Poslovni broj Pn-62/2021-50

Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Stalna služba u Županji

Veliki kraj 48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, OIB 77561654785, po sucu Anici Pastović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Vjekoslavu Cestaru, odvjetniku iz Vinkovaca, protiv tuženika LZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Igoru Plavšiću, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 6. studenoga 2024. u prisutnosti tužitelja s punomoćnikom i zamjenika punomoćnika tuženika, te nakon ročišta na kojem je donesena i objavljena presuda 19. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva što je učinjeno 29. srpnja 2020. i na ročištu 6. studenog 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku EZ iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] da isplati tužitelju VZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje novčani iznos od 10.400,00 eura (deset tisuća i četiristo eura) sa zakonskom zateznom kamatom od 17. lipnja 2020. godine kao dana podnošenja tužbe do isplate I to po stopi zakonske zatezne kamate do dana 31. prosinca 2022. godine koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od dana 01. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećano za tri postotna poena, i na ime naknade imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege iznos od 500,00 eura (petsto eura) s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 19. prosinca 2024. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećano za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku EZ iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] da isplati tužitelju VZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.472,67 eura (tisuću četiristo sedamdest dva eura i šezdeset sedam centi) sa zakonskim zateznim kamatama od 19. prosinca 2024. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećano za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj s zatraženim iznosom naknade neimovinske štete preko dosuđenog iznosa do zatraženog iznosa od 14.000,00 eura, kao i sa zahtjevom za naknadom parničnog troška preko dosuđenog iznosa do zatraženog iznosa od 1.672,67 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 19. siječnja 2018. godine, oko 21,40 sati u caffe baru Dejavu u [adresa], tuženik se verbalno sukobio sa tužiteIjem, a kada je tužitelj izašao van, tuženik je krenuo za njim, te u cilju da ga teško tjelesno ozljedi, preklopnim nožem dužine oštrice 8 cm, ubo tužitelja u predjelu stomaka. U navedenom štetnom događaju tužitelj je zadobio teške tjelesne ozljede trbušne stjenke, radi čega je trebao medicinsku pomoć te je hospitaliziran u Općoj Županijskoj bolnici Vinkovci iz koje je otpušten na kućno liječenje 29. siječnja 2018., a što je tužitelju narušilo i psihičko zdravlje, te je za vrijeme liječenja trebao tuđu pomoć i njegu nestručne osobe pri obavljanju osobne higijene, jednostavnih kućanskih poslova i odlazaka liječniku.

1.1. Zbog navedenog događaja, tužitelj u tužitelj navodi da smatra primjerenom pravičnu novčanu naknadu, sukladno članku 1095. i 1100. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, u daljem tekstu ZOO) u iznosu od 42.000,00 kn, i to na ime kvalifikatorne okolnosti pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 10.000,00 kn, pretrpljenog straha iznos od 10.000,00 kn, za preostalu naruženost iznos od 5.000,00 kn, i za smanjenje životnih aktivnosti iznos od 15.000,00 kn, a za imovinsku štetu zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom iznos od 2.000,00 kn.

1.2. Budući da je tuženik isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja i posljedice koje su nastale iz istoga, tužitelj predlaže sudu da po provedenom postupku temeljem odredbe čl. 29., 1095., 1100., i 1103. ZOO-a, donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju isplati iznos od 42.000,00 kuna s kamatom od podnošenja tužbe i uz naknadu parničnog troška.

2. U podnesku od 29. srpnja 2020. tužitelj navodi da je 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod brojem Su-IV-47/2020-5 na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto pravno shvaćanje kojim se mijenja dotadašnja praksa o visini naknade neimovinske štete, radi čega tužitelj sukladno Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete od 29. studenog 2002. vrši preinaku tužbenog zahtjeva potražujući iznos od 53.000,00 kn i to za kvalifikatornu okolnost pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 15.000,00 kn, za pretrpljeni strah iznos od 10.000,00 kn, za preostalu naruženost iznos od 11.000,00 kn i na ime smanjenja životnih aktivnosti iznos od 15.000,00 kn, te s osnova imovinske štete i nadalje potražuje iznos od 2.000,00 kn s kamatom o donošenja presude uz naknadu parničnog troška, navodeći da zadržava pravo da uredi tužbeni zahtjev, sukladno nalazu i mišljenju vještaka.

3. Nesporno je da je u ovoj pravnoj stvari donesena presuda zbog ogluhe posl. br. 2 Pn-118/2020-10 8. siječnja 2021. kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev, s tim da je povodom žalbe tuženika navedena presuda ukinuta.

4. Tužitelj u podnesku od 6. rujna 2023. s obzirom na promjenu službene valute u Republici Hrvatskoj navodi da za kvalifikatornu okolnost pretrpljenog straha potražuje iznos od 1.327,31 eur (10.000,00 kuna), za kvalifikatornu okolnost naknade neimovinske štete zbog duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 1.990,97 eur(15.000,00 kuna), za kvalifikatornu okolnost naknade neimovinske štete zbog pretrpljene fizičke boli iznos od 1.990,97 eur (15.000,00 kuna), za kvalifikatornu okolnost naknade neimovinske štete zbog naruženosti iznos od 1.460,04 eur (11.000,00 kuna), te za naknadu imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege iznos od 265,46 eur (2.000,00 kuna) s kamatom od podnošenja tužbe na neimovinsku štetu a za imovinsku štetu od donošenja presude, uz naknada troška parničnog postupka sa kamatom od donošenja presude.

5. Nakon provedenog dokaza medicinskim vještačenjem tužitelj je izvršio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva i to na ime naknade neimovinske štete zbog straha na iznos od 3.000,00 eura, na ime neimovinske štete zbog duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 4.000,00 eura, zatim na ime neimovinske štete zbog pretrpljene fizičke boli na iznos od 4.000,00 eura, zatim na ime neimovinske štete zbog naruženosti iznos od 3.000,00 eura, te na ime imovinske štete zbog tuđe pomoći i njega na iznos od 500,00 eura.

