Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1408/2024-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Drage Grubeše, kao predsjednika vijeća, Sanje Sušilović sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te sutkinje Snježane Androš, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UB iz [adresa], trenutno na izdržavanju kazne zatvora u Kaznionici u Lepoglavi, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Iva Đakulović, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 8. siječnja 2024., poslovni broj Pn-3241/2014-57, u sjednici vijeća održanoj 19. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba se uvažava kao osnovana i ukida presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3241/2014-57 od 8. siječnja 2024., te predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O zahtjevu tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

«Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju 7.963,36 EUR/60.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 07.10.2014. do isplate kao i da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, sve to u roku od 15 dana.», kao neosnovan.

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu 796,32 EUR/6.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 08.01.2024. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena sve u roku 15 dana."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj zbog žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje pred drugim sucem pojedincem.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti i to prava na čovječno postupanje i poštivanje dostojanstva zbog ponižavajućih i nehumanih uvjeta prilikom izdržavanja kazne zatvora u Kaznionici u Lepoglavi u razdoblju od 07.03.2008. do 13.02.2014.

6. Tijekom postupka prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

- da se tužitelj od 07.03.2008., pa nadalje, nalazi na izdržavanju kazne zatvora u Kaznionici Lepoglava,

- da je od 07.03.2008. do 14.05.2008. boravio na Odjelu 1C i to:

u ulaznoj sobi površine 11,78 m2, volumena 27,80 m3 u kojoj se nalazi i sanitarni čvor površine 1,20 m2, u kojoj je u razdoblju od 07.03.2008. do 14.03.2008. bilo smješteno ukupno od 3 do 5 zatvorenika, u sobi br. 10, površine 18,20 m2, volumena 64,43 m3 u kojoj se nalazi i sanitarni čvor površine 1,22 m2, u kojoj je u razdoblju od 14.03.2008. do 14.05.2008. bilo smješteno ukupno od 3 do 4 zatvorenika,

- da je od 14.05.2008. do 07.05.2012., zatim od 11.05.2012. do 13.01.2014., te od 16.01.2014. do 03.02.2018., i od 10.02.2018. do 28.01.2022. boravio na Odjelu 2E:

u sobi br. 12, površine 30,67 m2, volumena 93,23 m3 u kojoj se nalazi i sanitarni čvor površine 2,11 m2, u kojoj je u razdoblju od 14.05.2008. do 26.04.2011., te od 18.02.2016. do 26.02.2016. bilo smješteno od 9 do 12 zatvorenika, u sobi br. 9, površine 9,47 m2, volumena 27,74 m3 u kojoj se nalazi i sanitarni čvor površine 1,50 m2, u kojoj je u razdoblju od 26.04.2011. do 07.05.2012., te u razdoblju od 11.05.2012. do 13.01.2014., od 16.01.2014. do 06.01.2015. bilo smješteno od 3 do 4 zatvorenika, u sobi br. 4, površine 9,62 m2, volumena 28,86 m3 u kojoj se nalazi i sanitarni čvor površine 1,50 m2, u kojoj je u razdoblju od 06.01.2015. do 18.02.2016., zatim od 26.02.2016. do 14.05.2017., od 18.05.2017. do 03.02.2018. , te od 10.02.2018. do 28.01.2022. bilo smješteno od 2 do 4 zatvorenika, u sobi br. 10, površine 9,50 m2, volumena 27,83 m3, u kojoj se nalazi sanitarni čvor površine 1,50 m2, u kojoj je u razdoblju od 14.05.2017. do 18.05.2017. bilo smješteno 4 zatvorenika,

- da je od 07.05.2012. do 08.05.2012., boravio na Odjelu POO, ulaznoj sobi, površine 11,78 m2, volumena 27,80 m3, u kojoj se nalazi sanitarni čvor površine 1,20 m2, u kojoj je bilo smješteno 2 zatvorenika,

