Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1031/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u Vijeću sudaca mr. sc. Krunoslava Barana, predsjednika vijeća, izvjestiteljice Vesne Bjelousov i članice vijeća, i sutkinje Biserke Trstenjak – Opačak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SAT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivan Borić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Danko Kovač i Ivan Borić iz Siska, protiv tužene Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Mateji Vidaković, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta, Zagreb, radi isplate, rješavajući žalbu tužene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni br. P- 5700/2022-13 od 6. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 19. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni br. P-5700/2022-13 od 6. svibnja 2024.

II. Tuženoj se ne dosuđuje trošak žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I/ Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužiteljici SAT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.759,81 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 2,46 EUR od 31. ožujka 2008.,

- na iznos od 11,10 EUR od 31. listopada 2008.,

- na iznos od 2,09 EUR od 28. studenog 2008.,

- na iznos od 13,55 EUR od 31. prosinca 2008.,

- na iznos od 15,31 EUR od 2. veljače 2009.,

- na iznos od 16,11 EUR od 28. veljače 2009.,

- na iznos od 14,25 EUR od 31. ožujka 2009.,

- na iznos od 14,68 EUR od 30. travnja 2009.,

- na iznos od 11,24 EUR od 27. lipnja 2009.,

- na iznos od 8,71 EUR od 30. lipnja 2009.,

- na iznos od 9,38 EUR od 31. srpnja 2009.,

- na iznos od 10,72 EUR od 31. kolovoza 2009.,

- na iznos od 10,60 EUR od 30. rujna 2009.,

- na iznos od 9,25 EUR od 31. listopada 2009.,

- na iznos od 11,78 EUR od 30. studenog 2009.,

- na iznos od 13,81 EUR od 31. prosinca 2009.,

- na iznos od 16,70 EUR od 30. siječnja 2010.,

- na iznos od 16,03 EUR od 27. veljače 2010.,

- na iznos od 19,95 EUR od 1. travnja 2010.,

- na iznos od 19,21 EUR od 30. travnja 2010.,

- na iznos od 20,65 EUR od 31. svibnja 2010.,

- na iznos od 33,18 EUR od 30. lipnja 2010.,

- na iznos od 30,60 EUR od 31. srpnja 2010.,

- na iznos od 38,48 EUR od 31. kolovoza 2010.,

- na iznos od 35,76 EUR od 30. rujna 2010.,

- na iznos od 31,38 EUR od 30. listopada 2010.,

- na iznos od 40,62 EUR od 30. studenog 2010.,

- na iznos od 52,38 EUR od 31. prosinca 2010.,

- na iznos od 44,05 EUR od 31. siječnja 2011.,

- na iznos od 46,97 EUR od 28. veljače 2011.,

- na iznos od 43,26 EUR od 14. travnja 2011.,

- na iznos od 43,93 EUR od 12. svibnja 2011.,

- na iznos od 59,69 EUR od 30. svibnja 2011.,

- na iznos od 61,22 EUR od 30. lipnja 2011.,

- na iznos od 74,39 EUR od 30. srpnja 2011.,

- na iznos od 67,62 EUR od 31. kolovoza 2011.,

- na iznos od 60,22 EUR od 30. rujna 2011.,

- na iznos od 58,73 EUR od 2. studenog 2011.,

- na iznos od 58,17 EUR od 1. prosinca 2011.,

- na iznos od 61,66 EUR od 2. siječnja 2012.,

- na iznos od 64,70 EUR od 1. veljače 2012.,

- na iznos od 65,11 EUR od 29. veljače 2012.,

- na iznos od 63,00 EUR od 2. travnja 2012.,

- na iznos od 64,42 EUR od 2. svibnja 2012.,

- na iznos od 65,40 EUR od 5. lipnja 2012.,

- na iznos od 63,76 EUR od 29. lipnja 2012.,

- na iznos od 64,19 EUR od 1. kolovoza 2012.,

- na iznos od 62,96 EUR od 3. rujna 2012.,

- na iznos od 60,31 EUR od 2. listopada 2012.,

- na iznos od 63,14 EUR od 31. listopada 2012.,

- na iznos od 64,49 EUR od 3. prosinca 2012.,

- na iznos od 63,54 EUR od 31. prosinca 2012.,

- na iznos od 58,22 EUR od 31. siječnja 2013.,

- na iznos od 62,74 EUR od 5. ožujka 2013.,

- na iznos od 63,14 EUR od 2. travnja 2013.,

- na iznos od 61,36 EUR od 3. svibnja 2013.,

- na iznos od 55,84 EUR od 10. lipnja 2013.,

- na iznos od 55,70 EUR od 2. srpnja 2013.,

- na iznos od 57,06 EUR od 1. kolovoza 2013.,

- na iznos od 59,23 EUR od 13. rujna 2013.,

- na iznos od 62,24 EUR od 4. listopada 2013.,

- na iznos od 60,69 EUR od 31. listopada 2013.,

- na iznos od 61,79 EUR od 7. prosinca 2013.,

- na iznos od 63,04 EUR od 27. prosinca 2013.,

- na iznos od 63,81 EUR od 31. siječnja 2014.,

za razdoblje do 31.prosinca 2007. po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, za razdoblje od 1.kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.037,03 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 6. svibnja 2024.do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III/ Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužena zbog žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 2/07., 84/08., 96/08. – odluka USRH, 123/08., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., dalje ZPP). Predložila je uvažiti njenu žalbu, uz dosudu troška tog podneska.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj je sud utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. u svezi sa čl. 354. st. 2. ZPP-a. Pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a nema nejasnoća, proturječnosti ni drugih nedostataka, tako da se može sa sigurnošću ispitati.