6. Tuženik na ročištu od 7. rujna 2023. u odnosu na tužbeni zahtjev čini nespornim štetni događaj, ali osporava visinu zahtjeva kao previsoko postavljenu te ističe prigovor doprinosa tužitelja vlastitoj šteti pozivajući se na odredbu čl. 1050 ZOO jer je tuženik osoba sa duševnim bolestima te kao isti takav ne može u tolikoj mjeri odgovarati za nastali štetni događaj. Tuženik predlaže da se priklopi spis Županijskog suda u Vukovaru K-10/2018 (i spis KiR-81/18 ŽS VU) te da se pročitaju iskazi ispitanih svjedoka obzirom da su isti i to ŽZ, OZ, CZ, TZ i AZ iskazivali o samom štetnom događaju u istražnom odnosno kaznenom postupku, ujedno je tuženik dostavio u sudski spis psihijatrijski nalaz sačinjen za potrebe kaznene odgovornosti tuženika navodeći da je iz istog vidljivo da je tuženik u vrijeme štetnog događaja bio bitno smanjeno ubrojiv.

7. Tuženik vezano za preinaku tužbenog zahtjeva povećanjem istog navodi da se protivi preinaci tužbe ujedno ističe prigovor zastare za isti.

8. Provedeni su dokazi uvidom u priklopljeni spis Županijskog suda u Vukovaru posl. br. K-10/2018 uvidom u medicinsku dokumentaciju tužitelja, uvidom u nalaz i mišljenje sudskih vještaka medicinske struke kao i njihovim saslušanjem, te saslušanjem tužitelja.

9. Na temelju ovako provedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja sud tužbu smatra osnovanom, radi čega je presuđeno kao u izreci.

10. Nesporno je da je tužitelj temeljem odredbe čl. 191. st. 1. ZPP-a povećao odnosno izvršio preinaku tužbe povećanjem postojećeg zahtjeva i to podneskom od 29. srpnja 2020. pozivajući se na izmjenu orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske koju preinaku je dopuštena temeljem odredbe čl. 190. st. 1 ZPP-a sud dopustio temeljem odredbe čl. 190. st. 2. ZPP-a jer je učinjena do zaključenja prethodnog postupka, a prije dostave tužbe tuženiku.

10.1. Također je nesporno da je tužitelj nakon provedenog dokaza medicinskim vještačenjem ponovno izvršio preinaku tužbe čemu se tuženik protivio, a koju preinaku je sud dopustio temeljem odredbe čl. 190. st. 2. i 3. ZPP-a budući da je tek s provođenjem medicinskog vještačenja tužitelj mogao utvrditi obim i visinu štete, radi čega je riješeno kao u izreci rješenja.

11. Nesporno je da je tuženik pravomoćnom presudom Županijskog suda u Vukovaru posl. br. 7 K-10/2018-21 od 5. svibnja 2020. proglašen krivim što je 19. siječnja 2018. godine, oko 21,40 sati u caffe baru Dejavu u [adresa], nakon što se verbalno sukobio sa tužiteIjem, a kada je tužitelj izašao van, tuženik krenuo za njim, te u cilju da ga teško tjelesno ozljedi, preklopnim nožem dužine oštrice 8 cm, ubo tužitelja u predjelu stomaka.

12. Nesporna je aktivna i pasivna legitimacija kao i odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja.

13. Sporno je da li je tužitelj također odgovoran za nastanak štetnog događaja te je sporna visina štete.

14. Budući da je tuženik pravomoćnom presudom Županijskog suda u Vukovaru posl. broj 7 K-10/2018-21 od 5. svibnja 2020. godine proglašen krivim za nanošenje tužitelju tjelesnih ozljeda u predmetnom štetnom događaju kao i s obzirom na iskaz tužitelja te pasivno ponašanje tuženika tijekom ovog postupka proizilazi da je tuženik dužan temeljem odredbe čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018) dalje u tekstu ZOO i temeljem odredbe čl. 1049. ZOO-a nadoknaditi tužitelju nastalu štetu, pritom sud ne pronalazi okolnosti koje bi temeljem odredbe čl. 1050 ZOO-a oslobodile tuženika da odgovara za štetu. Uvidom u nalaz i mišljenje sudskog vještaka medicinske struke psihijatra Berislava Pašalića koji je sačinjen na traženje Županijskog državnog odvjetništva u Vukovaru, a na koji nalaz i mišljenje se tuženik poziva utvrđeno je da je sudski vještak psihijatar Berislav Pašalić dao nalaz i mišljenje da je tuženik u vrijeme počinjenja predmetnog kaznenog djela bio bitno smanjeno ubrojiv s obzirom na izmjerenu koncentraciju alkohola prilikom liječničkog pregleda 19. siječnja 2018. oko 22,50 sati kada je utvrđeno da se tuženik nalazio u stanju akutne alkoholne intoksikacije s koncentracijom nešto višom od 1,51 g/kg alkohola u krvi s tim da je prilikom pregleda 22. veljače 2018. tuženik bio u stanju shvatiti prirodu i svrhu kaznenog postupka, razumjeti pojedine procesne radnje i njihove posljedice odnosno bio je raspravno sposoban. S obzirom na navedeno proizilazi da je tuženik tužitelju prouzročio štetu u stanju prolazne nesposobnosti za rasuđivanje odnosno u stanju bitno smanjene ubrojivosti a nije dokazao da nije svojom krivnjom dospio u to stanje odnosno u to stanje je dospio svojom krivnjom zbog prekomjernog konzumiranja alkohola.

15. Radi utvrđenja visine štete provedeno je medicinsko vještačenje po sudskim vještacima specijalistu opće kirurgije i traumatologije Ivanu Lovriću i prof. dr. sc., prim. dr. med. specijalisti sudske psihijatrije i subspecijalisti sudske psihijatrije Ivanu Požgainu.

