Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1965/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Melite Novoselac, predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Ljiljane Banac i sutkinje Jelene Bušić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Bruno Čer, odvjetnik iz Koprivnice, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Goran Gložinić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui, Pisarnica u Varaždinu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Koprivnici od 29. listopada 2024., poslovni broj P-384/2023-19, u sjednici vijeća održanoj 19. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika se odbija kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Koprivnici od 29. listopada 2024., poslovni broj P-384/2023-19.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

"I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o [broj kredita] od 2. svibnja 2007., sklopljenoga između tužiteljice HI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, [osobni identifikacijski broj] i to odredba članka 1. u dijelu u kojem je ugovorena valuta u CHF i prema kojoj je vezana glavnica za švicarski franak po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita, odredba članka 7. u dijelu teksta ''u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF važećem na dan dospijeća'', te u tome dijelu ugovorne odredbe ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužiteljici HI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnove preplate zbog promjene tečaja CHF-a kroz razdoblje otplate kredita ukupan iznos od 3.567,64 € (slovima: tritisućepetstošezdesetsedameuraišezdesetčetiricenta) zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 10,29 € teku od 6. studenog 2008.

- na iznos od 1,29 € teku od 1. prosinca 2008.

- na iznos od 4,05 € teku od 6. prosinca 2008.

- na iznos od 4,54 € teku od 1. siječnja 2009.

- na iznos od 13,24 € teku od 8. siječnja 2009.

- na iznos od 4,55 € teku od 1. veljače 2009.

- na iznos od 15,16 € teku od 17. veljače 2009.

- na iznos od 5,11 € teku od 1. ožujka 2009.

- na iznos od 15,48 € teku od 7. ožujka 2009.

- na iznos od 4,46 € teku od 1. travnja 2009.

- na iznos od 13,39 € teku od 15. travnja 2009.

- na iznos od 4,51 € teku od 1. svibnja 2009.

- na iznos od 13,82 € teku od 29. svibnja 2009.

- na iznos od 26,90 € teku od 2. srpnja 2009.

- na iznos od 4,47 € teku od 10. rujna 2009.

- na iznos od 6,08 € teku od 15. rujna 2009.

- na iznos od 30,60 € teku od 3. listopada 2009.

- na iznos od 12,78 € teku od 1. studenog 2009.

- na iznos od 15,46 € teku od 1. prosinca 2009.

- na iznos od 17,62 € teku od 1. siječnja 2010.

- na iznos od 0,02 € teku od 1. veljače 2010.

- na iznos od 20,68 € teku od 16. veljače 2010.

- na iznos od 0,42 € teku od 1. ožujka 2010.

- na iznos od 19,61 € teku od 19. ožujka 2010.

- na iznos od 1,05 € teku od 1. travnja 2010.

- na iznos od 23,16 € teku od 13. travnja 2010.

- na iznos od 0,91 € teku od 1. svibnja 2010.

- na iznos od 22,54 € teku od 27. svibnja 2010.

- na iznos od 24,85 € teku od 1. lipnja 2010.

- na iznos od 38,12 € teku od 14. srpnja 2010.

- na iznos od 36,21 € teku od 24. kolovoza 2010.

- na iznos od 43,73 € teku od 15. rujna 2010.

- na iznos od 41,84 € teku od 8. listopada 2010.

- na iznos od 35,70 € teku od 13. studenog 2010.

- na iznos od 1,04 € teku od 23. studenog 2010.

- na iznos od 46,72 € teku od 15. prosinca 2010.

- na iznos od 1,76 € teku od 1. siječnja 2011.

- na iznos od 57,68 € teku od 21. siječnja 2011.

- na iznos od 1,26 € teku od 1. veljače 2011.

- na iznos od 45,48 € teku od 8. ožujka 2011.

- na iznos od 57,63 € teku od 21. ožujka 2011.

- na iznos od 42,01 € teku od 14. lipnja 2011.

- na iznos od 61,28 € teku od 7. srpnja 2011.

- na iznos od 67,70 € teku od 19. srpnja 2011.

- na iznos od 75,83 € teku od 24. kolovoza 2011.

- na iznos od 73,33 € teku od 28. rujna 2011.

- na iznos od 65,72 € teku od 3. studenog 2011.

- na iznos od 29,20 € teku od 16. prosinca 2011.

- na iznos od 36,48 € teku od 11. siječnja 2012.

- na iznos od 36,87 € teku od 11. veljače 2012.

- na iznos od 15,70 € teku od 10. ožujka 2012.

- na iznos od 36,52 € teku od 11. travnja 2012.

- na iznos od 36,53 € teku od 11. svibnja 2012.

- na iznos od 36,46 € teku od 13. lipnja 2012.

- na iznos od 36,25 € teku od 11. srpnja 2012.

- na iznos od 37,58 € teku od 13. srpnja 2012.

- na iznos od 36,18 € teku od 7. kolovoza 2012.

- na iznos od 36,07 € teku od 11. rujna 2012.

- na iznos od 35,70 € teku od 11. listopada 2012.

- na iznos od 31,12 € teku od 10. studenog 2012.

- na iznos od 43,31 € teku od 8. prosinca 2012.

