamatnih stopa i prilikom promjene tečaja, na taj način postupao zbog promjene tržišnih uvjeta, ali jednostrano i bez pregovora s drugom stranom, što je utvrđeno i na temelju iskaza tužitelja.

15. Tuženik nije dokazao da je tužitelja upoznao s valutnim rizikom budući da u ugovoru nije navedeno koji su to rizici i učinci koji mogu proizaći iz promjene tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovora. Navedena odredba ugovora, koja promjenu ugovorene kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez da istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopa za koju se veže promjena, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer u takvoj situaciji vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, dok se pravilnost promjene ne može ni provjeriti, jer nema nikakvih egzaktnih kriterija.

16. Tuženik je, prema stajalištu ovog suda, bio dužan tužitelja kao potrošača u cijelosti informirati o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu CHF i o svim potrebnim parametrima, bitnim za donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti, a što tuženik očito učinio nije, a što uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer dolazi do situacije da tužitelj ne može predvidjeti visinu svoje obveze. Tuženik nije dokazao da je tužitelja upoznao sa rizikom ugovaranja kredita sa valutnom klauzulom, tj. da je tuženik kao kreditor objasnio taj rizik i da je tužitelj bio upoznat i svjestan činjenice da povećanje tečaja valute utječe na povećanje glavnice duga, pripadajućih kamata, pa tako i na povećanje mjesečnih anuiteta. Takva jednostrana ugovorna odredba je nerazumljiva i protivna načelu savjesnosti i poštenja iz članka 4. Zakona o obveznim odnosima jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg tužitelj ima obvezu vratiti banci, kao i cijena (kamata također predstavlja cijenu).

18.Nadalje st. 4. čl. 81. ZZP-a, određeno je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, da je dužan to dokazati.

18.1.Kako iz stanja spisa proistječe da tuženik provedenim dokazima nije osporio navode tužitelja da se o spornim ugovornim odredbama Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, stoga je nedvojbeno da se radi o unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru o kreditu u kojem tužitelj kao korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj navedene odredbe, stoga je po shvaćanju ovoga suda sporna ugovorna odredbe zaista prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te je zbog toga ova odredba ništetna, u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP/03

19. Radi utvrđenja visine preplaćenih iznosa sud je proveo knjigovodstveno- financijsko vještačenje po vještaku Tomislavu Borković, stalnom sudskom vještaku financijsko knjigovodstvene struke.

Iz nalaza i mišljenja vještaka proistječe da je uvidom u predmetni spis utvrdio sam da su tužena OTP BANKA d.d. Zadar kao Kreditor (tada HVB Splitska banka dd Split), i tužitelj dana 31.05.2006. zaključili Ugovor o kreditu broj 43793/2006, kojim se tužitelju odobrava kredit u iznosu od 18.470,00 CHF protuvrijednosti u HRK po kupovnom deviznom tečaju Kreditora na dan isplate kredita, da je Ugovor zaključen s rokom otplate od 84 mjesečna anuiteta, odnosno 83 jednaka mjesečna anuiteta u iznosu od 477,17 CHF i jednog preostalog anuiteta u visini od 474,95 CHF, da anuiteti dospijevaju na naplatu svakog 10. -og u mjesecu počevši od 10.07.2006. po prodajnom tečaju kreditora važećem na dan dospijeća anuiteta, sve do dospijeća zadnjeg anuiteta koji dospijeva 10.06.2013. godine, te da je člankom 4. istog Ugovora o kreditu ugovorena nominalna kamatna stopa u visini 6,99 % godišnje, promjenjiva. U Zaključku nalaza vještak navodi da je ukupan iznos više plaćenih anuiteta uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj na dan isplate po predmetnom ugovoru o kreditu 02.06.2006. za 1 CHF = 4,5612 kn utvrđen je u visini od 8.417,29 eura, protuvrijednosti 63.420,11 kn, te da je ukupan iznos manje plaćenih anuiteta (tzv. „negativna tečajna razlika“) uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj na dan isplate po predmetnom ugovoru o kreditu 02.06.2006. za 1 CHF = 4,5612 kn, utvrđen je u visini od – 48,33 eura, protuvrijednosti - 364,17 kn mjesečnih razlika iskazanih u Tablici 1 nalaza. Razlike anuiteta uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj u vrijeme isplate po ugovoru o kreditu, kao i sve naknadne izmjene tečaja CHF na dan kada je vršena uplata, odnosno dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta, vještak je utvrdio u ukupnom iznosu od 8.368,96 eura, protuvrijednosti 63.055,94 kn

19.1. Podneskom od 19.04.2024. godine punomoćnik tuženika očitovao se na zaprimljeni nalaz vještaka ističući svoje primjedbe u dijelu ukupno iskazane vrijednosti razlike anuiteta nastalih uslijed promjena tečaja tijekom trajanja otplate po kreditu pri čemu u izračunu u nalazu nije uključena prijevremena otplata kredita dana 21.07.2020. godine.

Vještak se u dopuni nalaza od 22.10.2024. prihvaćajući primjedbe tuženika, očitovao na način da je ukupan iznos više plaćenih anuiteta uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj na dan isplate po predmetnom ugovoru o kreditu 02.06.2006. za 1 CHF = 4,5612 kn utvrđen u visini od 8.353,89 eura, protuvrijednosti 62.942,35 kn, te da je ukupan iznos manje plaćenih anuiteta (tzv. „negativna tečajna razlika“) uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj na dan isplate po predmetnom ugovoru o kreditu 02.06.2006. za 1 CHF = 4,5612 kn, utvrđen je u visini od – 48,34 eura, protuvrijednosti - 364,21 kn.