16. Sudski vještak medicinske struke u nalazu i mišljenju od 19. lipnja 2024. navodi da je nalaz i mišljenje sačinio na temelju pregleda cjelokupne medicinske dokumentacije uložene u omotu sudskog spisa, kao i pregleda tužitelja, na temelju čega je utvrdio da je tužitelj 19. siječnja 2018., zaprimljen u HS Opće županijske bolnice Vinkovci, te da mu je po prijemu učinjena hitna prije operacijska priprema, te je učinjena eksplorativna laparatomia, intraoperacijski pronađena mu je veća količina krvi u trbušnoj šupljini, učinjena mu je toaleta trbušne šupljine, a nije nađena lezija organa trbušne šupljine, postavljen mu je dren u Cavi Douglasi, što je tužitelj dobro podnio, a postoperacijski tijek je uredno prošao, tako da je otpušten na kućno liječenje 29. siječnja 2018. s preporukama : mirovanje, nošenje elastičnog steznika za trbuh, analgetika pp, kontrola 7.2.2018.

16.1. Nadalje ovaj sudski vještak navodi da su na otpusnom pismu zabilježene dijagnoze: V. ictum tegm, abd, penetrans i ubodna rana trbušne stijenke s prodorom u trbušnu šupljinu, potom je naveo kontrolne preglede tužitelja u periodu od 7. veljače 2018. do 8. studeni 2023., ukupno 14 kontrolnih pregleda.

16.2. Sudski vještak Ivan Lovrić navodi da je tužitelja klinički pregledao 10.lipnja 2024. kada tužitelja od subjektivnih tegoba navodi mučnine te neredovite stolice a ponekad i učestale proljeve, i poteškoće sa spavanjem zbog kojih mora uzimati adekvatnu terapiju.

16.3. Potom sudski vještak Ivan Lovrić daje objektivni klinički pregled u kojem navodi: adipozan, trbušna stijenka iznad razine toraksa, viseći trbuh, u središnjoj liniji trbušne stijenke zaostao grubi postoperacijski ožiljak dužine 30 cm širine 1 -2 cm. Trbušna stijenka je mekana, bez palpabilnih patoloških rezistencija. Zbog visećeg trbuha i slabosti trbušne stijenke nosi trbušni steznik.

16.4. U odnosu na pretrpljene i buduće fizičke bolove sudski vještak Ivan Lovrić navodi da je tužitelj pretrpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 12 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 45 dana, lakog intenziteta u trajanju od 60 dana, a povremene bolovi lakog intenziteta trpjet će tijekom života. Pojašnjavajući ocjenu fizičkih bolova sudski vještak Ivan Lovrić navodi da zbog pretrpljenih ozljeda tužitelj je tijekom liječenja imao bolove različitog, imao je i nelagode tijekom liječenja; klinička i dijagnostička obrada, operacijski zahvati, kontrolni pregledi i dodatna dijagnostička obrada. Za moguće bolove lakog intenziteta tijekom života navodi da su obuhvaćeni ocjenom smanjenja životnih aktivnosti.

16.5. Za pretrpljene i buduće duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti sudski vještak Ivan Lovrić navodi da ozljeda tužitelja s obzirom na tip, lokalizaciju, intenzitet kao i konačni ishod cjelokupnoga Iiječenja s nastalim posljedicama uvjetovali su smanjenje životne aktivnosti od 15%., te da ozljeda tužitelja spada u tešku tjelesnu ozljedu, i da anatomskofunkcijaska posljedica nakon ozljeđivanja je postoperacijska hernija nakon eksplorativne laparotomije s priraslicama na crijevima bez funkcionalnih posljedica na organe trbušne šupljine, napominjući da ocjenom smanjene životne aktivnosti obuhvaćeni su i mogući povremeni bolovi lakog intenziteta tijekom života.

16.6. U komunikaciji s vještakom psihijatrom – nakon njegovog pregleda i ocjene, navodi da je usuglašena zajednička ocjena smanjenja životnih aktivnosti od 20%.

16.7. U odnosu na naruženost sudski vještak Ivan Lovrić navodi da ozljede nastale prilikom nezgode kod tužitelja su ostavile naruženost izgleda i skladnosti tijela u srednjem stupnju vrlo uočljivo trećim osobama ponekad.

16.8. U pismenom nalazu i mišljenju sudski vještak Ivan Lovrić navodi da je kod tužitelja bio prisutan primarni strah jakog intenziteta kratkotrajno, sekundarni strah: jakog intenziteta 7 dana, srednjeg jakog intenziteta 7 dana, srednjeg intenziteta 25 dana i lakog intenziteta 30 dana.

16.9. S obzirom na karakter i lokalizaciju ozljede kao i konačni ishod Iiječenja, sudski vješta Ivan Lovrić navodi da je tužitelju bila potrebna tuđa i pomoć od nemedicinske osobe tijekom cjelokupnog Iiječenja nakon izlazaka iz bolnice (4 bolnička Iiječenja kada su napravljena i 3 operacijska zahvata) u trajanju od 90 dana po tri sata dnevno, u obavljanju svakodnevnih životnih aktivnosti.

17. Sudski vještak medicinske struke prof. dr. sc., prim. dr. med. specijalist sudske psihijatrije i subspecijalist sudske psihijatrije Ivan Požgain u nalazu i mišljenju od 19. lipnja 2024. navodi da je nalaz i mišljeni itradio koristeći spis Pn-62/2021-30 Općinskog suda u Vinkovcima; Stalne službe u Županji, rezultate vlastitog ispitivanja — psihijatrijski pregled tužitelja 10. lipnja 2024., na temelju čega daje mišljenje da se radi o osobi koja je imala neupadnu životnu anamnezu do početka Domovinskog rata u koji se uključio na samim počecima, u ratu je ostao do 1996. godine, imao je niz psihotraumatskih iskustava na prvim crtama bojišnice, u dva je navrata lakše ranjavan vezano za što ima B. Tužitelj se nalazi u psihijatrijskom je liječenju od 1999. godine, liječen je pod dijagnozama PTSP-a i trajnih promjena ličnosti. Bio je na ocjeni za B vezano za PTSP kao posljedicu izloženosti ratnoj psihotraumi, ali nije dobio invalidnost.