- na iznos od 1.953,59 € teku od 18. prosinca 2012. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici HI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.875,00 €, (slovima: tisućuosamstosedamdesetpeteura) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, počevši od dana 29. listopada 2024. do isplate, sve u roku od 15 dana."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom u cijelosti pobija tuženik zbog svih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, a tuženiku dosudi parnične troškove sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, s tim da potražuje trošak za sastav žalbe, koji nije specificirao. Posebno ističe u žalbi i bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Navodi i to da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03, dalje ZZP/03) i čl. 96. i čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj, 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09., dalje ZZP/07) jer sporne odredbe nisu nepoštene i nisu uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka. Nadalje navodi da prvostupanjski sud nije obrazložio zašto tuženika smatra nepoštenim u vezi s odredbom čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.,i 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. , dalje ZOO).

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijana presuda nema nejasnoća ni proturječnosti, kao ni drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju neosnovano u žalbi upire tuženik, niti bilo koja druga iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

6. Prvostupanjski sud je raspravio sporna pitanja i ispitao okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, potpuno i valjano utvrdio činjenično stanje (čl. 7. i čl. 8. ZPP-a).

7. Žalbeni navodi tuženika, niti ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrde ništetnim nepoštene ugovorne odredbe po Ugovoru o [broj kredita] od 2. svibnja 2007. (dalje Ugovor), sklopljenog s tuženikom za povrat utuženog iznosa s osnova preplaćenog iznosa zbog promjenjive kamatne stope i ugovorene valute CHF (promjene tečaja) uz koju je vezana glavnica.

9. Odredbom čl. 81. ZZP/03 koji je važio u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a odredbom čl. 87. st. 1. ZZP-a propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

10. Odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. koja je u tom dijelu potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. povodom koje je donesena i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018 utvrđeno je da je i ovdje tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima ugovorena valuta švicarski franak uz koju je vezana glavnica, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora banke kao trgovci nisu korisnike kredita kao potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke zasnovane na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

10.1. U postupku provedenom pred Trgovačkim sudom utvrđeno je da tuženici, banke u tom sporu, a između kojih je i tuženik iz ovog predmeta, prije zaključenja ugovora o kreditu nisu pojedinačno pregovarali o valutnoj klauzuli vezano za CHF odnosno da klijentima nisu na valjan način objašnjene posljedice takve ugovorne odredbe, a da su banke kao trgovci bile svjesne rizika za korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima.

11. Člankom 138.a ZZP/07 propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa o zaštiti potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

12. Člankom 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a odnosno tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, te da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

13. Polazeći od prethodno navedenog, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da pobijane odredbe predmetnog Ugovora u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula vezana za švicarski franak, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo su nerazumljive i nepoštene ugovorne odredbe i kao takve ništetne i bez pravnog učinka u smislu ZZP-a.

14. Stoga je osnovano prvostupanjski sud prihvatio zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 3.567,64 EUR-a, a koji je utvrđen provedenim knjigovodstveno- financijskim vještačenjem, i odnosi se na preplaćeno s osnove ugovorene valutne klauzule u CHF po osnovu promjene, odnosno porasta tečaja ove valute u odnosu na onaj kakav je bio u vrijeme sklapanja Ugovora, imajući u vidu da je tužba podnesena 9. lipnja 2023.

15. Navedenu odluku prvostupanjski sud je donio primjenom odredbi iz čl. 21.,čl. 225., čl. 241., čl. 322. i čl. 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 75/15., 125/11., 78/15., 29/18., dalje, ZOO) temeljem kojih pravilno usvaja tužbeni zahtjev uz obvezivanje tuženika da dosuđeni iznos isplati tužiteljici sa zakonskim zateznim kamatama na svakomjesečno preplaćene iznose od dana plaćanja pojedinog anuiteta do isplate na temelju odredbe čl. 1115. ZOO-a obzirom da se zbog ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi tuženik ne može smatrati poštenim stjecateljem.

16. U odnosu na osporavanje statusa tužiteljice kao potrošača pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužiteljica taj status ima. Naime, po čl. 3. ZZP-a potrošač je fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu, a u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja. I prema Direktivi 93/13 kod utvrđenja statusa potrošača odlučan je objektivni funkcionalni kriterij što znači da fizička osoba sklapa konkretan ugovor radi obavljanja osobnih odnosno privatnih potreba. Upravo navedeno proizlazi iz sadržaja koji je sklopljen kao namjenski kredit za kupnju vozila i to od strane tužiteljice kao fizičke osobe. Kako se radi o namjenskom kreditu to je tuženik u vezi korištenja istog u svrhu zbog koje je odobren imao mogućnost korištenja vlastitih mehanizama kontrole namjenskog trošenja odobrenih kreditnih sredstava.

17. Kako dakle, žalbenim navodima tuženika nisu dovedena u sumnju utvrđenja i zaključci prvostupanjskog suda, budući se oni zapravo svode na ponavljanje razloga općenito korištenih u žalbi, a na koje je odgovoreno kako u prethodnom dijelu obrazloženja ove presude, tako i navođenjem stavova Vrhovnog suda Republike Hrvatske u tematski referentnim predmetima.

18. Odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, te valjano obrazložena i utemeljena na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.) i čl. 6. st. 1. i čl. 7. st. 1 Direktive vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. te na presudi Europskog suda za ljudska prava u predmetima C-224/19 i C-259/19, te nije dovedena u pitanje paušalnim žalbenim navodima tuženika.

19. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Osijek, 19. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Melita Novoselac