- da je od 13.01.2014. do 16.01.2014., boravio na Odjelu 1A, sobi br. 11, površine 5,68 m2, volumena 17,04 m3 u kojoj se nalazi WC, a u kojoj je radi stegovne mjere –samica bio smješten sam,

- da je od 03.02.2018. do 10.02.2018., boravio na Odjelu 1D, u sobi br. 11, površine 9,22 m2, volumena 28,03 m3 u kojoj se nalazi sanitarni čvor površine 1,50 m2, u kojoj je bilo smješteno 4 zatvorenika,

- da je od 28.01.2022. do 14.04.2022., boravio na Odjelu 2B, u sobi br. 3, površine 9,56 m2, volumena 27,72 m3 u kojoj se nalazi i sanitarni čvor površine 1,50 m2 u kojoj je bilo smješteno od 2 do 3 zatvorenika pri čemu je četiri dana tužitelj u predmetnoj sobi bio i sam,

- da je od 14.04.2022. do 24.06.2022., boravio na Odjelu 3D, u sobi br. 12, površine 34,57 m2, volumena 107,16 m3 u kojoj se nalazi i sanitarni čvor površine 1,73 m2 u kojoj je bilo smješteno od 9 do 10 zatvorenika,

- da su sve sobe u kojima je tužitelj bio smješten, opremljene dnevnim i umjetnim svjetlom, zasebnom posteljom za svakog zatvorenika, prekidačem za hitne pozive u slučaju potrebe i zaštite od požara, radijatorima koji su uključeni u sustav centralnog grijanja koji je automatski podešen regulacijom u kotlovnici, sanitarnim čvorom u kojem je omogućeno obavljanje fizioloških potreba uz dostupnost pitke vode,

- da je tužitelju kao i svim zatvorenicima omogućeno tuširanje tijekom čitavog dana kroz čitavu kalendarsku godinu u prostorima za tuširanje u kojima je dostupna i topla i hladna voda; korištenje prostorije za dnevni boravak; boravak na svježem zraku; rekreacija, sport i tjelovježbu (nogomet, košarka, boćanje, stolni tenis ili teretana) dva sata dnevno; pohađanje programa glazbene, likovne, vrtlarske i voćarske sekcije, rad u informatičkim učionicama, rezbariji i intarziji; pranje odjeće, donjeg rublja, ručnika svaki tjedan, posteljine svaki drugi tjedan, a deke dva puta godišnje i to sve u praonici rublja Kaznionice,

- da se u Kaznionici dnevno priprema više obroka (redovna prehrana, vjerska prehrana, dijetalni obroci, vegetarijanski obroci), a koje zatvorenici konzumiraju prema vlastitom odabiru ili prema preporuci liječnika s obzirom na zdravstveno stanje pojedinog zatvorenika,

- da je tužitelj bio radno angažiran na poslovima stručnog radnika za metalurgiju do 26.01.2022. u vremenu od 7,30-14,25 sati i na kojem radnom mjestu ima sanitarni čvor, pored kojeg posla svakodnevno boravi i u šetnji po 2 sata uz mogućnost bavljenjem sportskim aktivnostima, a zatim i u TV Sali sve do 23,00 sata tijekom tjedna, odnosno do 24,00 sata tijekom vikenda.

- da je tužitelj iskazao kako je u manjim sobama WC u sobi, a u većim sobama, gdje se nalazilo 12 ljudi, je van sobe.

- da je upravitelj Kaznionice iskazao da površina sanitarnog čvora nije uključena u površinu sobe.