17.1. Štetni događaj koji je predmet ovog postupka također ima težinu psihotraumatskog iskustva te je doveo do pogoršanja postojećih simptoma kroničnog posttraumatskog stresnog poremećaja. Ovi simptomi se sada podržavaju stalnim podsjetnicima iz okoline (susreti s tuženikom, trpljenje tjelesnih smetnji kao podsjetnik na traumatsko iskustvo). Ovo trpljenje simptoma PTSP-a kod dovodi do umanjenja Životnih aktivnosti u opsegu od 10% u odnosu na zdravu osobu slične dobi.

17.2. U odnosu na trpljenje straha, sudski vještak Ivan Požgain navodi da je tužitelj trpio primarni strah jakog intenziteta za vrijeme trajanja samog događaja do dolaska u bolnicu što obuhvaća vremensko razdoblje od 45 minuta do sat vremena. Sekundarni strah jakog intenziteta tužitelj je trpio slijedeća dva dana, potom povremeni sekundarni strah srednjeg intenziteta je trpio za vrijeme hospitalnog kirurškog liječenja, a sekundarni strah slabijeg intenziteta trpi povremeno, taj strah će povremeno biti prisutan i u budućnosti, ali ovaj strah ulazi u ocjenu umanjenja životnih aktivnosti.

17.3. S obzirom da je kirurg-traumatolog procijenio umanjenje životnih aktivnosti kod tužitelja u opsegu od 15%, a psihijatrijska je procjena 10%, usaglašavanjem se procjenjuje sveukupno umanjenje životnih aktivnosti kod tužitelja kao posljedica štetnog događaja u opsegu od 20% trajno.

18. Tužitelj u podnesku od 22. srpnja 2024. sa lista 152 spisa predlaže da se sudski vještaci očituju i to sudski vještak Ivan Lovrić na pitanje da li je nastanak velike multilokularne ventralne kile i posljedično kasnije opisane obilne sekrecije na mjestu izlaza ranije postavljenog subkutanog drena i uz umbilikus kod tužitelja povezano ili je moguća posljedica sa predmetnom prethodno zadobivenom teškom tjelesnom ozljedom, te da se sudski vještak Ivan Požgajin očituje da li je uslijed predmetnog događaja kod tužitelja došlo do razvoja hipertenzije i dijabetesa, te da li je isto od utjecaja na povećanje svih ili pojedinih vidova neimovinske štete, kao i očitovanje da li je tužitelj vezano za ozljeđivanje morao nositi elastični steznik za trbuh te da li zbog toga trpi povremene bolove što utječe na stupanj umanjenja životne aktivnosti. U odnosu na stupanj naruženosti tužitelja zbog nošenja trbušnog steznika ukazujući na globalno zatopljenje i nošenje laganije odjeće tijekom većeg dijela godine smatra da naruženost tužitelja neće biti trećim osobama uočljiva samo ponekad, nego će biti vrlo uočljiva trećima pretežiti dio godine.

18.1.Nadalje punomoćnik tužitelja traži očitovanje od sudskog vještaka Ivana Požgaina da se očituje vezano za pogoršanje već postojećih simptoma kroničnog posttraumatskog stresnog poremećaja ( u nastavku: PTSP-a) ćemu kada se pridoda zaključak vještaka da će sekundarni strah lakog inteziteta biti povremeno prisutan kod tužitelja u njegovom životu, što je također uključeno u ocjenu umanjenja životnih aktivnosti, zar sve navedeno ne dovodi do mišljenja da je umanjenje ove aktivnosti tužitelja veće u opsegu od 10%, slijedom čega postavlja pitanje za obojicu vještaka o opsegu umanjenja opće životne aktivnosti procijenjeno na 20 % trajno po kojim kriterijima su došli do zajedničke procijene.

19. Tuženik u podnesku od 9. srpnja 2024. u odnosu na zaprimljene nalaze i mišljenja sudskih vještaka navodi kako je zaključno mišljenje previsoko ocijenilo težinu povreda tužitelja, a imajući u vidu tadašnje psihičko stanje tužitelja, kao i činjenicu da ubodna rana koju je zadobio tužitelj nije predstavljala nikakvu životnu ugrozu za istog obzir na tjelesnu masu tužitelja. Nadalje, smatra da vještaci daju previsoke ocjene pojedinih vidova štete, i iste ocjenjuju po svojoj slobodnoj procjeni bez objektivnih parametara, ponajprije u odnosu na zaostalo umanjenje životnih aktivnosti. Nadalje navodi da imajući u vidu da se tužitelj nalazio i na bolničkom liječenju pod stalnom terapijom i liječničkim nadzorom to ocjena kako u vidu trajanja bolova, i straha, te tuđe pomoći i njege, također je previsoko određena.

20. Prilikom usmenog iznošenja nalaza i mišljenja na ročištu sudski vještak medicinske struke Ivan Lovrić navodi da je upoznat s podneskom tužitelja od 22. srpnja 2024., te da s tim u svezi može reći da je cijenio sve nastale komplikacije nakon učinjenih operacijskih zahvata. Napomenuo je da su bila tri operativna zahvata, prvi je bio neposredno nakon ozljede, drugi je bio tijekom kirurške sanacije nastanka postoperativne ventralne hernije a treći operativni zahvat je bio nakon recidiva već ranije operirane hernije. Sekrecija koja se javljala nakon operativnih zahvata je normalni kirurški slijed nakon takvih operativnih zahvata a uključujući i fizičku konstituciju tužitelja (jača muskularna građa). Što se tiče drugog upita koji je postavljen podneskom tužitelja, navodi da razvoj hipertenzije i dijabetesa kod tužitelja nije uzročno posljedično povezan s predmetnim štetnim događajem. Što se tiče upita koji se odnosi na nošenje elastičnog steznika za trbuh, smatra da je on bio potreban do treće operacije zbog nastalog recidiva nakon prve operacije, odnosno druge operacije. Nadalje navodi da 10. lipnja 2024. prilikom kliničkog pregleda tužitelja nije vidio nikakve kožne promjene na trbušnoj stijenci osim opisanog postoperacijskog ožiljka nakon spomenutih operacijskih zahvata.