20.Provedenim vještačenjem utvrđeno je dakle, da je tuženik bez valjane pravne osnove naplatio od tužitelja po osnovi tečajne razlike iznos od 8.353,89 Tužitelj podneskom od 14. 11. 2024. potražuje na ime preplate po osnovi tečajne razlike iznos od 8.353,89 eura, sve sa zakonskim zateznim kamatama, Tužbeni zahtjev sud je ocijenio u cijelosti osnovanim.

21.Naime, sukladno čl. 323. st. 1. ZOO-a, u slučaju nišetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se u narav onoga što je vraćeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što druge ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO-a, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome su ugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi, ostvario korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit, odnosno veće kamate, nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu.

U konkretnom slučaju, obzirom da su ništetne odredbe predmetnog ugovora o namjenskom kreditu u dijelu kojim je ugovorena valuta u CHF odnosno kojim je vezana glavnica za valutu CHF, kao i odredba kojom je ugovorena naknada za obavljanje bankarskih usluga, tuženik je u smislu čl. 1111. st. 1. ZOO-a. dužan tužitelju vratiti iznose koje je primio na temelju takvih ništetnih ugovornih odredbi. Glede jednostrane promjene kamatnih stopa valja reći da je time tuženik mijenjao dužni iznos mjesečnih anuiteta tužitelja, a odredbe ugovora kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa utvrđene su ništetnim, te je za tužitelja jedina kamatna stopa s kojom je on bio upoznat ta koja je bila razumljiva i određena, ona kamata stoga koja je primjenjivana u vrijeme sklapanja ugovora, a koja je iznosila 6,99% godišnje, slijedom čega je tuženik stekao bez osnove iznose koje je tužitelj platio u anuitetima preko iznosa kamatne stope od 6,99,% godišnje kao i zbog promjene tečaja CHF od onog na dan isplate kredita.

Sukladno čl. 1115. ZOO-a, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi, isplatiti kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjev. Tako tuženik treba vratiti tužitelju iznose koje je utvrdio stalni sudski vještak u svom nalazu i mišljenju, zajedno sa zateznom kamatom do dana uplate svakog pojedinog iznosa pa do konačne isplate. Visina stope zatezne kamate određena je Zakonom o kamata, Uredbom i visini stope zatezne kamate i čl. 29. ZOO.

Imajući u vidu sve naprijed izneseno sud je našao da su odredbe iz čl. 9. i 10. Ugovora o kreditu zaključenim između stranka na način na koji su koncipirane suprotno načelu savjesnosti poštenja i uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, predstavljaju nepoštene ugovorne obveze, te su ništetne u smislu odredbe čl. 322. st. 2. ZOO-a , jer su protivne prisilnim propisima i moralu društva, slijedom čega je u smislu čl. 323. st. 1. istoga Zakona, tuženik dužan tužitelju vratiti sve ono što je primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi.

22.Slijedom navedenog sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim te je donio odluku kao u točkama I do III izreke.

23. Sud nije odlučivao o istaknutom prigovoru prijeboja budući tuženik nije na nesumnjiv način istaknu koju tražbinu stavlja u prijeboj iz kojih razloga nije bilo ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženika na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF ( VS RH Rev- 549/2023) .

24.Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP- a, s obzirom da je tužitelj uspio u parnici u cijelosti s tužbenim zahtjevom, sud je odlučio da je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi sve troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice prema vrijednosti postavljenog tužbenog zahtjeva i sukladno uspjehu u postupku. Dakle, visina parničnog troška određena je sukladno vrijednosti predmeta spora postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 8.353,89 eura, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje: Tarifa). Stoga je sud je priznao tužitelju kao potrebne za vođenje postupka zatražene troškove koji se odnose na troškove zastupanja po punomoćniku i to za sastav tužbe ( Tbr. 7. t. 1. Tarife), za sastav četiri obrazložena podneska od 15. 9. 2023., 1.3.2024., 14.5. 2024. i 14.11.2024., za zastupanje na ročištima od 6.3.2024., 28.5.2024. i 2. 12. 2024. po 200,00 eura, te za pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 eura, ukupno 1.700,00 eura, što uvećano za PDV iznosi 2.125,00 eura. Nadalje je sud priznao tužitelju trošak na ime vještačenja u iznosu od 300,00 eura.

24.1Sud nije priznao tužitelju trošak sudske pristojbe na tužbu budući da ista nije plaćena u trenutku donošenja presude, kao niti trošak sudske pristojbe na presudu iz razloga jer je čl. 6. Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama ( Narodne novine 51/23) – koji je stupi na snagu 20 5. 2023. , dakle prije donošenja prvostupanjske presude - propisano da su od plaćanja pristojbi oslobođeni tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, a što je ovdje slučaj. Stoga tužitelju pripada ukupan trošak parničnog postupka u iznosu od 2.425,00 eura, kao u točci IV izreke.

U Vinkovcima, 19. prosinca 2024.

Sudac:

Marija Pavlović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalbu u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi ovome sudu u tri primjerka, a o njoj u drugom stupnju odlučuje Županijski sud.

OBAVIJEST;

1. Odvjetnik Boris Hlatki, Vukovar – punomoćnik tužitelja

2. Odvjetnik Belizar Tomaić, Osijek – punomoćnik tuženika