Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Poslovni broj Gž Ovr-297/2024-3
Osijek, Europska avenija 7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Osijeku, po sucu Berislavu Babiću, sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja FD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Raiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv ovršenika ND iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], rješavajući žalbu ovršnika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-4132/2018 od 29. svibnja 2018., 19. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e
Žalba ovršenika se odbija kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-4132/2018 od 29. svibnja 2018.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem udovoljeno je prijedlogu ovrhovoditelja za ovrhu protiv ovršenika te je temeljem ovršne isprave pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4752/01-93 od 9. veljače 2010., određena ovrha na pokretninama ovršenika, radi namirenja tražbine ovrhovoditelja utvrđene predmetnom ovršnom ispravom te troškova ovršnog postupka određenog u iznosu od 2.500,00 kn.
2. Protiv ovog rješenja pravovremenu žalbu je podnio ovršenik zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 1., 3., 5. i 8 Ovršnog zakona („Narodne Novine“ 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22, dalje OZ), a sadržajno ukazuje i na žalbeni razlog iz članka 50. stavak 1. točka 11. OZ te na povredu odredbe članka 369. stavak 2. OZ, kao i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba ovršnog odnosno parničnog postupka. Predlaže da se pobijano rješenje o ovrsi ukine i ovršni postupak obustavi.
3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj osporava navode iz žalbe ovršenika te predlaže odbijanje žalbe.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ovršenik u žalbi nije naveo koje bitne povrede odredaba ovršnog ili parničnog postupka su počinjene u postupku pred prvostupanjskim sudom, a ovaj sud je pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) u smislu članka 365. stavka 2. ZPP, a u vezi članka 21. stavka 1. OZ-a, nije utvrdio da su takve bitne povrede počinjene.
6. Ovaj sud drugog stupnja je pobijano rješenje o ovrsi ispitao u granicama propisanih odredbom članka 50. stavka 5. OZ-a, tj. vezano za one žalbene razloge na koje se pazi po službenoj dužnosti te u odnosu na žalbeni razlog iz članka 369. stavak 2. OZ-a na koji ukazuje ovršenik u žalbi. Utvrđeno je da ne postoji niti jedan od tih žalbenih razloga.
7. Neosnovano ovršenik osporava da isprava na temelju koje je doneseno rješenje o ovrsi nije ovršna isprava. Naime, presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj LXIII P-4752/01-93 od 9. veljače 2010. na temelju koje je određena ovrha sadrži klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti, a što je utvrdio i prvostupanjski sud kako to proizlazi iz službene zabilješke (list 11. spisa) prema kojima je ista postala pravomoćna 7. lipnja 2011., a ovršna 3. studenog 2011., pa je ona ovršna isprava sukladno članku 23. stavku 1. OZ-a. Nadalje, iz stanja predmetnog spisa ne proizlazi da je navedena ovršna isprava ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, niti da je na drugi način izgubila svoju djelotvornost, a također nije utvrđeno da je bez učinka.
8. Suprotno žalbenim navodima ovršenika, u konkretnom slučaju se radi o novom prijedlogu za ovrhu, a koji je prvostupanjskom sudu podnijet 16. svibnja 2018. pa tako nema mjesta primjeni odredbi članka 369. stavka 2. OZ kako to smatra ovršenik. Isto tako, potrebno je naglasiti kako za određivanje predmetne ovrhe nije zakonom propisan neki zakonski rok koji je istekao. Rok o kojem govori članak 50. stavak 1. točka 5. je prekluzivni rok predviđen za pokretanje ovršnog postupka (kakav primjerice određuje članak 444. ZPP) i čijim protekom ovrhovoditelj gubi pravo zahtijevati ovrhu, a takav zakonski rok za pokretanje predmetne ovrhe nije propisan. 9. Također ovrha u ovom predmetu nije određena na predmetu na kojem u skladu s odredbom članka 4. stavka 4. i stavka 5. OZ nije dopušteno odrediti ovrhu.
10. Imajući u vidu sadržaj žalbe proizlazi da ovršenik žalbene razloge na koje se poziva objašnjava navodima da ovršna isprva nema svoju pravnu snagu i učinak jer da je protekao rok u kojem se sudska odluka može provesti pa u tom smislu osporava i osnovanost tražbine ovrhovoditelja. Ovim navodima žalbe ovršenik ukazuje da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, a što je žalbeni razlog određen člankom 50. stavkom 1. točkom 11. OZ-a, o kojem ovaj drugostupanjski sud nije ovlašten odlučivati te će o tom žalbenom razlogu odlučiti prvostupanjski sud u smislu članka 52. OZ-a.
11. Prema tome, kako ovaj sud ne nalazi postojanje niti jednog od žalbenih razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, kao niti žalbenog razloga na koji ukazuje ovršenik u žalbi, temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Osijek, 19. prosinca 2024.
Sudac
Berislav Babić