20.1. Što se tiče bolova kojeg je trpio tužitelj navodi da je iste cijenio i naveo u nalazu i miš. tako da se oni odnose na cjelokupni tijek liječenja tužitelja, tako da ostaje kod nalaza i mišljenja u cijelosti uključujući i stupanj naruženosti, koja je preostala zbog postoperativnog ožiljka.

20.2. Na pitanje punomoćnika tužitelja kojim traži odgovor od sudskog vještaka kirurga zašto u objektivnom pregledu s lista 132 sudskog spisa navodi da tužitelj zbog visećeg trbuha i slabosti trbušne stijenke nosi trbušni steznik, a prilikom usmenog izlaganja nalaza i mišljenja navodi da nakon treće operacije kod tužitelja zbog preostalih posljedica iz štetnog događaja ne postoji potreba nošenja trbušnog steznika, sudski vještak Ivan Lovrić odgovorio je da učinjeni treći operativni zahvat, sanirao je postojeću kilu, dakle recidivnu herniju, stoga smatra da nošenje trbušnog steznika dalje nije potrebno, pri tom navodi kako je činjenica da tužitelj ima slabost trbušne stijenke uvjetovano visećim trbuhom ali to ne dovodi do potrebe za stalnim nošenjem trbušnog steznika. Dalje je naveo kako je kod ocjene pretrpljenih i budućih duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti cijenio sve posljedice kod tužitelja uključujući i slabost mišića trbušne stijenke u mjeri u kojoj je uzročno posljedično povezana sa štetnim događajem i posljedicama, osim posljedica sa psihičke strane. Dalje na pitanje punomoćnika tužitelja naveo je da kod ocijene odnosno davanja nalaza i mišljenja nije cijenio eventualne tužiteljeve aktivnosti kojima se bavio prije štetnog događaja, navodeći da mu to nije niti zadatak, pošao je od toga da je tužitelj do ozljeđivanja bio zdrav te ocijenio sve preostale posljedice iz štetnog događaja.

20.3. Što se tiče ocjene straha sudski vještak kirurg Ivan Lovrić navodi da je suglasan s ocjenom straha koja je utvrđena po sudskom vještaku psihijatru, s obzirom da je psihijatar mjerodavniji za ocjenu pretrpljenog straha.

21. Prilikom usmenog iznošenja nalaza i mišljenja na ročištu sudski vještak medicinske struke psihijatar Ivan Požgain navodi da je upoznat sa podneskom tužitelja od 22. srpnja 2024. te sa izlaganjem sudskog vještaka kirurga, prije svega želio je navesti da je tužitelj njemu prilikom pregleda rekao da je nakon štetnog događaja dobio dijabetes i hipertenziju, međutim on kao psihijatar a s obzirom da je riječ o psihosomatskim bolestima može reći kao kirurg da ne pronalazi uzročno posljedičnu vezu između štetnog događaja i dijabetesa te hipertenzije kod tužitelja jer su za to bitniji neki drugi čimbenici kao prekomjerna težina i eventualno slabija tjelesna aktivnost. 21.1. Ovaj sudski vještak ukazuje da je tužitelj prije štetnog događaja imao intenzivnije simptome PTSP posebno krajem 1990-ih godina kad je bio u znatno intenzivnijem liječenju i ratni stresovi su bili znatno intenzivniji nego predmetni štetni događaj, pa nije došlo do nastupa hipertenzije i dijabetesa. Vezano za pitanje oko ocjene tzv. pojačanih napora, naveo je da ostaje kod ocjene od 10% jer ne postoje okolnosti kako u postojećoj medicinskoj dokumentaciji tako i prema procijenjenom psihičkom statusu tužitelja u okviru vještačenja, koje bi dovele do priznanja većeg stupnja pojačanih napora odnosno umanjenja životnih aktivnosti.

21.2. Na pitanje punomoćnika tužitelja sudski vještak psihijatar navodi da tužitelj nakon štetnog događaja može ići u ribolov što navodi tužitelj da je ranije činio te i nadalje se može baviti sportom što je i preporučljivo a uz to bi trebao smanjiti tjelesnu težinu.

21.3. Utvrđuje se da tužitelj koji je bio prisutan na ročištu prilikom usmenog očitovanja sudskih vještaka navodi da i sada može napraviti 100 sklekova što psihijatar predlaže da se zapisnički utvrdi na što je tužitelj nadodao da 100 sklekova može napraviti ako se psihički dobro osjeća što nije uvijek slučaj.

21.4. Vezano za očitovanje tuženik na nalaz i mišljenje od 9. srpnja 2024. sudski vještaci su naveli da ostaju kod očitovanja kako pismenog tako i usmenog sa ročišta.

22. Prema odredbi čl. 1110. st. 1. i 2. ZOO u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

23. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

24. Primjenjujući navedenu zakonsku odredbu i orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade materijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-1331-VI/02 i 1372-II/02 od 3. veljače 2003. i Su-IV- 47/2020-5 te imajući u vidu kvalifikaciju ozljeda, intenzitet i trajanje fizičkih bolova i straha, sud je utvrđenja da je primjerena naknada za pretrpljene fizičke bolove iznos od 4.000,00 eura, budući da je tužitelj zadobio tešku tjelesnu ozljedu radi čega je trpio bolove jakog intenziteta 12 dana, bolove srednjeg intenziteta 45 dana i lakog intenziteta 60 dana.

25. Primjerena naknada za pretrpljen strah jeste iznos od 2.500,00 eura, budući da je tužitelj trpio primarni strah jakog intenziteta za vrijeme trajanja samog događaja do dolaska u bolnicu što obuhvaća vremensko razdoblje od 45 minuta do sat vremena. Sekundarni strah jakog intenziteta tužitelj je trpio slijedeća dva dana, potom povremeni sekundarni strah srednjeg intenziteta je trpio za vrijeme hospitalnog kirurškog liječenja, a sekundarni strah slabijeg intenziteta trpi povremeno.

26. Prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka medicinske struke kod tužitelja je preostala naruženost izgleda i skladnosti tijela u srednjem stupnju vrlo uočljivo trećim osobama ponekad, za što se tužitelju mogao priznati iznos od 2.500,00 eura s obzirom da je uistinu riječ o naruženosti koja je vidljiva povremeno trećim osobama.