5.1. Neosnovani su i žalbeni navodi kojima se ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. iako se sadržajno upire na povredu čl. 338. st. 4. ZPP-a, jer da nisu dani razlozi o utvrđivanju činjenica predloženim dokazima, s obzirom da su takve tvrdnje u suprotnosti s rezultatima postupka.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu preplaćenih iznosa po osnovi promjene tečaja vezanog uz valutu CHF.

7. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud proveo sve potrebne dokaze odlučne za donošenje pravilne i zakonite presude.

8. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je da su stranke dana 11. siječnja 2007. godine sklopile ugovor o kreditu na iznos od 19.884,27 CHF.

9. Prvostupanjski sud je utvrdio i da je ugovorena valutna klauzula vezana uz CHF, te da je tužiteljica zbog promjene tečaja platila veći iznos u otplatnom razdoblju od 2.759,81 EUR-a, s tim da između parničnih stranaka i nije sporna visina tužbenog zahtjeva.

10. Činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

11. U takvoj činjeničnoj situaciji, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo prihvaćanjem tužbenog zahtjeva.

12. Pravilno je pozivanje prvostupanjskog suda na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. kojom je utvrđeno da su banke, među kojima i tužena, u navedenim razdobljima povrijedile interes i prava potrošača korisnika kredita, koristeći nepoštene i ništetne ugovorne odredbe, ugovaranjem valute uz koju je glavnica vezana za švicarski franak, a što je suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 96/03.) i to člancima 81., 82. i 90., te Zakonu o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 79/07., 125/07., 75/09., 89/09. i 133/09.) i to čl. 96. i 97. Radi se o ugovorima koje je unaprijed formulirala tužena, dok tužitelj nije imao utjecaja na sadržaj.

13. Odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim postupcima pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev iz tužbe na osnovi čl. 502.a st. 1. ZPP-a, a sud je vezan za utvrđenja iz te parnice, dakle, propisan je direktan učinak na pojedinačno pokrenute postupke potrošača.

14. Tužena banka nije na transparentan način obavijestila potrošača o riziku promjene vezanu za valutu CHF. Stoga je pravilno primijenjena odredba čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05.), jer je zbog promjene tečaja prešao dio imovine tužiteljice na tuženu, bez pravne osnove. Na taj način potrošač se dovodi u položaj u kojem je bio prije sklapanja ugovora koji sadrži nepoštene odredbe, a koje ga ne obvezuju.

15. Tužiteljica ima status potrošača u smislu čl. 3. ZZP-a jer je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhu koja nije namijenjena poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, a prema rezultatima postupka proizlazi da je tužiteljica predmetni ugovor sklopila kao fizička osoba u cilju kupnje vozila.

16. Neosnovano se žalbenim navodima ističe da je tužiteljica bilo upozorena na odredbu ugovora o valutnoj klauzuli, pored činjenice da to nije učinjeno na jasan i transparentan način. Na tužiteljicu se proteže učinak pravomoćne presude u postupku zaštite kolektivnih interesa u odnosu na nepoštene odredbe o kojima se nije pregovaralo. Teret dokaza da je stranci dana valjana obavijest je na banci, a tužena na osnovi izvedenih dokaza nije dokazala drugačije činjenično stanje, tako da za tužiteljicu vrijede utvrđenja iz predmeta kolektivne zaštite.

17. Neosnovani su žalbeni prigovori da je ugovaranje valutne klauzule dopušteno, jer je to nedvojbeno, ali ništetnost ugovorenih odredbi utvrđena je, ne iz razloga što takve ugovorne odredbe nisu dopuštene, nego što nisu jasne i razumljive prosječnom potrošaču.

18. Neosnovan je i prigovor zastare, jer prema Objedinjenom pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Su- IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. godine, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je 27. listopada 2022. godine, a presuda u postupku kolektivne zaštite postala je pravomoćna dana 14. lipnja 2018. u odnosu na valutnu klauzulu, tako da nije protekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a.

19. Neosnovano tužena osporava tijek zatezne kamate na pojedine iznose od dana njihova plaćanja. Ovo iz razloga jer je tužena nesavjestan stjecatelj, s obzirom da su odredbe o valutnoj klauzuli utvrđene ništetnim, to je kamata pravilno dosuđena od dana izvršene uplate svakog mjesečnog obroka kao dana stjecanja.

20. Neosnovani su žalbeni razlozi da se u ovoj pravnoj stvari radi o zabrani koja je manjeg značaja. Ovo iz razloga jer je podnesen veći broj tužbi iz iste pravne osnove, tako da se ne može raditi o zabrani koja je manjeg značaja, jer se radi o javnom interesu.

21. Odluka o trošku postupka pravilna je i zakonita jer je utemeljena na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi sa čl. 155. st. 1. ZPP-a.

22. Ocjenom odlučnih žalbenih navoda, ovaj sud je utvrdio da nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude.

23. S obzirom da ne postoje žalbeni razlozi, na što u odgovoru na žalbu ističe i tužiteljica, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda na temelju čl. 368. st. 1. u vezi sa čl. 166. st. 1. ZPP-a.

Osijek, 19. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

mr. sc. Krunoslav Baran