7. Temeljem navedenih utvrđenih odlučnih činjenica stav je prvostupanjskog suda da je tužitelju utvrđena povreda prava na smještaj u smislu odredbe čl. 74 st. 3 Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 190/03, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11- dalje u tekstu ZIKZ) budući da su sobe u kojima je tužitelj bio smješten, bile prekapacitirane za 1-2 osobe, čime da je ostvarena pretpostavka povrede čl. 3 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda („Narodne novine“-dodatak Međunarodni ugovori br. 18/97, 6/99, 8/99, 14/02 i 1/06- dalje u tekstu Konvencija) sukladno odluci Europskog suda za ljudska prava (dalje u tekstu ESLJP) Marušić protiv Hrvatske br. 7334/13. Također, sud prvog stupnja je stava i da je došlo do povrede prava osobnosti tužitelja, i to prava na osobni prostor u smislu odredbe čl. 19. i čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 78/15- dalje u tekstu ZOO), ali da činjenica što prostor u određenoj mjeri nije zadovoljavao propisan standard, sama za sebe ne upućuje na zaključak da je time namjerno i ciljano tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti, koja povreda bi opravdavala dosuđivanje pravične novčane naknade u smislu odredbe čl. 1100 ZOO-a.

7.1. Sud prvog stupnja zauzima stav da postoje olakšavajući čimbenici koji kompenziraju manjak osobnog prostora tužitelja, a koji da se sastoje u okolnosti što je tužitelj od početka izdržavanja kazne zatvora bio raspoređen na posao stručnog radnika za metalurgiju koji posao je obavljao svakodnevno od 07,30 do 14,25 sati i na kojem radnom mjestu je imao sanitarni čvor, pored kojeg posla je svakodnevno boravio i u šetnji po 2 sata i to na području površine 2500 m2 uz mogućnost bavljenja sportskim aktivnostima, a zatim i u TV Sali sve do 23,00 sata tijekom tjedna odnosno do 24,00 sata tijekom vikenda, kao i da tužitelj tijekom postupka, nije dokazao da su uvjeti u Zatvoru bili nečovječni, neadekvatni i neprimjereni odnosno, da su zatvorski uvjeti bili takvi da prelaze uobičajenu mjeru trpljenja povezanu s izdržavanjem kazne zatvora, pri čemu da nije dokazao niti da bi zbog utvrđene povrede odredbe čl. 74. st. 3. ZIZK u vezi odredbe čl. 19. i čl. 1046. ZOO-a, za njega nastale bilo kakve posljedice.

8. Razmatrajući žalbene navode tužitelja, zaključke prvostupanjskog suda i ocjenu provedenih dokaza, ovaj sud smatra da se, za sada, činjenična utvrđenja i zaključci prvostupanjskog suda ne mogu prihvatiti pravilnima.

9. Naime, osnovano žalitelj ističe da sud prvog stupnja nije utvrdio odlučnu činjenicu u kojoj mjeri prostorni uvjeti u kojima je boravio tužitelj odstupaju od prostornih standarda, odnosno u kojem periodu je na raspolaganju imao manje od 3 m2, u kojem periodu je imao od 3 m2 do 4 m2, te u kojem periodu preko 4 m2.

10. Prema odredbi čl. 14. st. 1. toč. 1. ZIKZ-a svaki zatvorenik ima pod uvjetima predviđenim tim zakonom pravo na smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima.

11. Odredba čl. 74. ZIKZ propisuje: "(1) Smještaj zatvorenika treba odgovarati zdravstvenim, higijenskim i prostornim zahtjevima, te klimatskim prilikama. (2) Zatvorenika se u pravilu smješta u zasebnu prostoriju. Zajednički se mogu smjestiti zatvorenici za koje se pretpostavlja da neće međusobno negativno utjecati. Svakom se zatvoreniku osigurava zasebna postelja. Slobodno vrijeme zatvorenici provode zajedno u prostorijama za dnevni boravak (3) Prostorije u kojima borave zatvorenici moraju biti čiste, suhe i dovoljno prostrane. Za svakog zatvorenika u spavaonici mora biti najmanje 4 m2 i 10 m3 prostora. (4) Svaka prostorija u kojoj zatvorenici žive ili rade mora imati dnevno i umjetno svjetlo koje omogućuje čitanje i rad bez smetnji za vid. (5) Kaznionice i zatvori moraju imati sanitarne uređaje koji omogućuju obavljanje fizioloških potreba u čistim i primjerenim uvjetima kad god to zatvorenici žele. (6) Pitka voda uvijek mora biti dostupna svakom zatvoreniku."