26.1. Smanjenje životnih aktivnosti kao posljedica zadobivenih ozljeda u štetnom događaju iznosi 20 %, radi čega je tužitelju za ovaj vid štete primjerena naknada iznos od 4.000,00 eura.

26.2. Prema nalazu i mišljenju vještaka tužitelju je zbog zadobivenih ozljeda bila potrebna tuđa pomoć i njega nestručne osobe u trajanju od 90 dana po tri sata dnevno u obavljanju svakodnevnih životnih aktivnosti u što nije uključen period u kojem je tužitelj boravio u bolnici. Imajući u vidu trajanje i intenzitet tuđe pomoći i njege, te cijene ove usluge u mjestu prebivališta tužitelja pružene od strane nestručne osobe (3,50 eura), tužitelju se mogao priznati zatraženi iznos od 500,00 eura temeljem odredbe čl. 223. Zakona o parničnom postupku (NN 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 78/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 – u daljem tekstu ZPP).

27. Prigovor doprinosa tužitelja nastanku vlastitoj šteti ocjenjen je temeljem iskaza saslušanih svjedoka u priklopljenom kaznenom spisu kako je to tuženik predložio te saslušanjem tužitelja kao stranke u ovom postupku, s tim da je prihvaćen prijedlog tuženika da se ne provodi dokaz njegovim saslušanjem u ovom postupku.

28. Uz suglasnost stranaka pročitan je iskaz tužitelja kojeg je dao u svojstvu svjedoka u priklopljenom kaznenom spisu Županijskog suda u Vukovaru posl. broj 7 K-10/2018 na ročištu od 6. ožujka 2018. s lista 201-203 sudskog spisa, te je tužitelj nakon čitanja njegovog iskaza, izjavio da u cijelosti ostaje kod svog iskaza danog u kaznenom postupku protiv UZ.

29. Čitanjem gore navedenog iskaza tužitelja utvrđeno je da je tužitelj naveo da je 19. siječnja 2018. nakon što se vratio iz grada oko 17,30 sati bio kod kuće ali ga je oko 21,30 sati nazvao njegov sin ČZ koji ga pozvao da dođe u caffe bar Dejavu u [adresa] da ga upozna s djevojkom. Kad je ušao u caffe bar primijetio je sina u društvu s prijateljem i ženskom osobom, pridružio im se te se u jednom trenutku okrenuo prema sali da vidi tko još ima unutra i tada je zapazio AZ s kojom je bio u vezi dvije godine, ona je sjedila s jednom muškom osobom koju on do tada nije poznavao, vidio je da se oni Ijube što ga nije osobito pogodilo. Nadalje je iskazao da je tog istog dana bio sa AZ u [adresa] odakle su se vratili u popodnevnim satima, a ona ga je oko 17,00 sati nazvala i pitala gdje se on nalazi, rekao joj je da se nalazi kod kuće i da neće tu večer izlaziti. Nakon što je vidio da se BZN s tom muškom osobom on je prišao njihovom stolu i rekao joj „Što to radiš, zar ti nije neugodno, kakvo je to ponašanje”. Primijetio je da je ona pod vidnim utjecajem alkohola kao i osoba s kojom je bila u društvu, pozvao ju je da izađe izvan ugostiteljskog objekta da se rasprave o njenom dugu prema njemu u iznosu od 2.000,00 kuna na što ona nije pristala, međutim u njihov razgovor umiješao muškarac koji je bio s njom i pitao ga je što on ima s AZ na što mu je odgovorio da on s njim nema ništa, okrenuo se i vratio za stol gdje mu je bio sin kojem je rekao da to više ne može gledati i da mu to ne treba te da ide kući, izašao iz lokala i sjeo u automobil i krenuo kući međutim tada je čuo i vidio osobu koja je bila sa AZ te koja nešto govori i pokazuje rukom da dođe i da rasprave situaciju, izašao je iz automobila, taj muškarac mu je bio na udaljenosti 4-5 metara, pritom je taj čovjek držao desnu ruku u džepu jakne. Rekao je tom čovjeku „Što ti imaš sa mnom rješavati” i nije mu prilazio, tada je vidio da je njegov sin ČZ izašao iz lokala te je stajao na stepenicama negdje oko pola metra udaljen od toga muškarca, taj muškarac je izvadio nož iz džepa i držao je nož u ruci i krenuo prema ČZ, on mu je rekao „Momak što radiš", taj čovjek se potom okrenuo prema njemu s nožem, tada je ČZ udario tog čovjeka uslijed čega je on pao a tužitelj je skočio na njega i udario ga jednom do dva puta rukom u predjelu lica, a ČZ mu je dok je ležao uzeo nož, s tim da je ta osoba nalazeći se u ležećem položaju ubola tužitelja u predjelu stomaka, a tužitelj je odmah svojim automobilom otišao u Hitnu medicinsku službu. Nadalje je naveo da je imao namjeru od tog čovjeka koji se ležeći na zemlji „bacakajući” se i mašući rukom u kojoj je bio nož, uzeti nož, stoga ga je udario rukom u predjelu glave da se smiri, u čemu nije uspio te je i on pao na leđa, vidio je da je njegov sin uzeo nož iz ruke tog čovjeka.

29.1. Na ročištu 17. listopada 2023. godine tužitelj je odgovarajući na pitanja naveo kao što je naveo i u gore navedenom kaznenom postupku s tim da je tada naveo da je prvo tuženik njega dva puta ubo a potom je on jednom ili dva puta udario tuženika u glavu.

29.2. Punomoćnik tuženika prigovorio je istinitosti iskaza tužitelja u dijelu koji se odnosi na dinamiku događaja i to konkretno na tvrdnju tužitelja da je isti ozlijede zadobio prije no što je i sam tužitelj zadao udarce tuženiku.

