Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Poslovni broj Gž-45/2024-3
Osijek, Europska avenija 7
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Branke Guljaš, predsjednice vijeća, suca izvjestitelja i člana vijeća Berislava Babića i sutkinje Katice Krajnović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Draženu Srbu, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Republika Hrvatska, [osobni identifikacijski broj], za Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku zastupanog po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, Stalnoj službi u Đakovu, radi proglašenja izravne naplate nedopuštenom, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj P-514/2023-10 od 15. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 19. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba tužitelja, ukida presuda Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj P-514/2023-10 od 15. studenog 2023. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"a. Proglašava se nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava tužitelja ŠG, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koja se pred Financijskom agencijom provodi na temelju presude Općinskog suda u Osijeku, P- 709/09 od 28. svibnja 2009. godine, pravomoćne i ovršne dana 29. lipnja 2009. godine, a provodi se u korist tuženika Republika Hrvatska, Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, [osobni identifikacijski broj], Trg Nevenke Topalušić 1, Zagreb, te se u cijelosti obustavljaju sve ovršne radnje u tom ovršnom postupku.
b. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, [osobni identifikacijski broj], Trg Nevenke Topalušić 1, Zagreb, isplatiti tužitelju DG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], trošak ovog postupka sa zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana."
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 149,31 eur / 1.124,98 kn1 u roku od 15 dana."
2. Protiv te presude žalbu je izjavio tužitelj zbog svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 2/07., 84/08., 96/08. – odluka USRH, 123/08., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP), s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu prvostupanjsku presudu preinači na način da tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja usvoji u cijelosti.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu, postupak koji je prethodio i žalbene navode tužitelja ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a.
5.1. Osnovano međutim, tužitelj ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a s obzirom da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a koja povreda je u neposrednoj vezi s nepotpuno utvrđenim činjeničnim stanjem.
6. Među strankama je nesporno kako su pravni prednici tuženika i to Republika Hrvatska samostalno, odnosno Republika Hrvatska za Ministarstvo socijalne politike i mladih temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj XIV-P-709/09-3, od 28. svibnja 2009., podnijeli prijedloge za ovrhu protiv ovršenika (tužitelja) i to 11. srpnja 2011., u spisu prvostupanjskog suda koji je nosio oznaku poslovni broj Ovr-2054/2011. te 23. listopada 2015., u spisu prvostupanjskog suda koji je nosio oznaku poslovni broj Ovr-4635/2015, a u istim pr edm etim a rješenjima o o v r si je određena ovrha na novčanoj tražbini, odnosno računima kod banaka ovršenika.
7. Zatim je vidljivo kako su tijekom navedenih ovršnih postupaka rješenja o ovrsi poslana na provedbu Financijskoj agenciji te je u oba ovršna postupka Financijska agencija izvijestila sud da tužitelj kao ovršenik nema aktivnih računa sa kojih bi se mogla izvršiti ovrha na novčanim sredstvima, a o čemu je sud obavijestio navedene ovrhovoditelje odnosno pravne prednike tuženika.
8. Zaključno kako ovrhovoditelji nisu poduzimali daljnje radnje u navedenim ovršnim postupcima niti predlagali provođenje ovrhe na drugom sredstvu ovrhe, unatoč obavijesti suda da ovršenik ne raspolaže s računima kod banaka, predmetni ovršni postupci su pravomoćno obustavljeni. Naime rješenjem poslovni broj Ovr-2054/2011- 4 od 29. kolovoza 2012. obustavljen je postupak koji se vodio pod tim brojem pozivom na odredbu članka 67. stavka 2. Ovršnoga zakona ("Narodne novine" broj 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05. i 67/08., dalje OZ) koji je tada bio na snazi, odnosno iz razloga jer je ovrha postala nemoguća ili se iz drugih razloga ne može provesti, dok je rješenjem poslovni broj Ovr-4035/15-9 od 30. ožujka 2016. također obustavljen postupak koji se vodio pod tim brojem pozivom na odredbu članka 67. stavka 2. tada važećeg OZ-a. Iz stanja ovršnih predmeta nesporno proizlazi i kako ovrhovoditelji nisu žalbom pobijali prethodno navedena rješenja o obustavi.
9. Također je nesporno da je tuženik, kao ovrhovoditelj, dana 13. studenog 2019. podnio zahtjev za izravnu naplatu protiv ovdje tužitelja kao ovršenika, na temelju ovršne isprave i to upravo presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj XIV-P-709/09-3, od 28. svibnja 2009., a koja presuda je postala pravomoćna 29. lipnja 2009. i da je tužitelj kao ovršenik podnio prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, povodom čega je od strane prvostupanjskog suda zaključkom poslovni broj Ovr Ob-12/22-24 od 12. svibnja 2022. upućen na pokretanje parničnog postupka radi proglašenja nedopuštenim navedene pljenidbe i prijenosa koji se vodi kod Financijske agencije, a radi zahtjeva za izravnu naplatu tražbine na temelju citirane presude.