12. Prema stavu suda prvog stupnja nije sporno da je tužitelj za vrijeme boravka u sobama, a za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, „u većinskom dijelu“ imao ''manjak prostora'', koje su sobe svojom veličinom odstupale od one propisane odredbom čl. 74. st. 3. ZIKZ kao minimalni prostor, a koji bi se mogao smatrati smještajem primjerenom ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima propisanog odredbom čl. 14. st. 1. ZIKZ, jer je kao zatvorenik na raspolaganju imao manje od 3 m2 osobnog prostora, odnosno manje od 4 m2.

12.1. Pravno shvaćanje suda prvog stupnja da su olakšavajući čimbenici mogli nadomjestiti činjenicu da je tužitelj, u određenom periodu, u sobama za vrijeme izdržavanja kazne zatvora kao zatvorenik imao na raspolaganju manje od 3 m2 životnog prostora ne može se prihvatiti pravilnim.

13. Prema sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava u predmetu Muršić protiv Hrvatske (zahtjev broj 7334/13, presuda od 20. listopada 2016.) u kojem je tužitelj boravio u zatvoru 27 dana imajući na raspolaganju 2,62 m2, ESLJP je ujednačio dotadašnju sudsku praksu vezanu za osobni prostor osoba lišenih slobode u ćeliji s više zatvorenika. Tako je ESLJP u navedenoj presudi utvrdio da ako je zatvorenik u nekom razdoblju na raspolaganju imao manje od 3 m2 postoji snažna, ali ipak oboriva pretpostavka da je došlo do povrede čl. 3. Konvencije i tada je na državi teret dokaza o postojanju olakšavajućih čimbenika koji kompeniziraju manjak osobnog prostora.

14. Naime, boravak u sobama za vrijeme izdržavanja kazne zatvora u uvjetima gdje zatvorenik ima na raspolaganju manje od 3 m2 životnog prostora predstavlja kršenje čl. 3. Europske konvencije o ljudskim pravima, zbog čega tužitelj ima pravo na naknadu štete na ime povrede prava osobnosti pod uvjetom da kumulativno nisu ostvarene pretpostavke za ekskulpaciju države, čije postojanje mora dokazati tužena i to:

- smanjenja potrebnog minimalnog prostora ispod 3 m2 su kratka, povremena i minorna,

- takva smanjenja su popraćena dovoljnom slobodom kretanja izvan sobe i prikladnim aktivnostima izvan sobe,

- podnositelj zahtjeva smješten je u ustanovu koja se, općenito gledano, smatra primjerenom zatvorskom ustanovom i ne postoje drugi otegotni aspekti uvjeta njegova boravka u zatvoru,

- koji je odnos dužine boravka u uvjetima smanjenog potrebnog minimalnog osobnog prostora u odnosu na ukupnu dužinu trajanja boravka u zatvoru.

15. S obzirom na to da iz stanja spisa proizlazi da boravak tužitelja, u prostorijama koje površinom odstupaju od one propisane kao minimalni prostor od 3 m2, nije bio kratak i minoran, ovaj sud je stava da nije zadovoljen prvi kumulativni uvjet utvrđen u presudi Muršić protiv Hrvatske. Stoga je tužitelj u tom razdoblju bio izložen trpljenju i poniženju koje nadilazi stupanj trpljenja i poniženja koji je u takvim slučajevima neizbježan (tako i u U-III-1507/2016 od 9. lipnja 2022.).