30. Uvidom u priklopljeni kazneni spis vidljivo je da je TZ u PP Vinkovci s ispostavom Markušica 20. siječnja 2018. naveo da je 19.01.2018. godine u večernjim satima bio u caffe baru Dejavu” u [adresa], sa CZ i ŽZ vlasnikom caffe bara Dejavu. Oko 21,45 sati čuo je kako netko govori da jedna osoba leži vani na pločniku te je odmah sa ŽZ i CZ krenuo da vidi što se događa. Kada su izašli, pokraj terase koja se nalazi uz nogostup, su vidjeli stariju mušku osobu kako leži na nogostupu bez svijesti, a nakon što su ga počeli dozivati isti se osvijestio te je sjeo na rub pločnika. Na upit što mu se dogodilo rekao im je da ga je netko udario u glavu, pozvali su hitnu pomoć koja je ubrzo došla na mjesto događaja i odvezla tu osobu koju on ne poznaje. Primijetio je da je cijelo vrijeme u blizini terase stajala mlađa muška osoba, koju su upitali što se dogodilo, isti im je rekao da je taj muškarac što leži ubo njegovog oca sa nožem i da je pokušao i njega ubosti pa ga je on u samoobrani udario šakom.

31. Nadalje uvidom u priklopljeni kazneni spis vidljivo je da je ŽZ u PP Vinkovci s ispostavom Markušica 20. siječnja 2018. naveo da je prethodne večeri bio gost u caffe baru „Deja vu" u [adresa], u koji je došao oko 21 sat u društvu svoje kćeri i stali su pored šanka, tu je bilo je 25 do 30 gostiju, za jednim stolom među gostima vidio muškarca kojeg poznaje po nadimku „Šumar” u društvu BZN, koju također poznaje od ranije. Vidio je da je u jednom trenutku ušao BZ „ L", koji je prišao stolu za kojim je sjedio „ E i BZN i da je s njima kratko razgovarao, a potom je izašao napolje. Nakon toga je odjednom u caffe bar do šanka došla njemu nepoznata žena koja je rekla „Neki čovjek vam leži ispred caffe bara”, odmah je izašao na ulicu u društvu dva gosta za koje zna da su policajci i da se prezivaju CZ i TZ, vidio je da desno od vrata caffe bara na pješačkoj stazi leži muškarac kojemu su prišli te je prepoznao da na tlu leži „ E, vidio je da mu iz usta curi malo krvi, njih trojica su „ E okrenuli na bok jer je bio bez svijesti. Dok su tu stajali, do dolaska hitne pomoći iz caffe bara je izašao mladić koji je došao do njih i "pohvalio se da je on nokautirao” iz razloga što mu je ubo oca te je iz džepa izvadio nekakav nož i pokazao ga. Dok su čekali Hitna pomoć došli su i policajci kojima su CZ i TZ rekli da se kod mladića koji je stajao pored njih nalazi nož kojim je uboden BZ, te su policajci od tog mladića zatražili da im preda nož.

32. Tužitelj BZ je također u PP Vinkovci s ispostavom Markušica 20. siječnja 2018. dao iskaz u kojem je iskazao kao i u kaznenom postupku s tim da je drugačije iskazao u odnosu na svoj ponovni izlazak iz automobila kada je krenuo kući iz caffe bara Deja vu, tada je naveo (što je bilo samo jedan dan nakon štetnog događaja) da je otišao do svog automobila i krenuo kući, u prolasku pored caffe bara "Deja Vu”, na ulici je vidio svog sina ČZ i „ E" kako razgovaraju, bojeći se da bi ČZ imao nekih problema s '' E" skrenuo je automobilom na prvi most pored caffe bara te izašao iz automobila i prišao njima, obratio se „ E i pitao ga što on ima s njegovim djetetom, te da ga ostavi na miru, dok je to govorio vidio je da „ E stavlja ruku u jaknu, a potom je izvadio ruku i iznenada je osjetio ubod u donji dio trbuha s lijeve strane, potom je osjetio i drugi ubod, a tada je ČZ udario „ E" u

"

glavu, od čega je " E pao na tlo, on je još uvijek stajao i vidio je na tlu pored „ E" nož s lovačkim koricama, tada je osjetio krv, te je podigao jaknu i majicu i vidio krv, tada je shvatio da ga je „ E" ubo u stomak, odmah je otišao do svog automobila, i odvezao se do Hitne medicinske pomoći.

33. AZ je također u PP Vinkovci s ispostavom Markušica, 20. siječnja 2018. dala izjavu u kojoj je navela da je 19.01.2018. godine u večernjim satima oko 20:30 sati, sa poznanikom kojega poznaje pod nadimkom E došla u ugostiteljski objekt Deja vu u [adresa], ostali gosti joj nisu bili poznati osim ČZ, koji je sin BZ s kojim je u emotivnoj vezi dvije godine. Ona pretpostavlja da je ČZ fotografirao nju dok je bila za stolom sa ĐZ, jer je nedugo nakon toga u lokal došao BZ koji je po njezinom mišljenju bio veoma uzrujan, ali navodi da nije ništa govorio, te kada je izašao van lokala, za njim je izašao EZ, a za njim i ČZ. Pet minuta nakon toga, EZ se vratio u lokal krvave glave, radi čega je netko pozvao hitnu pomoć a ona je sa EZ otišla da bi mu se pružila medicinska pomoć, EZ joj nije rekao tko ga je ozlijedio. Također je navela da je dok je bila na odjelu hitne pomoći čula da je BZ uboden, zvala ga je na njegov mobitel, ali on se nije javio. Idućega dana nazvao ju je BZ i rekao joj da ga je ubo OZ iz [adresa], kojeg ona 19. siječnja 2018. nije vidjela u caffe baru.

34. OZ je također u PP Vinkovci s ispostavom Markušica, 20. siječnja 2018. dao izjavu u kojoj je naveo da BZ zvanog „ V poznaje još iz vojske, ali da 19.01.2018. godine nije bio u caffe baru Deja vu u [adresa] te da nije nanio tužitelju ozljede.