10. Prvostupanjski sud je pobijanu presudu donio pozivom na odredbu članka 233. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje u tekstu ZOO), koja propisuje desetogodišnji rok zastare, utvrđujući da je tuženikov zahtjev za izravnu naplatu, po osnovi citirane presude koja je postala pravomoćna 29. lipnja 2009., protiv ovdje tužitelja kao ovršenika, podnio unutar roka od 10 godina. Ovo iz razloga jer je prvostupanjski sud zaključio da je podnošenjem prijedloga za ovrhu u predmetima prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-2054/11 i Ovr-4635/2015 došlo do prekida zastare i to sve do pravomoćnosti rješenja o obustavi, a kako je rješenje o obustavi u predmetu broj Ovr-2054/11 postalo pravomoćno 13. rujna 20212., dok je rješenje o obustavi u predmetu broj Ovr-4635/15 postalo pravomoćno 12. travnja 2016., prvostupanjski sud smatra da je zastara tada ponovno počela teći nakon obustave postupka, a sve to iz razloga jer je iz pravomoćnih rješenja o obustavi ovrhe vidljivo kako navedene ovrhe nisu obustavljene krivnjom ovrhovoditelja, jer prijedlozi za ovrhu nisu odbačeni, odnosno odbijeni, već se ovrha obustavila iz razloga na koje tuženik nije mogao utjecati, budući tužitelj kao ovršenik nije imao otvorene račune u bankama. Slijedom navedenog prvostupanjski sud smatra da zbog prethodno iznijetih razloga za obustavu nema mjesta u primjeni odredbe članka 242. stavka 2. ZOO-a i to na način kako to traži tužitelj u tužbi.
11. Uzimajući u obzir prethodno opisano činjenično stanje, ovaj sud je stajališta kako prvostupanjski sud nije dao valjane razloge o tome da u konkretnom slučaju nije došlo do prekida zastare, odnosno da je zastara eventualno ponovno počela teći.
12. Prema odredbi članka 241. ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja osiguranja ili ostvarenja tražbine.
13. Člankom 242. stavcima 1. i 2. određeno je da prekid zastare izvršen podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikom radnjom poduzetom protiv dužnika radi ostvarenja tražbine smatra se da nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo, a isto tako se smatra da nije bilo prekida ako vjerovnikova tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen ili ako određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage.
14. Kako je u konkretnom slučaju nesporno da su ovršni postupci u odnosu na tužitelja obustavljeni pozivom na odredbe tada važećeg članka 67. stavka 2. Ovršnog zakona i da tuženik, odnosno njegovi prednici, kao ovrhovoditelji nisu predložili nastavak ovršnih postupaka, uz to što nisu podnjeli žalbu na predmetna rješenja o obustavi ovrhe, ostalo je nejasno da li isto držanje tuženika kao ovrhovoditelja ukazuje na njegovu pasivnost i odustanak od radnji kojim je započeo ovršni postupak.
15. Stoga, kako su predmetne ovrhe nesporno obustavljene s pozivom na odredbe članka 67. stavka 2. tada važećeg Ovršnog zakona i da su rješenja o obustavi postala pravomoćna, bez da je tuženik predložio provođenje ovrhe na drugom predmetu ili izjavio žalbu na rješenja o ovrsi, prvostupanjski sud će u ponovnom postupku raspraviti da li je u konkretnom slučaju došlo do presumiranog odustanka tuženika kao vjerovnika od radnje koju je poduzeo protiv tužitelja. Uslijed toga ostalo je sporno i da li je podnošenjem prijedloga za ovrhu u navedenim ovršnim predmetima došlo do prekida zastare u odnosu na tražbinu utvrđenu citiranom presudom.
16. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će upotpuniti činjenično stanje na način kako mu je to ukazano i donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku. Pritom će se prvostupanjski sud rukovoditi činjenicom kako tužbenim zahtjevom tužitelj traži, osim proglašenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava tužitelja, da sud obustavi sve ovršne radnje u ovršnom predmetu te će raspraviti da li je ovlašten odlučivati o zahtjevu tužitelja za ukidanjem svih ovršnih radnji i eventualnoj obustavi ovršnog postupka, a uzimajući u obzir razloge zbog koji je tužitelj upućen u parnicu.
19. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci (članak 166. stavak 3. ZPP-a).
20. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci temeljem članka 369. stavka 1 ZPP- a.
Osijek, 19. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća
Branka Guljaš