16. Slijedom svega navedenog, pravilno tužitelj ističe u žalbi da sud ne može utvrditi da povreda prava osobnosti nije toliko teška da opravdava dosuđivanje novčane naknade ako prethodno nije utvrdio kolikim je osobnim prostorom tužitelj raspolagao pri izvršavanju kazne zatvora, ni razdoblja tijekom kojih je imao manji osobni prostor od propisanog minimuma odnosno, ne može zanemariti te odlučne činjenice. To iz razloga jer se boravak u zatvorskom sustavu Republike Hrvatske tijekom kojeg je zatvoreniku uskraćen potreban minimalni osobni prostor od 3 m2 u zatvorskoj sobi smatra postupkom koji dovodi do prava na naknadu štete već ako smanjenja potrebnog minimalnog prostora ispod 3 m2 nisu kratka, povremena i minorna (jer smanjenja potrebnog minimalnog prostora ispod 3 m2 moraju biti kratka, povremena i minorna da bi bila ostvarena jedna od kumulativnih pretpostavki za ekskulpaciju države) i u tom slučaju se navedeno ne može nadomjestiti drugim olakotnim aspektima uvjeta njegova boravka u zatvoru. Ovakav stav je izražen i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-832/2021 od 29. studenog 2023.

17. Po ocjeni ovog suda, u slučajevima u kojima se radi o zatvorskoj sobi veličine od 3-4 m2 osobnog prostora po zatvoreniku – prostorni čimbenik ostaje snažan čimbenik u ocjeni prikladnosti uvjeta boravka u zatvoru. U takvim će se slučajevima povreda članka 3. Konvencije utvrditi samo ako je prostorni čimbenik povezan s drugim aspektima neodgovarajućih fizičkih uvjeta boravka u zatvoru koji se, posebice, odnose na pristup vježbama na otvorenom, prirodnom svjetlu i zraku, dostupnosti ventilacije, prikladnosti sobne temperature, mogućnosti privatnog korištenja nužnika, te usklađenosti o osnovnim zdravstvenim i higijenskim zahtjevima.

18. Za ocjenu prikladnosti uvjeta boravka u zatvoru u slučajevima u kojima se radi o zatvorskoj prostoriji s više od 4 m2 osobnog prostora u kojem boravi više zatvorenika, aspekti fizičkih uvjeta u zatvoru se također ispituju.

19. Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa sud prvog stupnja nije raspravio i utvrdio sve relevantne činjenice, jer nije utvrdio točan broj dana u kojima je tužitelj imao na raspolaganju manje od 3 m2, broj dana u kojima je imao na raspolaganju od 3 m2 do 4 m2, te broj dana u kojima je imao više od 4 m2, te time niti težinu povrede prava na čovječno postupanje i poštivanje dostojanstva tužitelja s obzirom na uvjete smještaja, valjalo je uvažiti žalbu tužitelja, ukinuti presudu suda prvog stupnja i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

20. Slijedom navedenog, osnovana je žalba tužitelja zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

21. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari valjalo je ukinuti i odluku o troškovima parničnog postupka.

22. U nastavku postupka sud prvog stupnja će otkloniti nepravilnosti na koje mu je ukazano, te će, imajući u vidu i žalbene navode, pravilnom primjenom materijalnog prava donijeti odluku utemeljenu na zakonu, pri čemu će, a radi donošenja zakonite odluke, upotpuniti činjenično stanje, te utvrditi točan broj dana u kojima je tužitelj imao na raspolaganju manje od 3 m2, broj dana u kojima je imao na raspolaganju od 3 m2 do 4 m2, te broj dana u kojima je imao više od 4 m2, pri čemu će ponovno razmotriti podatke dostavljene od strane Uprave za zatvorski sustav i probaciju, iskaz tužitelja i upravitelja Kaznionice i otkloniti nejasnoće oko površine sobe bez sanitarnog čvora, te potom postupiti po čl. 8. ZPP-a i donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku o zahtjevu tužitelja za isplatu iznosa na ime naknade štete. Pri tome će razmotriti i istaknuti prigovor zastare tuženice, a u skladu sa stavom Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci poslovni broj Rev- 1427/2018 od 30. kolovoza 2022.

23. Također, ovaj sud je stava da ne postoje razlozi zbog kojih bi se rasprava trebala održati pred drugim sucem pojedincem.

24. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 370. ZPP-a, odlučeno je kao pod toč. I. izreke ovog rješenja.

25. Sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a odlučeno je kao pod toč. II. izreke ovog rješenja.

Osijek, 19. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Drago Grubeša