35. S obzirom činjenično stanje utvrđeno uvidom u priklopljeni kazneni spis proizlazi da je tužitelj doprinio vlastitoj šteti u smislu odredbe čl. 1092. st. 1 ZOO-a budući da je ponovno došao u prostor ispred ugostiteljskog objekta u kojem se neposredno prije nalazio na način da je izašao iz svog osobnog automobila. Njegov doprinos se ogleda u tome što je nakon što je njegov sin ČZ udarcem oborio tuženika na zemlju, u namjeri da otme tuženiku nož iz ruke udarao tuženika koji ga je iz ležećeg položaja mahanjem ruku ozlijedio odnosno 2 puta ubo u predjelu trbuha. tužitelj je npr. imao mogućnost da nakon što je njegov sin ČZ udarcem oborio tuženika na zemlju da uđe u ugostiteljski objekt ispred kojeg se nalazio i zatraži intervenciju policije odnosno mogao se maknuti s mjesta događaja. S obzirom na ovakvo ponašanje tužitelja proizlazi da postoji njegov doprinos od 20 % dok je neupitna odgovornost tuženika u pretežitom dijelu a radi čega je i pravomoćno osuđen. Navodi tužitelja da ga je prvo tuženik dva puta ubo a da je on potom udario tužitelja po mišljenju suda nisu točni jer je tužitelj o ovim okolnosti različito iskazivao tijekom postupka prema mišljenju suda da umanji svoj doprinos nastanku štetnog događaja.

36. S obzirom na utvrđeni doprinos tužitelja vlastitoj šteti valjalo je gore utvrđene novčane iznose umanjiti za 20 %.

37. Prigovor zastare za povećani dio tužbenog zahtjeva što je učinjeno tijekom postupka na ročištu od 6. studenog 2024. godine je neosnovan s obzirom na nespornu činjenicu da se štetni događaj zbio 19. siječnja 2018. godine.

37.1. Temeljem odredbe članka 230. st. 1. ZOO-a tražbina naknade štete zastarijeva za 3 godine od kad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koju je štetu učinila.

37.2 U ovom slučaju tužitelj kao oštećenik je za osobu koja je štetu učinila saznao na dan štetnog događaja ali za štetu je doznao kasnije, kada je doznao opseg i visinu štete ( a što može biti i upoznavanjem sa nalazom i mišljenjem vještaka). Prema nalazu i mišljenju sudskih vještaka i to prije svega uvidom u nalaz i mišljenje sudskog vještaka Ivana Lovrića proizlazi da je tužitelj za opseg i visinu štete saznao nakon podnošenja tužbe jer je i tijekom 2021. te 2022. i 2023. godine odlazio na kontrolne preglede tako da s obzirom da je tužbe podnesena 17. lipnja 2020. godine nije nastupila zastara u smislu odredbe čl. 230. st. 1. ZOO-a budući da je zastara prekinuta podnošenjem tužbe tako da nije mogla nastupiti zastara niti za povećani dio tužbenog zahtjeva.

37.3. Nadalje u ovom slučaju zastara ne bi nastupila niti uz primjenu odredbe čl. 231. ZOO-a budući da je tuženik pravomoćnom presudom od 5. svibnja 2020. godine proglašen krivim za počinjeno kazneno djelo protiv života i tijela – tešku tjelesnu ozljedu, opisano i kažnjivo po čl. 118. KZ/11 tako da bi zastara po ovom članku počela teći 5. svibnja 2020. godine a temeljem odredbe članka 81. toč. 1. alineja 4 KZ/11 kazneni progon zastarijeva nakon 15 godina, tako da bi zastara nastupila tek 6. svibnja 2035. godine.

38. Na iznos naknade neimovinske štete tužitelj ostvaruje pravo na zakonsku zateznu kamatu od dana podnošenja zahtjeva sukladno odredbi čl. 1103. ZOO, na imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći od dana presuđenja sukladno odredbi čl. 1086. ZOO.

39. Radi izloženog presuđeno je kao u izreci.

40. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2., a u svezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a, najprije je utvrđen postotak u kojem je svaka stranka uspjela u postupku, te je utvrđeno da je tužitelj uspio u parnici u pogledu visine dosuđenog iznosa u odnosu na zatraženi u omjeru od 75%, a vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva gdje je uspjeh 100%, tako da je uspjeh tužitelja ukupno gledano po osnovi i visini 87,50%.

40.1. Nakon što je utvrđen uspjeh u postupku tuženika od 12,50%, oduzet je postotak uspjeha tuženika od postotka uspjeha tužitelja, te je utvrđeno da tužitelju treba dosuditi 75% njegovih troškova.

40.2. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to na ime sastava tužbe, za što mu se temeljem odredbe Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23 u daljem tekstu Tarifa) mogao priznati iznos od zatraženih 100 bodova s obzirom na vrijednost predmeta spora, trošak zastupanja na ročištima od 7. rujna 2023., 17. listopada 2023. i 6. studenoga 2024. na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari, za što se temeljem Tbr. 9. toč. 1. Tarife mogao priznati iznos od 100 bodova za svako ročište, što ukupno s osnova zastupanja po punomoćniku odvjetniku iznosi 400 bodova, odnosno 800,00 eura s obzirom na vrijednost jednog boda u iznosu od 2,00 eura. Od priznatog iznosa s osnova zastupanja po punomoćniku odvjetniku tužitelju je dosuđeno 75% iznosa, odnosno iznos od 600,00 eura.

40.3. Nadalje tužitelju je priznat trošak dva vještačenja u iznosu od 872,67 eura, koji trošak mu je priznat u cijelosti jer je bio nužan i neophodan za vođenje postupka i ne ovisi od uspjeha stranaka, što čini sveukupni parnični trošak u iznosu od 1.472,67 eura.

41. Temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a tužitelju je na dosuđeni parnični trošak dosuđena i zatezna kamata od dana donošenja odluke s obzirom na postavljen zahtjev.

U Županji, 19. prosinca 2024.

Sudac:

Anica Pastović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana primitka iste.

Žalba se predaje putem ovog suda pisana u tri primjerka.

Obavijest:

1. Vjekoslav Cestar, odvjetnik u Vinkovcima,

2. Igor Plavšić, odvjetnik u Vinkovcima.